Original subtitles

NETFLIXOVA SERIJA

Vojnici su se vratili s bojišta.

Hasan?

1917. GODINA, EGEJSKO MORE

Moj Hasane.

Leyla, tako je dobar.

Idem u zahod.

Dolazi.

Doktorice, čast mi je što ste ovdje.

Moram rano ustati.

Dobro.

Skinut ćeš mi šavove.

I ja ću rano ustati.

Ja sam Toprak.

Sevgi. Drago mi je. -I meni.

A ja sam Leyla.

Napokon smo se upoznali.

Drago mi je. -I meni, jako.

Dođi. Idemo plesati.

Dođi.

Ne!

Hoćeš li mi opet nanijeti bol?

Ako ne budeš dobar.

Jako mi je žao.

Moj je cimer

sinoć imao gošću.

Dobro.

Pivo ili vino?

Taksi.

Taksi?

Čarolija je nestala.

Ni ne znam zašto sam ovdje.

Jer te zanimalo. -Što?

Ono što se može dogoditi među nama.

Hoćeš li pozvati taksi? I sama ga mogu naći.

Ada.

Dobro. Žao mi je. Bio sam glup.

Ne moramo ništa raditi. Mogu ti skuhati kavu.

„Ne moramo ništa raditi?”

Stvarno?

Tko si ti da govoriš kao da je to tvoja odluka?

Ne shvaćam. Kako su muškarci tako razmaženi?

Zaboga.

Ali sviđaš mi se.

Je li to zločin?

Što ti se sviđa? -Ovaj…

Prekrasna si žena.

Divno mirišeš.

Je li to obično dovoljno da uvučeš žene u krevet?

Pošteno.

Zabrljao sam, dobro? Bio sam glup.

Mislio sam da ti se sviđam. Zašto bi inače došla u bar?

Mislila sam da ćeš se smiriti nakon sto poruka,

ali pogriješila sam.

Ada.

Javi mi kad dođeš kući. Kasno je.

Bez brige. Ulice su sigurnije od tvog stana.

Dođi u devet. Može ostati ožiljak. Šteta da upropastimo rokerski stil.

Dobro. Vidimo se ujutro.

Ada, Toprak je.

Ne prekidaj. Moramo razgovarati.

Što želiš?

Ništa. Samo želim razgovarati.

Hoćeš li opet doći?

Nazvat ću poslije ako imaš posla. Zvuči kao da voziš.

Ne, u taksiju sam.

Već deset godina u istom taksiju.

Ali nisam nikamo stigla.

Hajde.

Idemo.

Dobro jutro, dušo!

Ustani. Muko je spremila tvoj omiljeni omlet.

Nisam gladna.

Onda malo čitaj.

Odvratit će ti pažnju.

MARK WOLYNN -NIJE POČELO S TOBOM

Sevgi.

Da, draga?

Gdje griješim?

Nemoj tako, Ada.

Dušo.

Ne budi stroga prema sebi.

Ne možemo uvijek kontrolirati sve i svakoga, Ada.

Da.

Ne mogu kontrolirati ni ruku.

Ako me i moja ruka izdaje…

kome mogu vjerovati?

Ili čemu.

Hoćeš li zatražiti razvod za mene?

Ada, još je svježe.

Pričekaj malo.

Neka se sve smiri.

Možda poslije možete razgovarati.

Hoćeš li ili da nađem drugog odvjetnika?

Želi razvod.

Strašno. Uništava svoj brak, luda je.

Mama, nije ga ona uništila!

Ti i tata se razvodite?

Ne.

Ne!

Sarp!

Stani! -Čekaj. Ja ću.

Sada se svi razvode nakon prve svađe.

Žene stvaraju dom.

Žena brani svoj dom životom ako treba.

Nekoć je tako bilo!

Glave su vam u oblacima, Leyla!

Dušo, ja nisam ništa rekla.

Sarp!

I dalje ne razumijem.

Kako je Selim mogao?

I on je čovjek, dušo. Bilo je očito da će se to dogoditi.

O čemu ti to, zaboga?

Kao da ne znaš koliko je Selim lud za njom.

U tome je stvar. Ada nije luda za njim.

Shvaćaš?

Htjela je otići u inozemstvo na dvije godine.

Shvaćam. Zaslužila je da je prevari.

Nisam to htjela reći, dušo.

Ada je uvijek bila takva.

Uvijek neovisna, uvijek zauzeta, uvijek kul.

Jesam li u krivu? Kao da joj je brak hobi.

Je li tako?

Hej. Mislila sam da si još u krevetu.

Ja sam kriva što me prevario?

Ma daj. Nije tako mislila.

Čekaj.

Može govoriti u svoje ime, zar ne?

Misliš da sam ja kriva, Leyla?

Ozbiljno?

Dušo, prijatelji govore okrutnu istinu.

Nikad nisi bila zaljubljena u Selima,

a on je to uvijek znao.

Smiješna si.

To je očito.

Godinama je čekao da preboliš Topraka.

Trpio je dok nije više mogao. -Leyla!

Mislite da je Selim idiot?

I on ima ponos.

Ionako ga nisi pokušala zadovoljiti.

Ja sam kriva što nisam postala gejša poput tebe?

Upravo o tome govorim.

Za tebe je slabost usrećiti čovjeka kojeg voliš.

Ili oprostiti mu pogreške.

Jesam li u krivu? -Provjeri Sarpa.

Tako si dobra u tome

pa ti je muž bjegunac i zaglavila si sa sinom.

Što to radite? Dosta više.

A da radije smisliš kako ćeš mu platiti školu?

Mislim da nisam jedina koja nema posao.

Idemo zajedno tražiti posao.

Čekaj.

„Ministar je gotovo umro zbog nesavjesnosti.

Teški nemar nagrađivane kirurginje Ade Korkmaz

umalo je ministra stajao života.”

Što kažeš?

Jebeš obitelji i njihove traume.

Zašto ne znaš šutjeti?

Zar ne vidiš da je shrvana?

Slažeš li se s njom, Sevgi?

Jesam li budala što sam odlučila biti s mužem i djetetom?

To je to?

Gđa Ada je veliki kirurg,

a ja sam idiot!

Jesam li to rekla?

Previše je gnjaviš.

Znaš da je usijana. -Ne bi trebala biti.

Nisam je ja prevarila.

Dosta je bilo.

Što se događa s vama, cure?

Nemoj, mama. -Lijekovi.

Ada ima pravo.

Ne možeš ovo popraviti

prodajom nekoliko haljina i cipela, gđo Leyla!

Slušaj, gđice Nesigurna.

Vjerujem mužu, dobro?

Erdem nas ne bi ostavio na cjedilu.

Slušaj ti mene!

Sevgi! -Upast ćeš u nevolju ako ga kriješ…

Dosta, mama!

Nisam dijete.

NIJE POČELO S TOBOM

„Um bom lugar pra ler um livro.”

„Sjajno mjesto za čitanje knjige.”

Portugalska pjesma koju volim.

Dobro došao, Zaman. Evo kave.

Hvala, Mustafa.

Kako si? -Dobro sam. Lijepo te vidjeti.

Hvala.

Kako je ruka?

Sevgin oporavak nema veze s vama.

Nisam rekao da ima.

Ali ona u to vjeruje.

Shvaćate da je to što radite opasno, zar ne?

Dajete ljudima lažne nade.

Pokušavam pomoći ljudima najbolje što znam.

Baš kao i ti. -Baš kao i ja?

Da.

G. Zaman, ja sam kirurginja.

Nemamo predstave

da ljudima proričemo sudbinu.

Pomažemo ljudima kroz znanost.

Znanost.

Kaže da sam kao on.

Zar nisi umorna od borbe?

Zar nisi umorna od neprestanog sukoba?

Dođi sutra kao želiš. Počinjemo u deset.

Ne bih, hvala.

Odabrala si jako dobru knjigu.

Pogledaj 24. stranicu.

Mama!

Halo?

Bok, mama. Kako si?

Je li tata s tobom?

Dobro. Moram te nešto pitati.

Trebam novac.

Možeš li mi posuditi?

Ne mogu ti sad reći, ali to je za Sarpovu školarinu.

Naravno.

Naravno, mama. Vratit ćemo.

Čim se Erdemov posao oporavi.

Da.

Nemoj reći tati. Dobro?

Poklapaš.

Poklapaš.

Sarp?

Sarp!

Sarp!

Sarp!

Ovdje sam.

Sarp, jesi li dobro?

Zašto si mi lagala, mama?

Zašto bih lagala?

Znaš plivati.

Sarp, nemoj ovo više ponoviti, dobro?

Da nisi više ovo ponovio!

Dođi.

O, Sarp.

Mogla si joj i srce masirati.

Kunem se da će oživjeti.

To je hrana, Ada. Hrana.

MAMA

Sigurno se brine. Javi se.

Ona ti je majka.

Da, Muko. Jest.

Nažalost.

Nevjerojatno. Kako to možeš reći?

Nadam se da tvoja djeca neće tako govoriti o tebi.

Sve se vraća, Ada.

Pazi što govoriš!

Ne mogu na spoj kad je Ada takva.

Gluposti, ideš.

Ne idem.

Ideš.

Nemam ni haljinu. Ne mogu ići ovakva.

Za koga me smatraš?

A za koga mene smatraš?

O kakvom spoju govorite?

Čuj, mama. -Što?

Leyla… -Da?

Dogovorila mi je spoj na Internetu.

Što? S kim?

Evo, dušo.

Fuj!

Baš je snob.

Definitivno ne. Neće upaliti, nikako.

Naravno. Ipak nije g. Zaman, zar ne?

Leyla, kunem se da ću te dobro izdevetati.

Dođi! -Učini to.

Hoću. -Molim te.

Dođi!

Opa.

Leyla, možeš odjenuti cijeli otok.

Sve su na prodaju.

Uskoro će sve otići.

Ne. Neću.

Nema šanse.

Selime, smiri se.

Kako, Sevgi?

Došao sam razgovarati, ali nema je.

Ada je ovdje. Na Cundi.

Selim, Ada želi razvod.

Što?

Razvod?

Baš lijepo.

Želi razvod.

Dobro. Razvedimo se. Ako je jedna pogreška dovoljna, može.

Ne budi idiot, Selime. Ti si u krivu.

Što si očekivao od nje?

Proklet bio. Čuješ li me?

Nadam se da će me Bog prokleti!

Zaboga. Začepi. Prestani psovati.

Slušaj. Viđaš li se još s tom ženom?

Kojom ženom?

Ne postoji žena. To se dogodilo jednom. Izluđujete me.

Kako si mogao to učiniti?

Ne samo da si to učinio već si joj odmah rekao.

Imaš pravo.

Nisam trebao, zar ne? -Da!

Mislim, ne!

Zbog vas sam između dvije vatre. Dođi ovamo i učini sve da je uvjeriš.

Želi li razgovor? -Što ima?

Toprak, razgovaram.

Jesi li rekla Toprak?

Moram ići, Selime. Zaboga…

Reci mi ako odlučiš doći.

Kao da nismo razgovarali. -Koji Toprak?

Doviđenja. -Halo?

Što si rekao?

Kako si?

Dobro sam. Puno bolje.

Koliko ćeš ostati ovdje, Toprak?

Još malo.

Zašto pitaš?

Oprostite.

Došli smo zbog vašeg nastupa.

Kad nastupate večeras? -Ne nastupam. To je bilo samo jednom.

Ali došli smo zbog vas.

Razumijem, ali neću nastupati. Oprostite.

Gđice Sevgi?

G. Orhan? -To sam ja.

Dobro došli. Sjednite.

Vidimo se.

Hvala. -Nema na čemu.

Oprostite što kasnim.

Vrijedilo je kašnjenja.

Molim?

Iznenađen sam.

Nisam očekivao tako lijepu damu.

Niste? Zašto?

Zašto bi žena poput vas bila na takvim stranicama?

Zar ne?

Jeste li oštećena roba ili tako nešto?

Joj, Leyla…

Samo…

Nisam se sama prijavila.

Prijavila me prijateljica.

Dobro došli. -Hvala.

Uzet ćemo oradu.

Dvije.

Ali ne želim ribu s farme. -Dobro.

A uz to i bijelo vino.

Želite pogledati meze? -Ne.

Dobro.

Meze su ovdje grozne.

Čime se bavite?

Bavim se trgovinom.

Iznajmljujem jahte ljudima.

Usput, imamo parnicu, gđo Sevgi.

Brzo ću vam ispričati. Možda mi možete dati neke ideje.

Naravno.

Freud i Jung vjerovali su

da stvari u našoj podsvijesti ne nestaju

nego da se opet pojavljuju kao sudbina i sreća u našim životima.

To što se teško sjećamo stvari ne znači da ih zaboravljamo.

Riječi, slike, impulsi koji se odnose na traumatične događaje

pojavljuju se kao tajni jezik koji govori o boli koju nosimo u sebi.

Ništa ne nestaje.

Dijelovi samo mijenjaju smjer.

Tek kad se povežemo

s razlozima koji se nalaze iza naših strahova i simptoma,

bit ćemo otvoreni novim rješenjima.

Izvolite. -Što je to?

Mi vas častimo.

Ne treba, odnesi ih.

Naša je konoba poznata po mezama na Cundi.

Htio sam da probate. -Već sam ih probao.

Ovo bi trebao biti saganaki? To nije saganaki.

Upropastio si rakove.

Kakva šteta. Uništio si ih.

Onda niste trebali dolaziti.

Samo začepi i napuni ovo.

Još i uzvraća.

Trebao je biti pastir. Možda i nekoliko magaraca.

Zašto je uopće izašao iz svog sela?

Gđice Sevgi, sljedeći put vodim vas na ljepše mjesto.

Diži se!

Što radiš?

Ispričavam se, gđo Sevgi.

Oprostite, ljudi. U redu je.

Žao mi je, ali iz poštovanja prema braći pastirima

moram izbaciti ovog tupana.

Odlazi!

Gđo Sevgi, idemo. Ne želim biti grub pored vas.

Ja ostajem, g. Orhan.

Kušat ću meze.

Odlazi. Ne želim tvoj novac.

Požalit ćeš.

Nije gotovo.

Odlazi, gade. -Požalit ćeš.

Oprostite.

Vratite se na posao.

Fiko, jako mi je žao.

Ja ću platiti.

Što? Ne budi smiješna. Molim te.

Stvarno mi je žao. Nisam si mogao pomoći.

Što si mu rekao? Da je tupan?

Što sam mu trebao reći? Tupan je tupan.

Operacija je neuspješna.

Sevgi se vraća kući.

Pa, tebe je poslušala…

Znaš…

Postaneš baš zlobna kada nije po tvom.

Ja sam zlobna?

A što je onda s tobom?

Gotovo si opravdala Selimov čin.

Nije me briga za Selima.

Htjela sam ti na nešto ukazati.

Možda bi shvatila da nisi vikala.

Kako god.

Shvaćam te.

To te povrijedi.

Prvi sam put prebila Erdema, znaš?

Ne budali.

Ne, ozbiljna sam.

Stvarno sam ga prebila. Bio je pretučen.

Nije se usprotivio.

Onda sam razmislila.

Nije u krivu.

Kako to misliš?

Mislim…

Nisam se mogla oporaviti nakon poroda.

Sise su mi obješene.

Ne budi smiješna. Prelijepa si.

Suprotstavila si se obitelji zbog njega.

Što si pretrpjela…

Ne budali.

Ne bih bila tako bespomoćna da sam diplomirala.

Što da radim, Ada?

Duboko u sebi uvijek sam ti se divila.

Divila si se mojoj gluposti?

Osim toga,

kako si riskirala sve zbog muškarca kojeg voliš.

Ja to ne bih mogla.

I nisam.

Ja nisam takva.

Hrabrija si od mene.

Dođi. Ne budali.

Jako te volim.

I ja tebe.

Kunem se da ću se ubiti.

Hej.

Je li bilo tako loše? Dođi.

Makni se. -Dođi, sjedni.

Dođi. -Slušaj.

Saslušala sam svako ročište parnice duge 12 godina.

Svako je opisao.

Fiko ga je gotovo prebio. -Što? Opa.

Znam! Znam što bismo trebale učiniti.

Speed date. -Što?

Imaš pet minuta sa svakim kandidatom.

Sigurno će biti zabavno.

Ogovarat će je ovdje, mjesto je maleno.

Dovraga s njima.

Nitko ne ogovara muškarce.

Tko uopće radi brze spojeve?

Mi ćemo biti prvi.

To! -Dođi.

Slušajte me. -Što?

Pretući ću vas ako se opet posvađate.

Može, dušo.

Gotovo pa nas i jesi pretukla.

Nisam vam rekla.

Danas se dogodilo nešto jako čudno? -Što je bilo?

Prvi put sam se okupala.

Sama? -Sama.

Nije li to čudno?

Prvi put u životu.

Nešto se promijenilo kad sam učinila što je g. Zaman rekao.

Prvi se put nisam osjećala kao da se utapam.

Dušo. Drago mi je zbog tebe.

Mislim da počinjem vjerovati.

Mislim…

Da nosimo neke stvari iz prošlosti.

Da se ne možemo osloboditi.

Ada.

I ti bi trebala pokušati.

Dobro će ti doći.

Što možeš izgubiti?

Napravit ćemo vježbu za Adu.

Zatvori oči.

Reci si što i koga predstavljaš.

Otvori oči kad budeš spremna.

Možeš se slobodno kretati a da nam ne kažeš.

Kako si?

Kako je Ada?

Osjećam bol u prsima, kao da gori.

Dobro.

Odaberi dvoje ljudi da predstavljaju majčinu stranu, muškarca i ženu.

Možda je u tvojoj obitelji netko ubijen.

S majčine strane.

Rodbina.

Ne, ništa takvo. Ovaj ste put promašili.

Dobro.

Dobro.

Dobro. Kako si? Kako se osjećaš?

Na polju sam. -Dobro.

Ima crvenog cvijeća.

Makovi.

Lezi.

Zehra?

Tata?

Tatice!

Tata…

Komiti su postavili zasjedu.

Ubili su vojnike koji su se vratili.

Moj Hasan…

Odlazimo odavde, Zehra.

Gdje je mama?

Gdje je Havva?

Tata!

Tata?

Ne mogu te ovakvu povesti sa sobom.

Drugi će te ubiti ako ne ja.

Govore, Zehra. Kažu da si pustila Komite u kuću.

Izgovori šehadet, dušo.

Izgovori šehadet.

Neka te Bog čuva.

Učinio sam što sam morao.

Morao sam. -Shvaćam.

Nisam imao izbora.

Možeš li je dodirnuti?

Godinama nosim tu bol s vama.

Ali sad

mi je to postalo preteško.

Obećavam vam

da ću činiti lijepe stvari za vas.

Odaberi još dvije osobe.

Jedna će predstavljati tvoje osjećaje, a druga tvoj um.

Dobro?

Zašto?

Odaberi dvije osobe i vidjet ćeš.

Da vidimo kako je rana muške strane utjecala na tebe

i kad si prestala slušati svoje osjećaje.

Dobro?

Dobro.

Ti stani ovdje.

A ti stani ovdje.

Dobro? U redu.

Što osjećaš kad je gledaš?

Osjećam se otuđeno.

Osjećam se neželjeno.

Pokušavam je se kloniti, ali…

Ne mogu.

Dobro.

Što ti osjećaš?

Ja…

Želim joj se približiti,

ali nešto me sputava.

Njezin bijes.

Bojim se njezinog bijesa.

Dobro. Kako je Ada?

Kraj kojeg se osjećaš bolje? Koji ti čini dobro?

Što smo učinili? Nismo kriminalci.

Zašto kazna?

Slušaj me. Nikad se neću pokoriti autoritetu.

Pozdravite ga.

O čemu govoriš?

Ne pitaj. Kaznili su nas.

Ovo je najamnina za tri mjeseca.

Kriv je tupan od sinoć.

Ionako se jedva držimo.

Mršavko, donesi kavu gđi Leyli.

Fiko.

Da te pitam nešto. -Naravno.

Ima li konoba račun na Instagramu?

Račun?

Ne razumijem se u to. Zašto?

Ljudi, trenutno sam na najboljem mjestu na Cundi.

Meze su nevjerojatne. Atmosfera je sjajna.

I još nešto.

Glazba uživo je sjajna.

Ako ste ovdje,

svakako rezervirajte stol

jer je prepuno svake večeri.

Ostavit ću njihov broj dolje.

Što još želite?

Što još mogu učiniti za vas?

Fikova konoba je najbolja!

Drugo je vaša volja!

Kakva volja?

Hoće li to upaliti?

Izvolite? Da, Fikova konoba.

Koliko?

Večeras?

Dobro.

Glazba…

Mislim…

Reci da. -Naravno, ima glazbe.

Da. Rezervirat ću vam stol.

Žele glazbu kao na videu. Kakav video?

Ovaj, dušo.

To je Toprak.

Preklinjali smo ga. Ne mogu ga opet natjerati.

Joj…

Slušaj, g. Fiko.

Ako uvjerim Topraka,

hoćeš li me zaposliti kao PR menadžera?

Menadžera? -Da.

Čekaj.

Halo?

Hej, Toprak. Kako si?

Moram te nešto pitati.

Sjećaš li se usluge koju si tražio nekidan?

Da. Sjećaš se da sam ti dala Adin broj?

Dobro. Sad ja tebe tražim uslugu, dušo.

Trese mi se ruka jer je jedan od mojih predaka bio ubojica?

Sad će se sve riješiti, ne moram ništa učiniti?

Možeš slikati makove.

Možeš kupiti mak.

Za svoje pretke. -Shvaćam.

Stvarno ima smisla.

Mali problem. U mojoj obitelji nije bilo ubojstva.

Kakav ti je odnos s mamom?

Pokušaj je pitati. Možda nešto zna.

Ovaj put nije uspio, dušo.

Gubitak vremena.

Gluposti.

Ada, sjećaš li se što si sanjala?

Budila si se vrišteći u domu.

To nema veze s ovim.

Kako to misliš? Makovi.

I ona cura ih je spomenula.

Možda si podsvjesno znala za to,

zato si sanjala.

Sevgi, slatkice.

Ovo nema nikakvih znanstvenih osnova.

Sve su to gluposti.

Da nazoveš mamu i pitaš je?

Možda se dogodilo, ne možeš znati.

Hajde.

Što možeš izgubiti? Molim te.

Hajde.

Dobro.

Ada?

Dobro da si nazvala.

Brinula sam se za tebe.

Jesi li dobro?

Dobro sam, mama.

Zauzeta sam.

Slušaj, Ada.

Želim posjetiti Istanbul.

Zato sam te zvala.

Da vidim kad ćeš biti slobodna.

Dugo se nismo vidjele.

Nisam u Istanbulu, mama.

Moram te nešto pitati. Nemam puno vremena.

Imamo li rođakinju koju je ubio muškarac?

Možda njezin otac.

Ne. Odakle to?

Ma ništa. Samo…

Nije važno, nema veze.

Mama, moram ići. Nazvat ću te poslije.

To se nije dogodilo.

Sevgi!

Nisam znala. Rekao je da neće opet svirati.

Ne bih te dovela da sam znala da će biti ovdje.

Nekako si uspjela napuniti lokal, Leyla.

Razgovarajmo o mojoj plaći.

To je lako.

Postala sam direktor za odnose s javnošću i društvene mreže!

Sad će Cunda vidjeti.

Čestitam, Leyla.

Pretpostavljam da ti je ovo prvi podvig.

Ma daj.

Ne budite smiješne.

Bezopasan je.

Nije roker kao prije.

Sad je samo gubitnik.

Nemojte tako.

Kunem se…

Joj, Leyla.

Tražimo račun.

Javi se.

Da, mama?

Rekla sam da sam zauzeta.

Zove se Zehra.

Što?

Mamina starija sestra.

Moja teta.

Nisam ti mogla reći.

Banditi su tijekom rata opljačkali selo.

Silovali su je i ubili.

Tako su nam barem rekli.

Seko!

No ustvari nije bilo tako.

Moja je mama vidjela.

Njihov je otac upucao Zehru

jer je izgubila čast.

Seko.

Mama je govorila o njoj nakon svih tih godina na samrti.

Kako si čula za to?

Samo sam ja znala.

Nazvat ću te sutra, mama.

Što je?

Došlo je do rata između tvog srca i uma.

Uskoro možda slijedi test.

Da vidimo što ćeš odabrati.

Vratila si se.

Kamo… -Ja ću.

Sjedni, dušo.

Ada, polako.

Polako.

Ne ponašaj se kao da sam pijana.

Odvest ću te kući.

Kakvoj kući?

Nemam kuću!

Razvodim se!

Žao mi je.

I treba ti biti. Ionako si ti kriv.

Zašto si ovdje?

Samo otiđi!

Vrati se na Island, u Nizozemsku, gdje god bio!

Ada, nemoj tako.

Ti nemoj!

Otišao si kao da se ništa nije dogodilo.

Kako si mogao?

To je bila pogreška.

Na drugoj je strani.

Vidim tvoj potpis svako jutro.

To je baš loš šav.

Ali zaslužio si to.

Zašto si otišao?

Bio sam glup.

Možda mi je to najveća greška.

Žao mi je.

Odbačena prošlost

ponavlja se generacijama u različitim oblicima.

To nije loše kako se obično misli.

To je ključni mehanizam za naše preživljavanje.

Jer oni koji su prošli kroz mrak prije nas

pokazuju nam izlaz.

Gade!

Prihvaćanje prošlosti

utječe na naše današnje odluke.

No mijenjaju li drugačije odluke

našu budućnost?

Preuzeto sa www.titlovi.com