Original subtitles

Zovem se Bear Grils. Služio sam u britanskim specijalnim snagama.

Peo sam se na Mont Everest i prelazio zaleđeni Arktik.

Sada je moj izazov da se spustim padobranom u sjevernu Keniju.

Milioni ljudi dolaze svake godine u Keniju na safari,

ali ne znaju koliko brzo stvari mogu postati smrtonosne.

Pokazaću vam veštine potrebne da preživite ovdje.

ROđEN DA PREŽIVI - KENIJA-

Nalazim se na dvije hiljade metara iznad savane sjeverne Kenije.

Svake godine više od dva miliona ljudi doleti u Keniju

da bi vidjelo sirovu ljepotu prirode. Mnogi posmatraju

divljine Kenije iz balona. Nedavno se jedan srušio,

pa je dvoje ljudi poginulo a jedanćstoro je povrijeđeno.

Preživjeli su ostali zarobljeni u oblasti u kojoj u napadima

divljih životinja pogine sedamdeset ljudi godišnje.

Staviću se u položaj nekog ko se izgubio ovdje,

da bih vam pokazao kako da ostanete živi na jednom

od najopasnijih mjesta u prirodi.

Pri sebi imam samo nož, kremen, čuturu i ekipu snimatelja.

Poslednji put kad sam iskočio padobranom u Africi,

slomio sam kičmu na tri mjesta, pa ovo neće biti lako.

Ali moram da učinim.

Idemo...

Subtitles downloaded from www.OpenSubtitles.org

Ovo će biti brzo prizemljenje.

Već sam udario ruku.

Nalazim se na dnu afričkog lanca ishrane.

Svaki grabljivac u okolini će moći da me vidi i nanjuši,

pa moram brzo da se sklonim. Moraću da skinem ovaj padobran.

Mnoge stvari s njega bi mi dobro došle za preživljavanje ovdje,

ali je činjenica da većina ljudi zaglavi ovdje bez ičega.

Kenija je postojbina više od tri hiljade vrsta divljih životinja.

Sve one lutaju slobodno. Mnoge baš u ovakvoj savani.

Neki od najstrašnijih grabljivica na svijetu su među njima.

Podne je.

Vazduh je vreo i suv i prvo što uočite je težak zadah životinja.

Ovo su tragovi lava. Gledajte. Vidite ovo.

Dođite ovamo da pogledate bolje. Gledajte ovo.

To su krupni tragovi. Ovdje je bar jedan lav,

a ova teritorija je njihovo idealno lovište.

Pogledajte. Može se vidjeti otisak njegove šape.

Tu su i kandže i... Ovaj trag je prilično svež.

Vidim da su skorašnji,

jer su jasno definisani čak i u ovom mekom pijesku.

Mnogo ste ugroženiji ako štite mlade, ako su satjerani u ugao

ili ih iznenadite. Kod ovakvog terena me brine što možete

lako da naletite na njih. Na primjer, ako se pare.

U toj situaciji niko ne voli da ga prekidaju.

Suština je da u Africi imate oko sebe lavove ljudoždere.

Ljudi ovdje često upadaju u nevolje kad im se vozila pokvare

pa ih napuste, rizikujući napade životinja i dehidraciju.

Sve veća popularnost pešačkih safarija takođe dovodi do toga

da posjetioci stradaju u susretima sa divljim životinjama.

Ako se izgubite ovdje, prvo treba naći orijentir,

ili fiksnu tačku ka kojoj se može kretati.

Za mene će to biti ona planina. Na obronku planine vidim glečer.

To znači vodu koja se otapa i stvara potoke i rijeke.

A rijeke znače farme, sela i ljude.

Sunce se pomjera ka zapadu što znači da je planina

preda mnom više ka jugu, udaljena pedesetak kilometara.

Ali sada moram da se postaram za neposrednije prioritete.

Adrenalin je prestao da djeluje. Vidim da sam se posjekao ovdje

kad sam se prizemljio, što nije baš dobro.

U Africi ovakve rane brzo mogu da se inficiraju, što često

dovodi do groznice, pa ste još ugroženiji od grabljivica.

Trenutno su mi potrebne tri stvari: Potrebna mi je voda,

nešto da zbrinem ovu posjekotinu i uzvišenje da se orijentišem.

Svuda oko mene su tragovi divljih životinja.

Slonovi su ispred mene. Nisam siguran koliko ih je.

Djeluje kao da je krdo sa mladuncima.

Veliki biljojedi, kao što su slonovi, bivoli i nosorozi

mogu ubiti ako su uznemireni. Moram da budem oprezan s njima.

Slonovi su veoma inteligentne životinje,

ali se ponašaju veoma zaštinički prema mladuncima.

Mladi mužijak me je primijetio. Ovo je neprijatna situacija.

Okreće se. Napadi slonova su veoma česti u Africi.

Pre neku godinu, žena je bila na safariju. Naišli su na krdo.

Veliki mužijak se odvojio od krda i napao je i zgazio.

Umrla je od teških povreda. Definitivno me procenjuje.

Pokušavam da se udaljim od krda da im pokažem da nisam pretnja,

ali oni sada izazivaju mene. Ovo je glavna ženka krda.

Glavna ženka uvijek staje na čelo krda, spremna za napad.

Nije srećna. Svaki put kad pokušam da ih zaobiđem,

ona kao da me otjera. Sada su svi stali i okrenuli se prema meni.

Mahnula mi je glavom. To mi govori da je iznervirana.

Ali mislim da će sada produžiti dalje.

Ne, vraćaju se s druge strane. Momci, moramo da se povučemo.

Sada se šepure.

Ovo je bitka u kojoj ne bih htio da učestvujem.

Idem na onu stranu. Možete vidjeti kada se slon sprema za napad.

Obično prilijepe uši uz glavu i podignu surlu.

Ako se ovo dogodi, ne trčite u jednom pravcu,

već skrećite oštro lijevo ili desno.

Zbog svog lošeg vida, slon može protrčati pored vas.

Sad kad imam društvo, još više želim da se domognem uzvišenja

da vidim šta sve leži između mene i planine.

Pokušaću da se popnem na vrh onog stjenovitog obronka.

Poslužiće kao dobra osmatračnica da utvrdim pravac kretanja,

da vidim ima li karakterističnih tačaka na terenu,

kao i rijeka ili potoka gdje bih mogao da dođem do vode.

Ali uspon nikada nije jednostavan kao što djeluje.

Moram da nađem put uz ovu liticu. Moj otac je govorio

kad smo se peli: nikad ne možeš znati koliko je nešto strmo,

dok doslovce ne zabodeš nos u to. Tu je pukotina koja ide do vrha.

Ovo je tehnički uspon. Stijena je glatka i skoro vertikalna,

ali postoje tehnike koje ću upotrijebiti

za penjanje uz pukotinu koje će mi pomoći.

Ovakav uspon traži ravnotežu i oslanjanje unaprijed.

Služite se nogama za podizanje...

Kad bih samo mogao da dohvatim ovo gore...

Idemo... jedan, dva, tri.

U ovoj pukotini bih mogao i da zaglavim šaku,

pa da je stegnem u pesnicu. To znači da mogu da se oslonim

na nju da se odmorim ili da se izvlačim.

Upravo sam stigao do poslednje površine. I evo me na vrhu.

Ovdje imam šištavog poskoka. Možete ga čuti kako šišti.

Na njega ne želite da naiđete.

Ova zmija ima najbrži napad na svijetu.

Nalazim se u divljini Kenije da bih vam pokazao

kako da preživite ovdje. Preda mnom je najsmrtonosnija

zmija u čitavoj Africi - šištavi poskok.

Ova vrsta je odgovorna

za smrt više ljudi u Africi od bilo koje druge.

Ako vas ujede, bez protivotrova vam preostaje dan života.

Vidio me je i ne sviđam mu se. Ove zmije su opasne,

ali ne zato što su agresivne. Prilično su spore, debele i lijenje.

Problem je što se ne sklanjaju s puta kad se približite.

Leže u travi baš ovako, a kao što vidite, teško se uočavaju.

Ljudi koji pješače po Africi stalno naleću na njih,

nesvjesno izazivajući napad. Imaju dovoljno otrova da mogu

da ubiju šestoro ljudi. Ostaviću joj mnogo prostora.

U stanju su da isprave tijelo za manje od jedne sekunde.

Ova je duga oko metar, pa neću rizikovati.

Kad se popnem na vrh, moći ću da osmotrim teren,

a što je još važnije, da potražim znakove vode.

Pazite gdje stavljate ruke.

Vidim kilometrima daleko. čeka me mnogo brisanog prostora.

Ali tu je i dobra strana. Ova dolina je dobra vijest.

Vidite da njome prolazi nešto što liči na korito rijeke.

To bi mi mogla biti najbolja šansa da dođem do vode.

Ali to će morati da čeka.

Da bih sačuvao ovo vode što imam, moram da se sklonim sa sunca.

Dok tražim sklonište, tragam za nečim što pripadnici plemena

Masai koriste za liječenje rana.

Ovo sam tražio. Ovu aloju. Ove biljke su sjajne.

Koriste se širom svijeta zbog isceljujućih svojstava.

One umiruju... Uzeću jedan od spoljnih listova.

Pomoći će mojoj rani da zaraste. Aloju možete prepoznati

po cjevastim cvjetovima i debelim mesnatim listovima

sa bodljama po ivici.

Aloja je antiseptik. Presjeći ću list na pola,

a onda treba da ga izbrazdam da sokovi počnu da izlaze,

pa da ga stavim na ranu.

Poslužiće kao dobar antiseptik i spriječiće da se ovo inficira.

Sad kad sam zbrinuo ranu, moram da nađem hladovinu.

Pogledajte ovaj trag divljači. Očigledno vodi nekuda.

Pogledajte ovu pećinu. Samo budite oprezni.

U redu, uđite.

Da, ovo će biti sjajno mjesto da se sklonim u hlad,

ali moram vam reći da nisam jedini došao na tu ideju.

Ovo su tragovi nosoroga, a ima i bivolje balege.

Nosorozi i bivoli ljubomorno štite svoju teritoriju

i umiju da ubiju uljeze, a znam da su i lavovi u blizini.

Zato moram da zatvorim ulaz. čak i najslabija barikada

je često dovoljna da odvrati divlje životinje.

Evo starih grana akacije koje ću postaviti ovde.

To je stari trik Masaija. Trnje akacije je oštro kao igla

i predstavlja veliki problem za uljeze.

Ali ako neka dvilja životinja probije moju barijeru,

potrebna mi je druga linija odbrane.

Služim se nožem i štapom da napavim primitivno koplje.

A ovo je veoma dobro oružije. Povećava mi doseg

i omogućava mi da se zaštitim ako budem imao potrebe.

U pećini je temperatura niža za deset stepeni.

Odmorio sam se nekoliko časova i izbjegao najjače sunce.

Ali sada moram da nađem vode, ako želim da nastavim putovanje

ka planini, gdje ću naći rijeke i ljude.

Tri je posle podne i žega popušta. Mnogo je prijatnije.

Kako smo blizu Ekvatora, mrak će pasti oko sedam uveče.

Vrijeme je da pođemo.

Idem u dolinu da nađem vodu.

Nije baš... nije baš potok koji sam tražio.

Ovo je veliko razočarenje. Ovdje nema ničega za piće.

Na ovo sam mislio. Ostale su samo stajaće barice vode.

Gledajte. Ovo je mrtva kornjača.

To je pouzdan znak da ova voda nije dobra za piće.

Vjerovatno obiluje parazitima, ima žabokrečine često pune

bilharacije, opasnih parazita od kojih možete dobiti težak proliv.

Moj problem je što je još uvijek veoma vrelo i ja sam dehidrirao.

Boli me glava, a mokraća mi je žuta.

Moraću da nađem bolji izvor vode od ovoga.

Treba mi bolji plan.

Nalazim se u sjevernoj Keniji kuda miliona turista dolaze

da bi vidjeli prirodu, ali ovdje svake godine

sedamdesetoro ljudi gine u napadima divljih životinja.

Ako u vreloj klimi pokušate da pješačite po najvećoj vrućini

bez vode, nećete izdržati duže od četri časa.

Ali ako su u pitanju život i smrt,

postoji stari trik koji sam naučio od starog izviđača.

Ako stvarno ostanete bez vode,

možete piti tečnost iz sveže slonovske balege.

Prilično je odvratno ali vam može spasiti život.

To je zaista poslednji izlaz. U toj vodi može biti štetnih

bakterija, ali ako nemate šta da pijete, možete dobiti na vremenu.

Ne spada među bolja pića koja sam probao.

Tražim tragove životinja koji će me odvesti do vode.

Pogledajte ovo. Mogu se vidjeti tragovi divljači.

Svi oni vode u dolinu. Gledajte.

Svi se sjedinjavaju i kao da pokazuju gdje možete naći vodu.

Ali ovo bi mogli biti stari tragovi,

a sada je sušna sezona kada mnoga pojila presuše.

Ovi je dobar izvor vode. Tekuća je i djeluje bistro.

Ovo je mjesto na koje životinje dolaze da piju.

Gledajte, na ovom sam mislio. Ovo su tragovi lava.

Lavovi love iz zasjede. Bitno je da ostanem uspravan

i da se ne saginjem. Ako se sagnem, pokazujem da sam plijen.

Zato moram da brzo napunim ovu čuturu.

U redu. Vrijeme je da se sklanjam odavde.

Najbolji savjet da uvijek prokuvajte vodu prije nego

što je popijete ali za to treba vremena, a ja hoću da produžim.

Osvježen i nakon što sam bezbjedno napustio opasnost pojila

krećem se ka jugu, prema planini.

Imam vode, ali ako je nemate, po podnevnoj vrelini

dehidratacija će vas onesposobiti pre nego što dan istekne.

Ali ako se odmarate danju i putujete noću,

izdržaćete dvostruko duže. I ja ću učiniti tako.

Problem je samo što su noću grabljivci najaktivniji.

U specijalnim snagama smo se kretali samo noću.

U tom slučaju, morate znati neke od vještina za preživljavanje.

Iako nema sunca po kome možemo da se orijentišemo,

noću je tu mjesec. I kao što sunce izlazi na istoku i zalazi

na zapadu, tako i mjesec slijedi približno istu putanju po nebu.

Večeras je mjesec pun. Posmatram kako se lagano kreće nada mnom

i pokazuje mi pravac ka zapadu, a tamo je jug, kuda ja idem.

Kada se krećete noću, nikad ne znate čega sve ima oko vas

i morate se služiti svim čulima. Potrebno je oko 45 minuta

da vam se oči naviknu na mrak. Kada se to dogodi, pogotovo

sa punim mjesecom, skoro je kao da hodate po dnevnom svijetlu.

I kad vam se oči naviknu na mrak, da biste to sačuvali,

ako treba da upalite baterijsku lampu da biste pogledali kartu

ili tako nešto, pokrijete jedno oko. Osim toga, ako treba nešto

da pogledate detaljno, pogledajte ga krajičkom oka.

Periferni vid vam je mnogo osetljiviji od fokalnog

koji je direktno ispred vas.

To je nešto što su rani ljudi razvili da bismo se

zaštitili od grabljivica upravo na ovakvom terenu.

Nešto se tiho kreće ispred mene, pa me usporava.

Usamljeni slon.

Odmaknite se malo, momci.

Slon je nevjerovatno blizu i nisam ga čuo da dolazi.

Oni se kreću veoma tiho. Vid mu nije najbolji noću,

ali mu je njuh oštar. Ako me nanjuši, može da me napadne.

Ne želim da me vidi,

jer sam noću veoma ranjiv i neću da me napadne.

Pustićemo ga da prođe.

U redu, hadjemo.

Noćno kretanje po savani obiluje opasnostima

i treba mu pribegavati samo ako znate šta radite

i ako je apsolutno neophodno.

Sunce izlazi i obasjava planinu na kojoj se nadam

da ću naći rijeku i tragove civilizacije.

Prošla noć je bila veoma duga. Ali svanulo je i dobro je

vidjeti sunce, jer to daje novu energiju.

Ona planina je sada značajno bliža.

Mislim da je sada udaljena samo šesnćst kilometara.

Blizina planina me stavlja na muke, ali treba još mnogo preći.

Moram da pređem što je moguće više

prije nego što postane suviše vrelo.

Ali baš kad sam krenuo, otkrio sam nešto nevjerovatno.

Pogledajte ovo! Ogromni vulkanski krater!

čini mi se da vidim rupe. Moguće je da su ih napravili ljudi.

Nalazim se u Keniji. U savani kao što je ova stalno vam prijete

napadi životinja, dehidratacija i toplotni udar.

Ovdje sam da bih vam pokazao kako da se izuvčete živi.

Nalazim se na ivici ugašenog vulkana.

čini mi se da vidim znake ljudske aktivnosti na dnu.

Moram da siđem, ali strane ovog kratera su od vulkanskog pepela.

Najbrži način za spuštanje niz ovakve padine je da se ukopavate

pete u tlo i održavate ravnotežu rukama, krivudajući do dna.

To je bilo brzo.

Mora da sam udahnuo prašine za pola planine.

Šake su mi izguljene ali sam sišao.

Mjesto je odavno napušteno što me ni najmanje ne čudi.

Ovo je prava pećnica u kojoj je toplije čak i nego u savani.

Ono što mi se činilo kao naseobine su u stvari napuštene

jame za so. Ali ovdje bi možda mogolo da se nađe nešto korisno.

Ovo je tako krhko i meko, a ovo ovdje što izgleda kao asfalt,

u stvari je so. Možda nije prečišćena kakvu koristite

za jelo, ali je so. Mogu da upotrijebim ovu koru da mi pomogne

u zaceljivanju posjekotine. Nadokandiće izgubljene mineralne

soli koje neprekidno gubim na znojenje.

U stvari, poslužiće kao elektrolit ako imate proliv.

Zato ću ponijeti malo više od ovoga sa sobom.

Bilo je mnogo lakše sići u ovaj krater nego izaći iz njega.

Potrošio sam mnogo energije, praktično za kesicu soli.

Dok sam bio u krateru, grabljivci su bili vrijedni.

Ovi lešinari su pouzdan znak da je nešto ulovljeno.

Moguće je da će biti hrane i za mene.

Ali dok se krećem ka njima primećujem nešto drugo...

Dolje...

Ovo su bijeli nosorozi. Fantastično je vidjeti ih.

Udaljeni su pedesetak metara od mene i moram da budem pažljiv.

Nikad ne smijete potcijeniti nosoroga.

Znam za dvojcu braće iz Južne Afrike koje je napao nosorog.

Izgazio ih je i bili su u teškom stanju,

ali su spaseni i prebačeni bolničkim avionom.

Imali su mnogo, mnogo sreće što su živi.

Pogledajte, zauzeli su odbrambene položaje.

Stali su zadnjicama jedan uz drugog i okrenuli se ka spolja.

To je prvo upozorenje da sam im se suviše približio.

Nisu sigurni šta predstavljam i prvo upozorenje znači da

razmišljaju da li da me napadnu ili da pobjegnu.

Nalazim se na ivici njihove zone bezbjednosti.

Ako im se približim samo još malo, mogu da krenu u juriš.

Ali ako se ikada suočite sa jurišom nosoroga, stvar je

ista kao i sa slonovima - možete da učinite nešto da se spasete.

A ako se okrenu i krenu prema meni, moram da sačuvam hladnokrvnost

i da ne pokušavam da im pobjegnem, jer mi to nikada neće uspjeti.

Treba hladnokrvno da stojite u mjestu, okrenuti ka njemu,

i da se u poslednjem trenutku bacite u stranu i nađete zaklon.

Gledajte, počinju da se primiču. Moramo da nađemo drugi put.

Izašao sam iz njihove zone sigurnosti

i sada su mnogo srećniji i lagano se udaljavaju.

Lešinari koje sam ranije vidio su sada na tlu i to blizu.

Trebalo je da pobjegnu kad sam naišao, ali nisu.

To može da znači samo jedno. Pogledajte, toliko su se najeli

da ne mogu čak ni da polete. Samo se gegaju uz padinu.

A evo čime su se lešinari zanimali. Mrtva zebra.

Definitivno plijen lavova.

Vidite kako su je lavovi oborili, pojeli svo meso i iznutrice,

i ostavili kost i kožu lešinarima koji kruže nebom.

Fantastično je vidjeti ovo iz ovolike blizine.

Ovakav plijen može značiti hranu za čovjeka koji želi da preživi.

Ima načina da utvrdite da li je meso dobro za jelo.

Lešinari su prvi znak, jer oni jedu samo sveže meso.

Pogledajte ima li crva. Nedostatak crva mi kaže

da li ovaj plen star satima, a ne danima.

Ako se leš osjeća na trulež, produžite dalje.

Ali ovo meso je sveže i to je odličan izvor bjelančevina.

Koža je veoma žilava, ali pogledajte ispod ovoga.

Moram da zasiječem ispod.

Ovo je najsvežije meso koje može naći ovdje.

Iako mu ukus nije čaroban,

ovo mi je najbolja prilika da dođem do bjelančevina.

Ovako su prvi ljudi lovili. Oni u stvari nisu bili dobri lovci.

Bili su dobri lešinari i berači bobica.

I oportunisti. Kretali su se po mjestima gdje lavovi jedu.

Ovaj dio je bio gadan. Uzeću još malo ovog mesa,

koliko mislim da ću moći da pojedem za još sat vremena.

Staviću ga u džep i poješću ga prije nego što se pokvari.

Još jedan komad. Sjajno.

Ne znam vidite li, ali na samo pedeset metara odavde

u onom gustišu je čopor lavova.

Nalazim se u divljoj savani u Keniji,

samo nekoliko metara od čopora lavova.

Sada gledaju pravo u mene. Reklo bi se su to dve lavice

sa mladuncima koje se kriju od sunca.

Moram da budem izuzetno oprezan.

Lavice ljubomorno čuvaju mlade, pa moram da se odmaknem.

U stanju su da pretrče dvadeset metara za sekund.

Nevjerovatno brzo.

I kandže su im oštre kao brijač.

Jednim udarcem su u stanju da raspore čovjeka.

Mužijak je u stanju da otkine glavu čovjeku jednim udarcem.

Jedino što mogu da učinim je da se uspravim, raširim ruke,

pravim buku, pljeskam i porbam da ih izblefriram,

jer nema šanse da im pobjegnem. Imaju nagon da jure plen.

To su životinje koje jure plen i ne mogu se oduprijeti nagonu.

Ako bježite, pojureće vas i završićete mrtvi.

Slušajte, slušajte... U redu, vrijeme je da se sklonimo.

U redu, nastavljamo dalje.

Krenuo sam ka jugu, a cilj mi je ona planina.

Ako se izgubite u divljini, uobičajeni savjet je

da tražite potok koji će vas odvesti do rijeke,

koju ćete pratiti nizvodno dok ne nađete ljude.

I to uspijeva svuda - osim u Africi.

Ovdje se često događa da pratite potok ili rijeku,

i ona teče, i teče, a onda nestane pod zemljom,

u podzemne slojeve stijena, praktično ni u šta.

Bilo bi veoma nezgodno da vam se dogodi tako nešto.

Zato je u Africi najbolji savjet da postupite obrnuto:

da krenete uzvodno, pratite izvor vode do kraja,

sve dok usput ne nađete civilizaciju.

Kako se planina bliži, ulazim u novu fazu mog putovanja.

Ovdje je već mnogo bolje.

Ovo je već mnogo zelenije i to će me odvesti do obronka.

A ovo drveće"žute groznice" je dobar pokazatelj

da sam u blizini izvora vode. Baš kao i ovi pavijani,

koji se uvijek zadržavaju u blizini pitke vode.

Sada ću pokušati da nađem vodeni tok i pratim ga do planine.

Pavijani su i dobar znak da u okolini nema većih grabljivica.

Zato se nadam da ću ovdje doći da preko potrebnog odmora.

Pješačio sam veći dio dana i da budem iskren, iscrpljen sam.

Moram da nađem mjesto gdje ću moći da legnem i odmorim se,

a ovo nije loše. Blizu je vode, a tu su problem komarci.

Tražim biljku "blekdžek" koja je ovdje veoma česta

i koja je zaista dobar insekticid.

Evo je... Treba je staviti u vatru.

Blekdžek možete prepoznati po ovalnim listovima

oivičenim reckavim ivicama. Raste do visine od šezdesetak

santimetara, a cvetovi imaju ružičasto bijele listove.

Držaće komarce na odstojanju. Komarci su najveći ubice ljudi

u Africi, jer prenose malariju, pa će mi ovo pomoći.

Malarija ubije milion Afrikanaca svake godine.

Evo potoka. Nije naročito velik, ali sam u pravoj oblasti.

Nadam se da će me potoci i rijeke odvesti uzvodno do ljudi.

Evo još blekdžeka koji ću staviti u vatru da odbija komarce.

Skoro se smrklo. Moja najbolja šansa za sklonište je ovo drvo.

Ono će značiti da sam nad zemljom i da me neće izgaziti

krupne životinje, ili me izujedati sitnije, kao hijene.

Moći i da se pošteno ispavam, što mi je sada zaista potrebno.

Pokušavam da upalim kremenom slonovsku balegu

koju koristim kao trud. Tebalo bi dobro da gori.

U redu, hajde...

Ovdje se temperatura noću spušta na 7 stepeni Celzijusa.

Vatra je potrebna da vas zagrije i da odbije grabljivice

i druge životinje, a trebalo bi da otjera i komarce.

Ali paljenje slonovske balege nije uvijek lako.

Dim slonovske balege nije ni najmanje prijatan.

Upotrijebiću malo ovog blekdžeka.

Otkinuću malo i staviti u vatru.

Kada gori, dobar je protiv komaraca.

Nadam se da će sav ovaj dim otići u krošnju gdje spavam.

Plan mi je da idem uzvodno. Na bilo kom drugom mjestu

na svijetu bih išao nizvodno da nađem ljude.

Ali ovdje u Africi, čitave rijeke nestaju pod zemljom.

Zato idem uzvodno, ka plodnim padinama planine.

Rijeka ovdje počinje da meandrira u širokim petljama

pa pokušavam da nađem mjesto da je pređem,

kako bih smanjio rastojanje koje treba da prepešačim.

Ovaj zvuk je nepogrešiv.

Nilski konji. Spadaju među najveće ubice u Africi.

Nalazim se u Keniji i pokazujem vam kako da ostanete živi,

ali sam se našao pred jednom

od najsmrtonosnijih životinja u čitavoj Africi.

Ako uđem u rijeku i pokušavam da je pređem, umrijeću.

Razlog su nilski konji. Oni su nevjerovatno opasni.

Mužijaci ljubomorno štite teritoriju a ženke mladunce.

Najgore mjesto na kome možete da se nađete je između nilskog konja

i vode. Australijanka se zatekla između vode i nilskog konja,

i nilski konj je pobjesnio, i izgazio je i izujedao do smrti.

Ovo je upozorenje da se povučem. To je njihovo prvo upozorenje.

Osamsto metara uzvodno, stvari djeluju malo povoljnije.

Ovo nije loše mjesto za prelazak. Voda je brza i plitka.

Nilski konj se rijetko nalaze u ovako plitkoj vodi.

Ovo mi je vjerovatno najbolja prilika za prelazak rijeke.

Nilski konji više vole dublju, mirniju vodu,

koja im pomaže da nose svoju ogromnu težinu.

Ovdje je vrlo klizavao.

Htio bih da izbjegnem da me voda odvuče u dublje djelove.

Oprezno ovdje, momci.

U redu, prešli smo.

Sledim rijeku uz donje padine planine, a oko mene su

podsetnici da se nalazi usred stalne borbe na život i smrt.

Možda djeluje kao veliki napor, ali za mene je najefikasniji

način praćenja rijeke da uđem u nju.

Ova planinska rijeka je suviše hladna i brza za nilske konje.

Ali ovdje vjerovatno ima leoparda, pa je bolje da se držim rijeke,

nego da pokušavam da se borim sa ovim strmim liticama i šumom.

Vidim da sam na većoj visini, jer je voda ledena.

Nagib terena se povećava a to znači vodopade.

Ali još uvijek mi je lakše da se penjem uz njih,

nego da ostavim rijeku i penjem se uz strme litice oko njih.

Iako je ovaj vodopad vrlo hladan penjanje uz njega je zabavno,

a zabava je važan dio održavanja morala.

Uskoro će sumrak, a kako temperatura pada

postoji opasnost od hipotermije. Voda znači ljude, a ovo mi je

najbolji način da ih nađem. Ova voda je toliko hladna

da se trudim da održim bar gornju polovinu tijela suvom.

Ne bih dugo izdržao da budem do vrata u ovako hladnoj vodi.

Proveo sam poslednja dva dana boreći se sa paklenom vrućinom

a sada je hladnoća moj navjeći problem.

A onda sam primijetio nešto.

Gledajte! Gledajte! Vidite ovo! Gore su kablovi!

Reklo bi se da je to kablo od žičare. Da, vidi se i korpa.

Vjerovatno tako lokalni zemljoradnici šalju hranu

preko ovih procepa.

Ovo je prvi znak da bi ovdje negdje moglo da bude ljudi.

Ova užad djeluje kao deo žičare koji se otkačio.

Moram da utvrdim da li je ovo uže dovoljno čvrsto.

Postoji samo jedan način da ga provjerim.

Do vrha je više od trideset metara a jedini način

da se popnem uz ovo uže je onaj teži: na rukama.

Ovo nije stvar tehnike ili vještine. Za to su potrebne

samo snaga i samopouzdanje. I nikada ne gledajte dolje.

Ovo je ono čemu sam se nadao. Kolibe i nekakva civilizacija.

O Africi sam naučio da je puna života koji vodi borbu

za opstanak. Da neka životinja pereživi, druga mora umrijeti.

Ali ključno za opstanak je razumijevanje životinja

i kao i kod naših predaka,

korišćenje mozga da bismo se održali na vrhu lanca ishrane.

Obrada Red Dragon

www.prijevodi-online.org

Preuzeto sa www.titlovi.com

Best watched using Open Subtitles MKV Player