Original subtitles

U svijetu koji poznajemo,

s druge strane duge...

Nalazi se Fairytopia.

Hej, kako dozivaš vilu bez krila?

Ne znam. Kako?

Nikako! Kome treba vila bez krila?

Ne zamaraj se, Zvrndo. Nisu toga vrijedne.

Što je bilo, Elina? Ljubomorna?

Hvala ti, Zlatice.

Ne daj da te zafrkavaju. - Naravno da ne.

Pa, što su vile željele?

Bilo je čudno.

Rekle su kako bismo odmah trebale poći kućama.

Doista? Zašto?

Nešto loše se događa na Čarobnoj livadi?

Meni izgleda dobro.

Da, meni isto.

Možda su se šalile s nama, ili tako što.

Da. Možda.

Hej, vidiš li tu bobicu?

Da.

Baci je skroz do onih cvjetnih vila,

odmah iza ljubičaste stijene.

Lako!

Spreman za hvatanje?

Zvrndo!

Jesi li dobro?

Hej, ti, Zlatice! Hej!

Vratile ste se po još?

Ok, halo! Pokušavamo ti učiniti uslugu.

Ali, hej, ukoliko te nije briga što je Topaz oteta,

to nije naš problem.

Čekaj! - Čekaj!

Topaz je oteta?

Tako svi kažu.

Zar niste primijetile kako ste vas dvije

jedine vile na Livadi?

Je li itko rekao Čarobnici?

Molim te.

Kao da Čarobnica treba nas kako bi znala

što se događa u Fairytopiji.

Čekajte.

Zašto nama ovo govorite?

Gotovo pa ste... Drage.

Gle, samo zato što vas zezamo, ne znači kako želimo da tebe

i ne-letačicu otme Laverna.

Ma daj. Pa ona nije stvarna.

Ako želiš tako misliti,

samo naprijed.

Mi idemo kući, na sigurno.

Dođite, vile.

Nisam sigurna.

Laverna je samo mit, zar ne?

Ne može biti stvarna.

I ja tako mislim, ali...

Možda bih trebala otići pitati mamu. Za svaki slučaj.

U redu ti je vratiti se u Božur?

Naravno.

Ok.

Vidimo se kasnije!

Hej, Božur.

Ne mogu prestati misliti o onome što su vile rekle, Zvrndo.

Mislim, nemoguće je kako je Topaz uistinu oteta.

Previše je moćna, i Čuvarica je.

Jel'da?

Zvrndo?

Barem će se jedno od nas naspavati.

Uspavanka. Božur, uvijek znaš točno što treba.

Laverna?

Laverna?

Znam da si ovdje.

Laverna?

Zvala si me, Topaz?

Oprosti što mi je toliko trebalo.

Spravljala sam nam malu zakusku.

Mogu li ti ponuditi malo ljutićeva soka s ambrozijom?

Radije bih slobodu, hvala.

"Radije bih slobodu, hvala."

No, ljudi postanu osjetljivi kada su usamljeni.

Nazdravimo kraju tvoje samoće.

Uskoro ću ti za društvo dovesti sve tvoje prijatelje Čuvare.

Neće li to biti lijepo?

Onda ćete svi zajedno gledati kako preuzimam Fairytopiju.

Nikada nećeš preuzeti Fairytopiju.

Sve su vile odane Čarobnici.

Oh, tako je! Zašto se ja toga nisam sjetila?

Oh, čekaj. Pa jesam.

Gljivko!

Da, Vaša Zlobnosti?

Da... Vaša najopakija opakosti?

Pokažite našoj gošći robu.

Predivno, zar ne?

Moja formula. Ima moć oslabiti

svako krilato stvorenje u Fairytopiji.

Oni koji je udahnu postanu toliko slabi

da izgube sposobnost letenja.

Ali, to je nemoguće.

Je li?

Ovoga trenutka, moje su sluge u svih sedam pokrajina Fairytopije.

Malo po malo, slabost će ovladati svima.

Zamisli.

Cijelo carstvo vilinsko slabo, prizemljeno i uplašeno.

I, tko će im jedini moći pomoći?

Nikako voljena Čarobnica, ili vilinski Čuvari.

Oh, ne.

Jedina koja će odgovoriti njihovim očajničkim

pozivima upomoć, jedina koja ima lijek za njihovu bolest,

biti ću ja.

Čitava će me Fairytopija zbog toga obožavati.

Stoga, razmisli još jednom o ambroziji.

Kako ću ti uskoro biti kraljica, za sve nas bi bilo najbolje

kada bismo se slagali.

Ne misliš li?

Zvrndo, uplašio si me!

U pravu si.

Čudno je što nas nije probudio pjesmom.

Božur!

Ne shvaćam.

Ovo je užasno!

Posvuda je tako.

Po cijeloj Čarobnoj livadi.

Nitko ne zna što je to, ali neke vile imaju problema s letenjem.

Je li itko rekao Topaz?

Topaz je nestala.

Najbliža je čuvarica Azura, a ona živi skroz u Vilin gradu.

Što će biti sa cvijećem?

Što će biti sa Božurom?

Žao mi je. Znam koliko ti znači.

Mislim...

Mislim kako ja moram otići u Vilin grad.

Što?!

Elina, ne možeš u Vilin grad.

Nikad nisi otišla dalje od Čarobne livade.

Putovanje traje satima, i to ako letiš

i znaš točno kamo ideš!

Ne možeš otići ondje posve sama!

Neću. Bit ću sa Zvrndom.

Biti sa Zvrndom?

Vjeruj mi,

ni ja ne mislim kako to mogu.

Naravno da možeš. I ja idem s tobom!

Hvala ti, Zlatice.

Nema problema!

Učinimo to!

Nije čudo što nikada nisam željela napustiti Livadu.

Ovdje je pomalo jezovito.

Uh, ne!

Ni ja nisam uplašena.

Mislim da smo se izgubile.

Preletjet ću i pogledati.

Hej, Elina, mislim da vidim put.

Ondje je.

Što se to događa?

Zlatice, jesi li dobro?

Možda se samo trebam malo odmoriti.

Nakon toga, trebala bi se vratiti kući.

Da ostavim tebe i Zvrnda? Nema šanse.

Zlatice, sigurno si oboljela.

Moraš se vratiti kući dok još možeš.

Ne, ako ne mogu letjeti, hodat ću, poput tebe.

To je ludost.

Ja sam naviknula hodati, ti nisi.

Bilo bi ti preteško.

Uz to, ne vratiš li se kući prije mraka,

ne želim ni misliti što bi tvoja mama učinila.

Uspaničila bi se.

Bit ćeš dobro bez mene?

Sad smo već blizu. Bit ćemo dobro.

Budi oprezna, ok?

Hoću. Obećajem.

Zbogom!

Doista, Ruby, ne mogu ti opisati koliko sam sretna što si svratio.

Što želiš: kolačiće od nevena ili cvjetni puding?

Cvjetni je puding jako ukusan.

Što?

Ma što planirala,

Čarobnica nikad neće dopustiti da se izvučeš.

Ah, da, Čarobnica.

Moja draga, draga sestrica.

Neraskidiva vezo sestara blizanki...

Pokaži mi moju sestru!

Čarobnica!

Oh, molim vas. Ne uzbuđujte se toliko.

Dobro je.

Samo je jako, jako slaba.

Budalica mi je zapravo povjerovala

kad sam se zaklela kako se želim pomiriti.

Nije ni slutila da sam joj usula malo svoje formule

u čašu ljutićeva soka.

Izgleda kako je još uvijek slaba na mene.

Pa, Ruby, bilo bi mudro kada bi slijedio Topaz

i uživao u mojoj gostoljubivosti.

Naposljetku,

živjet ćeš pod mojom vladavinom...

Oh, ne znam, recimo... Dovijeka?

Znaš kako kažu: "Vilinska krila pokazat će ti pravi put."

Ali, nigdje ne vidim vile.

Oh, gdje smo to sad?

Ne znam.

Zvrndo, ti si genije!

"Vilinska krila pokazat će ti pravi put."

Zdravo!

Hej. Ja sam Elina i...

Žao mi je, morate otići. Gradska vijećnica je zatvorena.

Zvrndo, stigli smo.

Sad možemo k Azuri.

Ne dolazi u obzir!

Nitko ne može k Azuri. Ne dok vlada ova bolest.

Čak i nije ovdje.

Zato budi pametna mala vila i otiđi kući kao svi ostali.

Ali, gospodine...

Zbogom!

Zvrndo, ako ne možemo k Azuri, što ćemo učiniti?

Kokotiću! Konačno!

Upravo smo primili poruku.

Ruby i Amythysta su oteti.

Moraš odletjeti k Azuri i javiti joj novosti...

Odmah.

Da, gospodine. Odmah, gospodine.

A vas dvoje...

Ne smije nam pobjeći.

On je jedini koji nas može odvesti do Azure.

Pa naravno!

Drž' se, Zvrndo.

Ovo je nevjerojatno!

Hajde! Slijedimo tog vilenjaka!

Oh, ne.

Zvrndo.

Dobro sam!

To je Azurina kuća.

Mora postojati način da zaobiđemo čuvare.

Ispričavam se, gospo.

Upravo smo primili poruku.

Još je jedan Čuvar, Ruby, nestao.

Hvala ti, Kokotiću.

Sada možeš ići.

Ti!

Znam kako si ondje.

Smjesta otiđi, inače zovem svoje čuvare.

Ne! Želim reći...

Ja sam Elina, a ovo je Zvrndo. I žao mi je ako smo Vas uplašili.

Došli smo sve sa Čarobne livade.

Naša je Čuvarica nestala, vile ne mogu letjeti,

a cvijeće, moj dom...

Nisam znala kamo bih drugamo.

Dođi do prozora.

Polako.

Uđi. Uđi.

Zasigurno si iscrpljena!

Predivno je.

Molim te, sjedni!

Moraš jesti.

Dugo si putovala i potrebna ti je hrana.

Zasigurno si i žedna.

Bon appetit.

Zar ne čekamo ostatak Vašeg društva?

Oh, ne. Stol je postavljen za moje prijatelje.

Prijatelje koje još nisam upoznala.

Znaš, u očima imaš dugu.

To je znak kako su ti suđene velike stvari.

Da, baš. Drugačija sam, to je sve.

Nikako posebna.

Mogla bi se iznenaditi.

I ti si zasigurno umorna.

Dođi, pokazat ću ti gdje možeš odspavati.

Ali, što sa Čarobnom livadom? Možete li pomoći?

Mislim kako znam točno što treba.

Je li sve u redu, Elina?

Mislila sam na svoj cvijet.

Božur.

Čarobna livada nije jedina u nevolji. Cijela je Fairytopija u opasnosti,

vjerujem kako je za to odgovorna Laverna.

Uvijek sam mislila kako je ona tek mit.

Oh, ne, stvarna je.

Bešćutna je i sebična onoliko koliko je naša Čarobnica brižna.

Zato odlazim ujutro.

Moram razgovarati sa šumskom vilom Dalijom

koja živi u Pustoj šumi.

Nekad je radila za Lavernu, mogla bi znati kako je zaustaviti.

Elina, mogu li te zamoliti za uslugu?

Bilo što.

Želim da mi nešto pričuvaš.

Vaša ogrlica. Prekrasna je.

Ne mogu je uzeti.

Samo na kratko.

Moj će put k Daliji biti vrlo opasan.

A želim da moja ogrlica ostane sigurna.

Ali, Azura, ako je tako opasno, zašto idete?

Zar ne postoji drugi način?

Ne ukoliko želim zaštititi svoje prijatelje.

To je žrtva koju sam voljna podnijeti za njih.

Za prijatelje koje još niste upoznali.

I za one koje jesam.

Sad se odmori.

Vidjet ćemo se ujutro prije no što odem...

Možda.

Zvrndo.

Zvrndo.

Zvrndo, potrebna mi je usluga,

a ti si jedini loptić koji to može.

Jako je važno da nađeš Šarka.

Živi nekoliko grana prema jugu.

Kad ga nađeš, daj mu ovaj svitak.

Znat će što treba.

Ideš negdje, Azura?

Gljivko!

Dobro jutro, Azura!

Azura?

Zvrndo?

Azura!

To je Laverna. Laverna ju je otela.

Oh, ne! Azura?

Azura?!

Ti! Što ti radiš ovdje? Što se dogodilo čuvarima?

Gdje je Azura?

Nisam ja.

Ja... Ja... Žao mi je.

Moram ići.

Čekaj! Stani!

Vraćaj se ovamo!

Vraćaj se ovamo!

Popni mi se na leđa - Ne!

Rekao sam, popni mi se na leđa!

Imam te!

Ne! Pusti me!

Pusti...

Zvrndo?

Zvrndo!

Drž'te se.

Vraćaj se ovamo! Vrati se!

Vraćaj se!

Tko si ti?

Zovem se Šarko.

Loptić mi je dao Azurinu poruku.

Moram vas štititi i odvesti gdje god želite.

Pa, kamo želite?

Moram do Puste šume razgovarati sa šumskom vilom Dalijom!

Idemo!

Vrijeme je za poduku. Slušajte.

Kada ovamo dovedem svih sedam Čuvara...

Da, Ruby?

Jesam li ja onaj ondje?

Zato što sam puno viši od svih ostalih Čuvara.

Istina, jest.

Dobro.

Kao što sam govorila... - Sad izgledam poput žirafe!

Dosta!

Oh, Laverna...

Doveli smo Vam nekoga.

Uh, da.

Azura! Dobrodošla, dobrodošla.

Pridruži se zabavi.

Zar goste uvijek držiš kao zarobljenike, Laverna?

Zapravo, da.

Baš sam krenula objašnjavati kako ću, kad otmem sve Čuvare,

isisati moć iz ogrlica koje vam je Čarobnica dala

i prenijeti je... Na sebe.

Pitat ću ovo samo jednom.

Gdje je tvoja ogrlica?

Gdje je?!

Mislila sam da si rekla kako ćeš pitati samo jednom.

Gljivko!

Gdje je njezina ogrlica?!

Ogrl...Ica?

Ne, ne, ne, ne!

Ne sjećam se ogrlice, ne.

To je zato što je jako rijetko nosim.

Plava mi ne paše uz oči.

Lažeš!

Gdje je?!

Oh, čekajte!

Ja... Vidio sam ogrlicu! Bila je plava, jako lijepa.

Gdje? Gdje si vidio ogrlicu?

Bila je na usnuloj maloj vili.

Molim? "Usnula mala vila"?

Oh, bila je to neka beskorisna vila bez krila, znate.

Ta nema prava krila.

Doista, Laverna, vila bez krila spava mi u kući?

Kakve li zamisli.

Tišina!

Vila bez krila.

Na vilu bez krila neće djelovati moja formula.

Takva vila...

Takva bi vila mogla sve upropastiti!

Gljivko, nađi tu vilu bez krila!

Upotrijebi svako stvorenje koje imam na raspolaganju.

Samo je pronađi i dovedi mi je!

Smjesta!

Gljivko ovdje.

Kad kažete "Gljivko", mislite na mene ili...

Svi vi! Krenite! Sad!

Ovo je odlično!

Letimo, Zvrndo! Stvarno letimo!

Hvala ti, Šarko. Hvala ti što si me spasio...

I što si mi omogućio da letim.

Samo radim svoj posao.

Dan putovanja i stižemo u Pustu šumu.

Znam, prekrasno je.

Nikad nisam vidjela ništa slično.

Dobro. Taktika izbjegavanja.

Drž'te se, ljudi!

Držite se!

Što je to?!

Zlatke! Rade za Lavernu! Pazite!

Bravo!

Zar se ne umore?!

Ne čini se tako.

Moramo se skloniti na sigurno.

Spremite se, narode!

Cure, znate li kakav je danas dan?

Ne. Kakav?

Danas je, kako kažu, "Savršen dan".

Znate što kažem samome sebi na takve dane?

Što kažeš?

Kažem: "Prinče Nalu, to ti je život."

Ništa ne može pokvariti ovakav dan.

Hej!

Šarko, to je bilo nevjerojatno!

Da, bilo je poprilično dobro, zar ne?

Hej, Letaču!

Imaš li pojma koliko si nisko letio?

Neki od nas su pokušavali...

Oh, hej.

Hej. Žao mi je ako smo te uznemirili.

Ne, ne, ni najmanje.

Samo sam...

Što vas dovodi u zaljev?

Zlatke. No, bez brige. Utekao sam im.

Imam lošu vijest za vas. Zlatke su još uvijek ovdje,

a vi ste nekako u zamci.

Nisam primijetio kako si ti nešto smislio!

Samo se moramo pritajiti.

Zlatke mrze vodu. Nema šanse da se spuste ovdje.

Možda sam se ipak preračunao.

Pojedite to, svi.

Zašto?

To je posebna morska trava.

Omogućit će vam da dišete pod vodom.

Molim vas, pojedite koliko god možete.

Ne znam kako bih ti zahvalila.

Ne moraš mi zahvaljivati.

Želio sam pomoći.

Moramo stići do Puste šume.

Možeš li nam pokazati put?

Pusta šuma. Svakako. Onuda, nekoliko kilometara istočno.

Naći ćete je bez problema.

Pretpostavljam kako to znači da moraš ići.

Izgleda.

Čuvaj se.

Nadam se kako ćemo se jednom opet sresti.

Prestani!

Hajde, moramo krenuti. Čuli ste čovjeka,

još samo nekoliko kilometara.

Je li to...

Jest. Pusta šuma.

Pogledaj biljke!

Bolest...

Nije dobro.

Znam.

Tako je mirno.

Šarko! Šarko, jesi li dobro?

Dobro sam.

Nisi. I ti si obolio. - Ne budi smiješna.

Posao mi je letjeti. Mogu ja to.

Šarko, moraš smjesta sletjeti. - Ne dok vas ne odvedem k Daliji.

To je moj posao.

Nerazuman si! Moraš se odmoriti!

Nastaviš li letjeti, ozlijedit ćeš se.

Ali... - Sleti. To je zapovijed.

Nije li sada bolje?

Moraš se odmoriti.

Ali, što s tobom?

Otići ću u šumu i pronaći Daliju.

Bit ću dobro.

Trebao bih poći s tobom.

Zar ne razumiješ?

Neću ti dopustiti da pođeš.

Pokušavam se pobrinuti za tebe.

Trebao bi se naviknuti na to.

To je ono što prijatelji rade.

Zvrndo, ti ćeš ostati ovdje i paziti na njega, je li tako?

Ne! Zvrndo ići sa Elina-poo.

Šarku si potrebniji nego meni. Brzo ću se vratiti, obećajem.

Hej?!

Ima li koga?!

Hej?!

Hej?!

Ovo je ludost. Azura bi trebala ići k Daliji, ne ja.

Ona je vila Čuvarica, a ja sam... Nitko.

Nemam nikakve šanse.

Misliš kako nemaš šanse?

Pridruži nam se uz rimu i ples!

Uh... Bok.

Odakle ste se vi stvorili?

Uočismo smo sjaj na vratu tvom.

Izbliza došli smo divit' se!

Pa, poznajete li dobro Pustu šumu?

Znamo li Puste šume pute sve?

Pa, u njoj živimo, kako ne!

Pa, ako znate puteve,

možete me odvesti do šumske vile Dalije, zar ne?

Dakako!

Svakalko!

Sjajno! Oh, to je sjajno! Idemo! Odvedite me k Daliji.

Mi bi... - U redu je,

ne morate odgovoriti.

Samo me odvedite k njoj.

Evo nas!

Da, nas!

Ali, dečki, ovdje nema ničega. Samo hrpetina stabala

koja izgledaju isto kao ona koja smo već prošli.

Oh, ne! Nemate pojma gdje je Dalija, zar ne?

A pratila sam vas svo ovo vrijeme.

Al' mi smo tu.

Ne strahuj.

"Tu?" Gdje?

Tražim dom šumske vile,

a ovdje je tek hrpa jadnog, bolesnog drveća.

Azura, čula sam kako me tvoja ogrlica doziva.

Ti nisi Azura.

Ja... Ja sam Elina.

Azura mi je dala svoju ogrlicu. Željela te vidjeti,

ali otela ju je Laverna, baš kao i ostale Čuvare.

Pa sam došla umjesto nje.

I, pretpostavljam kako su te oni doveli k meni?

Jesu.

Hvala vam.

Hvala, da.

Hvala nam!

Nemaš pojma koliko sam sretna što te vidim.

Čini mi se kao da sam putovala cijelu vječnost...

Gle, ne znam što ti je Azura rekla o meni,

ali ne mogu ti pomoći.

Oh, ali možeš!

Azura je tako rekla.

Rekla je da si nekad radila za Lavernu

i znat ćeš kako je zaustaviti.

Točno to sam rekla prije deset godina,

kada sam shvatila kako je Laverna zla

i napustila njezinu službu.

Pokušala sam razgovarati sa Čuvarima i reći da ću pomoći,

no samo je Azura vjerovala da sam se promijenila.

Ostali su mislili da sam uhoda.

Tako da, ne, nisam zainteresirana činiti usluge Čuvarima.

Hvala ti što si svratila, ali odlazi.

Ne!

Azura ti je bila prijateljica.

Zauzela se za tebe, a sad je u nevolji.

Čitava je Fairytopija u nevolji.

Zar ti to ništa ne znači? - Ne poznajem čitavu Fairytopiju,

zašto bih zbog njih riskirala glavu?

Oni su prijatelji koje još nisi upoznala.

Molim?

Tako bi Azura rekla. Želi reći kako moraš postupiti ispravno,

čak iako ti to nije uvijek najlakše.

Valjda je mislila kako to znaš.

Oprosti što sam te gnjavila.

Čekaj!

Možda mogu pomoći.

Kako se osjećaš?

Malo bolje, hvala.

Laže li?

Ovo je Dalija.

Pomoći će nam, ali, moglo bi postati još opasnije,

ne želim da mislite kako morate poći.

Dobro, shvaćam. Ti želiš poći.

Kao i ja.

Jer, to mi je... Znaš, posao.

Igramo na faktor iznenađenja.

Laverna neće očekivati da smo spremni za napad.

Napokon, svi smo zajedno.

Zamislite, uskoro ću imati Azurinu ogrlicu i postati vaša nova kraljica.

Doista misliš kako će te naše ogrlice učiniti kraljicom?

Nemaš mogućnosti uzeti moć što je u tim draguljima.

Nemam?

Ništa nemam u rukavu.

To je kristal.

Ne bilo kakav kristal.

Kada je postavljen na pravo mjesto...

Kako uzbudljivo. Ništa se nije dogodilo.

Oh, nije još.

Šest dragulja osjećaju prisutstvo svoje sestre.

Vila bez krila je ovdje.

Dovedite mi je!

Kad sam napustila njezinu službu,

Laverna je otkrila kako može stvoriti uređaj

koji se koristi snagom njezine kraljevske krvi

kako bi isisala moć iz ogrlica vila Čuvara

i prenijela ih na samu sebe.

Kako je to radio?

Nisam sigurna, zapravo.

Još je uvijek radila na njemu kad sam otišla.

No, uvijek je bila svjesna kako ima slabost.

Mučilo ju je što neće biti savršen.

Govorila je kako će točka sjedinjenja uvijek biti krhka.

Točka sjedinjenja? Što to znači?

Ne znam. Nadam se samo da ćemo znati kad je vidimo.

Ondje!

To je Lavernino skrovište. Sleti iza one stijene.

Ulaz je tamo,

ali više nismo sigurni u zraku. Odmah bi nas primijetili.

U redu je. Šarko ionako ne bi trebao letjeti.

Bolest te ponovo savladava, zar ne?

Zar je očito?

Ulazimo i pokušavamo naći točku sjedinjenja.

Ja ulazim. Učinit ću to sama.

Ja idem s tobom.

Ne. Ako svi pokušamo prijeći, vidjet će nas.

Ja sam ta koja ima Azurinu ogrlicu.

To moram biti ja.

Pronaći ću točku sjedinjenja.

Znam da hoćeš.

Sretno.

Čekaj, što je to bilo?

Idemo!

Hej, vi, bradavičarci!

Ovamo!

Hej, uhvati ga!

Uhvatite me ako možete!

Šarko.

Hej!

Da, eto ga. Savršeno!

Tako treba.

Dalija, koje divno iznenađenje.

Koliko je mnogo prošlo.

Ovo troje nas je pokušalo napasti ispred skrovišta.

Mislimo kako su prijatelji one vile bez krila.

Da, mislimo.

Savršeno.

Šarko! Zvrndo! Dalija!

Užad je začarana. Nećeš ih moći osloboditi.

Pusti moje prijatelje, Laverna! Nemaju ništa što želiš!

Nije istina.

Imaju tvoju ljubav.

Rado ću ih pustiti...

Ako mi daš Azurinu ogrlicu.

Nikada!

Zanimljivo.

Imaš dugu u očima.

Neki bi rekli kako te to čini posebnom vilom.

Zapravo, jako mi sličiš.

Ja nisam poput tebe! - Naravno da jesi.

Posebna si,

ali, tako se prema tebi ne ponašaju, zar ne?

Ismijavaju te. Govore ti kako se ne uklapaš.

A zašto?

Samo zato što si malo drugačija od svih ostalih.

Ja znam kako je to. I mogu to promijeniti.

Možeš? - Moći dragulja u mojoj vlasti,

pokaži ovoj vili budućnost uz mene!

Krila.

Imat ćeš ih ako mi se pridružiš.

Znam kako je to osjećati se drugačijom čitavog života.

Nije pošteno.

Zajedno, obje možemo dobiti što smo oduvijek željele.

Ja ću preuzeti tron koji mi po rođenju pripada,

a ti ćeš imati krila koja zaslužuješ.

Sve će u tvome malenome svijetu biti onako kako pamtiš.

Sve u mome malenome svijetu...

Sve što trebaš napraviti je

staviti Azuri njezinu ogrlicu oko vrata,

i dobit ćeš sve što si ikada željela.

Da, Elina.

Elina, probudi se!

Da. Tako si blizu.

Tako blizu svemu što si uvijek željela.

Sve što sam uvijek željela...

Tvoj će maleni svijet biti posve savršen.

Moj maleni svijet...

Pokušaj se probuditi, Elina!

Ne!

Laverna, ne možeš ovo učiniti!

Da!

Za prijatelje koje još nisi upoznala, Elina.

Točka sjedinjenja.

Da!

Ne trebam tvoja krila, Laverna!

Ne!

Ne!

Ne!

Znala sam da ti to možeš.

Hej!

Dobro jutro, Šarko.

Osjećaš se bolje?

Puno bolje, hvala.

Čarobnica!

Molim vas, ne morate mi se klanjati.

Došla sam zahvaliti svima vama na hrabrosti

i spremnosti da se žrtvujete za druge.

Oh, hvala Vam, ali, samo smo učinili što smo morali.

Nismo pokušavali ispasti junaci.

Točno tako. Ali, ipak to jeste.

Osobito ti, Elina,

ne želim da misliš kako to nisam zamijetila.

Zaslužila si velik dar.

Možda ti nije potreban dar, ali, svakako ga zaslužuješ.

Hvala ti, Elina.

Elina!

Imam krila!

Pa, isprobaj ih!

Ne mogu vjerovati!

Ja letim!

"Ono što te čini drugačijom, čini te posebnom." -Barbie