Original subtitles

Dođi!

Dođi ovamo!

Bok.

Oprosti, našao sam ovoga psa na ulici.

Pripada li nekomu mještaninu?

Vi ste Vimero? -Ne, Antonio.

Dobar dan. Kako ste?

Našao sam psa i mislio sam da je možda...

Odavde nije.

Iz Quintanara nije.

Ako su ga napustili, znači da je pas nekoristan.

Zato, ne tražite vlasnika.

Gdje je Ulica Mantecón? -Nije to ulica.

Nego put.

Otiđite do kraja sela.

Ondje desno vidjet ćete stazu.

Na kraju je kuća koju tražite.

Kako znate da tražim kuću? -Jer je jedina koja se iznajmljuje.

Jer ne izgledate kao netko tko ima prijatelje u Quintanaru.

Hvala.

KUĆA PUŽEVA

Dođi.

Idemo!

Antonio? -Berta?

Dobro pamtiš.

Kakav je prvi dojam? Sviđa vam se?

Kuća naoko dobro izgleda.

A selo... Ne znam baš.

Do početka Ivanja. Tad ćete vidjeti.

Kuća je starija od 200 godina.

Noću se čuje škripa drveta.

Nemojte se bojati.

Idemo gore?

Ovuda, molim.

Ovo je nevjerojatno.

Znala sam da će vas privući ova biblioteka.

Rekli ste da želite nešto nadahnjujuće.

Pa sam se sjetila ove kuće koja je godinama prazna.

Mnogo godina?

Nije to zbog nekakvih problema.

Sve smo obnovili.

Ima pitku vodu, struju, plinski bojler.

Ovo selo je maleno, a najam ovakve nekretnine,

makar na mjesec dana...

Dobro dođe za općinsku blagajnu.

Shvaćam.

Ako vam smetaju ove glave, odnijet ćemo u spremište.

Neki kažu da osjećaju kao da ih promatraju

ove preparirane životinje.

Sve dok ne progovore i bit će u redu.

U kući imate sve.

Struju, novi bojler...

Imat ćete sve.

Zašto mi ne tikaš? -Pa...

Onda... Ovdje ćeš imati sve.

Pa...

Hoćemo potpisati?

Još nisi vidio ostatak kuće.

Ne treba, savršena je.

Drago mi je da ćeš biti mjesec dana u selu.

Ti... Pisac si, zar ne? -Jesam.

"Potraga", Antonio Prieto.

Nisam Neruda, ali mogu ti dati autogram.

Ne treba. -Nije mi problem. -Radije ne bih.

Ja sam... Uzela sam je u biblioteci.

Smijem li pitati zašto si nazvao ovo selo?

Već si čuo za nj? -Nisam, vidio sam oglas i nazvao.

Želim biti posve sam.

Onda će ti se Quintanar svidjeti.

Samoće i tišine imamo napretek.

Sutra dolazi Justa. Kućna pomoćnica koju si tražio.

Rekla si joj moju satnicu? -Jesam.

Ima moju preporuku.

Budi bez brige.

Onda, sjajno.

Neću ti lagati, sestrična mi je.

Onda je to to.

Doviđenja. -Doviđenja.

Pse?

Pse!

Pse!

Pse!

Ima li koga?

Žao mi je, ali to ne znači da mi se ne gadi to gledati.

Tiše, netko će te čuti, molim te.

Briga me ako me čuju!

On neka šuti.

Ako tako viče, znači da se nešto dogodilo.

Odem li onamo, čut će me!

Naravno da moraš. Tko zna što se dogodilo!

Odvezao se. -Da.

Dobro sam ga vezao.

Stavio si mu brnjicu? -Da.

Ali prokletnik je skine.

Odnesi mu jelo. Neka ima vode.

Možda se uplašio vuka.

Vuka? Kakva je to glupost?

Idi ga pogledaj i reci mu da se smiri.

Molim te, ne diraj ga.

Da, dolazim.

Daj ušuti!

Budi tiho.

Ne cvili!

Budi tiho! Dođi ovamo.

Dođi. Moram li doći po tebe?

Razbit ću ti glavu. Jasno?

Nećeš jesti tjedan dana. Jasno?

Dođi. Dosta, dosta.

Dođi, pojedi.

Slanutak i špinat. Sve pojedi.

Dat ću ti sve što želiš

i svi sretni.

Dobro, ali nemoj se ljutiti. -Ne, ne ljutim se.

Ponosan si. To nije dobro.

Hoćeš da ja tebi kažem što mislim?

Hajde, reci.

Sigurno? -Itekako.

Čuj, mislim da ne znaš razlikovati dobar i loš tekst.

Tvoj jedini dar u životu jest taj što si izdavačev sin.

Potražimo nekoga uglednog.

Nekoga uglednog? -Da.

Mene? -Da, tebe.

Zaboravljaš s kime razgovaraš.

Kao umjetnik imam pravo na krize!

Antonio...

Dovraga!

Zašto me gledate?

Dobro jutro, Antonio.

Ovo je Justa, moja sestrična.

Dobro jutro.

Sjećaš li se da danas dolazi? -Da.

Jesi li se naspavao?

Ljudi iz grada vole spavati na selu.

Osim zavijanja vukova, sve je bilo savršeno.

Ah, da, oprosti! Zaboravila sam ti reći.

U planini ima vukova.

Ne običavaju sići u selo.

Vukovi nas štite!

A, da? Od čega?

Narodno praznovjerje, ne obaziri se.

Sinoć sam se izgubio u šumi

i našao sam zaklon.

Vidio sam da su zatvorili...

Nešto što su hranili.

Nešto? -Nešto ili nekoga.

Ispuštalo je čudne zvukove.

Sve je bilo čudno, kao da je riječ o životinji.

Ne znam o kakvu zaklonu govoriš ni o kakvoj životinji.

Stvarno.

O, gle.

Justine kćeri. Soledad i Rosita.

Već se poznajemo, zar ne?

Ti si Vímero. Zar ne, Sole? -Da, jest.

Što sam vam rekla? Da ne razgovarate s gospodinom.

Idemo!

Rekao je da je našao psa.

Gdje je? Lukavče!

Izmislio je, sigurno.

Vjerojatno je vani.

Da, lažljivče. -Rekla sam ti, to je Vímero.

Ne obaziri se na cure.

Sigurno su čitale razne priče i imaju bujnu maštu.

Inače ne bi bile djeca.

Ne želim da imaš loš dojam o Justi.

Sestrična je dobra, samo što...

Ne brini se, u redu je.

Dobro. Onda ništa.

Samo bih da ti bude ugodno kod kuće.

Ako nešto trebaš, znaš već.

Doviđenja. -Bok.

Možemo je uzeti? -Bila je u ormaru.

Smrdi na guzicu i mokru krpu.

Pitajte Bertu. Ne smetajte mi.

Nađi neku vučju.

Pročitat ćeš sve to?

Možda, hajde, brišite!

To je Vímero, sigurno.

Što je Vímero?

Što je?

Upomoć! Pomozite mi.

Pomozite mi.

Trebam pomoć. Upomoć.

Ne, pomozite. -Umire!

Upomoć! Pomozite mi.

Ne! -Umire!

Umire! -Ne!

Pomozite mi. Trebam pomoć.

Upomoć. Pomozite mi.

"Stanovnik šume puštao je neljudske zvukove.

Znatiželja je obuzela gosta.

Iako povratak u zaklon nije bila najrazumnija ideja,

znao je da te putovnica opreza

nikada ne vodi tako daleko kao propusnica hrabrosti."

Idi onamo.

I nemoj jesti dok ne odem.

Izvoli.

Oprostite!

Tko je unutra?

Molim vas da mi odgovorite. -Što vas briga!

Što je to? -Odlazite.

Ovo je privatan posjed. Ne smijete biti ovdje.

Otiđite! Idemo!

Gost ste, zar ne? -Kako znate?

Mirišete na grad.

Izvolite? -Dobar dan.

Što je tipično?

Kada dođeš nekamo, tipično je da se predstaviš.

Zovem se Antonio.

Unajmio sam na nekoliko dana kuću u Ulici Mantecón.

Nije to ulica, nego put.

Dobro došao u Quintanar.

Carmelo! Stavi na moj račun.

Hvala.

Znate tko je Vímero?

Ostajete li dugo, možete sjesti kamo želite.

Carmen, donesi slanutak. -Nisam gladan.

Jeste.

Ne možete odoljeti.

Ukusno je.

Drago mi je da vam se sviđa.

Što je u onome zaklonu?

Zvučalo je kao... -Što?

Kao životinja?

Esteban.

Bio je to Esteban.

Esteban...

On je običan čovjek?

Siroti čovjek, ali bezazlen.

Osobito jer je vezan.

Tebe se to ne tiče.

Majka ga ima odmalena.

Otkad ga je našla kako jede kravlje srce.

I ne znaš ono najbolje! Krava mu je bila miljenica.

Dosta!

Žena i ja nosimo mu jelo svaki dan i čuvamo ga.

Ako je bolestan, odvedite ga nekamo

gdje će ga liječiti.

Esteban je dio sela

i umrijet će u selu kao svi ostali.

Svi smo djeca prokletstva.

Kakvog?

Došli ste zbog slavlja?

Donedavno nisam ni znao za slavlje. Kakvo prokletstvo?

Ivanje je.

Da, postavljaju krijesove.

U ovome selu spaljujemo zloguka proročanstva,

želimo dobre želje.

Gospodo, kasno je. Zatvaramo.

Čuvajte se.

Bok.

Dojadila mi je ova zagonetnost.

Ako netko ima nešto reći, neka kaže!

Sranje!

Jeste li dobro? Veoma mi je žao.

Jesam, ne brinite se.

Ja sam otac Benito. Drago mi je.

Antonio.

Da, Antonio Prieto. Pisac. -Da.

Čuo sam da ste u selu. Došao sam vas pozdraviti.

Nisam se nadao da ću vas naći kako trčite iz šume.

Kao vuk. Što je bilo?

Čuo sam zavijanje. Uplašio sam se. Mislio sam da me prati.

Valjda je to bio vuk.

Je li istina da ih ima?

Ako ih vidite i čujete, znači da postoje.

Istina.

Ne znam kako se životinje udruže

i siđu u gradove da jedu nas ljude.

Šalim se, ne bojte se.

Nije to želja niti molim Boga

da tim zvijerima da buntovnu i komunističku svijest.

Volite mezqual? -Ne znam što je to, sinko.

Meksičko vrhunsko piće.

Prije mnogo godina sam ga kušao i sad smo nerazdvojni.

Kušajte, oče. Ne ustručavajte se.

Da vidimo.

Može tanjur paprikaša?

Ne, hvala, večerao sam.

Justa ga je skuhala. Možda je poznajete.

Ona mi pomaže u kući. -Da, znam tko je Justa.

Žena koja malo govori.

"Malo govori", to je eufemizam.

Rekao bih da uopće ne govori.

O čemu ste govorili? -Da...

Govorio sam da je kuća prazna već 30 godina.

Općina ju je nedavno dala u najam.

Mislim da ju je prisvojila

jer nema vlasnika.

Vjerojatno je prije nisu dali u najam

da se ne bi pojavio neki rođak i potraživao je.

Razumijem.

Ima ljudi s toliko imovine da...

Ne znaju što bi s njom. -Razumijem.

Kraljevi, plemstvo i masoni imaju cijelu Španjolsku.

I Sveta Majka Crkva, oče!

Da.

Čiji je Quintanar? Pripada utjecajnoj, vojnoj obitelji?

Zemljoposjedniku koji ima pravo na zemlju?

Quintanar pripada prokletstvima i praznovjerju.

Što to znači?

To...

Ovdje su ljudi dobri i plemeniti,

ali i vrlo plašljivi.

Čudni bome jesu.

Ne znam je li to zbog klime, vjetra

ili praznovjerja. Ali vrlo su posebni.

Što je Vímero? -Vímero?

Legenda koja sigurno skriva

pravu priču o bestijalizmu.

Bestijalizam? -Da.

Ono, ali sa životinjama. -Što je točno Vímero?

Ovdašnji Čovjek s vrećom?

Mislim da su bivši stanari ove kuće

bili vrlo učeni i načitani.

Da, čini se. Biblioteka je bogata.

Među tolikim knjigama sigurno se nalazi neka

o legendi o Vímeru.

Razumijem.

U Quintanaru čak su i svećenici praznovjerni.

Postoji krasna rečenica za naslovnicu vašeg romana.

Antonio, volite li ribolov?

Ne znam, nikad nisam bio.

Ta se vještina najbolje razumije uz molitvu.

Znate za jezero? -Mislim da da.

Često ujutro idem u ribolov na drugu stranu jezera.

Dođite jedno jutro.

I reći ćete mi jeste li vidjeli tu Bertu.

Ona zaslužuje svačiju pozornost.

Ne gledajte me tako.

Bog zna da sam u celibatu.

Ali on mi je dao ovaj par očiju.

Niste rekli počinje li Vímero na B ili na V.

"Prešao je šumu trčeći svom snagom,

među neprestanim zavijanjima i uznemiren zbog željeznog okusa krvi

na njegovim desnima."

Dobro jutro, Antonio.

Imaš malo vremena za razgovor?

Jasno, uđi.

Radije prošećimo.

Možda si već saznao, ali...

Sinoć je vuk sišao u selo i ubio je pastiru mnogo ovaca.

Danas su svi malo nervozni.

Mislio sam da vukovi ne silaze u selo.

Znam, znam.

Ne znam što se moglo dogoditi.

Znaš da je Quintanar bio posljednje mjesto u zemlji

koje se pojavilo u državnom popisu općina?

Na većini karata i popisa uopće ga nema.

Zato sam te pitala kako si ovamo došao.

Ljudi vide da smo selo duhova

koje i ne postoji.

To si mi htjela reći? -To i...

Lagala sam kad sam rekla da ništa ne znam

o čovjeku u zaklonu.

Esteban?

Ah, znaš već.

Načuo sam, da.

Esteban...

Zatvorili su ga jer je u mladosti bio nasilan.

Ubijao je životinje i vadio im utrobu.

Onda je godinama onakav?

Bojim se da jest. Gostioničarka je njegova rođakinja.

Zato je puštaju u zaklon.

Treba nešto učiniti za toga čovjeka. Sramota!

Ali nitko neće ništa učiniti. -Zašto?

To su vjerovanja i govorkanja... -Vímero?

Da, Vímero.

Moram ići.

Doći ćeš večeras na slavlje?

Ne vjerujem, nisam za slavlja.

Ako želiš dođi,

upoznat ćeš selo u čarobnoj večeri.

Ovisi kako mi bude išlo pisanje. -Ja ću doći.

Što ti je sad?

Benito!

Antonio, sine. -Benito, kako ste?

Radije bih da mi govoriš "oče".

Naravno, oprostite.

Nisam mislio da ćeš doći.

Prošetao sam s Bertom.

Rekla je da navratim na slavlje.

Nije mi ugodno u takvim ambijentima.

Ali shvati to kao nagradu

ako ti dobro bude išlo pisanje romana.

To sam joj i rekao.

Da vidimo...

Uzmi ovo i stavi na udicu s jednog kraja na drugi.

Oče, oprostite, ali malo mi se gadi.

Izvoli.

Ti kad vidiš iglu ili kap krvi,

sigurno se počneš znojiti.

Tako nekako.

Dođi ovamo.

Pse!

Dođi upoznati oca.

Nevjernik je.

Kako napreduje pisanje?

Nalaziš nadahnuće u Quintanarau?

Tema pruža mnogo.

Što je?

Otkad sam došao u Quintanar, događaju se čudne stvari.

O čemu govoriš?

Čujem glasove, vidim sjene.

Viđam neke stvari gdje ih ne bih trebao vidjeti.

Previše se brineš, sinko.

Opusti se.

Tebi treba netko da ti kaže da odeš potražiti tu ženu.

Ja to mogu učiniti.

Što čekaš?

Ostavi štap, zavrni rukave i idi po...

Kako se zvala? Marta? -Berta.

Da, Berta.

Marta je bila moja majka.

Idi po Bertu.

I posjeti me u pustinjačkoj kući.

Ondje ću biti ako me trebaš.

Pustinjačka kuća ti stoji na raspolaganju.

Dogovoreno?

Stoji ti na raspolaganju.

"Mnogi kažu da smo selo duhova,

da Quintanar ne postoji."

Doviđenja.

Justa!

Ne morate doći sutra.

Ivanje je, uzmite si slobodan dan.

Kako vi kažete.

Ne biste da vas otpratim?

Uskoro će noć. -Ne, hvala.

Čuvajte se vukova.

Neka se oni mene čuvaj.

"Čuvajte se vukova."

"Neka se oni mene čuvaju."

Antonio...

Antonio...

Hej!

Ima li koga?

Cure?

Antonio...

Dobra večer, gospodine.

Izoštri oko. I ovo što ti je u duši.

Bog nas je napravio od gline.

Jedni smo za pišanje, a drugi za vrč.

Kako je divno ovo što imam!

Divno i domaće!

Vrlo divno!

Maslinova grančica.

Gospodine, maslinovu grančicu?

Dobro si izabrao.

Djevica od Čuda.

Brani te od planinskih zvijeri, vještica

i ostalih čudovišta koja se mogu pojaviti.

Nisam očekivala da si praznovjeran.

Nisam, nego...

Nije lako ne pokleknuti pred nečim tako primitivnim.

Kažu da ti ovo netko mora darovati kako bi djelovalo.

Čekaj...

Hvala lijepa. I sretno Ivanje!

I vama, partnerice.

Nekomu poput tebe, nekomu iz grada,

sve ovo je vrlo čudno. Zar ne?

Čudno jest. -Znam.

Primitivno nije. Čudno je, ali navikneš se.

Bok.

Hoćete li grančicu? -Ne.

Ne, hvala.

Quintanar je poseban.

Večeras i više.

Morate kušati naš biljni liker. Izvrstan je.

Dobra večer. -Dobra večer.

Dajte dva, molim.

Izvoli, tvoja svijeća. -Hvala.

Mogao bih se naviknuti na ovo.

Zbog slavlja.

Ali nisu uvijek slavlja.

Dajte još dvije, molim. -Može.

Da vidimo... -Za...

Mama, dođi plesati. -Hajde, dođi plesati.

Dođi plesati.

Ne, ne, ne. -Dođi.

Ne, ja se držim šanka.

Ne znaš što propuštaš.

Pij.

Pij.

Pisac!

Pij. -Pij.

Pij. -Pij.

Idemo odavde?

Od čega bježiš, Antonio?

Ne bježim, samo želim biti miran.

Dobro.

Mir, tišina i samoća, to želiš. Znam.

To na mome jeziku znači "bijeg".

A muškarci gotovo uvijek bježe, pa...

Nismo svi muškarci isti.

Ne znam...

Reci što znaš o Vímeru.

Reći ću ti, ako mi obećaš da nećeš napisati u knjizi.

Obećavam.

Legenda kaže da je Vímero čudovište koje nosi smrt u selo.

Svake godine tijekom Ivanja

reinkarnira se u životinju ili osobu.

I silazi u selo da ubije što više žena.

Kažu da prije mnogo godina

mnoge seoske obitelji uspjele su otjerati čudovište

i Vímero je prokleo tu obitelj

i rekao da će se odsada

svi potomci rađati s fizičkim manama.

Kao što si primijetio,

ovdje u Quintanaru mnogi imaju neku manu.

Kao Esteban?

Esteban, kao ostali seljani, ima malformaciju.

Kažu da je dijete prokletstva.

I upravo to slavimo večeras.

S jedne strane poštujemo hrabre obitelji

koje su otjerale čudovište.

A opet, bojimo se.

Jer...

Podsjeća nas da se Vímero može vratiti.

Vjeruješ li u to?

Katkad i najveći nevjernici vjeruju mitovima.

Da objasne neobjašnjivo.

Zbilja!

To je samo legenda.

Estebana su zatvorili zbog agresivnosti.

I...

Vjerojatno je podrijetlo svega...

Napad vuka na ljude jednom u prošlosti.

Sad se to ne događa.

Ali prije...

Čini se da je bilo učestalo.

Na Ivanje tjeramo zlo.

Mjesec sjaji...

Što je ovo?

Ne zanima te Vímero?

Ostavljaju mu kruh, voće i meso kao žrtveni dar.

Zašto?

Vímero se može reinkarnirati samo na Ivanje.

Vjeruju da, ako ga nahrane,

zasitit će se i neće nikoga ubiti.

Vímero neće doći.

Na Ivanje tjeramo ga.

Na Ivanje tjeramo ga.

Ne, oprostite, ne mogu.

Hvala jer si me dopratio.

Nisam mislila da živiš sa sestričnom.

Ovo je velika obiteljska kuća.

Katkada se i ne vidimo.

Voljela bih joj pomoći sa kćerima i tako to.

Hvala na ovoj večeri, Berta.

Hvala tebi.

Nacrtale smo ti crtež.

Da upoznaš Vímera. I upoznaš tu tematiku.

Glupane!

"Seoski mitovi i legende"

"Vímero"

"Nepoznato podrijetlo i nezasitan tek."

"Kad se Vímero pojavi,

počinje pokolj koji ne završi dok ga ne stjeraju u kut.

Kada ga stjeraju u kut i kad se uplaši,

Vímero traži novi zaklon u vodi."

Voda...

Voda...

Voda?

Antonio.

Jesi li dobro, Berta?

Dogodilo se nešto grozno.

Što je bilo?

Soledad...

Ubili su je.

Ubili su Sole.

Što?

Sinoć je bila u tvojoj kući.

Našli su je...

Na putu prema rijeci.

Posve unakaženu.

Kako se to moglo dogoditi?

Hoćeš li ući? Hoćeš li vode?

Moram ići. Justa me čeka.

Došla sam samo osobno javiti.

Moram ići. -Idem s tobom.

Nemoj.

Policija istražuje događaj.

Kažem ti to jer...

Htjet će razgovarati s tobom.

Shvaćam.

Da odem u stožer?

U selu nema stožera.

Vjerojatno će te znati naći.

Mogu ti pomoći?

Zvali su nas jutros

zbog rake i spomenika.

Sutra je malenoj sprovod.

Vi ste rodbina?

Dobar dan.

Narednik Marco Maurí iz policije.

Antonio, dobar dan.

Antonio Prieto? -Da.

Razgovarao bih načas s vama.

Vjerojatno znate što se dogodilo.

Susjed je našao malenu Soledad Rodríguez

raskomadanu u polju.

Raskomadanu? Znao sam da je mrtva, ali...

Da, rasporili su je kao životinju.

Polomili su joj rebra, ispraznili je...

Dosta.

Oprostite.

Nažalost, već smo naviknuli

na takve stvari.

Majka i sestra nisu je vidjele takvu,

imali smo sreće.

Napravili smo privremeni stožer u skladištu na početku sela.

Bit ću nekoliko dana ovdje

da razgovaram s ljudima koji su je poznavali.

I znate da ste nam i vi zanimljivi.

Zamolio bih vas da ne idete nikamo.

Barem idući tjedan. Prisjetite se

jeste li vidjeli Soledad s nekime ili jeste li razgovarali.

Je li rekla da je nekoga upoznala?

I javite mi se u stožer. Dobro?

Dobro. Nemam telefon.

U kući sam na Putu Mantecón.

Hvala, g. Prieto.

I još nešto! Ako je kuća udaljena od sela,

čuvajte se vukova.

Vi iz grada, mislite da ste nepobjedivi, ali prvi padate.

Hvala.

Zatvaram.

Samo nekoliko boca pića.

Čega?

Sigurno nemate mezcal.

Lokalnu rakiju.

Danas ne igrate domino?

Ne.

Danas razgovaramo.

Tko je mogao ubiti Justinu kćer.

Ne sumnjate ni na koga?

500 pezeta.

Znate što?

S obzirom na Estebanovu nasilnost...

Tko zna.

Možda je sinoć pobjegao iz zaklona,

naišao na malu Sole...

Dobar dan. Narednik Maurí?

G. Maurí neće doći do jutra.

Gdje ga mogu naći?

Ovdje, ujutro.

Gdje je sad? -Istražuje.

Mogu dobiti neki broj?

Gdje je odsjeo?

G. Maurí istražuje u Quintanaru, ali uskoro odlazi u svoje selo.

Kad će doći sutra?

U osam, sigurno.

Ljubazni ste.

U osam.

Ujutro u osam.

Ne bojim se.

Ništa što izađe iz šume neće me zaplašiti.

Ništa!

Ništa što izađe

iz šume

neće me zaplašiti.

Ništa.

Došao je narednik Maurí?

Samo što nije došao.

Možete ga pričekati u uredu.

Oho... Niste htjeli detalje.

Oprostite. Ne bih mogao raditi posao u kojem ovo moram gledati.

Naravno.

Radije pišete o tome,

nego da gledate slike.

Jeste li se čega sjetili?

Imam sumnjivca. -Koga?

U šumi je zaklon.

Obitelj drži u zatočeništvu opasnog deformiranog tipa. Estebana.

Deformiranog? -Da. Čini se da ima nasilnu prošlost.

Ubijao je i rastvarao životinje.

Sinoć sam bio u zaklonu i vidio sam da je pobjegao.

Odvedite me onamo.

Gostioničarov rođak će vam pomoći.

Pobjegao nam je sumnjivac. Javite stožerima da pošalju ljude

i zamole građane za suradnju. Moramo u pretragu

za čovjekom s fizičkim deformacijama.

Zanimalo me kako si.

Rođakinja je s prijateljicama koje su došle biti uz nju.

Dođi.

Zaspala je.

Htio sam te vidjeti.

Žao mi je zbog svega što ti se događa.

Trebao bi otići.

Estebane!

Radije izađi!

Estebane!

Estebane!

Estebane!

Oče!

Oče, ovdje ste?

Oče?

Antonio, sinko.

Uđi, sjedni.

Smeta li jer sam došao sa psom?

Svi su dobrodošli u kuću Božju.

Hvala, oče.

Znate da je Esteban pobjegao?

Čovjek je nerazuman i bezdušan.

Uništava i ubija nagonski.

A onda traži opravdanje za svoje okrutnosti.

Čudni ste, oče.

Danas ne govorite kao svećenik.

Možda jer je ranjeni čovjek

danas više prisutan u meni nego vjernik.

Što te muči, sinko?

Poznajem te dovoljno i znam da nešto nije u redu.

Kad spavam, ne spavam.

Imam more, ali uvijek mi se čini da je jedna.

O čemu je riječ?

Netko trči šumom,

proganjaju ga, boji se.

To bih mogao biti ja.

I progonitelj.

Nemoj sam raditi svoju terapiju. Nastavi.

Kako završava san?

Proganjani dolazi u moju kuću,

stane,

i ne ulazi.

Želiš li da uđe?

Ne znam, možda.

Onda ga zamoli.

Reci mu: "Želim da uđeš."

Komu da kažem? -Onomu tko je u tvojim snovima.

Tebi.

Bogu.

Podsvjesnome.

Majci zemlji.

Mrtvima.

Svi su isto.

Što da kažem?

Ako pokuša komunicirati, reci da bude jasniji.

Jer želiš znati što je, ali ne razumiješ.

Možda ti tada pokaže.

Jednostavnije je nego što mislimo, sinko.

Samo treba znati pitati.

I zamoliti ono što trebamo.

Bilo ti je lijepo s onom ženom.

Nakon onoga što sam ti nekidan rekao.

Kako znate?

Takve stvari se vide.

Još mi nisi rekao kako ti se pas zove.

Nema imena.

Postoji samo ono što imenujemo, sinko.

Ako ga želiš zadržati, daj mu ime.

Ne mogu sad misliti o imenu za psa, oče.

"Poslat ću im četiri kobne kazne.

Mač za ubijanje. Pse za komadanje.

Ptice nebeske i zvijeri zemaljske

da prožderu i unište."

Što je to? -Jeremija 15, 3.

Jeremija...

Sviđa ti se Jeremija?

Idemo tražiti onoga gada?

Rekao sam svoje, sad moram pisati.

Onda idi.

I piši.

U onome ormaru je puška

s pomoću koje možeš uništiti to čudovište.

Hvala, oče.

Estebane!

Estebane!

Estebane!

Estebane!

Gdje si?

Estebane!

Estebane!

Estebane!

Estebane, izađi.

Estebane!

Estebane!

Estebane!

"Svjestan da, ako se bude kretao, psi će ga naći,

deformirani čovjek se namazao životinjskim izmetom

kako bi zavarao pse.

Nepokretan je bio nekoliko sati u jazbini.

Čekao je da svi tragači prođu

kako bi se vratio u selo"

Tko je ondje?

On je tvoj sin.

Estebane!

Je li istinu što gospoda kažu da si učinio?

Odgovori mi!

Koliko sam puta rekla da ne izlaziš iz zaklona?

Vani te ne vole.

Da, okrivili bi te za sve.

A sad gle što si učinio.

Velik si i budi dobar!

Slušaj što ti govorim.

Smiri se.

Smiri se, dođi.

Smiri se.

Smiri se.

Ne!

Estebanova majka. Idemo!

Stoj!

"Streljivo, kartuše i sačmarice ulaze u njegovo deformirano tijelo.

Kidaju njegovu tvrdu kožu i oduzimaju mu život."

Nije mrtav, spava.

Kvragu!

Mislili smo da si mrtav.

Pazi, ovdje je razbijena čaša da se ne porežeš.

Mama je očistila.

Ovo je tvoje.

Ne smetaj gospodinu, kćeri.

Dobro jutro, Justa.

Dobro jutro, g. Antonio.

Nisam mislio da ćete se već vratiti.

Zaposle me na mjesec dana i mjesec dana radim.

Žao mi je zbog vaše kćeri.

Smeta vam jer sam došla s Rositom?

Nipošto.

Ovdje je čaša vode i aspirin.

Hvala.

Ti, ostavi gospodina na miru!

Nisi dobro ispričao.

Pusti to.

Pišeš knjigu o selu

i sve je puno laži.

To je fikcija!

Majka te ne uči da je nepristojno čitati tuđe stvari?

Morat ću vidjeti što radiš ako želim znati što je bilo.

A je li? A što je bilo?

Ni ti ne vjeruješ da je ona budala ubila moju sestru.

Van!

Bio je to Vímero.

Sin prokletstva ne može biti Vímero.

Kako ti kažeš.

Idi se igrati sa psom i pusti me.

Kakav pas? -Van!

Dovraga! Dovraga!

Carmelo.

Prestani već jedanput, nemoj!

Bok, Jeremijo.

Sad je svemu došao kraj.

Nadam se da je ovo kraj.

Da bar.

Ali nikad se ne zna, g. Prieto.

Sretno s pisanjem!

I čuvajte se vukova.

Sad je došao kraj.

Ne.

Nazvao sam ga Jeremija.

Koga? -Psa.

Kakav pas?

Moj pas.

Ne znam o čemu govoriš, Antonio.

Nisi li vidjela psa na vratima?

Nisam. -Šališ se?

Kunem se životom, nisam ništa vidjela.

Zakuni se da nisi vidjela psa na vratima.

Ovdje! Gdje sad stojim. Zakuni se!

Dobro si? -Ušuti!

Čuješ ili ne čuješ?

Plašiš me. -Čuješ ili ne čuješ, dovraga?

Pitanje nije komplicirano.

Ne, ne čujem.

Čuješ ili ne čuješ?

Tip gubi glas!

Što je ovo?

"Čovjek ubio suprugu i dvije kćeri

u selu Quintanar.

Sumnjivac je iz Latinske Amerike."

"B. P. je ubio suprugu nožem

pred sinom

i onda se ubio skokom u rijeku."

"Dječak Antonio Prieto

premješten je u sirotište u Madridu.

Ondje čeka da ga prođe trauma jer je svjedočio

majčinu ubojstvu."

Što se ovdje događa?

Smiri se, Antonio.

Smiri se, Antonio. Što se ovdje događa?

Što se ovdje događa?

Što se ovdje događa?

Ne, ne, ne.

Berta!

Antonio!

Što ti je?

Jeste li dobro?

Ja sam otac Benito.

Drago mi je.

Još mi nisi rekao kako ti se zove pas.

Sviđa ti se Jeremija?

Pretrčao je šumu svom snagom

i uznemiren zbog željeznog okusa krvi koja je bila na desnima."

Radije bih da mi govoriš "oče":

Znate da je Esteban pobjegao?

Znam i da u selu govore da je krivo prokletstvo.

Čovjek je iracionalno biće i bez duše.

Uništava i ubija nagonski.

Ova pustinjačka kuća stoji ti na raspolaganju.

Dobro?

Stoji ti na raspolaganju.

Znala sam.

Ti si Vímero, ubio si moju mamu.

Rosita, čuj.

Ubio si moju sestru. Ubojico!

Antonio je ubojica, mama.

On je Vímero, sve nas je prevario.

Mama, pisac je ubojica.

Tebi je normalno otići usred noći?

Nije li nam već bilo dovoljno?

Mama...

Kakve su to gluposti da je g. Prieto ubojica?

Znaš više nego policija?

Misliš da me ne boli i da ne želim okriviti bilo koga?

Idi u sobu.

Vidjela sam ga.

Što si vidio?

Pusti da ti ispričam.

Berta!

Berta!

Tata!

Justa! -Rekla sam ti, mama.

Idi u selo i obavijesti ljude.

Reci im da se Vímero vratio!

Justa, objasnit ću.

Bježi! -Objasnit ću.

Mama.

Idi, idi.

Slušajte me.

Ako treba, prerezat ću vam vrat.

Samo sam rekao da me saslušate.

Rosita!

Rosita!

Rosita!

Rosita!

Rosita!

Rosita!

Smrt Vimeru!

Ne, ne, ne.

Hej!

Dobro si? -Jesam.

Gdje je moj mezcal? -Nemaju ga u svakom hotelu.

Ispio si posljednju bocu jutros.

Za pola sata je konferencija za novinare.

Želim svoj mezcal.

Pola sata, Antonio.

Mezcal.

Pola sata.

A nagrade...

Nagrade me uopće ne zanimaju.

Samo želim priznanje svojih čitatelja.

Antonio, godinama novinari postavljaju

isto pitanje. Kada će idući roman?

Uvijek si rekao da ćeš ga napisati kad osjetiš potrebu.

Čemu sad? I zašto se zove "Puževa kuća"?

Legenda kaže da Vímero nikada ne umire,

ali pojavi se neke godine zbog proždrljivosti

i napravi pokolj.

Imajmo na umu da pišem roman svakih 10 godina.

Možemo reći da sam književni Vímero ove zemlje.

Pišem samo kad sam gladan.

Antonio, što je fikcija, a što je stvarnost

u "Puževoj kući"?

Za dobro svih nas ovdje,

radije neka bude fikcija

jer bih inače trebao biti u zatvoru.

Možeš nam natuknuti nešto o idućem projektu?

Ili ćemo čekati idućih 10 godina?

Sandra i ja ti zahvaljujemo na ovome pitanju.

Jer izdavač danima promovira Antonija

i još se nismo usudili to pitati.

Bit ću posve iskren.

S "Puževom kućom" sam se pomirio s književnošću.

Obećavam da neće trebati 10 godina do idućeg romana.

Štoviše, u zadnje vrijeme su mi govorili

legendu o crvenome morskom psu Barbateu.

U obalnom mjestašcu.

Tko zna! Možda unajmim kuću na nekoliko dana

i sastanem se s čudovištem.

Što se nas tiče, sutra te šaljemo.

Bok.

MEDIATRANSLATIONS