All language subtitles for 1990-echos-d-un-sombre-empire-werner-herzog-steptodown.com

ODJECI IZ JEDNOG
MRA�NOG CARSTVA

Dragi gledatelji, ja sam redatelj
filma kojeg �ete sad gledati.

Zabrinut sam zbog glavnog lika iz
ovog filma, Michaela Goldsmitha,

koji je prije vi�e tjedana nestao
u vrtlogu gra�anskog rata u Liberiji.

Zato �to smo izgubili
svaki kontakt s njim,

rado bih vam pro�itao pismo,

kojeg mi je napisao kratko
prije po�etka snimanja.

Uvijek mu je bilo va�no izraziti
svoj temeljni stav o ovom snimanju,

i to u samom filmu.

"Dragi Werneru, ne bih
se �elio praviti va�an.

Moja pri�a je samo jedna
bezna�ajna, prije - bizarna epizoda,

i nitko ne bi trebao grije�iti misle�i
da sam poslije toga imao besane no�i.

Naprotiv, prije da sam bio hladan,
gotovo nezainteresiran,

gotovo kao znanstvenik koji samog
sebe promatra poput nekog insekta.

Nisam se istinski bojao
onih koji su me mu�ili.

Imao sam samo jednu,
gotovo ravnodu�nu misao:

koliko daleko �e i�i ovaj put?

Odlu�io sam pro�i
tragovima tada�njih doga�aja,

koji, kao neki daleki eho,
jo� u meni odjekuju.

Odlu�io sam se na to
iz jednog razloga,

koji sam po sebi nema ni�ta, ama
ba� ni�ta, sa mojim do�ivljajima.

Pa ipak, �elim jo�
ovaj tjedan krenuti na put.

Sanjao sam, naime,
sad ve� po drugi put,

da su rakovi do�li na Zemlju,

veliki, naran�astocrveni
rakovi, koji su iza�li iz mora.

U po�etku, nikog to ne brine.

Ali, njih je sve vi�e.

A onda ih odjednom ima
toliko, da se prestra�im.

Na kraju, oni prekrivaju cijelu Zemlju,
nagomilani jedni preko drugih.

Cijela je zemaljska kugla
opto�ena njima. "

(Halo?)
Ja sam gospodin Goldsmith, gospo�o.

(U�ite, gospodine.)
- Hvala.

U�ite, gospodine.

Hvala, gospo�o.

Htio bih vidjeti...

Koga?

Ah, u redu, idem pozvati gospo�u.
- Hvala.

Dobar dan, gospo�o.
- Dobar dan, gospodine.

Ispri�avam se �to
Vas ometam u nedjelju.

Znate, imam posebnog
razloga �to me zanima car.

On me skoro ubio.

Sigurno znate za to?
- Ne, ne, ne.

Ja imam...
imam mnogo uspomena...

koje �elim opet
usporediti... s povije��u.

Ako biste bili dobri da mi
ne�to objasnite.

Zovem se Michael Goldsmith.

To ste Vi nazvali telefonom?
- Ja sam nazvao.

Mo�da da sjednemo...
- Da, sjedimo. - Hvala.

Augustine Assemat
dvorac Hardricourt

Znate, gospo�o...

imao sam mnoga
iskustva s carem,

nestvarna iskustva,

onoliko koliko je nestvaran
i ovaj salon i ove fotografije.

�ini mi se neobi�nim

biti ovdje i gledati
te fotografije.

Znate, sve te fotografije,

sve te fotografije
podsje�aju me malo

na operetu koju je postavio
na scenu za sebe samog.

To je... sve je to �udno,
vidjeti...

zbirku fotografija
njega i njegove obitelji,

Dien Bien Phu sa Napoleonom...

Znate, za mene, zaista
je istinski fascinantno

da se �ovjek, koji je znao da je
u svojoj zemlji osu�en na smrt,

dobrovoljno vra�a

da bi se predao
vlastima te zemlje

i da bi se, vjerojatno, predao ruci
pravde. Mo�ete li mi to objasniti?

Kako... �ta se desilo
u Bokassinoj glavi

da je napustio ovaj dvorac

i oti�ao...
vratio se u Bangui?

Uvijek se �elio vratiti.
- Znao je da je osu�en na smrt?

Znao je... da je
osu�en na smrt. - Da.

I mislio je da �e sama njegova
prisutnost tamo sve to poni�titi?

Mo�da. - Da.

Mo�da mu je to
pro�lo kroz glavu. - Da.

A ona dva gospodina koji su bili
ovdje i koji su vas ispratili do aviona?

Znate li i�ta? Znate li tko
su oni bili? Odakle su do�li?

Iz koje francuske slu�be..?

Ne, ne znam iz koje
su francuske slu�be.

Ja... znam da su ovamo
do�li s jednim odvjetnikom.

Da? - Francuskim odvjetnikom.
- Zna�i, bilo ih je troje? - Da.

Da. I ta tri �ovjeka
su vas pratila...

na putu za Bruxelles..?
- Pa, odvjetnik je ostao ovdje...

Da? - a... ona druga dvojica
su nas pratila.

Putovanje u Bruxelles...
- U Bruxelles..? - Jedan je ostao...

Da? - a... a jedan je
sjeo s nama u avion.

O�ito je bio jedan trenutak kad
se Bokassa vi�e nije osje�ao ugodno.

�ta se desilo u zrakoplovu?

Nije da se vi�e nije osje�ao
ugodno, nego... bio je tih.

Za vrijeme cijelog puta?
- Ne za vrijeme cijelog puta.

Prije slijetanja u Bangui.
- Da.

I, kako se to dogodilo?
- Pa, rekao mi je:

"Augustine, putovanje je proma�aj. "

Da?
- Pitala sam: "Za�to?"

Ali, nije rekao ni�ta, osim
da je putovanje bilo proma�aj.

Mama, mama...

Mama...
- Pssst...

Znate, pet godina...
kako me ovdje dr�e.

Pet godina, bez novaca!

S jadnom vojnom mirovinom.

Kapetan francuske vojske
dvadeset tri godine!

A za dvadeset tri godine...
kakva je mirovina?

Dobro, recimo da je
mirovina 7.000 franaka mjese�no,

ali sa... socijalnim osiguranjem.

S odbicima za socijalno osiguranje
i s odbicima za porez i tako dalje...

ne ostaje mi vi�e od 5.998
franaka mjese�no, koje primam.

Ono �to �elim je,
vratiti se u svoju zemlju.

Ono �to �elim je, da prestanu pri�e
o putovnici, koje ste �uli da se pri�aju.

Putovnica za oti�i - kamo?

S kojim novcem? Vi vrlo
dobro znate da najprije,

ako �elite putovati
s putovnicom,

morate platiti karte.
Ali, �ime �u ja platiti?

A kad ste na putovanju, morate
odsjesti u hotelu u toj zemlji.

Ali, ako ho�u odsjesti u hotelu,
platit �u - �ime?

Sve te la�ne glasine, te pri�e
s putovnicom, ne zanimaju me.

Ono �to mene zanima je...

da mi francuska vlada...

omogu�i povratak u moju zemlju.

Ona me zadr�ala...
- �ta?

Vlada me zadr�ala.
U redu?

Ali ja... uputit �u zamolbu...
vrlo ozbiljnu zamolbu,

vladi predsjednika Mitteranda

da mi dozvoli povratak
s mojom djecom.

Prkose�i francuskom ustavu,

povelji Ujedinjenih Naroda,

Op�oj deklaraciji
o Ijudskim pravima,

kao i povelji Organizacije
afri�kog jedinstva,

gospodine predsjedni�e
Republike Francuske,

nasljedni�e Giscardove afri�ke politike,

vi, dakle, smatrate
da je Centralna Afrika poput lovi�ta,

koje pripada Francuskoj!

Gospodine predsjedni�e
Republike Francuske,

mo�ete li nam objasniti
razliku izme�u strane zemlje,

vojno okupirane i pod
Va�om vla��u,

i nezavisnosti jedne
suverene dr�ave,

priznate od strane
OUN i OAJ?

Ima li Centralna Afrika
zastavu i nacionalnu himnu, ili nema?!

Ovdje se osje�am kao zatvorenik.

Ne �elim se ba� previ�e pribli�avati
ovom ili onom dr�avnom poglavaru,

jer ne �elim da izgleda kao da
molim. Ja ne molim. Trud uzalud.

Ali zahtijevam svoje pravo
na povratak u svoju zemlju!

Dr�avni poglavar ili ne, ja se
moram vratiti, jer to je moja zemlja.

Jer tamo dolje imam svoje roditelje, svoju
djecu, cijelu obitelj i zemlju za obra�ivati.

Pogledajte Hardricourt. Koju kulturu
ovdje da uzgajam? Ne mogu ni�ta.

Nije volio ovaj dvorac, zapravo?
- Ne da ga nije volio, nego...

vidjelo se da nije �elio tu ostati.
- Da.

Ovo je smatrao privremenim
smje�tajem. - Privremenim.

Morao se vratiti, on koji je
bio osu�en... - Da. -... na smrt.

On je to rekao? - On je rekao,
da, da je osu�en na smrt

i da bi se volio vratiti
i dati da mu sude

i ako treba umrijeti, onda kod
ku�e. - On je to rekao? - Da.

Znate, djeca su odrasla

i to nisu moja djeca.
- Da. - Oni rade �ta ho�e.

Imaju 17, 16 i 15 godina. Ako
nekome od njih ka�em "uradi to",

a oni ne�e,
ne mogu im ni�ta.

Kako su provodili vrijeme?

Djeca?
- Da, kad ste se vratili.

Vratili...
Rade �ta ho�e.

U �kolu idu kad to oni ho�e.
Policija me zvala,

�kola me zvala i tako...
bili su ih zadr�ali. - Za�to?

Zato �to hodaju no�u.

Oni su maloljetnici!
Maloljetnike provjeravaju. - Da.

Kad se voze vlakom i ne
plate kartu, kontrolor... - Da.

...provjeri vas, zar ne?
- I to rade? - Da, ba� tako!

A vi nemate autoriteta...
- Ja nemam autoriteta!

Otac je zbilja imao autoriteta
nad djecom, ali ja ne.

A kad je on bio ovdje,
onda se to nije doga�alo?

Kad je on bio ovdje,
to se nije doga�alo.

Znaju li zbog �ega je bio osu�en?
- Znaju zbog �ega je bio osu�en, da.

Sva djeca, �ak i Va�e?
- Da, mali...

Nedavno mi je
postavio to pitanje. - Da?

Jer ga je u �koli jedan
od njegovih kolega pitao:

"Je li istina da ti je
otac u zatvoru?"

Onda ga je udario nogom,
pa su se potukli. �ak je i plakao.

Do�ao je i upitao me:
"Je li istina da je moj tata u zatvoru?"

Rekla sam mu da nije.
- Rekli ste mu "ne"? - "Ne"!

Rekla sam mu da
ne slu�a sva�ta.

Koliko je djece ukupno bilo?

Koliko je bilo djece, koliko
je djece imao... ima?

On je rekao...
pedeset �etvero djece.

Pedeset �etvero djece?
- Da.

Sa koliko majki?
- S mnogim majkama.

Ne znate koliko je bilo
majki? - Ne, ne, ne...

O, moja majka?
Ne poznajem je, ali �ula sam za nju.

Imam neke njene fotografije,
ali ina�e ne znam ni�ta.

Moj otac ju je upoznao
kad je imala oko 18 godina.

Kad je... kad je oti�la,
ja sam imala...

dva mjeseca, je li...
dva mjeseca.

Gdje i kako ju je upoznao?
- Ona je bila plesa�ica.

I... trebala je postati carica,

ali nije bila iz zemlje moga
oca, pa je oti�la.

Bila je Rumunjka.

Ona je Rumunjka.

Ja... ne znam gotovo
ni�ta o svojoj majci.

Znam samo da sam oti�la od nje kad
sam imala godinu dana i da je Kineskinja.

Ima� li njenu fotografiju? - A?
Ima� li fotografiju? - Otkud bih imala!

Ima Ijudi koji nam znaju re�i:

"Je li istina da jedete ljude?"
ili tome sli�no.

Pa govore takve gluposti!

Poslije je dovoljno
odgovoriti "ne" i zaurlati na njih.

I nije istina da jedemo djecu.

Da, jedenje djece, na primjer...
Naravno da to nije to�no,

jer mi bismo ih dosad sve pojeli.
- Da, sve bismo pojeli!

Kao i na� otac, njegovi smo potomci,
pojeli bismo sve oko nas.

Rekli su...

da sam kanibal
i da ubijam djecu.

ali nisam...
uop�e nisam kanibal!

�tavi�e, predmet ove konferencije
je razgovor o problemu kanibalizma.

Ja to nisam. Ja to nisam.
Ako pro�itate moju biografiju,

vidjet �ete da nisam to zaslu�io.

A onda je produ�io:
"Najprije sam uzeo ri�u

i onda za�inio sa lukom i vinom

i sa svime �to je
potrebno za dobru kuhinju. "

A kako nije bilo nikog
tamo da mu pomogne,

sam je nosio tijelo, o�ito,
bez ikakvih problema.

Stavio ga je na vatru, koja
mora da je bila divovska,

i pla�u�i po�eo ga mije�ati.

Skinuo ga je sa vatre,
pa ga onda opet vratio natrag.

Opet je po�eo dodavati za�ine.
A sad, dobro po�ujte...

dobro slu�ajte kako je 1980.
godine sprovo�ena pravda:

"Stavio sam tijelo na vatru,

a ruka te osobe,"
osobe koja je bila mrtva,

osobe koju je mije�aju�i
upravo kuhao,

"... ruka te osobe me
�vrsto zgrabila. "

To je revolucionarno, gospodo
porotnici i forenzi�ari!

"Nastavio sam i po�eo meditirati.

Rekao sam mu da ga nisam
ja ubio i tako kaznio. "

Zaista izvanredno!

Ovo je presuda
kaznenog suda u Banguiju.

Ovo je iskaz ljudo�dera pred
kaznenim sudom u Banguiju,

sudom koji je dopustio da
osude Jean-B�dela Bokassu!

Produ�it �u s iskazom:

"Sasvim jednostavno,

ruka te osobe je pustila moju
ruku i brzo produ�ila dalje".

Mo�ete li zamisliti tu scenu?
Tu ruku u kuhinji u Berengu,

koja �ivi svoj �ivot
i skaku�e okolo?

Toliko o svjedo�enju
toga �ovjeka

pred kaznenim sudom
u Banguiju,

koji je 1980. godine
osudio Jean-B�dela Bokassu.

�ta ste �uli...

�ta ste �uli da govore o
tome da je jeo ljudsko meso?

Ali na su�enju su svi
svjedoci odbili svjedo�iti;

na kraju su neki dali iskaz
ali privatno, kod ku�e.

Na su�enju je bilo puno svjedoka.

Ali... �ta je prava istina?
- Istina je da je jeo ljudsko meso.

Vi ste... Vi ste to vidjeli?
- Saznao sam.

�uli ste?
- �uo sam.

�uo sam od onih
koji su bili okolo njega,

koji su mu bili bliski i koji su
sve to radili za njega. �uo sam.

Ali kako nije bilo svjedoka,
o�ito da to nije procesuirano.

David Dacko
biv�i predsjednik dr�ave

Na stanovnike Centralne Afrike gledao
je kao na neku �ivotinju, na psa.

Psa mo�e� voljeti i brinuti se za njega,
ali on nije brinuo za Centralnoafrikance.

Dokaz: du�nosnici nisu
primali svoje pla�e.

A kad bi Centraloafrikanac
po�inio i najmanju pogre�ku,

ovisio je o Bokassinom raspolo�enju.
Bilo je dana kad bi Bokassa rekao:

"Za�to si to uradio?
Gubi se, nestani!"

A onda je bilo dana,
kad bi za istu stvar

ta osoba bila prebijena na smrt.

Ne, to nikako nije bio
dobar i pravi�an �ivot.

Znam da je lopovima
odsijecao u�i. Zar ne?

To�no. Lopovima je odsijecao u�i. Ti
lopovi su... �ivjeli s odsje�enim u�ima.

Ali, prije nego
�to bi im odsjekao u�i,

oti�ao bi do zatvora...
sa vojnicima... i tukao bi ih,

tukao bi i mu�io zatvorene
lopove. Neki su umrli.

Onda bi le�eve i ozlije�ene
izlo�io 24 sata na javnom mjestu.

Na kraju je to radio i sa
studentima, zar ne?

Sam je odlazio u zatvor... - Da.
... da ubije neke.

Da, i to je re�eno na su�enju.

Rekao sam sebi da moram
Bokassu smatrati neprijateljem

i nakon �to sam oslobo�en,
postao sam opsjednut idejom

da u�inim sve ne bih li ga zbacio.
Ali, bio sam vrlo smiren i diskretan.

Da. - Kad su me nekoliko puta
pozvali u vladu, u njegovu vladu,

bio sam jako prijazan,
tako da nije primijetio ni�ta.

Bio sam jako u�tiv i korektan
s njim. �ak me pozivao i privatno.

I�li bismo na ve�eru negovim
avionom i dijelili isti apartman.

Tra�io je da idem s njim
u Ugandu i u Zair. - O, da?

O, da, i u Obalu Bjelokosti. - Je li
Vam kad prijetio? - O, da. Puno puta.

�ta je uradio? - A?
- Kako Vam je prijetio?

Rekao je: "O, stanovni�tvo tra�i da se
predsjednik Dacko vrati kao predsjednik,

ali prije nego �to do�e
taj trenutak, ja �u ga mu�iti i ubiti. "

Rekao je to pred svim
ministrima i savjetnicima.

A kad to nije uspjelo, bilo je
trenutaka kad bi do�ao savjet ministara,

on bi na stol stavio sve vrste
automatskih pi�tolja, mitraljeza, i rekao:

"Dobro, ako me netko �eli zamijeniti kao
predsjednik, neka sad podigne ruku,

da mu poka�em kakva me vatra grije. "

�elio vas je zastra�iti?
- Da, uvijek je zastra�ivao.

Jednog dana, nakon �to je
saznao da narod govori:

"Ho�emo da se Bokassa povu�e
i da se vrati predsjednik Dacko,

jer imamo dobra
sje�anja na njega. " - Da.

I kad je to saznao, rekao je:

"Ali, dragi moj Dacko, �ao mi te je".
Kasnije me zvao David,

zvao me imenom
ponekad, jer smo ro�aci,

"O, �ao mi te, Davide, zbog
sudbine koju sam ti namijenio

Prije nego �to te narod
pozove da bude� predsjednik,

mu�it �u te prije
nego �to te ubijem.

�ao mi te zbog sudbine
koju sam ti rezervirao. "

Rekao je to pred svim
ministrima i savjetnicima.

Na kraju sam uspio pobje�i,
napustiti diskretno zemlju.

I napokon, carstvo...
Tko je imao ideju za to carstvo?

Bokassa. - On s�m?
- Smatrao se Napoleonom.

Da, znam. - Kasnije je
govorio da je potomak faraona.

Vjerujem da je sve to jedna
evolucija karaktera.

Mislim da je Bokassa
isprva bio sitni seljak,

�ijeg su oca ubili doseljenici,

koji se anga�irao u vojsci
i vodio vojni�ki �ivot.

To je rat... - Francuski vojnik?
- Francuski vojnik.

I uvijek �e biti jako ponosan
�to je bio francuski vojnik...

Francis Szpiner
odvjetnik

...a posebno �e biti poznata legenda
o Bokassi kao sirovom podoficiru,

mada je Bokassa zavr�io kao
kapetan u francuskoj vojsci.

Dakle, on odlazi u rat i na
strani je pobjednik�,

�iji je �ef general de Gaulle, koji je za
njega pobjedni�ki general i apsolutni mit.

I, kako godine prolaze, on u stvarnosti
�ivi kao francuski dr�avljanin.

On nije Afrikanac. Napustio je
Afriku kad je imao 18 godina.

Prije povratka pro�lo je 20 godina
kako je bio van svoje zemlje,

u Francuskoj i u Indokini,
jer ratovao je u Indokini.

I, vra�a se u Afriku, rekao bih, kao
francuski �asnik koji se vra�a ku�i,

ali koji se istovremeno osje�a
superiorno nad drugim Afrikancima,

jer je �ivio i putovao po svijetu,
zapovijedao bijelim francuskim vojnicima.

Kad je do�ao na vlast, u po�etku je,
mislim, bio jedan mladi oficir,

iz perioda progresivnih
oficira 60-ih godina.

Onda vrlo brzo,
kao �to bi rekao Saint-Just,

da "apsolutna mo� apsolutno korumpira",
istina je da se tijekom godina

nije zaustavio na
onome na �emu je bio.

Prvo �e postati pukovnik, pa general,
mar�al, do�ivotni predsjednik, car,

ali, to mu vi�e nije dovoljno,
uvijek za ne�im �ezne, zahtijeva.

Kod njega uvijek postoji ta dvostrukost,

da je veliki Afrikanac,
(dobro je poznavao svoj narod),

i istovremeno, ne bih rekao ba� prezir,
ali osje�aj da je ne�to vi�e od drugih.

I istina je da pa�nja koju je dobivao od
svijeta, nije pomogla da se stvari poprave,

zbog te njegove ekscentri�nosti. Napokon,
sve strane dr�ave su ga uvijek primale.

Kad se pogleda mno�tvo
tih slu�benih ceremonija,

na mnogo tih ceremonija
je tretiran kao �ef dr�ave.

Govorio je na generalnoj
skup�tini Ujedinjenih Naroda.

Primio ga je papa. Dakle,
on je netko tko mo�e re�i:

"Proglasio sam sebe carem pred
licem svijeta i svijet je to prihvatio. "

Ovo je zaista kraj carstva.

Zna� li tko je ovo?
- Da. - Tko je?

To je Bokassa.
- Bokassa? - Da.

Ve� je bio pao prije
nego �to si se ti rodila, mislim.

O, Bo�e, kako se ovo izmijenilo.

Zna�, policija me ovamo dovezla
u autu. Imao sam lisice na rukama.

Skinuli su mi lisice
i ja sam produ�io s�m.

Car je krenuo prema meni...

i... sreli smo se ovdje.

I... naklonio sam se s velikim
po�tovanjem i rekao: "Va�e Veli�anstvo",

jer sam mislio da
�eli razgovarati sa mnom.

Umjesto toga,
on je bio... ovako... bijesan,

krenuo je ka meni,

podigao je svoj �tap i udario me
po glavi tako jako da sam pao.

I, znate, svi su bili oko mene,

�ak, ako se dobro sje�am, i jedan dje�ak,
otprilike tvojih godina, obu�en kao mar�al.

I... svi su me nemilosrdno
tukli, pa sam pao na zemlju.

Moje nao�ale, nao�ale
su mi pale... ovako...

i vidio sam Bokassinu nogu kako ide
na moje nao�ale i gnje�i ih... ovako...

govore�i: "Eto, treba
zavr�iti s ovim nao�alama. "

Tako sam mjesec dana bio u
zatvoru bez svojih nao�ala.

Bilo je te�ko.

Pogledaj, to je tapiserija
od bar�una. - Da.

Tko ju je skinuo?

Ljudi iz okolice.
- Ljudi iz okolice? - Da.

Tapecirali su svoje sobe.

�ta je ovo?

Okrugli krevet.
- Okrugli krevet? - Da.

Plja�ka�i su ga rastavili i odnijeli,
zar ne? - Da.

Koliko �ena je imao Bokassa?
- Ne znam. - Ne zna�.

Ovo je kraj carstva.

Ovdje je dr�ao milijune, zar ne?
Mo�e li se to otvoriti? - Da.

Ovdje...

Sve dr�avne dragocijenosti
su bile unutra.

Do�i i pogledaj.

Istina je da su ovo otvorili
pi�toljem. - Pi�toljem? - Da.

Ovo je kuhinja, je li?

On je ponekad ovdje kuhao
Ijude? - Da. - Istina je? - Istina.

Imao je ovdje Ijudska tijela koja
je dr�ao u zamrziva�u. - Eto ga.

Ovaj ovdje zamrziva�?

Pripremio bi Ijudska tijela za
konzumaciju i onda ih stavio ovdje? - Da.

Gospodine Dacko, bili ste predsjednik
Centralne Afrike i prije i poslije Bokasse.

Povijest Va�eg boravka u zatvoru je
te�ka, zar ne? - Da, bilo je te�ko. Da.

Bio sam tri i pol godine u zatvoru,
a da nisam sa nikim razgovarao.

Tri i pol godine? - Da. Zabranio
mi je da sa bilo kim razgovaram.

Jedan vojnik mi je
donosio jelo i vodu.

Nije me smio pozdraviti
niti sa mnom razgovarati.

Je li to bila N'garagba
ili Camp de Roux?

Jedno vrijeme u N'garagbi
i jedno u Camp de Roux.

I... �ta su Vam radili u �eliji?
- Bio sam gol, s lancima na nogama,

sa lisicama na rukama,
uz to gol na betonu.

Cijelo vrijeme?
- Cijelo vrijeme, da.

U kojem periodu?
- Do �ezdesetedevete.

Poslije sam bio prognan u jedno
selo na daljnje tri i pol godine.

Nisam smio napu�tati ku�u.

Ovako ili onako, sedam
godina sam proveo u zatvoru.

Berengo je bio
bogat anegdotama... - Da.

...doga�ajima koji me danas
nasmijavaju, ali onda su bili tu�ni.

Ljudi su �esto
govorili o Rumunjki. - Da?

Nakon �to je Rumunjku smjestio u vilu
Kolongo, jedno vrijeme car joj nije dolazio.

�ta je radila
Rumunjka dok ga nije bilo?

Bila je vrlo mlada, vrlo lijepa,
�eljela je �ivjeti.

Na kraju je zavela svoje �uvare.

Tra�ila je od svakog da
sa njom dijele Bokassinu postelju.

Kad je Bokassa to
saznao, nakon istrage,

oni �uvari koji su bili
s njom zatvoreni su.

Oni su pogubljeni.

Na primjer, Rumunjka.

Jednom prilikom, Bokassa je bio
u slu�benoj posjeti Rumunjskoj

i upoznao je plesa�icu
iz baletnog ansambla.

Ona mu se svidi i na kraju
plesa�ica odlazi zajedno s njim.

Onda ona nestaje. Govorilo
se da je to Bokassa...

Puno kasnije se saznalo da je ona
stvarno bila �pijun Securitatea,

i da se u Rumunjsku vratila, zapravo,
kad je osjetila da joj "gori pod nogama".

Kad je do�la, Rumunjka
je �ivjela u drugoj vili.

Jedno jutro nakon doru�ka
uzela je bicikl od hotelskog portira.

Uzela je bicikl, sjela na njega i po�la u
vo�nju selom, ba� kad je Bokassa nailazio.

A Bokassa, bijesan �to vidi svoju
�enu na biciklu hotelskog portira, re�e:

"A, ovaj portir je imao
aferu s mojom �enom",

i u nastupu ljubomore
premlatio je de�ka nasmrt.

Upravo to je bio uzrok smrti
mnogih Centralnoafrikanaca.

Znate, nekad su vas pitali
kamo idete i kad �ete se vratiti.

Na primjer, Rusi: nakon �to im je vlada
dala odobrenje da posjete Lobaye,

na povratku u policijsku postaju
u Pissi, 70 km od Banguija,

po Bokassinoj naredbi su
zaustavljeni i dovedeni u Berengo,

gdje su dva sata morali stajati
dok ih je Bokassa vrije�ao,

govore�i da je Rusija uzrok svih
ratova i doga�anja na svijetu i...

Poslije ta dva sata vrije�anja
rekao im je: "U�ite u salon".

Ponudio im je �ampanjac
i whisky i rekao im:

"Zaboravite sve �to sam rekao,"
i onda ih vratio u Bangui. Dakle...

Ubrzo nakon �to je do�ao na vlast,
zamolio je francuskog ambasadora

da mu prona�e k�er koju je imao s
jednom Vijetnamkom, dok je bio tamo.

Ubrzo, jedna dama mu je
predstavila svoju k�er

i Bokassa ju je krstio kao Martine.

Formalnosti su obavljene i
ona je poslana u Bangui,

gdje je do�ekana kao �ef dr�ave:
motocikli i garda �asti u pratnji i tako to...

Pri�a o dvije Martine je
izvandredna pri�a jer je Bokassa...

slu�io u Indokini i, kao i
mnogi francuski vojnici,

imao je par prijateljica
me�u lokalnim stanovni�tvom.

Zaljubio se u mladu Indokineskinju
i dobio s njom dijete.

Poslije je oti�ao i nije
se vi�e brinuo za to.

Onda, kad je do�ao na vlast, pun
�asti, htio je prona�i svoju k�er.

Onda pronalazi prvu k�er, koju naziva
Martine. A onda, kao u kazali�tu,

sazna da Martine, koju je smatrao
svojom k�eri, nije njegova k�er.

Onda u Bangui dolazi druga Martine.

I evo Bokasse sa dvije k�eri.

Onda on ka�e vrlo velikodu�no: "Zadr�at
�u i onu koja me prevarila, kao svoju k�er. "

Dakle, sad ima dvije k�eri,
�eli ih udati, i nevjerojatno je

kako sudbina ustraje na
istim stvarima za ove dvije djevojke...

jer dvije Martine se udaju isti dan.

Udaju se za dvije poznate
osobe Centralne Afrike,

jedna za doktora Dedea Abodea,

a druga za kapetana Obroua.

�udno, ali i Bokassini
zetovi su imali istu sudbinu.

Dakle, kapetan Obrou �e
poku�ati dr�avni udar.

Jednog dana je Bokassa bio
na aerodromu u Banguiju,

iznenada je netko bacio ru�ne
bombe koje nisu eksplodirale,

�to je oja�alo legendu
"Bokassa la baraka" [sre�a].

I... Fidel Obrou je zatvoren,
osu�en na smrt i pogubljen.

Drugi zet, Bruno Dede Abode,
koji je lije�nik,

ide stopama svoga punca

i upetljan je u ubojstvo

osobe koju bih gotovo
nazvao njegovim ne�akom.

Odnosno, bio je to Obrouov sin koji je
na misteriozan na�in umro u klinici.

Beba?
- Beba, novoro�en�e,

najverojatnije otrovano.
Bruno Dede Abode je bio taj koji je

optu�en da je izvr�io ubojstvo.

Poslije Bokassina pada, me�u optu�bama
koje su podignute protiv Dedea Abodea,

optu�en je i zbog smrti djeteta,
osu�en je na smrt i pogubljen.

Kako da Vam objasnim tu pri�u?

to je ne�to kao...

istinito...

povijesno... - Da. - �to je...
- �to je istinito? - Istinito, tako je.

To je kao ono �to �itate u
knjigama, u romanima, gledate u kinu,

ali, to je...

Zato �to je ta pri�a tako
zanimljiva, zar ne? - Da...

Prava Martine

...ali mislim da su je
stvorili Bog i sudbina. - Da.

Eto, sudbina i Bog su u�inili da...

moj otac, koji je oti�ao
u Vijetnam ratovati... - Da.

...upozna moju majku... da ona
vidi da je on imao nezgodu,

da je slomio jedan prst, lijevi,
kojeg vi�e nikad ne�e mo�i ispraviti,

vidite, uvijek mu je prst
stajao ovako... - Da?

Mo�e se vidjeti da moj otac uvijek
nosi veliki prsten da to prikrije. - Da.

I zahvaljuju�i tom prstu moja je
majka mogla prepoznati svoga mu�a.

Jer ga je pitala da li je tog i tog dana
slomio prst kad je ona bila trudna sa mnom.

I tako je moj otac bio siguran:
"Da, moja �ena i moja k�er Martine".

Ipak, moj otac je uvijek vjerovao da je
prva Martine ona prava, njegova k�er. - Da.

Nije se vi�e zanimao za mene.

Ali, ono �to me zanima je Va�a
pri�a s Va�om takozvanom sestrom.

Kako se to to�no dogodilo?

Je li ona znala da nije
prava Bokassina k�er? - Ne, ne.

Nije uop�e.
- Zaista nije? - Ne.

�ak i kad sam ja do�la,
nije znala tko sam.

Mislila je da sam tajnica moga oca.

Nije shvatila da sam i ja
Vijetnamka kao i ona!

Dakle, zaista je mislila
da je Bokassina k�er?

Ne, znala je ona to jako
dobro, jer su je upozorili.

Rekla je da su je svi u njenoj
zemlji uvijek zvali 'Passi, Passi',

a Passi je njeno ime.

I da je netko tra�io njenu
majku i ponudio joj 5.000 dolara...

da ode u Centralnu Afriku,

da bi prepoznala jednog gospodina,
"koji je rekao da je tvoj otac,

ali on nije tvoj otac, nego
predsjednik", �ta ho�e� vi�e...

Je li to bio neki Francuz?
- Ee, da...

Bio je to netko tko je radio u
francuskom konzulatu u Vijetnamu. - Da.

Rekao joj je da �e biti
usvojena. - Da. - Eto.

I �ivjeli smo
zajedno dvije godine.

U Banguiju? - Da. Dvije godine smo bile u
toj ku�i s mojim ocem kao normalna obitelj.

I na kraju ste se
udale isti dan, vas dvije?

Da, al'... Kad sam ja do�la u Centralnu
Afriku, Martina je puno prije mene bila tu.

Ali, ja nisam protiv nje, nisam protiv
nje, jer to nije bila njena gre�ka, nije.

To se dogodilo zbog drugih
Ijudi koji su djelovali umjesto nje.

A ona je morala
snositi posljedice.

Ja sam s njom
dijelila dobro i zlo. - Da.

Dobro. Na�alost, zavr�ilo je
lo�e za obje, i za mene i za nju.

Ja sam se udala,
a i ona je na�la mu�a.

Moj otac je rekao: "Da jedna k�er
ne bi bila Ijubomorna na drugu,

vjen�anje �e biti isti dan.

Ni jedna ni druga ne�e mo�i re�i
da joj je vjen�anje bilo ve�e ili manje.

Isti dan, isti gosti, isti pokloni. "

Budu�i da je njen mu� u brak
u�ao s jednom idejom na umu,

morao je za to platiti �ivotom.

A moj mu�, platio je za...

i istovremeno je i moj �ivot okovao.

Moj mu� je... tra�ili su od njega
da uradi posao i on ga je uradio.

Dok stvari dobro idu,
nikoga ne optu�e.

Ali, kad vi�e nisi na vlasti,
kad se sre�a preokrene,

onda optu�e svakog. Rekli su
da je moj mu� to napravio,

optu�en je... i onda...
i to je sve.

Mu� upitne Martine, la�ne Martine,

optu�en je za dr�avni udar
i pogubljen. - Obrou? - Da, Obrou.

Pogubljen je.

Razmi�Ijali su da njegovu �enu Martine,
la�nu Martine, vrate u njenu domovinu.

To je bilo u velja�i 1976.
Trebali su je vratiti u Vijetnam,

ali nikad nije u�la u avion u
Banguiju, jednostavno je isparila.

I nju su ubili?
- Da.

I njeno dijete tako�er?
- Da.

To nije... bio doktor..?
- Dede Abode? - Dede Abode...

Koji je osu�en na smrt.
Da, na sudu u Banguiju.

Zbog...
- Zbog ubojstva djeteta, da.

Znate, bio sam...

mjesec dana
u zatvoru u N'garagbi...

Vi?
- Da, bio sam.

Bokassa me najprije bio
osudio na smrt kao �pijuna. - Vas?

Da. I bio sam tjedan dana u istoj
�eliji gdje i Va� �ogor Obrou. - Da?

Pisao je po zidu poruke,
tra�e�i od Ijudi koji �e to pro�itati,

da se pobrinu za
njegovu obitelj i tako to.

Bilo je dramati�no. Zaista me bio
osudio na smrt u jednom trenutku.

Dacko, znate, predsjednik
koji ga je naslijedio... - Da?

...pozvao me u svoj ured i
pokazao mi to. Rekao je:

"Evo. Bokassa je taj koji je
potpisao Va�u smrtnu presudu. "

Bio sam novinar. - O, do�li
ste u zemlju kao novinar.

Da. Do�ao sam kao novinar napraviti
reporta�u o predstoje�oj krunidbi.

�IVIO CAR BOKASSA PRVI

Odli�an dojam! �elio bih pozdraviti
cijelo osoblje kanala Antenne 2,

osobito Francuskoj, predsjedniku Rep.
Francuske, premijeru Jacquesu Chiracu,

gospodinu Jacquesu Rocardu, svim
francuskim prijateljima, svim degolistima,

a osobito admiralu Philippeu De Gaulleu
i cijeloj obitelji generala De Gaullea.

Recite im da se njihov hrabri
vojnik, Bokassa Jean-B�del,

iz Francuskih slobodnih snaga, FFL-a,
izvanredni ratnik me�u afri�kim ratnicima,

odazvao pravdi svoje zemlje.

Jo� nikad nismo vidjeli da optu�ba

s takvom uporno��u po
drugi put zahtijeva smrtnu kaznu.

Mi smo sigurni u svoje argumente!

Ne trebamo po drugi put
prikupljati djeli�e izlomljene optu�be!

Ali, �ta ka�ete gospodine
dr�avni tu�itelju, na ovo:

"Errare humanum est,
sed perseverare diabolicum est. "

Kad ste ve� jednom
pogrije�ili tra�e�i smrtnu kaznu,

vi ustrajete u svojoj gre�ci,
nek vam Bog oprosti.

Tvrdim da sam nevin u
optu�bama protiv mene.

Nikad me ni�ta nije motiviralo, do
isklju�ivo briga za slu�enje svojoj zemlji.

Jean-B�del Bokassa osu�en je drugi put
na smrtnu kaznu. U me�uvremenu je
pomilovan na kaznu do�ivotnog zatvora.

Mo�ete li mi malo
ispri�ati kako on...

Naravno, mogu ga vidjeti.
Nema birokratskih prepreka.

U svim dr�avama svijeta
odvjetnici smiju vi�ati svoje klijente.

A tako je i u ovom slu�aju.

Fran�ois Gibault
odvjetnik

Vi�am ga svaki dan otkad
sam se vratio u Bangui.

Mogu ga vidjeti u njegovom
zatvoru, u toj vrsti dvorca,

kao �to bi rekao
Louis-Ferdinand C�line,

tamo gdje ga dr�e,
u vojnoj zoni, u vojnom zatvoru,

zapravo to i jeste vojni zatvor. On
zauzima �eliju koja je veli�ine oko 5x3 m,

i koja je prava zatvorska �elija,
kao i za sve druge zatvorenike svijeta.

On je izoliran, potpuno izoliran.

Dvaput dnevno izlazi na dvori�te,

svaki put po sat vremena.
Ali, za vrijeme �etnje, on je sam.

Ne vi�a nikoga..?
- Vi�a samo svoje �uvare, naravno. - Da.

Subotom vi�a �lanove svoje obitelji:

�ene, sestre, ro�ake koji mu
do�u i donesu ne�to za jelo,

one koji ga dolaze
vidjeti svake subote. - Da.

Ina�e, ne izlazi vi�e
nego dvaput dnevno na dvori�te,

koje je veli�ine...
oko 5x10 metara,

i gdje se nalazi neka velika
stolica, u kojoj on sjedi,

i jedna druga, polomljena,
stolica u kojoj sjedim ja.

Njemu prepu�tam
dobru stolicu, normalno.

Tamo mo�emo slobodno razgovarati.

Imamo vi�e od sat vremena za
razgovor. Od mog dolaska u Bangui.

Zar vas ne nadgledaju �uvari?
- Ne. Za vrijeme razgovora njih nema.

Ipak, znate da su razgovor i dopisivanje
izme�u odvjetnika i klijenta tajni.

I oni po�tuju tu tajnost.

Treba zapamtiti da je
zatvorenik uvijek usamljen �ovjek

i vrlo izoliran �ovjek.
Odvjetnik mu zna�i puno.

Tako�er mi je �esto pisao
da bi pokazao kakav je mistik postao.

Sad na po�etku svojih pisama
napi�e "Bokassa Prvi"

i uvijek potpi�e sa
"Apostol Bokassa Prvi".

Sebe smatra nekom
vrstom Kristovog apostola.

Mnogo se govori o njegovoj
opsjednutosti religijom.

Ima li tu... - Ne bih rekao da se
radi o opsjednutosti, on je zaista

ve� vi�e od godinu dana
u kompletnom misticizmu.

Ne �ita ni�ta osim
religioznih knjiga. - Je li?

Osim novina, �ita samo Bibliju. Pokazao je,
donio mi je sve novine i religiozne knjige

koje ima: jeruzalemsku Bibliju
i neke druge molitvenike i...

vidio sam da su stranice
izlizane, zaista ih �ita svaki dan.

On nosi kri� i vrlo
jednostavnu odje�u.

To je vrlo, vrlo dirljivo:
prvog dana bio je u svojoj pid�ami,

drugi dan nosio je neku vrst "djellabe",
tre�i dan neku ko�ulju sa �ipkom...

uvijek jednostavnu odje�u.
Uvijek nosi kri� oko vrata.

Da. - I siguran sam da ne
�ita ni�ta osim religioznih knjiga...

ponajvi�e jeruzalemsku
Bibliju. - Da. Vrlo bizarno.

Ne vjerujem da je ikad bio lud niti
da jeste lud. Ne, ne vjerujem.

Uvijek je bio
svjestan onoga �to �ini.

Na kraju Vas je silom o�enio.
- Da. Silom.

Trebalo mu je dvije godine?
- Da, oko dvije godine, dvije i pol.

Imala sam sezonski posao...
- Da? - ... u jednoj banci.

U Banguiju?
- U Banguiju, da.

Ne znam bih li Vam ispri�ala detalje.
Ali, on je poslao po mene.

Poslao je po mene po jednom �ovjeku
koji je do�ao u tu banku i rekao mi...

koji mi je rekao ovako:
"Tata te ho�e vidjeti. "

Tata te ho�e vidjeti?
- Da. Eto.

U tom trenutku nisam
razumjela tko je tata. - Da.

I onda ste oti�li?
- Ne, ne! Pitala sam, pitala sam:

"Ali, tko je tata?"
i on mi je objasnio.

A onda? - Onda me taj
gospodin odveo do pala�e. - Da.

I taj dan sam ga upoznala.

Na mene je to �udno djelovalo. - Da.
- Vidjeti... vidjeti Bokassu... - Da.

Ve� je bio �ef dr�ave.

Da, ve� je bio �ef dr�ave
i ve� je bio postao legenda.

Da.
- Mit. - Da.

Mit... mo�da zastra�uju�i. - Da.

I... za mene je to
bio udarac tako ga vidjeti.

U to vrijeme sam bila
naivna, jako naivna.

Dakle, uzeo me za ruku i
odveo me u svoju sobu.

A u toj sobi je bilo...
veliko ogledalo...

i kad sam se vidjela u tom
ogledalu s njim...

on me, zapravo,
bio po�eo skidati,

i uvijek tim... nje�nim rije�ima...

Kad sam se vidjela
u tom ogledalu s njim,

ja sam...

ja sam... ukratko, dobila
sam prakti�no nervni napad.

Po�ela sam plakati, ali plakati
kao kakvo dijete, puno jecaju�i.

i nisam se vi�e
mogla zaustaviti.

On je razumio. Jo� je imao malo
humanosti. - Vratio Vas je ku�i?- Da.

Pustio me da se vratim ku�i.

Onda, kad sam to
ispri�ala svojoj majci,

poslala je po auto i
sve nas potrpala unutra

i oti�li smo te no�i, ali bila
je to katastrofa, ista ta no�.

I kad smo prona�li to grani�no
mjesto, do�la je �andarmerija.

Vidjeli smo ih kako dolaze
i rekli su nam da ih slijedimo.

I tako su nas zatvorili u tom
pograni�nom mjestu. - Aa, razumijem.

Kao �to znate, politi�ke
zatvorenike nisu smje�tali

na isto mjesto gdje i druge
i to se zvalo "crvena vrata".

Postojala su crvena vrata za
mu�karce i crvena vrata za �ene.

Moja su bra�a bila u
"crvenim vratima" za mu�karce.

Nikad se nismo vidjeli za te dvije
godine koje smo proveli u tom zatvoru,

iako smo bili blizu.

Jedne no�i netko je otvorio
�eliju, mi smo ve� spavali...

netko je otvorio, upalio svjetlo...

i vidjeli smo dva vojnika
naoru�ana strojnicama.

U�asan utisak...

nismo znali kamo �e
nas odvesti... jasno.

U tom trenutku smo bili sigurni

da �e se ne�to desiti,
da �e oni pucati,

da �e nas likvidirati na ovaj
ili onaj na�in, jer bila je no�.

Ja sam uvijek bila tanka,
ko�tunjava i slaba

i na�la sam se u takvom stanju

u njegovom apartmanu
u Pala�i preporoda.

Ovaj put on je bio tamo,
�ekao je, i kad sam do�la,

uhvatio me za ruku,
kako je to uvijek radio,

vrlo nje�no, kao
da se ni�ta nije dogodilo.

Uzeo me za ruku i nazvao me
"moja k�er", kao i obi�no,

i odveo me u kupaonicu.

Napunio je kadu toplom
vodom i pjenastom kupkom.

Napravio je pjenu i
stavio me u kadu...

Zapravo, odnosio se prema
meni kao prema malom djetetu.

Ja sam... bila jako, jako slaba.

i nisam mogla ni�ta sama.
Onda...

Izi�la sam iz kade, a
on je nastavio govoriti.

U tom trenutku sam shvatila

da �u ovaj put
popustiti i biti slobodna.

Ali nisam bila toliko
zabrinuta za sebe,

nego za svoje... svoju bra�u,
prvenstveno, svoju bra�u,

jer najmla�i je onda
imao �etrnaest godina.

A, kao �to znate,
lako je umrijeti u tom zatvoru.

Na kraju, ostala sam tri
dana u tom apartmanu,

i na kraju tre�eg dana,
ja sam riskirala:

"A moja majka, moja bra�a i sestre,
kako su oni? �ta je s njima?"

Onda on re�e: "O, njih sam
zaboravio. Odmah �u poslati po njih."

Jo� su bili u zatvoru?
- Jo� su bili u zatvoru.

Znate, u tom periodu dok ste Vi bili u
zatvoru, u N'garagbi, i s�m sam bio tamo.

Sigurno niste �uli za mene...
- Sigurno nisam. - ...ali, bio sam u �eliji

Bio sam u lancima,
i ruke i noge... - Ali za�to? �ta...

Jer je on odlu�io da sam bio �pijun.

Samo tako? - Da.
Francuski �pijun?

Zapravo me optu�io
da sam ju�noafri�ki �pijun.

Bilo je vrlo bizarno.

Napravio sam
reporta�u o njegovoj krunidbi.

A, da.
- A reporta�u sam slao telefaksom.

A papir se zgu�vao jer je do�lo
do pada napona u trafo stanici,

i sve �to je izlazilo van,
komplet je bilo zbrkano.

Onda je �ef po�te s kopijom
telefaksa otr�ao do policije i rekao:

"Imamo �pijuna, imamo �pijuna!
Sve je ovo poslao kodirano! "

Zapravo se ne sje�am
kako su me prebacili u Bangui.

Znate, pokupili su me...
- Da, bili ste... - ...kompletno...

Da, u nesvijesti.
- U nesvijesti.

I trebalo mi je 10 ili 12 dana...

u Banguiju, u zatvoru, dok nisam
shvatio da nisam vi�e u Berengu.

Ali, mogli ste umrijeti?
- Da, naravno.

I onda, �to je tako�er nevjerojatno,
izgled je samog procesa, rekao bih

da je bio jako zapadnja�ki,
sve te nedore�ene stvari,

i sva ta afri�ka vjerovanja.

Sje�am se, na primjer, one �ene:
Bokassu su optu�ili za ubojstvo

generala Mandabe, koji je bio
jedan od �andarmerijskih oficira.

I predsjednik re�e Bokassi:

"Ubili ste Mandabu,
ali za�to niste ubili njegovu majku?"

I onda su diskutirali o Mandabinoj
majci i o majci generala Obroua,

kad netko re�e:
"Ta �ena ima tri dojke".

I onda, naravno, mi Europljani
smo iznena�eni: Za�to je to va�no?

Do�la su do izra�aja sva njihova vjerovanja,
zato �to jedna �ena ima tri dojke.

Mogla bi biti vje�tica. Ako je vje�tica,
manje je zlo, nego da je majka obitelji.

Tako je na povr�inu isplivao
afri�ki pogled na stvari,

ali nikad se ne
ispoljava otvoreno.

Govori o zlim duhovima,
koji �ive ispod vode.

Oni ne hodaju
ujutro, pri izlasku sunca.

Zli duhovi se pojavljuju u liku
osoba, pretvaraju se u ljudska bi�a.

Oni okre�u le�a suncu i dugo gledaju,

�ak i ako im netko dolazi s le�a
s kamenjem, s glasnom bukom,

ne�e primijetiti. Ako ih uznemirite,
odmah nestanu pod vodom,

bez rije�i i bez osvrtanja.

Oni imaju duge kose
na le�ima, dovde.

Jesu li oni ljudi?

�ene kao i mu�karci imaju
kose na le�ima.

Oni malo zastanu. Kad osjete da sunce
po�inje malo grijati, nestanu pod vodom.

Onda se pretvore u ribe
ili nosoroge ili kajmane,

da bi mogli �ivjeti pod vodom.

Vani su ljudska bi�a,
a u vodi se pretvore u �ivotinje.

I napadaju li ponekad ribare?
- Da, napadnu ih nekad.

Bio je jedan nilski konj koji je
prije dvije godine ubio puno ljudi.

Predsjednik republike je donio
odluku da ga se ubije.

Zna se da je Bokassa krvnik.

Bokassu smo voljeli, ali
kasnije je postao jako lo�,

ubio je puno ljudi,
ubijao je �kolarce,

ubio je mnoge, �ene, djecu,
�ak je jeo ljude.

To se zna za Bokassu.

Naravno.

Je li to sve �to se
govori o njemu i njegovoj politici?

Ne, to nije politika,
to je stvarnost, to je radio.

Bokassa je u�inio te stvari,
koje su realnost.

Cijeli svijet... cijeli svijet to zna.

Bokassa je radio takve stvari,
ubijao je ljude, ubijao je djecu, tukao ih je,

i�ao je lopovima sje�i u�i.

Bokassa je sva�ta radio, sve �to
je napravio je istina, to je stvarnost.

A ako se vrati?

Nitko ne�e glasovati za njega,
jer mnoge je masakrirao,

napustio je zemlju u...

Jo� je �iv, znam to, on je...

Da, �iv je, Bokassa je jo� uvijek �iv.

U zatvoru je...
- U zatvoru je, osu�en je... u zatvoru.

Umrijet �e tamo, ve� je slab i vrlo star,
slab je, u zatvoru je.

Mislite li da �e ga
pustiti da umre u tom zatvoru?

Da... osu�en je na smrt.

�ta misli o njemu? �ta misli
o Bokassi? - Evo �ta misli:

On je ribar... A pitanje? Pitanje?

Pitanje?
- �eli li ubiti Bokassu?

Da, �eli ubiti Bokassu.

Sve ovo ovdje je
zoolo�ki vrt? - Da, da.

Jer ja tra�im �ivotinje
koje su za vrijeme Bokasse

jele ljudsko meso, u
njegovom vrtu u Kolongu.

Vrt u Kolongu? - Da.
- To je tamo dolje u Kolongu,

ali ovdje... su �ivotinje...

Ali, lavovi koje je tamo imao?

Lavovi su ovdje.
- Oni su ovdje? Jesu li na kraju crkli?

Da, negdje ve� od 1984. godine.
- A krokodili koji su tamo bili?

Da, krokodili su jo� uvijek tu.
Tamo prijeko u vodi.

Oni su... oni su...
gdje su krokodili?

Krokodili su tamo.
- Tamo, u bazenu? - Da.

Jer, i oni su jeli ljude.
- Gdje to? - U Kolongu.

Jer... dr�ao ih je u...
- U bazenu.

...da, i osu�ene ljude je bacao
krokodilima ili lavovima.

Mjesto za lavove je ovdje.

Da.
- Da... ovdje su dva lava.

Ono tamo...
to je �impanza, zar ne?

Mo�da je �impanza.
Ka�u da je gorila, ali

ka�u da je i �impanza.
Ne znam �ta je.

Ne, to nije gorila.
- Gorila je ovoliki. - Da.

Gospodine, imate li cigaretu?
- Cigaretu? A!

Evo.

Ne, treba, treba...

Tako.

Ne mogu ovo vi�e gledati.

Ne mogu to vi�e gledati.
Mo�ete li sad ovo isklju�iti?

(Michaele, mislim da je ovo
jedna od scena koje trebaju ostati.)

Ako mi obe�a� da �e
ovo biti zadnja scena u filmu.

(Da, obe�avam.)

Prijevod:
a.�i�ak
8.11.2010.

Preuzeto sa www.titlovi.com