Original subtitles

MORAMO RAZGOVARATI O KEVINU

Želiš li ići na bal, moraš naučiti plesati poput princeze.

Da... -Što ćeš obući danas?

Obući ću...

Obući ćeš... -Obući ću...

Kantu na glavu... -Neću...

Nećeš?

I bačvu oko tijela! -Neću!

A umjesto obuće, četke za ribanje. -Neću!

Dobro jutro.

Hej... 'jutro, malac. Hajde nešto doručkuj.

Ne bih... Nisam gladan.

"... je za ljubavnike"

Da, u redu.

Da...

Frankline, ja sam. Htjela sam samo...

ostaviti poruku.

Bi li mogli porazgovarati poslije? Sami mi, bez djece?

Zbilja bih željela da nam ovo uspije.

U redu. Nedostaješ mi.

Eva Khatchadourian!

Puno je toga...

Gledajte, Eva...

Zbilja me ne zanima tko ste i što ste dosad radili.

Ako znate tipkati i pohranjivati dokumente, dobili ste posao.

Pa, to... to je krasno! Hvala vam.

Neću vas razočarati. Obećavam. Hvala vam.

Mnogo vam hvala. -Nema na čemu.

Vidimo se u ponedjeljak.

Odlično. Hvala vam.

Čini se da je nekome izvrstan dan. Uživaš li? -Molim?

Nadam se da ćeš trunuti u paklu, jebena kučko!

Isuse... Kvragu, što je bilo? Jeste li dobro?

Ne, ne, nije to ništa. Sve je u redu.

Hoću pozvati 911? -Ne treba, ja sam kriva.

Ali, ona je vas... -Ne, ne... dobro sam!

Eva, kad stižeš doma?

Nedostaješ mi.

Volim te.

Obećaj mi da nikada nećeš otići. -Neću, nikada, nikada...

Jesi sigurna u to?

Zbilja se... dešava?

Mogu ga osjetiti. Osjetim ga.

Gotov sam.

Ovo mi treba za danas biti gotovo.

Ali danas ste mi dali slobodno poslijepodne. Sjećate se?

Sranje... tako je.

Onda mi to završi čim prije stigneš. - Svakako.

Eva? - Da.

Pusti me, čovječe!

Skini se s mene! -Nastavite hodati.

Gospođo! Gospođo... Pomozite mi, molim vas!

Nisam ništa skrivio! Nisam ništa skrivio!

Eva!

Eva... prestani se opirati.

Prestani se opirati, Eva.

Eva!

Idemo, ustajanje!

Već je kasno, Eva. -Hej...

Skoro će mrak.

Hej... - Nemoj ga buditi, molim te. Tek sam ga uspavala.

Hej... hej!

Budan si... Ti bi se igrao?

Ti bi se igrao?

U redu je.

Malo ćemo te zaljuljati... Eto tako...

Misliš da pretjerujem? -Trebaš ga samo malo zaljuljati.

Zaboga... svih dvanaest? -Uzet ću ih kakva jesu.

Ali, razbijena su... -Uzet ću ih kakva jesu!

Kako si ti lijep i zgodan dečkić!

Curice će biti lude za tobom!

Ne znam... Nemoj izmišljati. Nemoj izmišljati.

Hajde reci "mama".

Ma-ma... Ma-ma. Kevine...

Možeš li kazati "lopta"? Lopta...

Lop... lop... lopta.

Ne? Dobro.

Bacit ću ti je, a ti mi je vrati. Može?

U redu... Sad je zakotrljaj prema mami.

Tako je, tako je. Vrati je... vrati je mami.

Dobro... dobro.

Vrati je. Može?

Samo je vrati. Samo je...

Kad je bio beba, nije prestajao plakati.

Zapitala sam se je li mu možda oštećen sluh.

Ne, sluh je u redu.

Ali, zar nije dosad već trebao progovoriti?

Negdje sam čitala kako to može biti rani znak autizma.

On nema to tipično ljuljanje, što je početni znak.

Ja se ne bih puno brinuo oko toga.

Čudan si ti dečkić, zar ne?

No, s njim je sve u redu.

Hvala vam.

U redu... zakotrljaj ju k mami.

To! Tako je!

Dobro. Ja ću ju opet gurnuti k tebi.

To je zbilja bilo dobro, Kev. U redu. Idemo još jednom.

Bio je on velik, velik kao kuća, velik kao televizor, a ne mali kao miš.

Možeš li kazati 'slon', Kevine?

Slonovi... Slo-no-vi...

Kevine! Kevine. Kevine.

Hoćeš li reći 'mama'? -Ne.

'Mama'. -Neću.

Samo reci 'mama'. -Neću.

Maškare! Maškare!

Gospođo... bomboni!

Bomboni! Bomboni!

Ne želim... Ne želim...

Ne želim!

Mama je bila sretna prije no što se rodio Kevin. Znaš?

Kad god se ujutro probudi, ona poželi da je u Francuskoj.

Bomboni! Bomboni!

Ovaj grad je bezizlazna zamka.

Djetetu treba dvorište, mjesto gdje će se loptati, treba mu bazen...

Ali, volim te!

Daj... zvučiš kao reklamna naljepnica.

To nam je prioritet, Eva. Samo će jednom biti dijete.

Možeš pričati do ujutro, ali ti govorim, ja ne napuštam grad.

Kevine, prestani s tim. Mama i tata razgovaraju.

Kevine, prekini s tim!

Ovo je dnevni boravak...

Velika spavaća soba, sa dva ogromna klizna plakara.

Kupatilo je fantastično.

Evo nas, ljudi! Naš vlastiti dvorac!

Idem uzeti nešto za ručak. Treba nekom nešto?

Hej!

Hej! Sačekajte! Gospođo K!

Hej...

To sam ja... Soweto.

Zdravo.

Samo sam htio upitati kako ste.

Dobro sam... hvala.

Dobro izgledaš. -Da...

Liječnici vele kako ima šanse da opet prohodam.

Pa to je izvrsno!

Čuvajte se, gđo K.

I ti, također.

Hajde, hajde, hajde...

Crkni, crkni! -Ne, ne, ne!

Što... kako... što pritisneš za skok?

Crkni!

Idemo, idemo, idemo!

Crkni!

Hej, Kev, jesi li tu? Kevine?

Čuješ li kako tata piški? U WC školjku.

I ti bi već trebao tako raditi.

Vidiš kako se pokaže tamo? -Vidim.

Ako ne uspije ovako... Probat ćemo ponovo.

Najbolje da vježbaš sama. -Naravno.

Ne, ne, ne... Desni klik, desni...

Tako... -Shvaćam, shvaćam.

Gledaj, sad je kako treba. -Da... hvala ti.

Ukakio sam se.

Hej, klinac. Što si?

Ukakio si se?

Dobro. Čekaj, ja ću ti pomoći. Gdje su mi... aha.

Vrati se u sobu, eto me odmah.

Ne želimo probuditi mamu.

Hajde... idi u sobu, klinac.

Ti tvoji zgužvani papiri. Glupi su.

Svatko treba imati svoju sobu. Ti imaš svoju, a ovo je mamina.

Mogu pomoći da i tvoja izgleda posebno, ako želiš.

Kako to misliš, 'posebna'?

Pa... da odražava tvoju osobnost.

Kakvu osobnost?

Mislim da znaš na što mislim.

Glupe su.

Ne, ne... mislim, dobro je.

Ne misliš da bi trebali tako?

I... i vodič?

U redu...

Čuj, ako su ti pri ruci...

Mogla bih. Zbilja?

Pa... sve to zvuči odlično. U redu, Johne.

Dobro, čujemo se poslije. Dobro, zdravo.

Kevine!

Kevine!

Imaš li još što za reći?

Idi umij se i sredi onaj nered.

Kaže kako mu je strašno žao...

i da ti je htio pomoći kako bi ti soba bila posebna.

Sjećaš li se otkud ti to?

Najiskrenija stvar koju si ikada uradila.

Znaš li kako ljudi uče mačke na pijesak?

Nabiju im njušku u govno kad se poseru.

One to ne vole pa zbog toga seru u kutiju s pijeskom.

Dobro, idemo vježbati brojanje.

Što ide poslije tri? -Devet.

Što ide poslije sedam? -Sedamdeset i jedan.

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15,

16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30.

31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40.

41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50.

Možemo li sad prestati?

Evo ti. Eto ti pa to zbroji kad si tako pametan.

Nisi valjda?

Nisi valjda?

Ti uživaš u ovome, zar ne?

Mogu i sam ući kod liječnika.

Moram vam nešto reći, Eva.

Imate zbilja hrabrog dječaka.

Hvala vam. -Nema na čemu.

Mama je uradila nešto vrlo, vrlo loše.

I sad joj je jako žao.

Hej, Kev... sačekaj sekundu!

Kev...

Kevine.

Hej, Kev.

Što je bilo?

Slomio sam ruku. -Slomio... kako si slomio ruku?

Ukakio sam se u gaćice i mama je morala ići po pelene.

Pao sam sa stola za presvlačenje.

Mama me odvela liječniku.

Ja sam kriva.

Ne, ne... nemoj biti luda.

Ne možeš ga 24 sata držati na oku.

Frankline...

Nevjerojatno!

Kako ti je to uspjelo?

Što god je, upalilo je!

Još ne!

Može.

Volim te, malac.

Ne sviđa mi se to. Isključi.

Dušo, hoće ti smetati ako svratim do dućana? -Hoću kući.

Ali samo trebam uzeti...

Idemo pravo doma.

Hej, ljudi!

Hej, tata. Kako je bilo na poslu?

Eva, pa on je samo dječak.

On je slatki mali dječak. To su dječje gluposti.

Mama je debela.

Kad si... kad si meni namjeravala reći? - Uskoro. Upravo sada.

I na koji sam način ja 'sada' dio te odluke?

Što trebam reći 'sada'?

Što...

I tako tata medvjed posadi svoje sjeme u mamu medvjedicu i zatvori ga u jaje.

Misliš na jebanje?

Znaš li ti što to znači?

Kao kad dječak stavi svoga pišu u ribicu neke djevojčice.

Zar nikad nisi poželio nekoga...

nekog pokraj sebe, s kim se možeš igrati? -Ne.

Možda će ti se svidjeti -A ako mi se ne svidi?

Onda ćeš se naviknuti, s vremenom.

Ako se navikneš na nešto,

ne znači da ti se sviđa. Ti si navikla na mene.

Da, pa...

Za nekoliko mjeseci svi ćemo se naviknuti na nekoga novog.

Predivno...

Hej, Kev. Dođi upoznati svoju sestricu.

Evo tvog velikog brata. Evo Kevina.

To je tvoj veliki brat. Da, da...

To je Kevin. Jeste... jeste.

Kevine! Ne radi to!

To nije lijepo. U redu je, dušo.

Idemo nas dva nešto pojesti, u redu? Idemo.

Zaboga... Ekvador? Na dva mjeseca?

Zašto ne pošalješ nekog drugog?

Zbilja to želim odraditi kako spada.

Prvo previše plače, pa ti je onda previše tih. Onda izmišlja svoj jezik...

Pa te to nervira. Pravi probleme poput sve druge djece...

a ti to smatraš nekom osobnom osvetom, prema tebi?!

To nije dobro za njega.

Frankline, javi se na jebeni telefon!

Javi se na jebeni telefon!

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12,

13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27...

Spremamo se za zabavu...

Mama!

Molim te, molim te, molim te, pusti me van!

Preklinjem te... Molim te!

Kevine!

Kevine...

Dušo...

Jesi li dobro?

Žao mi je, mama.

Ne brini, dušo. Nisi to mogao zaustaviti.

'Tako mi duše', zavapi Gilbert, 'Nisi li ti vrag u plavom, kad tako gađaš?'

'ma ne... ', reče Robin kroz smijeh, 'Nije sasvim loše, rekao bih'.

...i uze još jednu strijelu'... Jesi dobro, dušo?

'... i uze još jednu strijelu i napne luk.

Još jednom ju ispali i opet ju zabije sasvim blizu sredine.

Treći put otpusti, pogodi strijelom prve dvije, u sredinu

tako da su im se čak i pera ispreplela,

a iz daljine su izgledale kao jedna jedina strijela.

I odjednom se kroz veliki skup pronese žamor... '

Hej, šampione, kako si? Jesi malo bolje?

Idi, umoran sam.

Dobro.

Naravno, malac. Samo se ti odmori, dobro?

Čitaj mi još, mama.

'280 strijela ukupno ispaljeno je tako vješto,

da je, kad se gađanje završilo, svaka meta izgledala

poput sklupčanog ježa dok ga njuši kakav pas. '

Dobar dan, gospođo. Nije nezgodno vrijeme, nadamo se.

Zapravo i jeste. -Imamo samo par kratkih pitanja za vas.

O čemu se radi?

Znate li gdje će vam duša u drugom životu?

O da... znam.

Idem pravo u pakao. Vječno prokletstvo i sve to.

Hvala na pitanju. U redu?

Hej, dušo... daj da ti pomognem.

Mogu se sam odjenuti. Možeš li izaći?

Naravno.

Drago mi je da si bolje. Još malo one juhice za ručak?

Svejedno.

Ili tost sendvič sa sirom? -Ma zaboli me dupe.

Hvala, tata, ovo je super. - Nema na čemu, malac.

Hajde, probaj. Umalo!

Evo ti druga. Probaj opet.

Samo... gledaj u metu.

Odličan pogodak, Kev. Nadaren si.

Savršeno. -Hvala, tata.

U redu...

Ovako stvari stoje...

Probudite se i gledate TV...

uđete u auto i slušate radio...

idete na svoj jadni posao, ili u svoju jadnu školu...

ali, nećete slušati o tome u glavnom dnevniku.

Zašto? Zato jer se u biti ništa ne događa.

Kad dođete doma, opet malo gledate TV.

Ili možda, ako je noć za zabavu, izađete, odete pogledati film.

Mislim, tako je loše da pola vremena, čak i ti ljudi sa TV-a,

koji jesu na TV-u, i gledaju TV:

I što svi ti ljudi gledaju?

Ovakve poput mene?

I što vi ostali u tom trenutku radite?

Gledate mene.

Mislite da bi promijenili kanal kad bih bio netko

tko stalno reda petice iz geometrije?

Kevin i ja se igramo 'Božićne otmice'.

Kevine!

Kevine, ti si moj prijatelj! Ti si moj prijatelj!

Miči se, Celia. Donesi mi sok.

Ne... ne taj, retardu. Donesi mi pivo od đumbira.

Hej! -Što je?

Hvala, Celia. Kako sam žedan.

Hej, hoćeš čuti jednu tajnu? Dođi malo bliže.

Znaš li tko je još žedan? Ne znaš?

Mama! -Čudovišni usisivač.

Prekini s tim!

Hej, društvo! -Tata!

Dođi vidjeti što sam donio.

Hej, Kev, pomozi mi. -Svakako, tata.

Jesi li za ples? -Ne, hvala, Coline.

Hajde... samo jedan. -Ja ne plešem.

S kojim pravom si tako sujetna, kučko?

Misliš da će te, poslije svega, itko drugi ikada poželjeti?

Popij još koje piće. Daj...

Ma daj...

Hajde, pleši dušo!

Uzbuđena? -Jesam.

Ne mogu vjerovati. -Tako je.

Kevin!

Nisam li te vidjela danas ispred knjižare?

Ne.

Bila sam sigurna...

Imaš li neke planove za petak?

Zbog čega?

Mislila sam da nešto zajedno uradimo... da se malo zabavimo.

Kao, uradimo što?

Možemo otići na večeru.

Ili igrati mini golf...

Važi.

Zašto nisi ponio kaput?

Tebi nikad nije dovoljno neugodno, je li?

Neugodno? S mojom vlastitom mamom?

Kod god pogledam te debele ljude, oni uvijek nešto jedu.

I nemoj mi onog sranja "to je zbog sporog metabolizma".

Sve je to prehrana. Debeli su jer jedu lošu hranu.

Jedu previše i jedu stalno...

Znaš... ponekad umiješ biti skroz surova.

Ti mi to kažeš? -Da, kažem.

Da mi je samo znati na koga sam takav.

Pa... pobijedio si.

I... što ćemo dalje, mamice?

Idemo kući, ti ćeš se presvući u nešto normalno

a onda idemo na večeru.

Odlično.

Idemo na večeru...

Ogladnio sam.

Ja sam dečko u razvoju, znaš.

Ja ću... sezonsku salatu...

biftek, srednje pečen i bocu vina. -Razumijem, brzo stiže.

Pa... kako ide u školi?

Ide...

Sve zadaće rješavam u roku.

A profesori? Ima li netko, tko... -Da, da...

Dobro, dobro. Koje bendove slušam u zadnje vrijeme, je I' tako?

zatim ima li kakva slatka pičkica u prvoj klupi na koju mi se diže.

Onda ćeš reći kako je odluka samo moja, ali

neka svejedno dobro razmislim prije no što povalim nešto 'na brzaka'.

Onda ću ja možda odlučiti da je bolje sačekati dok nisam sasvim spreman.

Tamo negdje oko deserta počet ćeš me ispitivati o drogama.

Bit ćeš, kao ono, pažljiva, jer me ne želiš naljutiti jer ti neću ništa reći.

Zatim ćeš mi ispričati s čime si ti u svoje vrijeme eksperimentirala,

Na kraju, kad pocugaš i zadnju kap iz boce, tupoga pogleda ćeš reći

kako je lijepo zajedno provoditi kvalitetno vrijeme.

Onda ćeš se primaknuti i prebaciti mi ruku preko ramena.

Možda me malo i prigrliti.

'Volim te. '

Izgubio si.

Jebi ga!

Računalo ti je crklo, zar ne? -Je, crklo je!

I sve što sam na njemu radila. Vjerojatno sam to i zaslužila...

Zbog čega će ti nešto takvo? -Pa skupljam to.

Nije malo čudno to skupljati? -Ali ja ne volim markice.

Ali, u čemu je svrha?

Nema svrhe. U tome je svrha.

Ne, zbilja nema problema. Svatko će donijeti neko jelo.

O, evo ih, stižu... Moram ići.

Dobro, ugodan ti dan.

Bok, mama.

Sretan Božić.

Dobro, Kev, ti si sljedeći.

Možeš pogoditi što je to?

To je serija 7. Tip u dućanu veli da je taj najbolji.

Isuse, tata! Puno ti hvala!

Sretan Božić.

Kakav ti je bio dan, Snuffles?

Čuješ taj udarac? Moćna je to stvar.

Celia!

Idemo, dušo, vrijeme je za krevet. Idemo.

Ali, mislila sam da sam zatvorila vratašca.

Kevin kaže da sam glupa i u pravu je.

Ti nisi glupa, dušo.

Ne brini, naći ćemo ga. A sad na spavanje, važi?

Hajde... ušuškaj se.

U redu... je li ti fino?

Snuffles... -Snuffles...

A da joj kažemo kako je Snuffles otišao

u ogromni dućan kućnih ljubimaca na nebu?

Nemoj to govoriti! -Da, ali to je točno!

Dragi voljeni, okupili smo se ovdje oplakujući g. Snuffles...

Nemoj to govoriti! - ... koji je nestao...

I tako su ga tata i mama tražili cijele noći...

A znaš zbog čega ga nismo pronašli?

Zato što je Snuffles otišao živjeti u vrtu.

Živi u vrtu s gomilom novih prijatelja, životinja.

Celia...

Dobro... daj to ovamo, prosut ću.

Večeras prave veliku žurku.

Bit će vjeverica, rakuna...

I papat će orahe i bobice...

A tu će biti cijela gomila...

Zašto si ostavila tu kiselinu za odvod vani?

Nisam, sklonila sam ju. -Kako se onda stvorila vani?!

To je bio Kevin. Kevin je to uradio.

Ti trebaš otići s nekim porazgovarati...

Kev... mama ti želi nešto reći.

Htjela sam...

htjela sam ti zahvaliti što si pozvao hitnu.

I...?

I...

Zabrinula sam se da ćeš možda sebe okriviti...

A zbog čega to?

Zato što si trebao paziti na nju! -Mi samo ne želimo da sebe kriviš.

Ne... ne krivim. Nisam nikad ni rekao da se smatram krivim.

Morat će joj ugraditi stakleno oko, Kevine.

Zato... cijenili bismo ako bi pazio na nju, kad joj što treba.

Ti se baš i ne sjećaš kako je biti dijete, je li, tata?

Celia će jednostavno to morati preboljeti.

Mislila sam da ne voliš to.

Pa... oni su... Kako se ono kaže?

Moraš se samo naučiti na okus.

Žao mi je. Tako mi je žao.

Tako...

Dobro...

Hvala ti, mamice.

Hej, klinac... ideš malo vježbati? -Da, malo...

Hej, Celia, hoćeš sa mnom? -Ne!

Onda... što želiš učiniti?

Izdržat ćemo do kraja školske godine, ako možemo i...

a sve ćemo dogovoriti tijekom ljeta.

Bar podjela djece neće biti problem.

Je li...

Odlučio si?

Eva, nemamo više o čemu odlučivati.

Već se dogodilo.

Ustao sam po malo vode. -Hej, Kev.

Slušaj, malac... Lako se može dogoditi

da pogrešno razumiješ kontekst svega ovoga što čuješ.

Zašto ga ne bih razumio?

Pa ja sam "kontekst".

Ako se žalimo, to će biti bacanje novca. - Neka.

Ali, izgubit ćeš sve, posao, kuću... -Mrzim tu kuću oduvijek.

Zdravo. - Pošiljka za Kevina Khatcha... douriana?

Pažljivo, teško je.

Je li? -Jeste.

Ugodan dan vam želim. -Također.

Što će ti to? Nikada ne voziš svoj bicikl.

Našao sam ih na netu jeftino. Prodavat će se u školi k'o maslo.

Novi Donald Trump.

Pođi sa mnom. Tako je... dođi.

Odvest ću te na svoj brod.

1, 2, 3... 1, 2, 3... 1, 2, 3...

Spremna za veliki otklon?

Očaran sam, mlada damo.

Malo si vruć. Jesi li dobro? -Nikad bolje.

Hej, pa još samo par dana do tvog šesnaestog rođendana.

Trebali bi nešto uraditi po tom pitanju. U nedjelju, možda?

Ne znam. Možda budem 'vezan' obavezama.

Sredi malo ovaj nered, spremi se pa idemo.

Nisam još gotova. -Znam, ali tata se treba istuširati i onda idemo.

Bi li mogli porazgovarati poslije? Sami mi, bez djece?

Zbilja bih željela da nam ovo uspije.

Je li tvoj Kevin ide u srednju školu "Gladstone"?

Frankline, javi se na prokleti telefon! Frankline...

Sin mi je tu.

Kevine!

Kevine! Kevine!

Zašto? Zašto si to uradio?

Laura! Laura!

Frankline!

Celia!

Frankline!

Celia.

Ne izgledaš sretno.

Zar sam ikad bio?

Uskoro ću navršiti osamnaestu, zar ne?

Što je? Nervozan si zbog premještaja među 'velike dečke'?

Nervozan?

Je li ti uopće znaš nešto o svim tim mjestima?

Pa... sve si tako dobro izveo.

Sudi ti se kao maloljetniku... Prozac ti je pomutio um...

Bit ćeš vani za par godina.

Znaš koji je danas dan? Zašto su mi dozvolili posjetu ponedjeljkom?

Naravno... To je moja 'godišnjica'.

Dvije godine...

Sasvim dovoljno vremena da razmisliš o svemu.

Samo želim da mi kažeš zbog čega.

Nekad sam mislio da znam...

Sad više nisam tako siguran.

Vrijeme vam je isteklo.

Režija:

Prijevod:Max Poe (www.podnapisi.net)

Po romanu: