Original subtitles

Takahashi. Taka...

...hashi.

Kristofer. Bok.

Hmm.

Kristofer.

Preoblikovanje socijalističke politike.

-"Cijeli..." -Shh.

Engstrom van, van, van, van!

Čuj nas, LSE!

-Bez rampi! Bez policije! -Otiđi!

-Samo idi! -Engstrom van, Engstrom van!

Van, van, van!

Ovo neće pomoći tvojoj stvari!

Bez rampi! Bez policije!

Njihove suspenzije neće biti ukinute ako se ovako nastavi.

-Je li to prijetnja? -Odi! Samo odi!

Engstrom van! Engstrom van!

Van, van, van!

Engstrom van! Engstrom van!

Van, van, van! Bez vrata! Bez policije!

Oprostite. Bok.

Hrvatski, molim te.

Stara zgrada-- neki od nas su uspjeli ući.

Zatvorili su mene i Markúsa van,

ali, uh, unutra ima dovoljno ljudi.

Što? Što?

Postojalo je još puno drugih mjesta za sastati,

ali izabrali su Stari Kazalište...

- Nemoj mu vjerovati. - ...samo zato što im je rečeno da ne vjeruju.

Dakle, jeste li s upravom u ovome?

-"S upravom." -Hajde.

Samo ti zadaje šalu.

-Popodne, gospodine. -Dobar dan, gospodine.

Zovem se Kristofer Hannesson.

Da.

Trebam te upozoriti da postoji priča o zaključavanju

već sutra,

što bi zahtijevalo da zatvorimo hotel.

To je prejako.

Planiram ostati.

Pa, na pozitivnoj strani,

ostaješ za pola cijene, zar ne?

Naravno. Hvala vam.

Bok.

Shh.

Ispričavam se, gospodine.

Razgovaranje na telefon nije dopušteno u blagovaonici.

Kristofer.

Pitam se jesmo li u pitanju

ponovno stvaranje socijalističke politike

ili preoblikovanje Kristofera Hannessona.

Jónas, misliš li krivulje ponude i potražnje

hoće li nam pomoći napraviti razliku?

Mm, da.

-Je li stvarno planirao odustati? -Ne znam, čovječe.

Već neko vrijeme priča o tome.

"Traže se zaposlenici."

Hej, Kristofer želi pristupiti proletarijatu.

Nastavi. Zaposli se kod Japanaca.

U redu.

Hej, Kristofer.

Bok?

-Koliko glupan. -Bok.

Otvaramo u 6:00.

Oh, ne. Uh, zapravo sam ovdje zbog slobodnog radnog mjesta.

Huh?

Na vratima ti piše znak.

Želiš oprati suđe?

Da. Mislim, ako je to to.

Dođi sutra ujutro u 10:00 na razgovor.

Hvala vam.

Oprosti.

Oh.

Um...

-Uh, žao mi je. Da. -Oprostite.

I kako je prošlo? Jesi li dobio posao?

Hajde. Ne ozbiljno misliš o ovome, zar ne?

Da, jesam.

To će napraviti razliku.

Bok.

-Oprosti. Mislio sam, hm... -Uh, ne otvaramo

do ručka.

Ne, ja sam-ja sam zapravo ovdje na razgovor za posao.

-Intervju? -Da.

Oh. Uh, u redu.

-Uh, čekajte ovdje, molim vas. - U redu. Hvala vam.

-Molim te. -Hvala vam.

Onda, gdje radiš? Koji restoran?

Uh, nikad nisam radio u restoranu.

Stoga, što radiš?

Trenutno sam student,

uh, na Londonskoj školi ekonomije.

Ovo nije honoraran posao.

Ne tražim posao na pola radnog vremena.

Želiš odustati od učenja? Zašto?

Samo je, hm, izgubio sam interes.

Odlična škola. Vrlo poštovana.

Znaš li kuhati?

Čak i perilica mora nešto znati.

Uh, da. Pa, znam kako skuhati bakalar i krumpire.

Običavao sam raditi na, uh, ribarskim brodovima ljeti.

-Čamci za ribolov? -Da.

Jesi li radio na ribarskim brodovima?

Da, kod kuće, uh, na Islandu.

Huh. Island?

-Da. -Island.

- Vulkani poput Japana? - Da. Točno.

Oh.

-Dođi sa mnom. -Da.

Ovo je nekada bila pekara.

Zar?

Veliki prostor, jeftin najam.

-Bok. Bok. -Bok.

Bok.

Što loviš u Islandu?

-Um, većinom kamenice. -Huh?

-Kao, uh, halibut. -Ah.

I ponekad imamo i grdobinu.

-Sabljarka? -Da, sabljarka.

-Oh. -Ali, uh, nitko to ne želi.

-Oh, šteta. -Huh?

Dobar riba, grdobina.

-Ali tako ružno. -Oh, ali ukusno.

Island. Island.

-Uh, ovdje. To je to. -Oh.

Oh.

Prije sam ovdje živio u, uh, Snaefellsnesu.

-Huh? -Snaefellsnes.

Snaefellsnes.

-Oh, ti si odatle. -Da.

Koliko dugo si bio van na ribolov?

-Uh, preko noći. -Uh-huh.

Ali ponekad malo duže

ako bismo išli, uh, gore ovdje do Látrabjarga.

-Ooh. Što si rekao? -Látrabjarg.

-Látrabjarg. Látrabjarg. -Látrabjarg.

-Sjedni. -Hvala.

Uh...

Bilo koje druga vrsta ribe u Lotoru... Lotor...

-L-- U Látrabjargu? -Látrabjarg.

Uh, da, mi... Ponekad, imali smo bakalar

i, uh, bakalar, također.

Ah, dobro za ribu i pomfrit.

Točno to.

-I ja sam odrastao uz more. -Zaista?

-Mm. -Hmm.

Mogu li vidjeti tvoje ruke?

Da.

Ožiljci.

Od ribolova?

Da.

Kada možeš početi?

Uh, tonkatsu je svinjski odrezak u krušnim mrvicama.

Da.

Uh, room?

-Tjestenina od heljde. -Točno.

Yakitori?

Uh... piletina.

-Kuhano pile. -Mm.

U redu, Goto-san?

Dopusti da ti pomognem.

Jesu li to grilane skuše?

-Saba ne... -Saba je skuša.

-Saba no shioyaki. -Da. Saba no shioyaki.

Uh, ti si-ti si previsok za mene.

Žao mi je.

Za tebe.

Mnogo je bolji od London School of Economics.

Dobro jutro.

Za sada, dobro. Pametan dječko, nemoj još ništa slomiti.

Kada završiš s čišćenjem,

imaš stanku do 6:00.

Sada spavam.

Odlaziš ako želiš. Svjež zrak.

Ali prvo, završi.

Hvala ti, Takahashi.

Uh, dream.

Bok, druže. Jesi li u redu?

Da.

Pitao sam se ako...

Da, da. Dođi pogledati. Dođi.

Da.

Nesreća koja čeka da se dogodi,

na stražnjoj strani tamo. Što često imaš

žele igrati kao Man City,

ali, uh... ali tražiti National South igrače da to učine,

mladi golman tu bori se...

Što misliš?

Znaš li što ovo znači?

Nisam baš dobar u kineskom.

To je zapravo kanji.

Bok.

Tako da si ti gaijin

moj otac je pričao o.

Uh... drago mi je opet te vidjeti.

Bok.

-Kristofer. -Kristofer-san. -Kristofer.

-Drago mi je. -Ah. Drago mi je.

Uh, Goto-san obično vikende ima slobodne.

Arai-san, vrlo iskusan.

I opera pjevačica.

Zar?

Ali ne radi u Londonu.

I upoznao si moju kćer, Miko.

Uh, da.

Iza tebe.

-Oh. -Ona radi vikendima.

Ona je također studentica na UCL-u.

Psihologija.

-Nije baš praktično. -Žao mi je.

Odjedimo se.

Hej.

♪ Svi pričaju o Bagismu ♪

♪ Shagism, Dragism, Madism ♪

♪ Ragizam, Tagizam ♪

♪ Ovaj-izam, onaj-izam, izam, izam, izm ♪

♪ Sve što govorimo ♪

♪ Je pružiti šansu miru ♪

♪ Sve što govorimo ♪

- Hvala vam. -♪ Je pruži mir ♪

♪ Prilika ♪

♪ Da ♪

♪ Hajde... ♪

Zašto si prestao?

Ispričavam se?

Studiram na LSE-u.

Uh...

Samo izgubio interes.

--Većina ljudi ipak završi studij.

Ne ja.

Jesi li ikad bio zainteresiran?

Mm.

Da.

Podsjećaš me na njega.

Žao mi je, podsjećam te na koga?

Lennon.

M-Mora da su naočale.

Ili brada.

Ne.

To je nešto drugo.

Sada su vjenčani.

Jesi li vidio slike njih u krevetu?

Uh, u hotelu?

Što misliš?

Mislim, poštujem što pokušavaju reći.

Nešto nije bilo u redu s...

revolucija je počela u hotelu s pet zvjezdica.

♪ Prui šansu miru ♪

♪ Svi pričaju o Johnu i Yoko ♪

♪ Timmy Leary, Rosemary... ♪

Pjevaš?

Ne.

B-Bio sam u zboru kod kuće, ali...

-Zbor? -Da.

Znaš li ti pjevati dobro kao on?

Ne.

Niti blizu.

♪ Hajde. ♪

♪ Zašto, zašto se praviš? ♪

-Mogu li ovo uzeti? -Da, slobodno.

♪ I dalje vrištimo kao mitraljezi... ♪

Sonja.

Ne, to je tako sretno.

Pa, to je klasik.

To je jedina stvar koja mi je stalo.

-Oh, tipične žene. -Ah!

-Što-Što tebe muči? -Bit će predivno.

Što se događa?

Ž-Želi da zatvorim kako bi opet mogla izaći.

Uh, Takahashi-san, mogu zatvoriti.

Uh... je li u redu?

-Da. Naravno. -U redu, u redu.

Možda sam pogriješio.

Pogreška? Zašto?

Kad sam došao u ovu zemlju.

Uh, koliko dugo živiš ovdje?

Od '57.

Imaš li, uh, obitelj ovdje?

Je li to zbog toga što si došao?

-Ne, bez obitelji. -Ne?

Zašto onda Engleska?

Najjeftiniji let iz Tokija.

Je li to bilo gdje si živio?

Da.

Došli smo iz Tokija.

♪ Sada je vrijeme ♪

♪ Godišnje... ♪

♪ Godina za ljubav ♪

Izgledaš neverovatno.

Mwah!

♪ Kako se zoveš? ♪

-♪ Kako se zoveš? ♪ -♪ Tko ti je tata? ♪

Bok.

Uh...

Mislim, rekao sam,

(Učiš li japanski, Kristofer?)

Uh, da.

Pogledaj što sam našao.

Oh, hm, ovo je Naruki, moj dečko.

Bok, Naruki.

Drago mi je.

Zovem se Kristofer.

Razmišljaš li, uh, raditi večeras?

Da, mislim da da.

U redu, vidimo se onda.

U redu.

Ah.

Uh, ja ću ovo.

"Nakamura"? M-U-R-A?

-Da. "H-Hitomi," usput. -Mm.

Oh. Žao mi je. Biste li mogli držati razmak?

-Dva metra. Hvala vam. -Da.

- Hvala vam. - Uh-huh.

Gdje si rekao da ona živi?

Zadnji put kad sam znao bio je u Croydonu, južni London.

Uh, Addiscombe Grove.

Ali to je bilo prije nekog vremena. 50 godina.

50 godina?

Točnije, 51.

Gospodine Hannesson...

Ako smijem biti tako drzak,

ti si zadnji preostali gost.

Moramo što prije zatvoriti hotel

Možda ćeš htjeti ići natrag

dok još uvijek postoje letovi za Island.

Ne vraćam se.

Pa, ne postoji Hitomi Nakamura

koji žive u Croydonu koje mogu vidjeti.

-Tu-tu... -Dozvoli da budem precizniji.

Zadnji put kada sam provjerio prije 20 godina, bila je preselila.

Dakle-ti si tražio nju prije 20 godina,

-ali ti-ti je nisi uspio pronaći onda? -Da.

Dopusti da ti objasnim.

U redu.

Molim te.

-Mmm. -Mmm.

-Pokušaj ti. -Mmm.

-Mmm. Stvarno dobro. -Treba više vremena u tegli.

Mm.

Ovo je osnovno.

Puno vrsta ukiseljenog povrća.

Samo crveni miso.

-Misozuke. Misozuke. -Misozuke. -On to, uh...

-shoyuzuke. -Ukiseljeno u sojinom umaku.

Kako si rekao da se zove?

-Shoyuzuke. -Mm. -Shoyuzuke.

-Shoyuzuke. -Shoyuzuke.

Kasuzuke. Kasuzuke.

Krastavac s, uh, uh, kvasom od sakea.

Mm.

"Garfrendo"?

Imaš li djevojku?

Ne.

Jesi li ikad imao djevojku?

Da.

Jesi li puno razgovarao s njom ocem?

Nisam znao njezinog oca.

Nikad niste razgovarali o svojem odnosu s njegovom kćeri?

Ne.

Nije bilo ozbiljno.

Nismo imali nikakvih očekivanja.

Tako to čini vezu ozbiljnom?

Žao mi je, Kristofer-san.

Biste li nam mogli pružiti privatnost?

"Mirno more ali valovi

"visok kao planina,

lomim se u sebi."

Bok?

Pronašao si je?

To je...

drago mi je čuti.

Bit ću odmah s vama.

Hvala vam puno.

Mm.

Hvala vam puno. Hvala vam.

Doviđenja. Doviđenja.

Birački popis. To je gdje smo je pronašli.

Oh, moj Bože.

Imam prijatelja u Britanskoj knjižnici.

Hvala vam puno.

Sada moram tražiti od tebe da provjeriš

ne kasnije od ovog popodneva,

dok zatvaramo hotel.

Nema problema.

Naravno.

Kristofer-san...

...sviđaju ti se trešnjin cvjetovi?

Um, da.

Vrlo mirisno. Mirišeš.

Oni su plastični!

Oh, vrlo smiješno, Hitomi.

Hvala vam, gospodine.

Evo je.

Hitomi, imaš gosta.

Gost?

Tko je to?

Hitomi, zar se ne možeš sjetiti mene?

Ja sam Kristofer.

Kristofer-san?

Molim te. Molim te drži distancu.

Bez dodira.

-Sad si star. -Nisi se uopće promijenio.

Sada si stariji od mene.

Jesi li još uvijek komunist?

Uvijek sam više bio anarhist.

Sada sam samo star.

I dalje vrlo smiješan, Kristofer-san.

Dođi. ovuda.

Goto-san, Takahashi-san u kuhinji.

Takva čudna kuhinja. Sjećaš se?

Da, sjećam se.

Stara pekara.

Mm-hmm.

Oh, a ovdje je samo Takahashi-san.

Gdje je ovo snimljeno?

Mm.

Oh, u Japanu, nakon što su se vratili.

Tako su se vratili doma?

Da. Takahashi-san kontaktirao me mnogo godina kasnije.

Ali što s Miko?

Miko, ona jedino kontaktira mene

kada je, uh, Takahashi-san umro u 2004.

Gdje u Japanu je ona živjela?

Ne znam.

Ali mislim da bih mogao imati pismo.

Daj da pogledam.

Trebalo bi biti ovdje.

Da.

Evo.

Hm.

-I ima poštanski broj. -Da, da.

Onda su se vratili odakle su došli.

Da.

To je bilo jedini put da čujem od Mika.

Da.

Kao da nikad nismo ni otišli.

Još uvijek je zaglavljen tamo.

U Tokiju?

Ne.

Hirošima.

Hej, Barry. Jesi li našao što na japanskom?

-Da. -Sjajno.

Ovo je jedina stvar koju sam pronašao,

ali trebalo bi ti pružiti uvid u posljedice

s njihovog stajališta.

- U redu. Savršeno. Hvala vam. - Drago mi je vidjeti vas opet.

I ti, Barry. Želim ti ugodan dan.

"Uh, ne razumijem.

"Ne govoriš li engleski?"

Bok.

Oh, Kristofer-san.

-Ja sam tako prekrasan morski pas. -Pas.

Misliš li?

Oh!

-Oh. Kristofer-san. -Uh-huh?

Znaš li haiku?

Da, čuo sam za to.

-Uh, japanska pjesma. -Mm-hmm.

-Samo tri retka. -Mm-hmm.

Vrlo, vrlo jednostavno.

Vrlo, vrlo teško.

-Napisao sam haiku o ribi. -Uh-huh.

Ovaj na japanskom.

Ti čitaš.

Oh...

Ne, ne mogu. Ja...

Tek sam počeo učiti, Takahashi-san.

Pokušaj. Pomoći ću.

Pomoći ću.

Pokušaj.

Uh...

-Ovo je... -Mm.

"Iwana." Iwana je riba.

Hvala vam.

Ovo je haiku.

Hai. Uh, ponekad,

uh, postoji osobna ispovijed u haiku pjesmi.

-Zanimljivo. Mm? -Zaista?

Dakle...

Takahashi-san želi da napišemo haiku

i stavi u zdjelu.

Ne. Ne, ne.

Ne, ne, ne. Ne, ne, ne, ne.

♪ Betty je svratila na putu ♪

Mirno more.

♪ Rekla je da ima riječi za reći ♪

♪ O stvarima danas ♪

♪ I opali listovi... ♪

Valovi su mirni.

-Kristofer. -Da?

Ima dva gosta koji te traže.

-Za mene? -Mm-hmm.

Kamikaze.

Hai.

Uh, ne. Nikad nisam čuo za to.

Oh, pjevaš u zboru?

I ne kažeš mi?

Zašto ne otpjevaš pjesmu za dr. Kobayashija?

Ne.

Ne, ne, ne, ne.

Nisam baš dobar. Nije to dobra ideja.

Samo jedna pjesma.

Jedna islandska pjesma.

U redu.

Um...

U redu.

Hai.

Bilo je vrlo dobro.

Predivan glas.

Nisam znao da znaš pjevati.

Bilo je vrlo dobro.

Isuse Kriste.

Jutro. Rano si ustao, Kristofer.

-Dobro jutro. -Želiš doručak?

-Uh... -Slanina? Kobasica?

Uh, ne, gospođo Ellis. Hvala vam. Kasnim na posao.

Prekasno je biti kasno.

Mrvica prženog kruha? Namasti pluća.

Bok-bok.

Smiješan dečko.

Arai-san danas nije baš dobro.

Previše pića sinoć.

Da, jako se zabavljao.

Praviš torikatsu.

-Ja? -Da, ti.

-Um, Takahashi-san. -Hmm?

Uh, pitao sam se.

Bi li bilo u redu da dođem ovdje ujutro

vježbati kuhanje?

Očistio bih za sobom i platio za ono što sam koristio.

Ne.

-Ne plaćaš. -Mm.

Što želiš skuhati?

Želio bih samo vidjeti mogu li, znaš,

tradicionalni doručak ja.

I-Ako je to u redu.

Hvala vam.

Hvala vam.

Oh. Kristofer-san.

"Mirno more,

"ali valovi, visoki kao planina,

"lomim se unutar svog uma."

Valovi samo u glavi.

Vrlo emotivno.

Dobar si pjesnik.

Tata kaže da želiš biti kuhar.

-He told you that? -Mm-hmm.

Uh, ne, ne.

Pa, ja ja samo želim vidjeti mogu li napraviti...

znaš, tradicionalni doručak kako spada.

A tko će biti sudac toga?

Ja, pretpostavljam.

Želiš li da dođem?

Da.

Ali ne smiješ biti pre strog prema meni, ipak.

Bojiš li se toga?

Da.

Miko, ja se tebi bojim.

Mm-hmm.

Bok, druže.

- Što mogu donijeti? - Hej. Dobro jutro.

-Um... -Dagnje.

Imamo neke kamenice iz Dorseta. Blago slatke.

Britve s Shetlanda. Škoti ih zovu "spoots."

Treske iz Essexa.

Evo ti. Probaj ovo.

Hvala vam puno.

Slano i slatko.

-Mm? -Mm-hmm.

Pa, što radiš kada ne radiš ovdje?

Čitam, slušam glazbu,

pokušaj naučiti japanski.

Pa, čini se da ti ide stvarno dobro.

Hvala vam.

Mm.

-Uh, Island. -Mm-hmm.

Oh, ne, mislim, hm, Hirošimu. Nedostaje li ti Hirošima?

Hirošima...

Nema ničega preostalo.

Otišli smo davno, i ne vraćamo se.

-Žao mi je. -U redu je.

Stavio sam, hm, dagnje u juhu.

Trebajući od, uh, Essex.

Žao mi je. Ne mogu sjediti ovako.

Moja koljena nisu japanska.

Kako se zove tvoja djevojka?

Uh, Hildur.

-Živi li ona na Islandu? -Mm-hmm.

Jesi li spavao s njom?

Da.

Kako je bilo?

Ispričavam se?

Je li bilo dobro?

Da.

Ali nije bilo ozbiljno?

Ne.

Nisi je volio?

Sviđala mi se.

Dakle, pa...

...zašto si došao ovdje raditi?

Zbog tebe.

Um...

Kada smo se upoznali?

Kada si odlazio...

Mm-hmm.

...i ja sam ulazio.

Rekao sam tati da te ne zaposli.

Rekao si mu da me ne zaposli?

Mm-hmm.

Zašto?

Kako bi on išao.

♪ Poljubi sve lijepe zbogom ♪

♪ Daj svakome po peni koji plače ♪

♪ Možeš baciti sve moje Tranquil tablete ♪

♪ Dalje... ♪

♪ Dani počinju ♪

♪ Umoran sam od toga što stalno držim stomak unutra ♪

Svjetlost mjesečine,

hladno je.

Osjećam to.

♪ Rado ću uzeti Sears i Roebuck lutke... ♪

Ne osjećam ništa.

Zar?

♪ Jer moja jesen ♪

-Nothing? -Mm-mm.

♪ Nemoj doći ♪

Zatvori oči.

♪ Moj jesen je došla ♪

♪ Nemoj doći ♪

- Još ništa? Ništa? - Ne.

-Kristofer. -Eh?

-Kristofer. -Da.

-Kristofer. -

Oh, stvarno? I ja.

-Da? -London?

Da. Prije 51 godinu.

-Prije dugo vremena. -Oh.

1973., stigao sam.

Skladištar.

Prvi posao u Londonu,

prodaja ulja europskom brodarskom društvu.

Sljedeći posao, uvoz čelika za transformator.

Vrlo uspješan,

Kristofer-san.

Uh-huh.

Moja kći.

-Je li sve u redu? -Oh, da.

Imate li djecu, gospodine Kutaragi?

Moj sin, on je kao i ja salaryman.

Vrlo zauzet.

Prezauzet za starog oca.

Mislio sam da sam stavio na bežični.

-Tvoja kći opet? -Da.

Radi se o njezinom rođendanu.

Oh, jesi li zaboravio njezin rođendan?

Oh, da. I što je još gore,

Zaboravio sam joj reći da idem u Japan.

Oh.

Nije dobro, zar ne?

-Znam. Znam. -Kristofer-san...

Nije dobro.

On je svugdje.

Tko?

Isuse.

Gospođa Ellis je stvarno religiozna.

Zavrnula ga je i zalijepila za zid.

Je li on zadužen da te nadzire?

Pa, nadam se da ne.

Upast ću u velike probleme.

Ne mogu to podnijeti.

Osjećao sam kao da me pogledao drugačije kad sam otišao.

Takahashi-san.

To je samo tvoja mašta.

Zašto ne smije znati za nas?

Mislim, zašto on mora znati za nas?

Tako da možemo prestati šuljati se.

Ne razumijem.

Mislio sam da si rekao da sam mu drag.

Sviđaš mu se.

Jednostavno ne razumijem.

Što nije jasno?

-Kristofer. -Jutro.

Tvoja prijateljica, djevojka, odakle je ona?

Ona je odavde.

I prije toga?

Japan.

Mm. Pazi.

Uh, obični sake.

I, uh...

Vrlo premium.

-Jak. -Jak.

Zašto si došao ovamo?

Uvijek sam sanjao o posjeti Japanu.

Mm-hmm.

Ooh. Evo.

Oh, zvuči dobro.

- Vrlo dobro. - Dobro.

Ženim se 1970.

Kada mi je umrla žena,

Osjećam se vrlo usamljeno.

40 godina braka.

40 godina.

Jesi li ikad čuo japanski izraz "kodokushi"?

Ne.

Moji japanski nije baš dobar.

To znači "strah od umiranja sam".

Čak i imaš posebnu riječ za to.

Kristofer-san.

Nemoj brinuti.

Tata neće doći kući do poslije ponoći.

Nikad nije.

A što susjedi? Mogli bi nas vidjeti.

Pa, njima nismo važni, i mi im ne pričamo.

Tata voli na taj način.

To sam ja.

Dođi.

Moja mama ih je naslikala.

Tata i mama su živjeli u Hirošimi.

I... Baka i djed su bili u posjeti tog dana.

Bile su ljetne praznike,

tako da su tata i još nekoliko ljudi popravljali krov škole...

upravo izvan Hiroshime kada je bomba pala.

Mama je bila trudna šest mjeseci.

Ne znam kako je tata uspio pronaći ruševine kuće.

Kaže da nema sjećanja na to.

Samo od izgorjele zemlje

i crna kiša...

...i rijeka

puno plutajućih leševa.

Kad je tata pronašao mamu,

ona je sama bila teško opečena.

Rodila me mjesec dana prerano.

I umrla je godinu dana kasnije.

Tako da još uvijek sam hibakusha.

-Hitomi. -Da?

Mogu li te nešto pitati?

Naravno.

Ova riječ, "hibakusha," uh, što znači?

Gdje si čuo tu riječ?

Samo sam to negdje vidio.

Trebao bi naučiti različite japanske riječi.

Uh, zar mi ne možeš jednostavno reći što to znači?

To znači "preživjeli atomske bombe."

A što ako je ne možeš pronaći?

Prošlo je dugo vremena.

Da. Znaš nešto?

Puno Japanaca,

putuju sve do Islanda

s nadom da ćemo vidjeti sjeverna svjetla.

Ali znajući da možda neće, ipak idu.

-Eh. -Razumijem...

-Da. -...Kristofer-san.

Život vrlo kratak.

Uvijek je dobro pjevati.

Svi!

Što?

Volim te.

Što ćeš raditi za praznike?

Yamamoto-san se žali što zatvaramo zbog praznika.

Rekao sam, "Tjedan dana, Yamamoto-san. Samo tjedan dana.

"Jedeš negdje drugdje jedan tjedan."

Rekao je: "Ne, osam dana.

"Zatvaraš se na osam dana."

Što misliš napraviti?

Uh... ne znam.

-Ne? -Ne.

Uh, nemam ništa planirano.

Oh. Oh...

Takahashi-san nikad nigdje ne ide.

Pazi da zaključaš.

Da. Naravno.

-Bok. -Bok.

Nisam očekivao vidjeti te večeras.

Je li sve u redu?

Um, imam nešto za tebe.

Za mene?

To je krhko.

Hvala vam.

To je bio mamkin šalica.

Uspjela je.

Fujisan.

Fujisan. Predivan je.

Postoje li Japanci u Islandu?

Um, ne da znam.

Ima li ikakvih Azijata?

Vjerojatno na veleposlanstvima ili...

To je to?

Da.

Što se događa, Miko?

Možeš li mi reći o čemu razmišljaš?

Miko?

Jesu li te otpustili?

Uh, ne, zatvoreno je radi godišnjeg odmora.

Oh.

Do sutra.

Sutra se vraćam na posao.

Netko je ovo donio jučer.

Rekao je da je to za tebe.

Tko?

Orijentalni gospodin.

Kristofer-san.

Što se događa? Što se dogodilo?

Takahashi-san je zatvorio Nippon.

Zatvorio ju je? Kada?

Utorak. [T] Brzo se dogodilo.

Tražio me da pazim na ribe.

Gdje je Miko?

Ne vidim Miko, ali mislim da je otišla s Takahashi-sanom.

Otići? Otići kamo?

Takahashi-san nemoj.

- U redu. - Možeš li ti uzeti taj dio?

-Je li to preteško? -Ne, u redu je.

Pazi s tim.

Uh, ispričavam se. Što se događa?

Gdje je obitelj koja ovdje živi?

Otišli su. Ulazimo.

Ispričavam se. Ispričavam se.

Žao mi je ako sam te uplašio.

Govoriš li engleski?

Ah. Uh...

Je li to stvarno ti?

Da.

Nadam se da si imao dobar život.

Nema što za prigovoriti.

Miko, zar ne bi trebao odmarati?

Mogu doći neki drugi dan ako želiš.

Ne. Liječnici kažu

Nisam više zarazan, ali...

Ne znam.

Ja...

Donio sam ti nekoliko cvjetova.

Oni...

možda trebaju vode.

Miko?

Da.

Kristofer.

Miko.

Oprosti mi.

Ne treba ti...

Oh. Oprosti mi.

Mm.

Oprosti mi.

Mm.

Oh.

Ne idem nigdje.

Mm. Ali trebao ti je odmor.

Želiš li čaj?

Zeleni čaj?

Mm.

Kasnije sam te potražio.

Puno kasnije.

Jesi li?

Pronašao sam te.

Bio si oženjen.

Mora da si me mrzio.

Nikad.

Ali bio sam ljut dugo, dugo vremena.

Žao mi je.

Ah.

Dobro je malo se odmoriti.

Još uvijek pušiš?

Je li to problem?

Podsjeća me na naš prvi razgovor.

Oh.

U dvorištu kod Nippona.

Točno to.

Vidio sam nas tamo toliko puta,

ali više u mojoj sobi.

Jedni smo,

i počneš pitati o mom ocu.

Toliko sam se bojao njega, da bi mogao doći doma.

Hashimoto-san mi je rekao

da si radio s djecom.

Djeca.

Postali su moja strast, znaš?

Nikad se nisam oženio.

Sjećaš li se riječi...

"hibakusha"?

Da, naravno.

Preživjeli atomske bombe.

Da.

Pa, imao sam 11

kada mi je tata prvi put ispričao što se dogodilo mami.

O napadu na Hiroshimu.

Do tada, znao sam samo da smo živjeli ovdje u Hiroshimi

prije nego što smo se preselili u Tokio.

Ali sada...

osjećao je da nema izbora nego da mi kaže.

To je bilo prvi put da sam čuo riječ "hibakusha."

Postojala je puno diskriminacije.

Još uvijek postoji, na neki način.

Ljudi su mislili da je nasljedno.

Neki ljudi su mislili da se prenosi.

Tata se htio maknuti od svega,

pa smo se preselili u London.

Znaš, na početku, njegova pravila i zabrane

-nije me utjecalo. -Hmm.

Ali onda sam ušao u pubertet.

Sjećaš li se kada Naruki

došao u restoran?

To je kad mu je tata rekao da sam hibakusha.

To je bilo dovoljno.

Ali nije me bilo briga.

Bio sam te upoznao.

I onda se nešto promijenilo, je li?

Da.

Mislio sam da sam pronašao odgovor.

Nije bilo lako uvjeriti tatu,

ali složio se.

Od dva zla,

sterilizacija je bila bolja

nego morati mi vjerovati da ću držati svoje obećanje.

Sterilizacija?

Mislio sam da je to jedini način.

Tata nije pitao tko je otac bio.

Oče?

Rekao sam mu.

Bio je tako privržen tebi.

Mislio sam da će pomoći, ali nije.

Trebala sam ti reći o svojoj trudnoći,

ali izgubio sam hrabrost.

Ocu, počinio sam zločin koji se najviše bojao.

Bio je uvjeren da je dijete onesposobljeno.

I ja sam počeo vjerovati u to.

Naredio mi je da ostanem doma.

Zatvorio je Nippon,

platio osoblje, rezervirao naše letove,

sve u roku od nekoliko dana.

Nikome nije rekao zbogom.

Preselili smo u Takeharu, selo istočno odavde.

Ovo su bila njegova korijena.

Gdje je pokopao moju majku.

Nakon svega,

nakon više od 20 godina odsutnosti...

...nakon što je pobjegao,

vratio se.

Njegovo ime je Akira.

Tvoj sin se zove Akira.

Izgleda kao ti.

Imali smo puno sreće.

Adoptiran je od dobrih ljudi.

Muž je Australac,

žena Japkinja.

Mm. Akira.

-Rekli ste da je ime Akira. -Da.

Volim taj zvuk.

Pogodi što on radi.

On je kuhar.

-Ne. -Da.

Vodi restoran u Kureu.

To je brod za kamenice na rijeci Sakai.

Sve kuha sam.

Oh, on je vrlo dobar kuhar.

I idem vidjeti ga svaki tjedan na ručak.

Zna li za tebe?

Ne, nikad neće saznati.

Ja... Ja sam stalni gost. Sjedim za šankom.

Oh, pričamo o ovome i onome,

od, uh, hrane, vremena.

I...

ima dvije kćeri.

-Ne. -Da.

Stariji je inženjer.

Mlađi studira povijest na fakultetu.

-U redu. -Da.

Dođi.

Mm.

Jesi li još uvijek pjevaš?

Manje i manje.

Malo mi je preostalo glasa.

Hmm.

Pa, koja je to bila pjesma koju si pjevao

na rođendanskoj zabavi u Nipponu?

Misliš...

Govoriš li o onome?

To je bilo kada sam se zaljubio u tebe.

Misliš li da bi to opet upalilo?

Možeš pokušati.

Oh.

Još uvijek si stidljiv.

-Oh, da. Ne mogu si pomoći. -Nakon svih ovih godina.

Ne mogu si pomoći.

Mmm.

Da.