Original subtitles

Očekuje se kiša koja će početi

noćas oko ponoći, i dolazi s obale.

Dobro jutro, Mark. -Jutro, Mark.

Gubitnik.

Daiquirí.

To je selo na Kubi.

Ima tri. Točno?

I tost.

Mark, možeš li...

Znaš da to nije zdrava hrana? - Znam.

Mark, pojedi nešto zdravo. - Iskreno,

Tata, za otprilike osam sati pojest

ćeš sam pola litre sladoleda.

Znaš da danas imaš matematiku?

Ono što znam, tata, jest da je glavni

grad Burkine Faso Ouagadougou.

Je li to...?

Čekaj...

Ti si takav gubitnik. - Ti si takav gubitnik.

Ja nisam. Ti... - Ja... jesi.

Ja nisam. -Ja nisam.

Bit ćeš na Emminoj nogometnoj utakmici?

Žao mi je, ali ne mogu.

Ne šalji SMS dok voziš...

Ključevi su u vašoj torbi.

To je, ravno prema dolje,

i kada naiđete na ovo,

i onda ravno.

Čekaj. - Ja sam neka vrsta "Sherlocka".

Volim tu predstavu. - "Postupak je u tijeku!"

"Postupak je u tijeku."

Zašto si to rekao?

Pogledajmo današnje dobitne brojeve:

42, 10, 25, 76...

O moj Bože. Ja-ja sam pobijedio.

Upravo sam pobijedio!

Dobio sam na lutriji. O moj Bože!

Da!

Oprosti.

Jesi li dobro?

Hvala vam.

Ti si tip iz Sherlocka.

Jesam li vam ranije dao upute?

Sunce je 400 puta veće od mjeseca,

ali je i 400 puta dalje,

pa izgledaju kao da su iste veličine,

ali nisu.

Hm... - I zato imamo pomrčine.

Ovo sam ja.

Pa, želite li se družiti kasnije?

Večeras ili nešto slično?

Imam nešto.

Hvala vam.

Za tvoje vrijeme.

Zbogom. -Zbogom.

Hej čovječe.

Hej.

Čovječe, ti tipovi imaju oklop.

Moraš koristiti raketni bacač. - Da. Nema šanse.

Sačmarica. Gledati. Ooh! - Ovdje.

Vi niste John Wick. - Samo malo snajperske puške.

Vaš će projektil samo pogoršati. - Ne ne ne!

Ne u lice. Ne u lice. Ne ne.

Ne u lice. Ne u lice. Ne ne...

Uhvatio te u lice.

Da, znam, Mark, uvalio me je u lice.

Nikad neću pronaći taj ključ.

Što ako je čitav vaš život bio takav?

Što, gdje umireš i ponovno se rađaš?

Da.

Ili, poput toga, odete u krevet, a kad se

probudite, opet je isti dan, samo na ponavljanje.

Što bi ti napravio?

Osim ovoga? -Ili uz to.

Znaš? Uključi malo.

Čekajte, nije li to bio film u kojem je Bill Murray zapeo

istog dana dok se nije poseksao sa svojim vrućim šefom?

Dan mrmota.

Onda je to to tamo.

Djevojke.

Ne biste... ne znam...

Vezati hrpu balona za

travnjak ili nešto slično?

Čovječe, ne. Svakako bih uzeo djevojku.

Dobro, zaboravi to. -Ne ne ne!

Mogla bi biti sila za dobro. - Kao Batman?

Da, poput Batmana. - Ali razgovaramo

Mračni vitez Batman ili Ben Affleck Batman, jer...

Čovječe, animirana serija, očito.

Ne, još bih uzeo djevojku.

Osjećam da bi to u konačnici bilo zadovoljnije.

Da! Rupa u jednom! -U redu.

Ali možda je teže nego što mislite.

Čovječe, dobio bi, poput, beskonačnih dodataka.

Samo biste ponavljali. Ravno A-B ispitivanje.

Pravo. Ako postoje beskonačna ponavljanja,

onda se to prije ili kasnije mora dogoditi.

Baš matematički.

Možda je to ipak kao pi.

Samo ide zauvijek.

Mogu postojati beskrajni načini da ne poševite.

Da!

Sljedeći put...-

Tada nikad ne biste izašli iz petlje.

U redu, ali zašto biste to htjeli?

Ti bi bio središte svemira.

Mogao si sve. - Da, ali moglo bi doći

dosadno ili usamljeno. - Nema šanse.

Čovječe, mislim, ti bi bio kralj svega.

Bok dušo.

Naravno da hoćeš. -Ne.

Ali recite da ste to vi i recite mi.

Jednostavno bih zaboravio. - Točno, ali nikad ne biste

vjerujte mi svejedno. - Mogli smo ovo imati

točan razgovor, otprilike, već 50 puta.

Da. -Ponavljanje.

Jer nije...

Ne, mislim da se ne branim.

Na ovo gledam kao na priliku.

Izolacija.

Bili biste poput posljednjeg čovjeka na Zemlji.

Tri, dva, jedan.

Što,

gdje umireš i ponovno se rađaš?

Jutro, Mark.

Gubitnik. -Gubitnik.

Pravo tamo, a onda je...

postoji, kao, jedan od onih,

a vi samo skrenite desno.-

Čekati. -Psihički.

Volim vidovnjake!

Pa, kako bi izgledala?

Nekako je visoka, kovrdžave kose.!

Nekako dugačak nos.

Ne, poput dugog, dugog nosa, već poput... poput...

Dakle, nije uobičajeno najljepša djevojka ikad.

Ne, ne, slatka je. Ona je slatka.

Dakle, volite je.

Ne.

Dakle, ne volite je.

Pa, kao da nisam za nju.

Čovječe, zašto je onda tražiš?

Dobro, dobro,

potpuno sam zaljubljen u djevojku s bazena.

Što je imala na sebi? - Nosila je čizme.

Tko nosi čizme na bazen?

Vjerojatno je goth.

Vjerojatno je trenutno u Barnes &

Nobles u tržnom centru i čita mangu.

Čovječe, ova se djevojka ne druži u tržnom centru.

Predobra je za tržni centar?

Ne, nije predobra za tržni centar.

Osjećaji za ovaj koji imate.

Dobro, je li to Darth Vader ili Yoda?

- 'Zato što moraš odabrati jedan. Ne možete oboje. -

Hej!

U redu, ima li tetovaže?

Ne pokušavam ID. njezin leš.

Ipak je ispustila letak za nestalog psa.

Mark, u redu.

Na letku će biti njezin telefonski broj.

Pravo. Da, i nazvao sam broj,

a neki je tip uzeo...

Tko ima kćer, ali ima osam godina.

I činio se stvarno uznemirenim što se

služim njegovom osobnom nesrećom

pokušati upoznati djevojku.

Što je... - Što je pošteno.

Da, to je pošteno. - To je pošteno.

Ali čekaj. Dakle, ona traži psa,

ali to nije njezin pas?

Mislite li da možda postoji nagrada?

Jeste li probali sklonište za pse?

Mogu li vam pomoći?

Y-da. Tražim djevojku.

Samo imamo životinje.

Da. -Veterinar?

Uličica iza restorana?

Sumnjam da ona traži stvarnog

Skitnicu od Lady and the Tramp, ali hvala.

Možda je bolje ovako, znaš?

Možda si želio imati ovu,

poput osuđene, otrovne romanse.

Možda si izbjegao metak.

Hej, ne, ne. Hej!

Hej, čekaj, čekaj, čekaj, čekaj. Čekaj, čekaj, čekaj, čekaj!

Dođi.

Sjajno.

H-hej.

Bok. -Bok.

Ja sam Mark.

Upravo sam imao kratko pitanje.

U redu. -Pitao sam se...

Ovo će zvučati stvarno čudno...

Bože, stvarno bizarno...

Ali doživljavate li kakvu

privremenu anomaliju u svom životu?

Pod "vremenskom anomalijom" mislim...

Znam što je vremenska anomalija.

Ok, super.

Pa, ono što sam se konkretno pitao je...

Stvar u kojoj se stalno događa isti dan?

Opa. U redu.

Mislila sam da nitko drugi nije znao.

Pa, netko zna. Hm... - Da.

Već sam te vidio na bazenu.

Uhvatili ste loptu na plaži, a to se nikada prije nije dogodilo.

Pa sam zaključio da ste vjerojatno imali slobodnu volju.

Zapravo sam te svuda tražio.

Imaš? -Da-da.

Bacili ste letak za nestalog psa, a ja

sam ga pronašao i telefonski broj na njemu

nije bio tvoj-tvoj.

Ne, nije.

Pa, na čemu ste bili, mislim,

poput, pretpostavljam, beskonačnog vremena?

Znate, poput rješavanja zločina

i pronalaženja prave ljubavi.

Stvarno?

Ne. Um, naučio sam se voziti.

Shvatite da nije važno padnem li jer, znate,

vremenska petlja. - Vremenska petlja, da.

Pa... - Htio sam pokušati i izliječiti rak.

Kao da je zbog toga sve ovo bilo. - Wow.

A onda kad bih to shvatio, to bi...

vrijeme bi se opet pokrenulo, a ja bih u osnovi

spasili cijeli svijet. - Kako to ide?

Nije tako sjajno. Zasad nema puno stvarnog napretka.

Možda si postavila nišan, previsoko.

Da. Kao, možda sam trebao samo

pokušati izliječiti atletsko stopalo.

Ružičasto oko.

Probavne smetnje.

Dobro...

Ocjena. - Mark, ovo je bilo zabavno,

ali, hm, zapravo moram ići.

Stvarno? -Da.

Znate, 'jer, ' jer,

Mislim, znaš da će se isto ponoviti sutra,

zar ne?

Da. Da, znam to, da.

Oprosti. Mislim, ali to je kao,

znate, sjajno je biti jedini koji zna

što će doći sljedeće, ali također je...

čudan.

Kao, sve što se dogodilo

dogodilo se tisuću puta.

Svatko je, poput mjesečara, znate?

Misle da je ovo sve što postoji.

Da. Kao i svi drugi sanjaju,

a vi ste jedina koja je budna.

Točno.

Znam da moraš ići, ali-ali to stvarno moraš vidjeti.

Ne, moraš se sakriti.

Evo ga.

Oprosti. -

Što? Gdje mi je telefon? - Sammy, telefon!

Ne! Sammy, vrati se! -

Čovječe, tvoj pas... - Hajde, Sammy!

Vaš pas mi uzima telefon!

Gledao sam to kao deset puta.

Mislim da je to metafora nečega. -

Dođi.

Postoji bolja.

Trčanje!

Dakle, on objašnjava kako

feministice kontroliraju svijet i zato

nitko neće čitati njegovu poeziju, kad...

Četvrtine... ispusti ih.

Sada oporavak.

Ali čini se da je njegov lanac novčanika u stilu Linkin Parka

zapeo ispod čizme i posljedice

nisu bile nimalo katastrofalne.

Znam da je pogrešno smijati se tuđoj nesreći...

Ali oni su objektivno urnebesni.

Hm, stvarno moram ići.

C-Mogu li dobiti vaš broj?

Žao mi je. Znam da je to nekako, hm...

Ali samo sam shvatio, jer smo zaglavili u istom danu

gotovo zauvijek, bilo bi dobro

ostati u kontaktu. - Da, naravno, da.

Ne još.

Ne, mislim da se ne branim.

OZNAKA Osam, pet, devet...

jedan, sedam...-

Prava ljubav.

U zraku, zraku,

zraku bio je tamo

poput tone cigle

zaustavi se, zaustavi,

zaustavi njegov mobitel i ključeve

penje se,

penje se nadajući se nebeskom dosegu

sve jedan po jedan

zatim se okliznite

Živi u mojem,

živi me promatra kako spavam

koji žive u mojoj

Bok.

Trebao bih biti u ljetnoj školi.

Ali otišao sam samo dva puta.

Želim... Želim ići u umjetničku školu, ali moji su

roditelji opsjednuti postavljanjem počasne matematike.

Vi ste iz počasne matematike, zar ne? - Ne.

U AP sam.

Zašto mislite da se te stvari neprestano događaju?

Ne znam.

Iskreno, nisam shvatila dok nije bilo

nema novog Doctor Whoa. -

Zašto? Zašto pitaš?

Ne znam. Drago mi je samo što

Stephen Hawking nije ovdje da vidi ovo,

jer to u potpunosti krši svu poznatu znanost.

Pa,

što je najluđe što ste dosad učinili?

Ludo, poput...? - Pokušao sam jednom uskočiti u teretni vlak.

Kako je to ispalo?

Sad imam puno više poštovanja za skitnice.

No, vozio sam bicikl kroz školu.

Vau. Impresivan.

Imate li otprilike pet?

Pa, pretpostavljam da je praktična primjena ograničena.

Dobro, ali što ako ste vozili

Lamborghini u, poput, slatkiša

i vremenska petlja završila i bili ste goli?

Vidite, upravo o tome govorim.

Sigurno ste učinili barem jednu cool stvar.

Stavio sam svoju šahovsku aplikaciju na najveće poteškoće.

I? -Izgubio sam.

Mora postojati nešto drugo.

Ok, pokazat ću vam.

Hej, pazi!

Jeste li ikad poželjeli da se danas dogodilo u drugi dan?

Kao Božić ili vaš rođendan?

Volio bih da sam jučer slikao nokte.

Stvarno? Sviđaju mi se. Baš je lijepo.

To je poput lijepe, um, karte, zar ne?

To je zeleno. - Uvijek su usitnjeni.

Mislim da to izgleda u redu.

Hvala vam.

Samo bih volio da danas nije dan kada je moj

otac odlučio "razgovarati" o mojoj budućnosti.

Osim toga, tko zna što žele biti kad imaju 17 godina?

Imam. -Stvarno?

Zrakoplovni inženjer.

Konkretno NASA-in stručnjak za misije.

Čekati. Poput astronauta?

Jer to je u redu. To je poput...

Mislim, to je, jednostavno, veliki poziv.

Imam vid 20/20, neispravljen, pa...

Nikad ne znaš kakav je usrani ukus tvoje

prijateljice u glazbi dok joj ne ukradeš auto.

Y-Ukrali ste ovaj automobil?

Treba mi više nego što je Marissa.

I iskreno,

ova pjesma mi nekako raste. Pravo?

Brate, moja traka!

Opa. -Ne brini.

Prilično sam siguran ako nas ubijemo u

prometnoj nesreći da se vratimo u život.

Da.

Bože, danas mora biti mnogo ljudi koji umiru.

Samo ste to pomislili?

150.000.

Što? - Toliko ljudi umire svaki dan... 150.000.

Isuse.

I jednostavno biste to prošli

iznova i iznova, poput Sizifa.

Gore. Samo je gurao veliku stijenu.

Čovječe, voziš li?! -

Oprostite, to je bilo depresivno.

Da.

Vjerojatno i danas puno ljudi ima rođendan.

Da.

Dođi.

Dođi! Zakasnit ćemo.

U redu.

Ne razumijem.

Pssst

Dobro sam hvala.

Izgled.

Kako ste to pronašli?

Tražio sam tog psa.

Znate, onaj na letaku.

Ne znam ni zašto.

Jednostavno imam sve ovo... ovaj put.

Pretpostavljam da sam samo želio probati i otkloniti nešto.

Što znam da nema ni smisla.

Ionako ga ne možete pronaći.

Mislim da se poistovjećujem s tom ribom.

U redu, Jared. Dolazim.

Pa, vidimo se okolo?

19 milijuna. -Što?

Toliko je ljudi danas rođendan.

Ćao, Mark. -

Hej, jesi li to napravio u svojoj glavi?

Ne, mislim da se ne branim.

Na ovo gledam kao na priliku.

Tri, dva...

Ludo, poput...? -

Mark, mrzim što me osuđuješ,

ali zašto gledamo gomilu kliznih štakora?

Vidjet ćete.

To je poput tvoje stvari s orlom.

Zapravo se ne čini toliko sličnom mojoj stvari s orlom.

Margaret, koji je univerzalni

zakon svih kliznih štakora posvuda?

Hm, to je ironično,

iako ih klizanje u potpunosti identificira,

sisaju ga, kao, puno.

Točno.

Rekli ste 2:00.

Da, mislio sam da ćeš zakasniti.

Imate li sreće sa psom?

Što imaš?

Možda je vrijeme da odustanemo od psa.

Jesi li dobro čovječe? - Lagao sam i prije.

Obožavam osuđivati.

Evo je dolazi. -Dođi.

Neka vrsta šale?

Zna li vaša mama da ste ovdje?

Nema šanse da ovo sletiš!

Baš super?

Da.

Samo sam te želio čuti.

Ovo je stvarni život...

Joj!

Pa, tko je Jared?

On je student medicine.

Koliko ima taj tip?

21. Diplomirao Harvard u 19.

L-l-pazi! -

Dakle, imam teoriju. -Da?

Znate kako bi četvrta dimenzija trebala biti vrijeme?

Da. -Pa, što ako, kao,

ova bića četvrte dimenzije su nekako, poput,

poigravanje s nama? Kao, savili su vrijeme u krug

i sada moramo živjeti isti dan uvijek iznova,

kao na kolu hrčka. -Pravo.

Za njihovu zabavu.

Osim što vrijeme nije četvrta dimenzija.

Nije? -Ne.

Ne u bilo kojem suvislom euklidskom smislu.

Da, pa, naravno da nije.

Dolazni.

Dolazno!

To je ono što mislim da se ovdje radi.

Što, jesti sav sladoled

na svijetu i ne debljati se?

Ne, pokazao si mi ovo kad si mi pokazao orla.

Mislim, razmisli o tome.

Većina života je samo smeće, zar ne?

To je-to je punilo.

I onda...

postoje ti trenuci kada se sva

slučajnost pretvori u nešto savršeno.

To je kao da život samo na sekundu baci sva

sranja i pokaže nam kako smo nevjerojatni

moglo bi biti cijelo vrijeme da to želi.

Ne znam.

Mislim da bismo možda trebali postati, poput, boljih ljudi.

Iako iskreno ni ne znam kako bi to moglo biti moguće.

Mislim, razmisli o tome.

Toliko ih moramo propustiti.

Sve te sitne savršene stvari,

jednostavno su ...puf... nestale.

Izgubljeno zauvijek.

Ali ne danas.

To je uznemirujuće nadahnjujuća ideja, Mark.

Ali... moram ići.

Zašto se uvijek osjećam kao da, iako smo zaglavili

u istom danu zajedno, nikad te više neću vidjeti?

Jer previše paziš na Doctor Whoa.

Čekati. Što ako bismo ih sve pronašli?

Što misliš? - Sve savršene stvari

u ovom jednom gradu, u ovom jednom danu...

Mogli bismo ih prikupiti.

Poput Pokemona?

Nekako poput Pokémona.

Bili bismo poput partnera.

Mislim, razgovaraj o iskorištavanju dana.

Dan je uhvaćen.

Upravo je ovdje. Čeka nas.

Mark, ne razumiješ, u redu?

Ja nisam poput tebe.

Ne želim iskoristiti dan.

Jednostavno ne želim da me uhvati dan.

U redu?

Samo pokušavam proći kroz ovo.

I ja sam.

Nismo toliko različiti, Margaret.

Nismo poput drugih ljudi.

Svi ostali svaki dan dobivaju potpuno novi dan,

ali ne i mi... Ovo je jedino što imamo.

Ponekad pomislim, što ako to nije dovoljno?

Samo želim da to nešto znači.

Osim toga, znate, to smo samo mi.

Svi ostali spavaju.

Znate što ste rekli o četvrtoj dimenziji?

Ono koje nije vrijeme?

Da. Još uvijek nije vrijeme.

Ali razmišljao sam o tome što je zapravo i...

Znate da imamo tri dimenzije, zar ne?

Pravo? -Hajde.

Dobro, pa sad razmisli o svojoj sjeni.

Ok, tvoja sjena je dvodimenzionalna.

Ravno je.

Pa razmislite o nečemu što bi bacilo

trodimenzionalna sjena... To je četvrta dimenzija.

Mislim, tehnički smo samo sjene

četverodimenzionalnih ljudi.

Opa. -Da.

Netko je zapravo shvatio kako će izgledati 4D kocka.

Naučio sam se kako to crtati.

Kad sam bila mala, tražila sam ga svugdje.

Mislim, teoretski, stalno je oko nas.

Jednostavno ne gledamo u dobrom smjeru.

Tamo se moglo sve vidjeti.

A mogli ste vidjeti stvari iznutra, nikad se niste mogli izgubiti.

Kao da je cijeli svijet karta za sebe.

Ali nikad ga nisam pronašao.

Pretpostavljam da je ovo sve što postoji.

Dakle, upravo ste odustali?

Pa, ako se četvrta dimenzija želi prestati skrivati

​​poput male kučke, zna gdje me može pronaći.

Pa, kako ćemo to učiniti?

Što učiniti?

Pronađite savršene stvari ili bilo što drugo.

Treba nam metodologija, zar ne?

Kao... poput sustava?

Pa, želimo biti rigorozni oko toga, pa, možda, poput, napravite

anketnu mapu grada i, poput, postavite mrežu preko nje

i podijelite ga na kvadrate, svaki kvadrat je 24-satni zapisnik,

i onda biste mogli uzeti pola, a ja...

Ili bismo mogli jednostavno šetati uokolo tražeći cool stvari.

Poput partnera? -Kao saveznici.

Poput SAD-a i Kanade.

A ja ću biti... - Ja sam Kanada.

Ne, ne možeš biti... - Presporo.

Ja sam Kanada. -Gospodine?

Nisi. -Da.

To je bila moja stvar.

To je moja stvar.

Pa, uzeo sam tvoju stvar. - Pokazao sam ti to.

Uzeo sam ga.

Whoa, whoa, whoa.

Njegovo Ljetno Medvjediće

svoja mala pluća zrakom

nije ga bilo briga

na obali

prije nije uspio

s tom vitkom kosom

koju mi ​​je poslala

pitajući se ima li hrabrosti da

Žao mi je.

Izronio iz mora s putovanja

Došao sam po tebe"

s tom vitkom kosom

koju mi ​​je poslala

Imaj hrabrosti da

Uključeno je! -

Znate svu onu matematiku koju biste trebali učiti?

Može biti.

Naučit ću te.

Ne.

Ne mogu se dalje družiti s nekim tko ne

poznaje osnovne logaritamske funkcije.

Mark, Mark, pogledaj se.

Štreber ste koji sranje matematike.

Gdje te to ostavlja?

Dakle, prva stvar koju morate znati o

matematici je da je ona uvijek savršena.

Ako ove stvari ne koristim kasnije u životu,

pronaći će te moj debeli, gorki sredovječni ja...

Izgled.

Vau.

Mogu li vam otkriti tajnu?

Naravno.

Ponekad ne želim da ovaj dan završi.

Samo želim da vrijeme zauvijek ostane slomljeno.

Jeste li ikad vidjeli Time Bandita?

Što je to?

OMG, jesi-nikad nisi čuo za Time Bandite?

Nemojte to raditi. -Što?

Nemojte reći "OMG" kao što to ljudi kažu.

Ok, pa, mislim, zato je vrijeme stalo...

Tako da možete vidjeti najveće

film o vremenu... - Mark, moram ići.

Dobro, otpuši ga, samo ovaj put.

U redu? Jared će ti potpuno oprostiti.

U redu, samo... - Mark, moram ići, u redu?

Odmah će oprostiti... Ti čak ni...

Ja-shvatio sam.

VRHOVNO BITO Vratite kartu.

Vratite ono što ste ukrali.

Opet gledate razbojnike vremena?

Da, nikad ne stari.

Sve ste bolji.

Hvala.

Dakle, Mark, znam da je kasno...

ali nadao sam se da bismo mogli razgovarati.

O svojoj budućnosti.

Tako mi je drago što ste to iznijeli, jer sam

zapravo razmišljao o pridruživanju svećeništvu.

U redu. -Ili...

svemirske snage.

Još bolje, svemirski svećenici.

Svemirski svećenici?

Pravo. Je li to... Morate li ići u sjemenište

i aeronautička škola za to? -

U redu. Pravo.

Pa, ne bih donosio nikakve brze odluke.

U toj bilješci...

O moj Bože! -

Pa, tko je Jared?

Samo malo snajperske puške.

Pa sam upoznao ovu djevojku.

Zove se Margaret... - Čekaj, čekaj, čekaj. Upoznao si djevojku?

Da.

Kada? -Prije par dana.

Čovječe, vidio sam te sinoć.

Nisi mi rekao ništa o djevojci. - Znam.

Nisam želio napraviti veliku stvar od toga.

Ne morate to praviti veliku stvar.

Objektivno je velik. - Dobro, poanta...

Samo se ne zbraja. - Poanta je u tome

Nikad prije nisam govorio takve stvari,

ali osjećam da imamo vezu.

Žao mi je. Ovo je samo noćna mora kontinuiteta.

Svake večeri je 6:00 p. m.,

družimo se i bum ...ona nestaje.

Poput vampira.

Zapravo, to je više poput obrnutog vampira. - U redu.

Što je u osnovi samo običan čovjek, mislim...

U redu. - Dobro, ako ona neće ići na spoj s tobom,

onda samo provedite jedan dan s njom.

Učinila to.

Dobro, onda je odvedi na skriveni sastanak.

Samo se vas dvoje družite, nema veze, i

onda malo po malo, neprimjetnim stupnjevima,

stvari postaju sve romantičnije.

A onda bam!

Poljubiš je.

Mislim da to nije zvučni efekt za koji bih se odlučila...

U redu, ali ipak moraš dobiti poljubac. - Znam.

Jednostavno je morate odvesti na mjesto

koje pokazuje da ste je stvarno dobili.

Mislim, shvatiš je, zar ne?

Dakle, da budemo jasni, ovo nije

savršena stvar? -Ne...

Mislila sam da bi moglo biti zabavno predahnuti.

Ovdje se osjećam pomalo zamamno.

Bit će zabavno.

Živiš samo jednom.

Vidim što ste tamo učinili.

Ti si to vježbao.

Da, kao milijun puta. -

Hm, nemam velike asocijacije s

ovom teretanom, koja se neće poboljšati

ako ovdje uđe neki zaštitar i natakne nas.

U redu je, samo ću mu reći da je sve to bila moja ideja.

Ovo je bila tvoja ideja.

Što?

Snimamo sliku na televizoru.

Imaš dobru sliku?

U njemu je velika kontrast i trenutno

je na našem monitoru naglavačke,

ali možemo razaznati prilično detalja.

Evo, moramo ih obući.

Ozbiljno? -Ozbiljno.

Ok, Neil,

možemo te vidjeti kako silaziš niz ljestve.

Što?!

Ok, upravo sam provjerio

vraćam se na prvi korak, Buzz.

Jest, nosač nije previše srušen,

ali je primjeren za povratak.

Roger. Kopiramo.

Skoči prilično dobro.

To je jedan mali korak za Margaret...

Ne, nemojte to uništiti.

Znate li da se pala prava zastava?

Srušio se kad su poletjeli

da se vrate na Zemlju.

Možda biste to mogli vratiti.

Svemirska hrana?

Što?

Uđi, uđi, uđi, Mark.

Zašto si to napravio?

Samo sam imao vremena ubiti.

Ne, nisi. Ne baš.

Kako si to napravio?

Pa, imao sam puno prakse, kao prvo.

A onda sam ja-ja možda podmitio, a možda i nisam

sva djeca iz umjetničkog odjela.

Samo, htio sam...

Znaš...

Što?

Postoji još jedna stvar.

Što?

Moramo se vratiti na Zemlju.

Kako? -S Space Shutlom.

Svemirski brodovi su suborbitalni;

zapravo ne idu na mjesec.

Obećavam, nećete požaliti zbog ovoga.

Ne.

Već se kajem zbog ovoga. - Još nisam bio spreman.

U redu. -U redu.

Ne ne ne!

O moj Bože!

15 sekundi, vođenje je unutarnje.

12, 11, deset, devet...

Početak slijeda paljenja.

Pa, pričekaj!

Šest, pet, četiri,

tri, dva, jedan, nula. -

Svi motori rade. Polijetanje!

Imamo slijetanje, 32 minute nakon sata.

Polijetanje...

A vi se budite točno u isto vrijeme svako jutro,

osim, znate, ako ste ostali budni cijelu noć,

zabrljali biste. -Pravo.

Ti-ti bi srušio sustav. - Mislio bi.

Osim što ne možete! - Osim što ne možete.

Jer vas svako veče polaže u krevet u ponoć,

kao...

Kao da vas otme neka kozmička dadilja.

Tako je jezivo.

Ima li koga kod kuće?

Ne. Moja sestra je na violini,

a moj otac ima pilates za starije osobe.

Želite...?

Zašto ne?

Jesu li to tvoji roditelji?

Da.

Da, moja mama radi kasno večeras, tako

da je zapravo nikad ne vidim, što je nekako

najteži dio... cijele ove stvari.

Moj je otac nedavno napustio posao

da napišem ne baš zanimljivu priču o građanskom ratu.

A ti?

Što?

Tvoji roditelji.

Starci koji izgledaju poput tebe.

Da.

Što želiš raditi? - BOY To je zlo!

Ne dirajte ga!

Pa, na kraju,

zašto se Sean Connery igra kao vatrogasac?

To je dio misterija.

Moram piškiti.

Jer pivo.

To biste vjerojatno trebali raditi u kupaonici.

Da.

Potpuno je...

beznadno. U redu.

Hm, ne. Ne ne ne. Ne.

Što je to? -Ne.

To je posao u tijeku.

Napravili ste mapu svega.

Cijeli dan. - Sve savršene stvari.

Ali sigurno ste to upravo učinili, kao, jutros.

Pa, crtam ga poprilično svaki dan.

Vau.

Dječaci su tako čudni.

Stvarno je dobro.

Možda bi trebao ići u umjetničku školu.

Ovo će zvučati glupo, ali ja...

ponekad pomislim ako dovoljno dugo buljim u to,

Pronaći ću nešto, poput... poput uzorka.

Nikad to ne radim.

To zvuči prilično glupo.

Pa dobro.

I "kućica na drvetu"... dvije riječi.

Napravili ste mapu od nas.

Šteta što će se jednostavno izbrisati.

Da, šteta.

Ne mogu.

U redu. Da, ne. -Žao mi je.

Trebao bih ići.

Da, Margaret, jesi li dobro?

Zašto ne bih trebao biti dobro?

Mislim, je li ovo u vezi s Jaredom?

Ne. - Zato što on neće tražiti, kao,

još četiri minute. -O moj Bože.

Možete li to jednostavno pustiti? - Samo se osjećam

postoji nešto što mi ne govorite, a ja-ja samo

želim vas obavijestiti da možete. - Pa, varaš se.

U redu? Tako jebeno loše.

Gledaj, Mark...

Mi smo propalice.

Osim umjesto otoka,

za jedan smo dan ukinuti.

Zaglavili smo ovdje zajedno.

Zato samo mislim da trebamo

biti oprezni da to ne zabrljamo.

Stvar sa "savršenim stvarima"... To je bilo sjajno.

Ali možda je to dovoljno.

Samo mislim da bismo možda trebali biti prijatelji.

I zabavite se s tim.

Ne želim.

Pa, to je sve što imam.

Pa uzmi ili ostavi.

Da, pretpostavit ću.

Nazvat ću te sutra.

Danas.

Sutra.

Gledati ćete kišu koja je

udarala u ponoć večeras,

useljavajući se s obale.

Ne očekujući da ćete imati previše vjetra, ali...

Jutro, Mark.

Kako je mama?

Ona je dobro.

Dobro.

Gubitnik.

Činilo se kao da se otvara.

Znaš? Činilo se sretnim.

Ne, sretno-sretno, ali sretno zbog Margaret.

To je grubo, brate.

Zvuči poput strašne osobe.

Ne, šalim se. Doslovno nemam

pojma o kome govorite. Ne!

Puška, puška. -

Što ja to radim? - Ne u lice. Ne!

To su carske elite.

Imaju četiri ruke.

To je poput dovođenja puške u maser borbu.

Pa, možda je bolje ovako, znaš?

Možda si htio imati tu osuđenu otrovnu romansu.

Hej, možda si izbjegao metak.

Osjećaji za ovaj koji imate.

Da. -Zaljubljena sam u ovo

tajanstvena djevojka, zaljubljena... - Dobro. Dosta, dosta.

Dovoljno. -Od čega, točno?

Ovo je problem. Pomislio sam da bih, ako bih obišao

dovoljno puta, dobro shvatio, ali pretpostavljam da ne.

Znate što, možda je to poput pi.

To je samo buđenje, odbijanje, ponavljanje.

Je li to s Edge of Tomorrow?

Da, jeste.

Lijepo.

Ocjena? Mark, jesi li to ti?

Hej.

Drago mi je što sam te uhvatio. -

Ja sam samo...

Samo sam se nadao da bismo mogli razgovarati o tvojoj budućnosti.

Bucmast mužić?

Evo u čemu je stvar, tata.

Nemam budućnost.

Znate, to sam već čuo od ljudi

vaših godina i to je pesimistično.

I iskreno, mislim da je to malo gliba.

Pa, pomalo sam se umorio od toga da

sam jedini ovdje koji zna što se događa.

Slušajte, znam za klimu.

Ja sam... probudio sam se.

Ne radi to sa mnom "u redu, bumer". - Ne.

To nije... to nisam ono što mislim.

Poanta...

umjetnička škola je skupa,

a kad diplomirate, što se događa?

Neću diplomirati, tata.

Nitko ne diplomira,

jer je vrijeme slomljeno.

Oprostite, metaforički?

Nemate pojma kako je to kad vam

samo budućnost otkažu bez razloga.

I nemojte mi držati predavanja o umjetničkoj

školi kad napustite posao da biste neke napisali

knjiga o taštinama kriza srednjih godina.

Mislim da to nije potpuno pošteno, Mark.

Zašto jednostavno niste obojili kosu?

Ili, recimo, pohađati tečaj vještine noža?

Ili - ili samo kupi Teslu, tata.

Samo kupite Teslu.

Možete li, molim vas, stati na trenutak?

Samo malo? Emma, Emma, možeš li molim te prestati?

Molim te, molim te. -U redu.

U redu.

Hvala vam.

Pa, jesi li razgovarala s tatom? - Što?

Cijeli dan te uhodi.

Možda sam vikao na njega.

Vikao si na tatu?

Možda sam mu rekao, a možda i nisam, da kupi Teslu.

Je li to eufemizam?

Ne.

Jednostavno, kad je napustio posao, pomislio sam,

"Shvaćam.

Radi što želi. Slijedi svoju strast."

A onda kad to pokušam učiniti,

odjednom sam lijena i neodgovorna.

Nije dao otkaz.

Znaš da je tata dobio otkaz, zar ne?

Mislim da nije zabrljao ili nešto slično.

Jednostavno ih više nisu trebali.

I to ne želi priznati,

jer je u takvoj spirali srama.

I mama se ljuti na njega što je

izgubio posao, ali ona to ne želi priznati

jer bi to jednostavno naišlo na previše zlobno.

Upravo su zapeli.

Zaglavio.

Ni ne mislim da mu smeta što

toliko ideš u tu umjetničku školu.

Jednostavno si to sada ne možemo priuštiti.

Kako ti sve to znaš?

Psihičke moći.

Stvarno?

Ne.

Jer mislim na druge ljude osim na sebe.

Trebali biste probati nekad.

Hej, Em?

Kako je prošla vaša igra?

Izgubili smo, troje u ništa.

Žao mi je.

Da.

Nastavite raditi na tome.

Bok. -Kako vam mogu pomoći?

Hm, ja sam u vašem predmetu algebre.

Upravo sam imao kratko pitanje.

Mislim da te nikad prije nisam vidio.

Da, da, dosta sam bio bolestan.

Kao, stvarno puno.

Pa, pretpostavimo, teoretski, da se nešto dogodilo s vremenom.

Kao, protok vremena.

Kao, umjesto da idete pravocrtno,

kao, to-jednostavno je zapelo u krug

i-i ponavljao iznova i iznova.

Zar nije bilo filma... - Da, da, da.

Ono što sam želio shvatiti je što bi to moglo uzrokovati.

Istraživao sam.

Je li Zemlja mogla pasti u crvotočinu?

Što?

Ja-mislim, ne mislim tako.

Što ako se ubrzalo brzinom svjetlosti?

Ne.

Je li stvarnost samo simulacija?

To je malo vjerojatno, ali moguće.

Drevno prokletstvo? -Ne.

Kozmička dadilja?

Ne znam ni što to znači.

Je li vrijeme samo velika lopta

od klimavih, klimavih, vremenito-vremenskih stvari?

U redu, to je citat iz Doctor Whoa.

Zaista se ne sjećam da sam vas vidio u svom razredu.

Što ako smo u paklu?

Kao da smo učinili nešto loše, a sada ovaj

život moramo zauvijek živjeti kao kaznu?

Ovaj je razgovor nešto kako pretpostavljam da bi pakao bio.

Možda bi vaš duhovni savjetnik bio

prikladnija osoba... - Što je s singularnošću?

Znate, one stvari s crnom rupom

u kojima fizika postaje sve čudna?

Da, znam što je singularnost.

I, mislim, sigurno, u teoriji bi singularnost

mogla proizvesti lokalnu vremensku anomaliju.

Tako bismo se jednostavno morali izvući iz toga.

Kao, uđite u avion...

i izletjeti iz njega.

Zašto ne? Sada, ako me izvinite,

Moram ići učiniti isto što i jučer,

a zatim zaboraviti na to.

Savršena stvar upozorenja.

Lažna uzbuna.

Počinjem razmišljati da smo ih možda sve pronašli.

Jednostavno smo imali teoriju da će se vrijeme

ponovno pokrenuti kada pronađemo posljednju.

Pretpostavljam da ne.

Da budem iskren,

Ja sam nekako preko cijele stvari "savršene stvari".

Shvaćate li da nikad neće biti Božić?

Super. Mrziš Božić.

Da, ali ne želim da ga nemam.

Jednostavno mi se vrišti na sve,

"Ovo nije stvarno. Spavaš.

Probudi se. "-Što? Whoa.

Bože, oni su poput zombija.

Vi ste zombi.

Ozbiljan sam, Margaret. Vrijeme je.

Ne ne ne ne. Vjeruj mi, Jason,

to je više tvoja stvar. - Poznajem li te?

Zašto? - Zašto? Kao što ste rekli, zapeli smo ovdje.

Nisam mislio "zapeo" zapeo.

Svi su ostali zaglavljeni. Slobodni smo

Bez starenja, odlaska u školu,

od klimatskih promjena, raka. - Dobro, super. Razumijem.

Ružičasto oko. Instagram. - Što-što sa svim tim stvarima

što ne stignemo učiniti? - Kao što?

Kao odrasti ili... ne znam... biti astronaut?

Specijalist za misije. - Što god.

Što je sa svim stvarima koje želim biti? -

Opraštamo se od ostatka svog života.

Nikada nećemo raditi ništa što traje duže od 16 sati.

Za 16 sati mogu puno toga obaviti.

Zdravo. Ne možete ući tamo!

Osjećam se kao da živim u Etch A Skici.

Sve što radim se poništi, sve što popravim

samo se pokvari i sve što napravim...

Jednostavno nestane. -Hej.

Razmišljamo premalo. U redu?

Nismo se ušuljali ni u zoološki vrt, niti se vozili Zambonijem

ili duhom jahali bilo koji novi cool bičevi.

Hej.

Javna golotinja... - Margaret.

Uvijek je opcija. - Margaret, stani.

To je. Samo kažem.

Hvala vam. - Margaret, ne slušaš.

Što? -Margaret! Stop.

Ovo ne radi.

Je li to zato što te neću poljubiti?

Zašto jednostavno ne poljubiš jednog od njih?

Jer ja to ne želim.

Sutra ćete zaboraviti na ovo.

Margaret. -Dođi.

Imam nešto zbog čega ćeš se osjećati bolje.

Štedio sam.

Žive li ovdje ljudi?

To je show house.

Pretpostavljam da ga koriste kako bi

natjerali ljude da vole kupiti jedan od ovih.

Ocjena.

Savrseno je.

U redu. Spreman?

Znate, čak i prije ovoga,

Uvijek sam mislio da nešto nije u redu sa svijetom.

Kao, stvarno slomljeno.

Nije popravljivo.

Ali nitko drugi to nije vidio, pa...

Samo sam hodala okolo pretvarajući se da je sve u redu.

I što se onda dogodilo?

Ništa. I dalje se tako osjećam.

Ali s tobom se ne moram pretvarati.

Razgovarala sam sa svojim učiteljem

matematike, a on je rekao da jesmo

vjerojatno samo u singularnosti i ako

odemo dovoljno daleko, poput aviona...

mogli bismo se izvući iz toga.

Zar se stvarno toliko žuriš?

Kao, "Hura, to je budućnost."

To je bračno savjetovanje i globalno

zagrijavanje i kolonoskopije i...

Studentski krediti.

I odjednom imate 80 godina

i čekate recept na Zoloft

u obredu u trenirkama, pitajući se,

"Odakle dolazi taj puzajući osjećaj neuspjeha?"

Jer sve je to tako brzo prošlo.

I nikad nisi napisao tu knjigu, znaš?

Ili poljubio tu djevojku ili... otišao u Pariz.

Sve je gotovo.

A to čak nije bilo ni ono što ste željeli.

Mislim, neće biti savršeno.

To je isto glupo sranje uvijek iznova,

baš kao ovdje.

Da, ali, mislim,

zapravo ne mislite da ovo živi, ​​zar ne?

Krademo ljudske živote.

Moj tata nikada neće završiti svoj glupi roman o Građanskom ratu.

Henry nikad neće završiti ratnu bitku.

Moja sestra gubi svoju

nogometnu utakmicu tri na ništa

svaki dan.

Imamo svo vrijeme na svijetu.

Ne, nemamo.

Nije vrijeme. Vrijeme je stvar

koju kad ga potrošite, ne vratite.

U redu.

Hm... "u redu"?

U redu, postoji-postoji let za Tokio

u 10:00 ujutro.

Idemo.

Ako ovo uspije, naši će roditelji poludjeti.

Zašto Tokio?

Zapravo mislim da nije važno.

Sve dok prelazimo međunarodnu

datumsku liniju, to je automatski sutra.

Iako na aerodromu postoji

automat koji prodaje štenad, pa...

Ne mogu si priuštiti štenad.

Potrošio sam oko 30 godina doplatka na ove karte.

Nervozan si? Jer sam provjerio...

Ovaj let definitivno ne pada.

Nemojte šaliti.

Znate, ako ovo uspije,

tehnički ćemo spasiti cijeli svijet.

Moja je sestra rekla da bih trebao više razmišljati o

drugim ljudima, pa mi se čini da spašavam cijeli planet

je prilično dobar početak.

Ipak niste izliječili rak.

Ne.

Znate, kad sam bio dijete, zvao sam ove očne mufove.

Iako bi, ako bolje razmislite,

asteroid mogao sutra pogoditi planet.

Kao, možda je zato vrijeme počelo petljati.

Jer to je zadnji dan prije apokalipse

i stvarno, umjesto da spasimo svijet,

zapravo ga samo uništavamo, što bi...

Margaret, jesi li dobro?

Stjuardese, pripremite vrata za polazak

i unakrsna provjera.

Gospodine.

Zauzmite svoje mjesto i zakopčajte sigurnosni pojas.

Molim vas, sjednite, gospodine.

Gospodine, molim vas, gospodine,

sjednite na svoje mjesto i zavežite pojas.

Gledati ćete kišu koja je

udarala u ponoć večeras,

useljavajući se s obale.

Ne očekujemo previše...

Jutro, Mark.

Što?

Mislio sam da ćeš me nazvati gubitnikom.

Ne.

Ipak si razmišljao.

Da.

Hej, tata, kako napreduje tvoja knjiga?

To je-to je sjajno.

Mislim, opseg građanskog rata je samo...

znate, danas to ne možemo shvatiti.

Znate li da je više Amerikanaca umrlo

u Spotsylvaniji nego na plaži Omaha?

Ja... znam sada.

Kao što sam spomenuo,

velike boginje, tuberkuloza, difterija...

Žrtve su bile nezamislive.

Stvar je u tome što je rat mogao završiti i puno

ranije, pogotovo da je McClellan tek prošao.

Nakon Antietama...

Idi, Emma!

Neće uspjeti.

Idi, idi, idi, idi! - Ići! Pokriti! Ići!

Cilj!

Idi, Emma!

Pobijedio sam!

Pobijedio sam! -

I opet Mark.

72. -To je točno.

Što je u tebi?

Danas u plamenu. -

Nije li to film u kojem je Bill

Murray zapeo istog dana?

Dan mrmota.

Eto ga. -Hej.

Sretno. -

Samo naprijed! -

Bit ćeš dobro, čovječe.

Te se stvari događaju stalno.

Pa, je li to bio "Tony Hawk", poput ptice?

Udaljen sam samo telefonski poziv.

Mama.

I samo...

malo snajperske puške.

Imate ga s lijeve strane? - Imam ga s lijeve strane.

U redu. - Dobro, čovječe, slušaj. Zapeli smo u vremenskoj petlji.

Vi, ja, svi, isti dan ponavljamo iznova i iznova.

Što? - Kao Dan mraka i ruba sutrašnjice,

osim što samo ja i ova djevojka Margaret znamo

za to, a mi smo bili nekako dečko i djevojka,

ali ne baš, a onda smo se razišli i nećete

se sjetiti ničega od ovoga jer vaš mozak

stalno se briše.

Čekaj, stari, imao si djevojku?

Ne baš.

Pa, kakva je ona?

Ona je čudesna.

Ispričala mi je ovu priču o tome kako je,

dok je bila dijete, uvijek tražila

četvrta dimenzija.

Zvuči sirasto, ali kad sam je upoznao,

nekako sam je pronašao.

U svemu je bilo samo više

nego što sam ikad prije vidio.

A bilo je i više toga za mene.

I uvijek ih je bilo. Jednostavno nikad...

shvatio sve dok mi ga Margaret nije pokazala.

Ne, brate, zvuči nevjerojatno.

Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne.

Pa, ako ste sada svi četvrta dimenzija,

kako to da te ostavila?

U tome je stvar... Mislio sam da je sve

savršeno, ali u priči je bilo i više od toga.

Mislio sam da je to ljubavna priča i bio sam heroj, ali...

nije bilo o meni.

To uopće nije bila moja priča.

Bilo je to Margaretino.

O čemu razmišljaš?

Samo ovaj dječak.

To sam zabrljao.

Nikad nije prekasno.

Mislim, osim ako ne umirete od raka,

ali ne do tada.

Znate, čak i prije ovoga,

Uvijek sam mislio da nešto nije u redu sa svijetom.

Kao, stvarno slomljeno.

Znate, nije popravljivo.

Ali nitko drugi to nije mogao vidjeti.

Tako sam samo šetala pretvarajući se da je sve u redu.

Jeste li Henry?

Mislim da vam mogu pomoći.

Dakle, ti si Markov prijatelj? - Da!

Da.

To je smiješno, jer te nikad nije spomenuo.

Gdje ste se upoznali?

Privremena anomalija.

Super. Super.

Dakle, ako smo u vremenskoj anomaliji,

koliko smo puta razgovarali?

Prvi put.

Pravo.

U redu, tako, i...

što radite ovdje?

Spašavam ti dupe, očito.

A pas?

To nije moj pas.

Zove se Chewbarka.

Postoje ovi plakati za njega po cijelom gradu.

Mislim da je iskočio iz kombija na putu do veterinara,

i tražila sam ga zauvijek.

A onda je odjednom, eto, upravo takav.

Ali nije važno.

Jer sutra će jednostavno biti izgubljen iznova.

Mark je bio u pravu... sve što popravimo jednostavno se ponovno pokvari.

U redu, pa, ne razumijem što govoriš...

Čekati. Jeste li koristili pušku?

Da, ipak vam treba dodatak za bacač granata.

Postoji bacač granata? -Da.

Lansira granate. -

Bum!

Toliko sam puta umro radeći to.

Da, u tome je stvar.

Smrt, to je tako strašno.

Tako strašno izgubiti nekoga.

A ako se s tim ne suočite,

ako se ne nosite s tim, onda...

jednostavno na kraju izgubite i sebe.

Govorimo li još uvijek o ratnoj borbi?

Da.

Da, možete ga preuzeti odavde.

O moj Bože.

To je ključ.

Ma, to je karta.

Bila sam tako izgubljena prije,

ali sada sve to ima smisla.

Ne.

Što?

To je nešto...

To je nešto što je Mark rekao.

Mislim da je Mark možda u nečemu bio u pravu.

To ne zvuči kao Mark.

Ne.

Oprostite, mislim da moram ići.

Moram ići provjeriti nešto. - Čekati.

Što? -Gledaj Chewbarka.

Pojedi me zadnji

Volim te.

Što?

Ponekad se osjećam kao da, ako dovoljno dugo buljim u to,

nešto će se dogoditi, otprilike, gotovo obrazac ili nešto slično.

Promijenio

Pojedi me posljednju

u velikom kontrastu

Nešto nedostaje.

I vrijeme je

Vrijeme.

Pojedi me posljednju

u velikom kontrastu

Nema šanse.

Nedostaje jedan.

Promijenio...

Sedam...

7:00 na bazenu.

Bazen.

Ti si na redu.

Jesi li dobro?

To je relativan pojam.

Mislila sam da ćemo imati toliko više vremena.

Znam.

Ali s vama će biti sve u redu.

Ne znam.

Ne znam mogu li to učiniti.

Slušajte me,

jer imam godina i znam stvari.

Istina je da gubimo vrijeme svaki dan,

cijelo vrijeme,

dok jednog dana sve to ne nestane.

Ali i vi to dobivate.

Svake sekunde, savršeni trenuci,

jedan za drugim,

dok na kraju ne dobijete cijeli svoj život.

Imaš sve.

I košta vas svega.

Ali to vrijedi.

Obećavam da vrijedi.

Još si ovdje.

Stvar sa avionom nije uspjela.

Ipak ste bili u pravu u vezi s mapom.

Postoji obrazac.

Jednostavno još nije završeno.

Postoji još jedan savršeni trenutak.

Pravo.

Ja ću paziti.

Ozbiljan sam. Mislim da postoji još jedan

i to je ključ,

a kad ga jednom pronađemo, to je to.

Sve je gotovo. -

Margaret, ja...

vidio da ideš u bolnicu.

Ja sam...

neću...

pokušaj te odvesti od nje.

Ne mogu to učiniti.

Prije nego što se sve ovo dogodilo, otišao sam je

posjetiti, a oni su mi rekli da je njezino vrijeme,

da je gotovo.

I te noći, sve o čemu sam mogao razmišljati bilo

je da sutra još ne može doći; Nisam spreman.

Nisam spremna da nemam mamu.

Samo sam željela da vrijeme stane.

I uspjelo je.

Da. -

I bila sam tako sretna zbog toga.

Samo sam željela ostati u tom trenutku, znaš?

A onda je stvarno čudno bilo to što ste

se pojavili, a ja nisam znao odakle ste

i zašto si to bio ti, i...

i, ovaj, sad mislim da znam zašto.

Mislim da je to zato što, znate, kad je vrijeme za polazak,

Ne bih morao ići sam.

U redu.

I vrijeme je

I neće biti savršeno.

Znate, nikada nećemo pronaći četvrtu dimenziju

niti izliječiti rak ili popraviti svijet.

Poanta je u tome da sam pogriješio.

Spavamo mi.

Svi ostali su budni, a mi samo sanjamo.

Znam da će jako jako boljeti...

ali mislim da se sada moram probuditi.

Mislim da je ovo trenutak.

Sada.

I ne želim to propustiti.

To je bilo nekako savršeno.

Bila mi je dlaka u ustima.

Poljubi me ponovno?

Zbogom, mama.

Ti spreman?

MARGARET Ne znam.

Do 1992. godine

do 1992. godine

do 1992. godine

do 1992. godine

SVRŠETAK