Original subtitles

Posvećeno Ilkeru, Evrenu i Mayi.

Nije li to nećakinja Ali Rize? - Što joj se dogodilo?

Jedi. Umrijet ćeš od gladi.

Što je rekla?

Ništa. - Bože...

Samo sjedi. Kao luđakinja.

Pitala sam ju. Kaže da se ničega ne sjeća.

Ideš Agi?

Da. Zvao me.

Neka Alah ne dopusti nikome da ispituje njenu čast.

Meryem mi je poput kćeri.

Abi, mogu li nešto reći? - Što ti imaš za reći?

Još ćeš se i sažaliti nad njom.

Što je uopće radila tamo? Da je barem odmah umrla!

Trebalo ju je ostaviti tamo da umre.

Tahsine, moramo to srediti.

Počele su kružiti priče po selu.

Ništa nije rekla Dönei. - A što će joj reći? Svoju sramotu?

Reci Dönei... Ona joj je pomajka, zar ne?

Zna što treba napraviti.

Ima li rodni list?

Nikada je nismo prijavili.

Izvrsno.

Meryem, obeščašćena si. Zgriješila si.

Donijeli su odluku. Neka ti Bog pomogne.

Znaš običaje. Evo ti voda, operi se.

Ako si sama presudiš, možda ćeš u Raj.

Znaš što trebaš napraviti?

Ja svjedočim da nema boga osim Alaha Koji nema partnera.

I ja svjedočim da je Muhamed Alahov savršeni rob i vjerovjesnik.

I ja svjedočim da je Muhamed Alahov savršeni rob i vjerovjesnik.

I ja svjedočim da je Muhamed Alahov savršeni rob i vjerovjesnik.

Bit će problema. Posvuda su žandari.

Seljani se pitaju kada će ovo završiti.

Sve se mora počistiti.

Ne možemo to ovdje napraviti.

Aga...

A Istambul?

Istambul?

Istambul...

Reći ćemo da je prosilac iz Istambula.

Da se otišla udati za njega. Ionako nije ovdje registrirana.

Krenimo odmah! - Ne!

Ovo je posao za mladog muškarca.

Cemal će se uskoro vratiti iz vojske.

Pričekat ćemo ga da se vrati.

Dok se Cemal ne vrati.

Opet si se smočila dolje? Meryem, to se ne radi!

Razboljet ćeš se!

Dobar dan. - Dobro nam došao.

Cemal Abi se vratio!

Moj Cemal se vratio! Hvala Bogu!

Drago mi je što si se vratio. - Hvala, oče. - Je li bilo teško?

Da, ali navikneš se. - Ljudi se naviknu na svašta.

Koliko neprijatelja si ubio?

Nekoliko. - Bravo!

Cemale, moramo razgovarati o poslu.

Želim da preuzmeš dio posla.

U redu. - Razgovarat ćemo kasnije o tome.

Prije toga moraš nešto obaviti. Zar ne, Tahsine?

Imamo veliki problem. Poslat ćemo te da ga riješiš.

O čemu govoriš? - Zar se tako razgovara sa starijima?

Ne, oče. Učinit ću što se traži.

Ujutro ideš u Istambul s Cemalom.

Uzmi ovo.

Uzmi novac. Trebat će ti za put i povratak.

Idi vlakom.

Obavi to po noći i onda se vrati.

Zapamti, ona misli da idete u Istambul.

Oče... - Obavi to pa se vrati.

Pazi se, žandari su posvuda.

Bibi...

Draga moja Meryem, ovo je zadnja prilika.

Reci tko je to učinio.

Cemal Abi se vratio.

Vodi me u Istambul Yakupu Abiju.

Molim te, reci mi. Ne budi tvrdoglava.

Ako mi kažeš, otići ću žandarima i prekinuti ovo.

Bibi... - Reci, dušo.

Zašto pijevci ne kukuriču?

Molim?

pijevci...

Više ne kukuriču.

Ljubavi, oni uvijek kukuriču.

Neki ljudi ih čuju, a neki ne.

Bibi, ja ih više ne čujem.

To je zato jer ne želiš da svane zora.

Cemale, ona mi je kao kći.

Ne mogu je izbaciti van. Znam da je zgriješila.

Nikada se nisam usudio podići ruku na nju.

Jadnica nema ni majku.

Pomajka ju je tukla cijelo vrijeme, ali joj nije ništa rekla.

Šutjela je i trpila.

Cemale, ona nije loša.

Ali to će Bog odlučiti.

Cemal Abi... - Hajde, idemo.

Meryem, nisam puno pakirala.

Cemal će ti sve kupiti u Istambulu.

Meryem, ideš u Istambul? Sretan ti put.

Gdje si nestala? - Cemal Abi... - Ne smiješ mi nestati iz vida.

Spavao si. Nisam te htjela... - Šuti!

Tko je ona žena? - Ne znam. Samo smo razgovarale.

O čemu? - Kako to misliš?

Što te pitala? - Pitala me idem li u Istambul i jesi li ti moj muž.

Što si joj rekla? - Što sam joj mogla reći?

Nećeš razgovarati ni s kime dok ne siđemo s vlaka.

Nemoj opet nestati.

Tvoj muž... Svašta.

Cemal Abi, nešto mi je upalo u oko.

Cemal Abi, nije li Istambul predivan?

Sviđa ti se ovdje? - Da. - Dobro nam došla.

Ovdje bi negdje trebao biti most. - Ima ih puno. Na koji misliš?

Ne znam. - Nisam li ti rekao da ne razgovaraš ni s kime?

Rekao si "na vlaku". Sada smo na brodu.

Yakupe, bolje si živio na selu.

Još nisi shvatio?

Nismo mi važni nego djeca.

Otac nas nije slao u škole. Njima će biti drugačije.

Selo? Jebeš takav život. - Srami se! Kako možeš to reći?

Mogu jer je istina.

Cemale, dođi bliže.

Što se događa?

Malo je komplicirano.

Pobjegao si s njom? - Ne. Nije tako.

Meryem, koliko si narasla.

Pogledaj se. Prava ljepotica.

Meryem, što se događa? Zašto ste došli?

Odlučili su da je tako najbolje.

Djevojko...

Yenge, je li ovo Istambul? - Prokleti Istambul!

Nisam imao hrabrosti izbaciti ju iz vlaka. - Jesi li poludio?

Što misliš, u kojem dobu živimo? Nije to samo tako.

Nije to kokoš pa da ju zakolješ.

To bi bilo lako. - Lako?

Da ti otac kaže da skočiš s mosta, ti bi to napravio?

To mora napraviti zbog sela.

Prokleto selo. Kako znate da je ona kriva?

Vjeruješ drugima i okrvavit ćeš ruke?

Rekla bi da nije njezina krivica. Pitali su ju više puta. Nije rekla ništa.

Tko zna tko je to bio kada ne želi reći.

Bože, koliko je narasla. - Hvala, dušo. - Hvala.

Elif, reci mami da složi krevete.

To nije problem. Zadrži običaje, zadrži što želiš.

Kako to misliš? Da postanem svodnik? - Srami se.

Abi, jasno ti je kao i meni.

Ne mogu se vratiti u selo dok ne obavim ovo.

Oni su rekli svoje i tu je stvar jasna.

Nema šanse da ostane živa.

Ne bi to dopustili? - Nikada.

Imaš pravo.

Ustani. Odlazimo.

Pomoli se.

Ja svjedočim da nema boga osim Alaha Koji nema partnera.

I ja svjedočim da je Muhamed Alahov savršeni rob i vjerovjesnik.

Gotova sam.

Cemal Abi... Što je ovo?

Groblje. Ovdje će biti tvoj grob.

Zgriješila si, Meryem. Osramotila si nas!

Skači! Ne želim okrvaviti ruke.

Zna li moj otac za ovo?

Cemal Abi... Je li on odobrio ovo?

Nisam ništa skrivila.

Ništa.

Nisam ga osramotila.

Reci mu

da sam se otišla naći s majkom.

Reci mu da ne brine za mene.

Mogu li staviti povez preko očiju?

Cemal Abi, jesi li dobro?

Irfane? - Da?

Jesi li dobro?

Nešto ti se dogodilo.

Aysel, otišao sam iz ovoga života u novi svijet.

Nisam to htio, ali morao sam tako učiniti.

Ne bih više mogao živjeti da to nisam učinio.

Znam da bih do kraja života živio u istoj kući,

trošio dane gledajući TV sa starog kauča,

jeo u istim restoranima, pričao iste priče

i na kraju umro u nekoj bolnici

ili na putu do nje.

Birajući između života i smrti, odabrao sam život.

Ako se riješim ovog groznog osjećaja, vratit ću se. Zbogom, Irfan.

Irfane?

Ideš na konferenciju? - Hvala.

Baš kao što si obećao, sjećaš se?

Da ćeš navratiti ako bude konferencija u blizini.

Bilo je to prije pet ili šest godina. Nisi imao vremena.

Ovaj put ćeš ostati, zar ne?

Večeras ću ostati.

Želiš li još? - Ne mogu više.

Majko...

Odlučio sam se odmoriti od života neko vrijeme.

Uzet ćeš godišnji?

Ne. Ovo je drugačije.

Ovo je prilika da udahnem punim plućima i odmorim se.

A Aysel? - Ne. Ovaj put sam sam.

Nadajmo se da će sve dobro završiti.

Nisam stigao na očev pogreb.

Nisam stigao.

Znam da mi to nikada nećeš oprostiti.

Bio sam zaokupljen drugačijim životom.

To nije u redu, ali nisam si mogao pomoći.

Nažalost, ne mogu vratiti vrijeme.

Razumiješ li me?

Čak te nisam pozvao ni na moje vjenčanje.

Sramio sam se samog sebe.

Sad se još više sramim. Što mi se to događa?

Što se događa tvome Irfanu kojeg si obožavala?

Zaboravila sam desert. Ostao mi je u kuhinji.

Cemal?

Moj prijatelj Selo iz vojske.

Cemale, znaš da se ne mogu uplitati u vaše običaje.

To ti mora biti jasno.

Bježati s djevojkom... To se više ne radi.

Ne. Nije tako.

U redu. Zaboravi to.

Nisam znao kuda bih. - A gdje bi drugdje?

Normalno da si došao ovdje. Zar nismo kao braća?

Shvaćam te.

Trebaš se smjestiti negdje. Dođi k meni. - Ne možemo tako.

Onda ćeš otići negdje drugdje.

Ima li tamo puno ljudi? - Ne. Tiho je i pusto.

Tamo živi jedan čovjek. Želi se vratiti ovamo.

Zamijenit ćete se.

Hvala ti, Selo.

Dobar dan. - Dobar dan.

Selahatin Tahin nas je poslao. - Znam.

Ovo su šarani. Ovo su brancini. Jasno?

Šarani. Brancini. - Ako ih i zamijeniš, nema veze.

Zašto? Jer su ribe! Nemaju imena.

Zovu se šarani i brancini. Možeš ih zvati Ahmet, Mehmet ili inćun.

Ionako ne razumiju. Smij se, ali to je istina.

Samo ih treba dobro nahraniti.

Dobro ih hrani, ali ih nemoj miješati. - Nećemo.

Ako usmjeriš svjetlo prema njima, polude i poubijaju se. - Stvarno?

Nemam pojma. Tako su mi rekli.

Ne ometajte ih dok se mrijeste.

Tamo ćete stanovati.

U redu. Odoh.

Zašto stojiš? - Ako budeš trebao nešto.

Sjedni i jedi.

To je žalosno... Jadne ribe.

Što je tu žalosno? To su samo ribe. Jesi li ikada jela ribu?

Ukusno je. Kao piletina.

Uzmi malo kruha.

Progutala si kost.

Cemale!

Kakve su to vradžbine, nesrećo jedna? - Cemal Abi!

S kim si bila? - Cemal Abi, o čemu govoriš?

S kim si bila, kurvo? Priznaj, prokletnice!

Prokleta si! - Nisam ništa učinila.

Priznaj! - Ne znam, kunem se.

Ubit ću se ako mi ne kažeš!

Tko je to bio?

Daj da se umijem pa me onda ubij, Cemal Abi.

Kunem ti se da ne znam. Nisam ništa loše učinila.

Hej, ugasi svjetlo! Ugasi svjetlo!

Prijatelju, ugasi svjetlo. - Zašto? Što se događa?

Zbog riba. - U redu.

Ako ih osvijetliš po noći, poubijaju se.

Točno. Ribe su osjetljive životinje.

U redu, ali večeras ostajem ovdje. Pokvario mi se motor.

Pogledat ćemo ga ujutro. - U redu. Ostani. Nisam vlasnik mora.

U pravu si.

Tko je to? - Neki turist.

Cemale, dosta sam te zadržao. - Nema veze, stići ću sve obaviti.

Brzo se vraćam. Nemoj nikuda otići.

Dobar dan.

A kuda bih otišla?

Dobar dan. Kako ste? - Dobar dan.

Što se dogodilo? - Mislim da je pregorio.

U redu. Da vidim.

Halo?

Cemal je. - Cemale, kako si? - Dobro.

Jesi li se navikao na ribu? - Jesam. - Čovječe, u što si se to upleo?

Selo, o čemu govoriš? - Zvao je tvoj brat. - Yakup? - Da.

Što je rekao? - Ništa, ali nije zvučao sretno. Zabrinuo sam se.

Ne brini, sve je u redu. - Pitao je i za djevojku.

Djevojku? - Meryem je žensko ime, zar ne?

Što si mu rekao? - Ništa.

Meryem ne postoji. Mrtva je. Mrtva!

Cemale, što ti je? Što se dogodilo? - Ništa.

Baš je teško.

Oprosti što si morao sa mnom doći ovamo. - Nema veze.

Ionako sam morao telefonirati.

U redu.

Meryem... Tako se zove djevojka?

Vratio sam se. Obavio sam sve što sam trebao.

A mi? - Nisu mi ništa rekli.

Cemale, uskoro ću isploviti.

Odvest ću vas kuda želite.

Hajde, dođite.

Jesi li odlučio kamo dalje? - Nisam.

A uzgoj ribe? - To je bilo privremeno.

Što ćete sada?

Vidjet ćemo.

Gledaj, brod je velik, a ja sam sam.

Morao bih potražiti nekakvu posadu.

Zašto ne bi radio za mene? - Kako to misliš? - Tako.

Meryem će kuhati, a ti ćeš pomagati meni.

Misliš da ja to mogu? - Svakako.

Zar nisi bio specijalac? - Jesam. - Onda smo se dogovorili.

Postoji li išta što specijalac ne može? Probat ćemo, ništa nas ne košta.

Meryem, postala si šefica kuhinje.

Specijalac, ha? Nisi odavde? - Nisam.

Ovdje tražite posao?

Puno ljudi traži posao. Beru pamuk kod Adane.

Idem vidjeti što Meryem radi. - Imate li djece? - Ne.

Meryem, pusti to. To ćemo ujutro. Vrijeme je za spavanje.

Samo trenutak...

Popijte ovo ako budete imali mučninu.

Laku noć. - Laku noć.

Zaboravio sam vodu. Hajde, na spavanje.

Mir, Cemale. To sam ja.

Nećeš više spavati? - Ne.

Moram u nabavku. Treba li vam nešto? - Ne trebamo ništa. Hvala.

Raskomotite se. Vidimo se kasnije.

Baš fin čovjek, zar ne, Cemal Abi?

Polako, Meryem. Još je prerano da znamo kakav je.

Što znamo o njemu?

Ne budi naivna.

I ne zovi me Cemal Abi pred njim.

Kako da te zovem? - Cemal, kako drugačije?

Cemale... - Rekao sam "pred njim".

Dobar dan. - Dobar dan.

Znate li gdje je Yakup? - Ovuda. - Pričekajte ovdje.

Oče, što radiš ovdje? - Moram li ti se opravdavati?

Ne moraš. Nikada se nikome ne opravdavaš.

Gdje je Cemal? Gdje je ona kurva?

Oče, vrati se kući. - Više nemaš oca!

O tome si trebao razmišljati kada si otišao. Gdje su?

Kako da znam? - Ne laži!

Ostavi me na miru! Odlazi!

Cemal je došao pa je otišao. Ne znam gdje je. Shvaćaš li to?

Ovo je Istambul. Ovdje ne vrijede vaši običaji.

To ćemo uskoro vidjeti.

Stigao si. - Jesam. Pomozi mi.

Uzmi ovo. - Hvala.

Vidi, vidi...

Cemale, što ste to napravili? - Kako to misliš?

Kako to mislim? Oribali ste cijeli brod!

Meryem, ti si ga oprala? - Ja i Cemal Ab... Ja i Cemal.

Svaka vam čast.

Cemale, ovo je za tebe. - Hvala. Nisi trebao.

Mali poklon mom kormilaru.

Meryem, ovo je za tebe. Valjda će ti se svidjeti.

Idite i presvucite se. Hajde.

Ništa te ne smije izbaciti iz takta i radio uvijek mora biti ispravan.

Radio je važan. - Najvažniji.

Prvo namjestiš frekvenciju.

Pritisni za govor, pusti kada slušaš. - Znam sve o radio stanicama.

Ova je mala. Imali smo veliku, marke Aselsan.

Imali smo Aselsan...

Cemale, popij vina. - Hvala. Ne pijem vino.

Ako je tako... Evo ti ovo.

Živjeli!