All language subtitles for The.World.At.War.1973.S01E26.720p.Bluray.x264.anoXmous_-bos

Niz ovaj put,
ljetnjeg dana 1944,

stigli su vojnici.

Niko vi�e ne �ivi ovdje.

Ostali su samo par sati.

Kad su oti�li,

zajednica koja je �ivjela tu
hiljadu godina... je bila mrtva.

Ovo je Oradour-sur-Glane u Francuskoj.

Tog dana kad su vojnici stigli,

ljudi su skupljeni zajedno.

Mu�karci su odvedeni
u gara�e i ambare.

�ene i djeca su
odvedeni niz ovaj put...

i odvedeni su u ovu crkvu.

Ovdje su �uli pucnjeve
kad su streljani njihovi mu�karci.

Onda su i oni ubijeni.

Par nedelja kasnije,

mnogi od onih koji su ubijali
su i sami bili mrtvi -

u bitci.

Oradour nikad nije obnovljen.

Njegove ru�evine su spomenik.

Njihovo mu�eni�tvo je simbol hiljada
i hiljada drugih mu�eni�tva

u Poljskoj, u Rusiji,

u Burmi, u Kini,

u svijetu u ratu.

Sjetimo se mrtvih.

U Drugom Svjetskom Ratu, Britanija
i zemlje Komonvelta su imale 480.000 mrtvih.

120.000 od njih
je bilo iz Komonvelta.

60.000 su bili civili -
mu�karci, �ene i djeca -

poginuli u avionskim napadima na Britaniju.

U pore�enju sa pokoljem
I Svjetskog Rata, ukupna cifra nije velika.

Ali sjetimo se mrtvih,

svaki od njih je sin, otac, mu�,

ljubavnik... brat.

Dobili smo telegram u kome se ka�e
da je nestao u akciji.

U njemu se ka�e:

"Sa �aljenjem vam javljam
da je va� suprug,

vo�a skvadrona
Tomas Henri Dezmond Drinkvoter

nestao u toku
zra�ne operacije

u �etvrtak, 18. maja, 1944."

"Pismo nastavlja.
Sva naredna saznanja do kojih do�emo

biti �e vam odmah prenijeta."

"Do prijema pisanog obavje�tenja
od ministarstva avijacije,

nikakve informacije ne treba
davati �tampi."

"Posljednji Pozdrav"

Veoma je zabavno, boji�te.
Jednog dana sam gledao ga�anje pataka.

Ukupno se protezalo
na oko 10 kvadratnih kilometara,

od kojih je petina imala aktivnosti.

A ostatak je �ekao.
I boji�te tako izgleda.

�udno je kako �itava
stvar izgleda stati�no.

Ima ne�to aktivnosti
na desnom krilu.

Za ostale,
ljudi le�e okolo, pu�e.

I �ekaju, i spavaju...

i �ekaju,

i �ekaju.

To je jedna od stvari
koje vam filmovi i knjige ne prenose -

Tolstoj je tu mo�da izuzetak -

boji�te gdje izgleda
da se ni�ta ne de�ava.

Akcija je uvijek preko ograde
negdje drugo,

i tamo je odlu�uju�a stvar.

A onda vas pitaju da li ste
bili tamo. Pa, niste bili.

Pariz. Jun, 1940.

Svi su tamo u redu.

Ali za ove vojnike,
nema parade, nema trijumfa.

Ne na na�in kako smo navikli
da vidimo u �urnalima.

Sve je prili�no tiho, zbilja.

Nema o �emu da se pi�e ku�i.

Ili je mo�da to zapravo bila
scena koja �e ostati sa njima,

trenutak kojeg �e se
vojnici uvijek sje�ati.

Gledano unazad, znate,
sada je ve� pro�lo 28 godina.

Mogu to �uti i mogu vidjeti,

mogu to omirisati.

I mislim da svi koji su bili tamo
moraju imati potpuno istu impresiju,

da je to, znate, to je ne�to
�ega �e se uvijek sje�ati.

Mnogo je vojnika
koji ne �ele da zaborave.

U Majncu u Zapadnoj Njema�koj, veterani
Njema�kog Afri�kog korpusa su se sastali,

kao �to to �ine svakih par godina,
da o�ive pro�lost.

Tu su �ene i prijatelji

i gosti iz Australije,
iz Britanije, iz Italije.

Stari drugovi, stari neprijatelji,

stare uspomene,

i puno piva.

Zanimljiva stvar sa marincima,

ili mo�da interesantna stvar
o svim ratnicima,

njihovi umovi imaju tendenciju
da zamagle sve ru�ne stvari

i da misle samo na lijepe stvari.

Kad sam sa drugim marincima
i pri�amo o ratu,

pri�amo o nekim veselim stvarima.

Nikada se ne zadr�avamo
ne nekim tu�nim stvarima.

I mislim da to va�i za
sve borce �irom svijeta.

Jedna od stvari
oko toga �to ste u tenkovskom bataljonu

je da �ivite potpuno
sa posadom svog tenka

i potpuno sa va�im trupama.

I tako, no�u, na primjer,
kad bi se ulogorili,

neko bi iskopao rupu
i tenk bi do�ao iznad nje

i vi jedete, spavate
i radite sve sa svojom posadom,

tako se zavolite me�usobno

i svako poznaje ostale
jako dobro.

Znali smo da oni donose ispravne
odluke i vi bi se samo vozili.

Nastranu �injenica da smo bili mladi
i ludi i i�li bi svugdje.

Nismo ba� nalazili vremena da, hm,

pa, da razgovaramo kao
mi ovdje sada.

Sigurno se ne sje�am diskusija,
pa, o ishodu rata,

ili da li su Nijemci bili u pravu
ili smo mi bili u pravu ili ne�to tako.

To je bio samo dan za danom,
iskreno dobar �ivot skupa,

i bilo je veoma prijatno.

Imali smo druga, iskusnog
mesara koji je bio pomo�nik voza�a,

i on je uvijek postavljao dvije
velike konzerve vode

iza izduvnih cijevi.

One su bile konstantno
manje ili vi�e u stanju klju�anja.

I ako, tako mi je izgledalo,
ako u sred bitke,

�ta god da se de�avalo,
ako on ugleda svinju,

on bi isko�io, odvrnuo veliki
�eki� koji smo imali zbog blokade gusjenica,

i otr�ao bi,
zviznuo svinju u glavu,

dovukao bi je nazad, provukao je
kroz zadnja vrata, hm,

i uzeo bi ove dvije konzerve vode,
upalio pe�,

prokuvao vodu i oderao svinju.

Imali smo ukusne svinjske odreske u bilo
koje doba dana ili no�i i �ivjeli smo jako dobro.

I djelimi�no je neka vrsta...
neka vrsta sakupljanja od strane posade

i nala�enje vina i pekmeza
i jaja i svih drugih stvari,

to je omogu�ilo da je drugarstvo
bila jedna od tako zabavnih stvari.

Zabava. I strah.

Ne mislim da sam imao straha.
Bio sam upla�en.

Znate, kad ste upla�eni,
vi ste vi�e na oprezu.

To je kao da igrate igru
sa nekim kroz �umu.

Vi imate pu�ku, on ima pu�ku. Ko �e
pucati prvi? To je kao dvoboj.

Ko �e krenuti
i povu�i obara� prvi?

Strah i zabava.

Trenuci, �ak, i ljepote.

Govorim o
"�udnji oka", �to je biblijska fraza,

jer ima mnogo toga u privla�nosti bitke

koja je prosto atrakcija,

neobi�na, �udna.

Ali tu je, naravno,
element ljepote u tome,

i moram re�i da je to sigurno,
od davnih vremena,

jedna od najve�ih
privla�nosti bitke.

Mo�ete biti uvu�eni,
upijeni spektaklom.

Mislim posebno na ju�nu Francusku,
stra�no bombardovanje na�ih aviona

koji su dolazili preko ju�ne obale
Francuske.

O�ekivao sam da �e obala
da se prakti�no odvoji

i... i da �e pasti u okean.

Ali, uh, gledaju�i to
zaboravite da vi morate...

Kada to prestane,
vi morate u�i u �amce za iskrcavanje

i uputiti se prema obali.

Bilo je to, uh, upravo u zoru,

i stra�ni spektakl
u koji smo mislim svi,

uklju�uju�i, naravno, i sebe,
bili uvu�eni,

pa smo zaboravili na sebe same.

Gradovi padaju.

U jednom satu, vojnikova
�ula su o�ivjela, vrijeme se ubrzalo,

mo�e ubiti i voditi ljubav
i sresti se ponovo sa smr�u.

Jedna soba je imala pijano i ja sam sjedio
za pijanom sviraju�i sa jednim prstom.

Taj Britanski vojnik, stvarni, uh...

Ne biste bolje mogli nacrtati
tipi�nog britanskog pje�adinca.

Bio je �a�av, bio je prljav,
imao je �ljem na glavi,

imao je svoju Enfield pu�ku,

imao je bombe oka�ene po njemu,

i odveo je tu mladu
15-godi�nju italijansku curu sa njim,

vrlo puna�ku mladu curu koja
nije izgledala neiskusno obzirom na njene godine.

Klimnuo je vrlo uljudno prema meni
i onda me je potpuno ignorisao

i oti�ao do kredenca prijeko
u uglu i na�ao neke,

zgodne,...

�ipke, ...

stolnjak ili ne�to sli�no. �ta god.

Na�ao je to,
i stavio ga na pod.

Bio je veoma pa�ljiv, jer je
soba bila puna pra�ine od maltera

i nastavio je da radi radnju sa tom curom
na stolnjaku.

Bilo je to veoma delikatno za njega, znate.

A ja sjedim tamo sviram na
pijanu i gledam...

�itava stvar je izgledala uvrnuto.

I ja sam se pitao,
"Bi li bilo bolje da odem?"

Onda sam pomislio "Bilo bi previ�e..."
Poku�avao sam da napravim u�tivu stvar.

Poku�avao sam, uh...

Nikad mi nije, ni u kom smislu
dao �ansu da napustim, zbilja.

I tako, oni su oti�li.

Cura mi se smije�ila preko njegovih ramena
a vojnik je rekao, "Zbogom, Jenki,"

ili ne�to tako,
iza�ao vani i vratio se u borbu.

To je bila �udna vrsta...
Vjerovatno, na mnogo na�ina,

to je bila najuvrnutija i naj�udnija
vrsta stvari koju sam

ja sam zapamtio od �itavog rata,

ovu malu epizodu
koja je potrajala oko pet minuta.

Dobro se sjetiti dobrih dana.

Vojnici su dobrodo�li.
Svi su sretni.

Vino je bilo crveno.

Wynford Vaughan-Thomas

sje�a se osloba�anja
vinograda Burgundije.

Francuska vojska se zaustavila.

Amerikanci nisu mogli shvatiti za�to.

Bili su u planinama.
Sje�am se kako general Pa� govori,

"Ti poznaje� Francuze.
Za�to ne napreduju?"

"Oni su u tom mjestu, Ch�lons."
Pogledao sam kartu.

To je bio Ch�lons sur Sa�ne

na po�etku
Burgundske vinogradarske zemlje.

Oti�ao sam tamo, a tamo je bio
de Lattre de Tassigny,

Monsalbert i njihovo osoblje
koji su prou�avali problem.

Pred njima je bio otvoren
Larmat's Atlas Vinicole Francuske.

Oni su ga prou�avali
jer bi bila tragedija

ako bi se borili kroz
Beaune i Nuits St George

i �uvene vinograde Burgundije.

Francuska im to nikad ne bi zaboravila.
I oni su se zaustavili.

Mladi potporu�nik je rekao:

"Kura�, moji generali, na�ao sam
slabu ta�ku u njema�koj odbranu."

"Svaka je u vinogradu
lo�eg kvaliteta."

De Lattre je odlu�io,
J'attaque.

I tako smo se tri dana,
probijali kroz vinske podrume.

I tre�eg dana sam se na�ao
zbunjen kako gledam prema Di�onu

i shvatio da smo oslobodili Burgundiju.

Pjesnici su vidjeli i ispod ko�e.

Vergissmeinnicht - Ne zaboravi me.

"Tri nedelje su pro�le
i borci su oti�li

vra�amo se preko ko�marnog tla
na�li smo mjesto ponovo,

i na�li vojnika
izvaljenog na suncu.

Mr�te�a cijev njegove pu�ke
ga zasjenjuje.

Kao �to smo do�li tog dana,
on je pogodio tenk sa jednim

kao da je u�ao demon.

Vidi. Ovdje u hrpi plijena
sramotna slika njegove cure

koja je stavila: Steffi. Vergissmeinnicht.
goti�kim slovima u sveski.

Vidimo ga skoro �itavog, posramljenog,
i izgleda kao da je platio i ismijan

od svoje sopstvene opreme
koja je �vrsta i dobra dok se on raspada.

Ali oni bi plakala da vidi danas
kako se muve sme�e na njegovoj ko�i kre�u;

pra�ina zatvara o�i

a stomak se raspukao kao pe�ina.

Jer su ovdje ljubavnik i
ubica izmije�ani

imali su jedno srce i jedno tijelo.

A smrt koje je izdvojila vojnika
je ljubavniku zadala smrtnu bol.

Sjetimo se ratnog pjesnika,
Kejta Daglasa,

poginulog u Normandiji 1944.

Dalje od fronta, izvan bitke,

vojnici su dolazili i odlazili kao stranci.

Nakon par nedelja na liniji,

oti�ao sam jedno popodne
i popeo se na Apenine

i sreo sam starog pustinjaka.

Sjeli smo i po�eli da pri�amo,

i naravno artiljerija u dolini
je po�ela da puca

i on je po�eo da mi postavlja pitanja
o ratu.

I odjednom sam shvatio da
on nema pojma �ta se de�ava.

Moji poku�aji da objasnim
�ta se de�ava nisu urodili plodom,

ne samo zbog mog...
dosta lo�eg italijanskog,

ve� zbog toga �to sam iznenada shvatio da
mu ne mogu objasniti...

za�to se Amerikanci i Britanci
bore u Italiji protiv Nijemaca

dok su Italijani na obje strane.

Izgledalo je kao nemogu� zadatak.

�ak i da je on govorio
mojim jezikom,

ja ne bih mogao da mu ka�em
oko �ega se ovaj rat vodi,

jer ni sam to nisam znao,

u nekom dubljem zna�enju,
oko �ega je ovaj rat.

U izvjesnom smislu, ljudi sa kojima sam se borio
u ratu su bili, po mom vi�enju, svi heroji,

u smislu da su oni bili...

veoma uvjereni
u ono �to poku�avamo da uradimo.

Postojao je nevjerovatan duh
posve�enosti postavljenom zadatku.

To je bila veoma pokreta�ka,
i ogromna inspiracija.

�ijoj se ideji, naravno,
ne mo�e u�i u trag,

ali je to neka vrsta zaraze.

To se moglo primijeniti na ljude
sa svih strana svijeta,

a Bombarderska komanda je bila
izuzetno kosmopolitanska komanda.

Mislim, u vrijeme kad sam bio tamo,

oko 40% ljudi je bilo iz prekomorskih teritorija,

ve�inom iz Novog Zelanda,
Australije, Kanade,

ali tako�e i iz mnogih drugih dr�ava
i nisu svi bili, nikako, Britanci.

Mislim, bilo je dosta �eha
i Poljaka koji su bili u komandi.

I duh posve�enosti je bio,
kao �to sam rekao, pokreta�ki.

Ali odakle je stvarno dolazio
je ne�to �to nikad nisam razumio.

Postavljeni zadatak je inspirisao ideju.

U tom smislu,
mislim da je to bila herojska ideja.

To je samo sada i ponovo
ko�mar u no�i,

kad se samo sjetite nekoga ko je...

Okrenete se oko sebe
na palubi razara�a

i sljede�eg trenutka njega nije bilo tamo.

Znate, nestao je, odnesen preko.

Gubitci su bili lo�i u bilo koje vrijeme,

ali posebno u zadnja dva mjeseca
rata.

To su bili ljudi sa kojima ste bili pet
godina. Oni nisu bili samo kolege.

Bili ste bliski.
Znali ste sve o njima,

a vidjeti ih kako umiru zadnjih dana,
to je bilo posebno tu�no.

"Nare�eno mi je od Vazduhoplovnog Savjeta
da konstatujem da je s obzirom na proteklo vrijeme

i u odsustvu ikakvih daljih vijesti
o va�em mu�u,

vo�e skvadrona
Drinkvatera,

od dana kada je
prijavljen njegov nestanak,

moramo sa �aljenjem zaklju�iti
da je izgubio svoj �ivot

i njegova smrt je sada i zvani�na

sa datumom
18. maj, 1944."

Ne mislim da je iko od nas bio, znate,

patriota u tom smislu

da �emo stajati mirno
i mahati zastavama.

Bili nam je samo drago da smo �ivi
i, na neki na�in, znate,

bili smo radije ponosni da je ta vrsta
vojske u kojoj smo bili tako dugo,

koja je uradila toliko ludih stvari i
u kojoj su na nas vikali i urlali

i, vodali nas okolo

i proveli hiljade sati
vje�baju�i

i stajali na ki�i i u blatu i na snijegu,

je kona�no uspjela da od onoga,

kada to pogledate u prili�no hladnom
svjetlu, bila je to prili�no velika avantura.

"It's A Long Way To Tipperary"

Ne mogu razumjeti
za�to ljudi idu na Cenotaph ceremonije.

Ja odlazim sada, i ponosan sam da odem, jer se
sjetim ljudi koji se nisu vratili nazad

i od toga dolazi ovo stra�no
osje�anje u mojoj glavi

od gubitaka i jo� od ponosnog drugarstva.

Le�ite u rovu
i zrna zvi�de okolo.

Na smrt ste prepla�eni.
Pajdo do vas ka�e:

"Zapali cigaru, dru�e.
Pro�i �e. To je kao ki�a."

Shvatate da je on bolji �ovjek od vas.

Daje vam snagu da idete dalje,

i to je ono �ega se sje�ate
iz rata.

To je drugarstvo.

Sjetimo se drugarstva,

i sjetimo se patnje.

Jo� jedna cesta, jo� jedno selo -

ista nare�enja.

Vojnici.

Neki gledaju, ne osje�aju,

drugi u�ivaju u svom poslu.

To je jedan od melanholi�nih
aspekata ljudske prirode.

Primjetite to kod dje�aka koji vole da
lome prozore da �uju pucanje stakla,

ali ima jako puno vojnika

koji nalaze veliko zadovoljstvo

u uni�tavanju ljudi,

uni�tavanju stvari.

Na�ao sam da taj aspekt ljudske prirode
nije dovoljno prou�en,

ali je sigurno jedan
od uzroka ratova.

Sjetimo se mrtvih.

U II Svjetskom ratu koji je zapo�ela,
Njema�ka je izgubila skoro pet miliona ljudi.

Dva i po miliona su
poginuli u borbama,

jedan i po milion
je umro u ruskim zarobljeni�kim logorima.

Pola miliona njema�kih civila
je poginulo u savezni�kom bombardovanju,

jo� pola miliona na kraju rata.

Sjetimo se mrtvih
i pre�ivjelih sa o�iljcima.

Posljedice rata
na one koji su u njemu uzeli u�e��a

su naravno, jako razli�ite.

Mnogo ljudi je obogaljeno, potpuno,
bilo fizi�ki ili mentalno.

Ali pretpostavljam da su ve�ina onih koji
su pre�ivjeli, pre�ivjeli naizgled bez posljedica.

Ali mora biti znatnih efekata,

i na neki na�in su ti efekti
veoma dobri za ljude,

jer oni osje�aju da
su bili u stanju da ispune sebe.

Mnogo ljudi prolazi kroz �ivot bez
da su ikad imali osje�aj zadovoljenja,

ali oni koji uzmu u�e��a
u napornim ratnim operacijama

obi�no dobijaju osje�aj ispunjenosti,

u izvjesnoj mjeri, posebno ako oni
vjeruju u ono �to poku�avaju da urade,

�to mislim da u ratu
ljudi imaju tendenciju da rado urade.

Sa druge strane, mislim da postoje
veoma lo�e posljedice, o�ite lo�e posljedice.

Mo�da je jedan od manje o�iglednih

onaj da ljudi koji su
u�estvovali u ovim operacijama

mislim da imaju sklonost
da nakon toga smatraju

da im dru�tvo duguje
ne�to veoma posebno.

A kada se rat zavr�i, te�e da
odu ku�i ili nazad tamo odakle su do�li

i o�ekuju da se ljudi ugledaju na njih,
i da se brinu o njima

�to nije uop�te ono �e ljudi raditi,
niti ljudi to treba da rade.

Sjetimo se blata.

Naviknete se na njega, naravno.

Naviknete se na bilo �ta...

lako oguglate na patnje drugih.

To je interesantna stvar.
Mo�ete to uporediti sa televizijom

i �ta je uradila sa nama,
na mnogo na�ina.

Stvarnost situacije

ljudi i dalje �ele
da sakriju pod tepih.

Okrenuo sam se svojoj djeci tokom
bombardovanja napalmom Vijetnama i rekao:

"Nemojte samo sjediti tu.

"To je stvarno dijete, taj goru�i
torzo koji tr�i preko polja."

Ali to njima nije ni�ta zna�ilo.

To je stvarni �ovjek koji se otima
za krompir, koji �e uskoro umrijeti od gladi.

Sjetimo se mrtvih.

U II Svjetskom ratu,
dva i po miliona Japanaca je umrlo.

Me�u njima, pola miliona civila.

Japanski borci su se
borili do smrti.

Skoro 20 japanskih vojnika je poginulo
za svakog ranjenog ili osaka�enog.

Imali smo tog ortopeda,
ortopedskog hirurga, iz Baltimora,

i, oh... on mi je dao definiciju
koju sam koristio puno godina

sa�aljenja za invalide.

On je rekao, "Sine, zna� gdje
�e� na�i sa�aljenje?"

Rekao je, "Na�i �e� ga u rije�niku
izme�u "Sranja" i "Sifilisa."

I sje�am se toga
sve ove godine.

Sjetimo se civila koji
su se na�li na putu.

Mogli ste da ih ne vidite
iz bombardera,

ali na zemlji, vojnici su znali.

Jedna od stvari koja je meni izgledala
kao uzrok ve�ine krivice u 2.s.r.,

je bio neuspjeh da napravimo razliku izme�u
boraca i neboraca.

Osje�ao sam, �ak i tada,
kao �to su i mnogi vojnici,

da smo krivi zbog
neselektivnog teroristi�kog bombardovanja.

Mnogi vojnici su morali da ubijaju nedu�ne
�ene i djecu, nebora�ko stanovni�tvo.

U tom smislu, postoji ne�to
kao kolektivna krivica

utoliko �to je ta odluka
donijeta na najvi�im nivoima

i odobrena od mnogih ljudi,

i vojnika... i civila.

Sjetimo se mrtvih.

U II Svjetskom ratu, Amerika nije imala
invaziju na svoje tlo niti je �ak ni bombardovana,

ali su Sjedinjene Dr�ave
izgubile 300.000 boraca,

poginulih u operacijama daleko od ku�e.

Ono �to sam shvatio kad sam do�ao ku�i,

i bio sam prili�no zgro�en
sa sobom od tada,

je bilo da,...

uskla�ivanje sa njihovim na�inom �ivota,

�ivotom koji sam i sam �ivio ranije,

je bilo prakti�no nemogu�e,

jer bez obzira koliko mrzite
biti u ratu,

stvari kojima se vra�ate
izgledaju vam vrlo, vrlo trivijalne.

Izvje�taj vije�u oko novog
mu�kog toaleta, tako neke stvari,

nisu izgledale uop�te va�ne.

I naravno da su te stvari zna�ajne
ljudima oko vas.

I zatvorio sam se, zatvorio sam se u sebe,
oko jedne godine.

Mora da sam se pona�ao jako lo�e,
bio sam svjestan toga.

Nikad nisam zaboravio, i
nikad nisam prestao da �alim zbog toga,

jer sam prema ljudima oko mene
bio prili�no netolerantan.

Ali je to bilo samo da nisam mogao...
Nisam mogao... komunicirati.

Izgubio sam osje�aj za komunikaciju

sa ljudima koje sam poznavao
sve te godine,

jer sam po�eo da shvatam
potpuno novu vrstu ljudi

koji su svi bili ba�eni skupa, ...

u zajedni�ku stvar. Mislim da je bilo zbog toga.

Jo� puteva do jo� vi�e sela.

Jo� naredbi za izvr�iti.

"Kaplaru, uzmi dva �ovjeka
i o�isti selo."

"Ostavi mu�karce iza sebe zasad."

"Potjeraj �ene i djecu."

"Kaplaru, ubrzaj opra�tanje,
ho�e� li?"

Mislim da me je nau�ilo,
ostatak mog �ivota,

da postoji linija koju
se �ovjek ne usu�uje da pre�e,

linija koja razdvaja
samo razumno i ljudsko

od prostog funkcionisanja.

Kaplar i vojnici su odveli
�ene i djecu.

Sjetimo se ruskih mrtvih.

U II Svjetskom ratu, Sovjetski
Savez, koji je ve� krvario pod Staljinom,

izgubio je... 20 miliona ljudi.

Milioni u operacijama na tlu Rusije -

krvavi porazi '41 i '42,

krvave pobjede '43 i '45.

Milioni ratnih zarobljenika
su umrli u njema�kim rukama,

li�eni hrane, odje�e, skloni�ta.

Za ove zarobljenike, nije bilo bijega.

Oko milion je streljano.

Milioni ruskih civila su umrli
od streljanja, bombardovanja, granatiranja,

prisilnih zimskih mar�eva,
programiranog izgladnjavanja.

Totalni rat 20-og vijeka.

Sjetimo se ruskih mrtvih...

20 miliona.

Vojnici, sjetite se mrtvih.

Sjetimo se svih ostalih.

15 miliona Kineza je umrlo u
Drugom Svjetskom ratu, najvi�e od gladi.

U okupiranoj Evropi, vi�e od
milion i po Jugoslavena je umrlo

u zemlji koja se
nikad nije prestajala boriti.

I tri miliona Poljaka
i vi�e od pet miliona Jevreja.

I preko pola miliona Francuskih mu�karaca
i �ena, mnogi u Pokretu otpora.

I hrabri mu�karci i �ene u Norve�koj
i Holandiji i Danskoj i Belgiji.

I stotine hiljada
u �ehoslova�koj,

Rumuniji, Bugarskoj, Ma�arskoj.

I preko 300,000 Grka.

I pola miliona Italijana

u zemlji preko koje je pre�ao rat
i koja se borila na obje strane.

I �panaca u Rusiji
i Indijaca u Burmi.

Sjetimo ih se svih.

55 miliona mrtvih.

"Nikada ne bih pomislio
kako smrt pokosila toliko ih je."

Majke i k�eri,

o�eve i sinove.

Mladi su premladi da se sjete,

mo�da premladi da razumiju.

Jedna od velikih posljedica
rata na ljude koji su u njemu u�estvovali

obim onoga �to
�to te�i da ih odvoji

od njihovih starijih
i njihove vlastite djece.

I, ista stvar se doga�a,
na druga�iji na�in,

kao izme�u o�eva i sinova.

Mislim, osjetio sam to sam
u mojim odnosima sa roditeljima

u vrijeme rata
i sa mojoj djecom danas,

da, na neki na�in,
oni ne mogu niti �ele da zamisle

okolnosti pod
kojima smo �ivjeli u ratu.

I mi imamo skoro arogantno osje�anje
da oni trebaju �eljeti da razumiju

te stra�ne stvari koje su se desile,
ali oni ne �ele.

I to vas odvaja i od
starijih i od mla�ih generacija.

Ljudi su, u svakom slu�aju,
odvojeni od tih generacija.

Postoji generacijski jaz
pod bilo kojim uslovima,

ali mislim da rat,
kao i u mnogim drugim aspektima �ivota,

te�i da naglasi
ovu vrstu razloga,

i veoma mnogo �ini u stvaranju
i odr�avanju generacijskog jaza.

Nirnberg.

Na ovom mjestu, Adolf Hitler
je govorio nacionalsocijalisti�koj partiji

i Njema�koj naciji, prije 40 godina.

40 godina kasnije, Kancelar Zapadne Njema�ke,

dva puta izabran glasovima ve�ine,
je Vili Brant.

Brant je bio izdajnik
za Hitlerovu Njema�ku.

Borio se u norve�kom Pokretu otpora.

U Var�avi, kao i u Jerusalimu,

on se sjetio mrtvih.

Od svih �ivih Nijemaca danas,

polovina njih nije bila ro�ena
kad je Drugi Svjetski rat po�eo.

Imamo ne�to po �emu ga pamtimo.

Dobili smo jedno i
iz Bakingemske Palate.

"Kraljica i ja nudimo vam na�a iskrena
saosje�anja u va�oj velikoj tuzi."

"Molimo se da zahvalnost va�e zemlje
za �ivot tako plemenito dat

u njenoj slu�bi vam mo�e donijeti
malo utjehe."

(�ita spisak odlikovanih) 1939-45.

E Bickerstone, J Curtis,

E Fraser, L Humphrey,

G Nixon, A Schofield,

L Chandler, A Flower,

S Horan, C Nixon...

"Posljednji Pozdrav"

Bili su vrlo mladi.

Nisu tra�ili da umru kao heroji.

Radije bi voljeli da su �ivjeli
za one koji su ih voljeli,

one koje su oni voljeli.

Ovo je zadnje pismo koje je
ikad napisao svojoj �eni...

"Draga, dozvoli da ti opet ka�em
da te volim."

"Pro�log vikenda mi je bilo tako
drago �to si moja �ena

jer sam toliko zaljubljen u tebe

i znam da �u te voljeti
do kraja mog �ivota."

"Draga, hvala za tvoju ljubav."

"Moja mila, siguran sam da ima�
ne�to �to pripada meni

jer sam uvijek tako sretan
kad sam s tobom,

ali �im smo razdvojeni,
ja sam prazan koliko mogu biti."

"Kao �ovjek sam bez mozga,
samo sa sje�anjem na tebe."

"O, draga, stra�no je."

"Molim te, nemoj misliti
da sam aljkav ili glup,

iako bih mogao biti,
ali naprosto ne mogu preboljeti."

"Mo�da sam malo umoran ve�eras,

i nakon no�nog odmora
�u biti bolji

i mo�i �u da ti napi�em ljep�e pismo."

"Kako god, vidjet �u."

"Bojim se, draga, da su moji operativni
leta�ki dani skoro gotovi."

"Komandant eskadrile mi je rekao
dva puta ove ve�eri

da ne�u vi�e mo�i puno da idem na
zadatke ubudu�e,

i da je veoma zabrinut oko toga."

"Rekao je, 'Pored pravednosti
za tebe i tvoju �enu,

nemam namjeru da te �aljem u akcije
vi�e, �ak iako ti to �eli�."'

"Vidi�, bilo je ne�to u onome
�to sam rekao."

"Ali, do �avola,
propusti�u ovaj �ivot."

"Ve� sam preko tri godine u ovome

i problem je da sada
ne znam ni�ta drugo."

"Zlato, moram i�i na spavanje."

"Te�ko mogu vidjeti ono �to pi�em."

"Volim te, moja vlastita dragocjena du�o,

vi�e nego i�ta drugo na svijetu."

"Zauvijek tvoj, Tom."

U selu Oradour-sur-Glane,

onog dana kad su vojnici do�li,

ubili su vi�e od
600 mu�karaca, �ena i djece.

Sjetimo se.