Original subtitles

Ovdje agencija Chambard.

Dobar dan. Poruka od Sébastiena Nicolasa.

Kad je čujete, više me neće biti.

Htio bih da se oprostim.

Evo, gotovo.

42 godine nepostojanja.

Zvao sam se Sébastien Nicolas.

Muškarac. Neženja. Bijelac.

Katolik koji ne ide u crkvu. 175 cm, 70 kg.

Kestenjasta kosa, smeđe oči. Krvna grupa A+.

Koliko toga možeš reći o nekome.

Ali šta drugo reći?

Nikad nisam postojao, ali ipak sam morao živjeti.

NEPOZNATI NIKO

Leo, krstim te u ime Oca...

Sina...

Kad ti se sestra dotjera, lijepa je.

I Duha Svetog. Amin.

Izvolite. - Ne moraš to raditi. - Uživaj s gostima.

Izvolite.

Kako si? - Gdje mi je unuk? - Spava.

Pametan je. Sigurno želite početi iznova.

Mama, molim te! - Više ništa neću reći.

Kao da možeš šutjeti. - Donijet ću čaše.

Kako je moj horista? - Dobar dan. Dobro sam. A vi?

Dobro, ako ne oslijepim od mamine sangrije.

Dobro je. - Jest. - A ti? Šta je s tobom?

Ja sam agent za nekretnine.

Voliš to? - Da, veoma.

Utoliko bolje.

Bilo bi lijepo da provedeš vikend s nama.

Potrudit ću se.

Izlaziš večeras? - Imam sastanak.

Koliko košta mjesečno?

110 evra s grijanjem.

Svijetlo je. - Gleda na jug.

Nije loše. Malo je skuplje, ali nije loše.

Nema tapisona. Savršeno za malu.

Alergična je na grinje.

Majka joj živi na jugu. Pridružit će mi se na ljeto.

Moram joj naći školu.

Nije loše.

Malo je skuplje, ali nije loše.

Ne gleda baš na jug.

Zvao je Miller u vezi s uredima u Saint-Cloudu.

Riješite to! - Hoću.

Poruka 1.

Da, dušo. Ovdje mama. Sigurno još radiš.

Nadam se da se uskoro vidimo. Zovi me.

Ne znam jeste li primijetili, ali kada ti GPS govori...

Malo se zagrije.

Niste to primijetili? Daje ti imena ulica,

a istovremeno ti govori: "Skrenite lijevo!"

Nije loše.

Malo je skuplje, ali nije loše.

Gleda na jug?

Ne gleda baš na jug.

Ne gleda baš na jug.

Dobar dan. Charles Beaumont.

Dobar dan.

O, sranje!

Ne znam jeste li primijetili, ali kad ti GPS govori...

Malo se zagrije.

Niste primijetili? Govori ti imena ulica,

a istovremeno ti govori: "Skrenite lijevo!"

ANONIMNI ALKOHOLIČARI

Svima je jednom bilo prvi put.

Svi znamo kako je to teško.

Poželimo dobrodošlicu novom članu Charlesu.

Dobar dan, Charlese.

Dobar dan.

Zovem se Charles. Alkoholičar sam.

Ne pijem već osam sedmica.

Već dvanaest godina sam cvjećar.

Već pet godina imam svoj posao.

Kad se budiš u 3 sata ujutru i počneš piti već u 8,

isprva govoriš sebi da to nije ništa strašno.

Prihvatimo da nas želja za promjenom može promijeniti.

Hvala.

Na prvom je spratu i izrazito je svijetao.

Ovdje možete izaći na terasicu.

Vrlo simpatičan stan.

Zatim se ona...

Popišala u salonu.

Nema veze. Neka piša gdje želi.

Neka gubi moje ključeve, moju čekovnu knjižicu. Briga me!

Nije to najvažnije. Misli da sam ja moj tata.

Misli da sam ja uništio naš život. Ne mogu to podnijeti.

Laku noć.

Charlese!

Charlese!

Čekaj, Charlese! - Nemam vremena.

Ko si ti?

Idem, oče. - Ne...

Molim te, ostani. Drago mi je što si došao.

Molim te.

Šta je?

Ne mogu više, oče.

Zaista ne mogu više. Ja...

Uvijek sam radio što su od mene tražili, ali...

Ne mogu više.

Želim se promijeniti.

Jer znam da...

Nije dobro raditi ovo što ja radim.

Zaista se želim promijeniti.

Ali... To su jedini trenuci kad se osjećam živim.

Znaš, Sébastiene...

Često govorimo o životu nakon smrti.

Postoji dimenzija koja je jednako važna.

Život nakon života.

Imaš pravo da se mijenjaš.

Imaš mogućnost da postaneš bolji.

Što god da si radio.

Možeš postati neko drugi.

Zahvalio bih vam na požrtvovnosti.

Postigli smo sjajne rezultate.

Nadam se da će tako biti i dogodine.

Zahvaljujem na ovom divnom poklonu.

Sjajan izbor. Poznajete moj ukus.

Sretan Božić svima! - Sretan Božić!

Gđice Traven?

Sébastien Nicolas iz agencije Chambard.

Poranili ste.

Da dođem kasnije? - Ne. Samo se čudim.

Imam utisak da nas dijele dva sata razlike, a ne jedan.

Sjedite. - Hvala.

Najprije morate potpisati ugovor o povjerljivosti.

Informacije o mom klijentu ne smiju postati javne.

Povjerljiva je i činjenica da ste ovo potpisali.

Jesam li bila jasna? - Jeste. Navikli smo na ovakav oprez.

Zastupam poznatu osobu koju vi možda ne poznajete,

ali svjetski je poznata.

Moj klijent je Francuz. Godinama živi u New Yorku.

Želi se vratiti u Pariz, a da se za to ne zna.

Traži stan od bar 200 m².

Na višem spratu. Tih stan.

Ne smije biti djece i mlađih ni iznad ni ispod.

Mora biti u savršenom stanju.

Ne zapisujete? - Upamtit ću.

Voljela bih da zapišete.

S liftom.

Solidan.

Svijetao i da nema nikoga prekoputa.

Moj klijent je posebna osoba.

I želi nešto posebno.

Hoćete li moći? - Naći ćemo to što tražite.

Skinite kravatu. - Molim?

Ne podnosi narandžastu boju.

G. de Montalte?

Gospodine, izvolite.

Ne smijete pušiti.

Pušite li? - Ne.

Ja pušim od 15. godine.

Otkako mi je Joseph Rosenblatt dao svoju violinu.

Rekao je: "Učini to zbog nje. Voli taj miris na vrhovima prstiju."

Ljudi se više ne obaziru na mirise.

Koristite parfem?

Ne.

Ljudi kao vi vole kolonjsku vodu.

Najgoreg kvaliteta.

Vi ste agent za nekretnine? - Da.

Rekla vam je šta tražim. - Jest.

Šta tražim?

Želite me iskušati?

Mali agent je zloban.

Nemam naročitog posla. Ne oduzimate mi vrijeme.

Dođite kad budete imali nešto zanimljivo.

I stavite kravatu. Ne volim nemarne ljude.

Znate, svi smo mi isti.

Ćelije, sperma... Mnogo sreće.

Svojevrsni biološki rulet.

Mi smo svoji roditelji. Mi smo svoj izbor.

Nekada imamo utisak da vas ljudi naročito ne zanimaju.

Recimo da ljudski rod nije po mom.

Znate, ovo su bolesna vremena.

Vjerujemo da muzika postoji samo da bismo je slušali.

Govorite o svetom. Vjernik ste?

Vjerujem u Mozarta. I izuzetno upražnjavam tu vjeru.

Kakvi ste u odnosu na njega? - Sasvim mali.

Ja sam interpreta, sveštenik.

A on je prorok. Zašto svirate okrenuti leđima?

Da mogu, svirao bih u potpunoj tami.

Nažalost, muzičari imaju potrebu da gledaju dirigenta.

Nikad niste željeli djecu?

Ne. Bio sam loš sin, a bih bio još gori otac.

Svi smo mi isti.

Ćelije, sperma... Mnogo sreće.

Vjerujem u Mozarta.

I veliki sam vjernik.

Ne zanima me ništa iz djetinjstva.

Ne zanima me ništa iz djetinjstva.

Vjerujem u Mozarta.

Mozart.

Veliki sam vjernik.

Ne zanima me ništa iz djetinjstva.

Mi smo svoji roditelji.

Mi smo svoj izbor.

STAN IZNAJMLJEN

Sjajno ste to obavili.

Hvala. - Najbolji bi bio onaj u Quai aux Fleurs.

Sjajan je.

Nevjerovatan pogled na Senu. - Da.

Vidjet ćemo.

Nije lako pretpostaviti kakav će biti njegov izbor.

Obično je svirao uz otvorene prozore.

U New Yorku je svirao na terasi.

Mogao bi još svirati. Ne baš onako dobro, naravno.

Veoma je talentovan.

Tog dana sam trebao biti s njim.

Svirao je u Bostonu.

Čekalo ga je deset sati vožnje. Užasno je tvrdoglav.

Sletio je s puta i...

I auto je začas planuo.

Samim čudom se izvukao.

Dobar dan. Bit ćete zadovoljni.

Izabrali smo šest stanova.

Pitat ću vas. Koji vam je najdraži?

Stan u Quai aux Fleurs ima prelijep pogled.

Gđa Traven smatra da... - Recite mi vi koji vam je draži.

Svi su dobri.

Ali za nekoga ko živi iza zavjesa, pogled i nije tako važan.

Najvažniji su mir i diskrecija.

Onda biram stan u Ulici l'Albony u Passyju.

Kupujem.

Babette, možete se vratiti u Pariz. Proslavit ćemo.

Znate zašto sviram okrenut leđima?

Da prisilite ljude na slušanje.

Uvijek sam govorio, ali...

Koliko ima pravih poznavalaca muzike?

Koliko njih može reći jesam li dobro odsvirao?

U martu 1939. godine su okupirali Prag.

Trebao je doći Hitler. Nacisti su patrolirali gradom.

Kaplarčić je naredio

da uklone Mendelssohnovu statuu sa krova Muzičke akademije.

Vojnici su poslušali.

Popeli su se na krov, ali nisu znali koji je Mendelssohn.

Pa su uklonili Wagnera.

Ljudi su kao ti vojnici. Nemaju pojma ni o čemu.

Uvijek su se divili mojim Sibeliusovim koncertima,

mada nisu ništa vrijedili.

Ništa!

Sviram okrenut leđima, jer vidim kroz ljude.

Čitam ih kao partituru.

Uvijek sam mrzio ono što bih vidio.

Babette, na primjer, voli da je muče, maltretiraju.

Maltretiram je kao dijete životinju.

A dok vas gledam... Ne vidim ništa.

Vi ste kao mačka.

Zaborave vas, a zatim precrtaju.

Vi ste kao mačka. Zaborave vas, a zatim precrtaju.

Vi ste kao mačka. Zaborave vas, a zatim precrtaju.

Dođi, Nick.

Dođi. Ne tamo!

Vidiš štap? Donesi ga!

Hvala, Nick. Ne, ne.

Vidiš keksić?

Losos. Ja ću losos.

Mozart...

Ljudski rod nije po mom.

Ljudski rod...

Nije po mom.

Agencija Chambard. Dobar dan. - Dobar dan. Henri de Montalte.

Molim g. Chambarda. - G. de Montalt! Kako ste?

Zadovoljni stanom? - Izuzetno!

Baš zato i zovem. Čestitao bih na vašem agentu.

Na onom s narandžastim kravatama.

Sébastien Nicolas? - Da!

Stidljiv, ali efikasan.

Nadam se da ćete ga nagraditi.

Bez brige. Kolege će se pobrinuti.

Prošli put su mu cipele bile malo...

Svakako, g. de Montalt. Hvala na pozivu. Doviđenja.

Doviđenja, gospodine.

Henri. Slušaj, molim te...

Odlazi! Upozorio sam te, Clémence! Rekao sam da ne želim.

Trebao si ga se riješiti. Ovo je sad tvoja krivica.

Henri, bolesna sam. - Odlazi!

Znao sam da će ovako završiti! - Imam nešto u krvi.

Gubi se!

To je bilo prije godinu dana.

Dosta je porastao.

Ide u peti razred.

Charles Pręte mu je učitelj. Sjećaš ga se?

Uvijek je znao za tebe.

Nikad mu nisam govorila loše o tebi.

Nikad mu nisam rekla da si me ostavio.

Rekla sam mu da si bio moja velika ljubav. I da je on njen plod.

Ali da njegov otac...

Da mu je muzika bila najvažnija. Da nije želio djecu.

Da je govorio da se ne treba baviti nečime ako u tome nisi dobar.

Jer to inače ne bi bilo pošteno. Lagao bi sebe i druge.

Rekla sam mu da je njegov otac čestit i da mrzi laž.

Rekla sam mu da zato nismo ostali zajedno.

Jer njegov otac nije mogao pripadati i meni i muzici.

Vrlo je tih, ali fantastičan.

Vrlo hrabar.

Naša adresa je na poleđini slike. Doviđenja, Henri.

Šta je?

To je bilo u Rimu. Sjećaš se?

Vincente?

Dobar dan, gospodine.

Dobar dan, Vincente.

Ostavit ću vas.

Šta radiš? - Pišem domaći.

Šta je 24. aprila? - Takmičenje u auditorijumu.

Da, naravno.

Dobro...

Šta bi radio? - Šta god hoćete.

Šta bi ti volio?

Ništa posebno.

Dobro. A da odemo u park?

Uvijek sam vas želio upoznati. Mislim da vas mrzim.

Vincente, svi smo mi isti.

Ćelije, krv, sperma... Mnogo sreće.

Svojevrsni biološki rulet.

Mi smo svoji roditelji, svoj izbor.

Ti, na primjer...

Tvoji očevi su Mendelssohn ili Beethoven, a ne ja.

Još ne shvataš, ali imaš sreće.

Mnogi imaju sreću da budu siročad

poput Bacha ili Wagnera.

Napustio sam te i pružio ti priliku.

Oslobodio sam te tereta. Jednom ćeš to shvatiti.

Ali moraš se riješiti majke.

G. Nicolas? - Gđo Traven?

G. de Montalte bi htio što prije da vas vidi.

Možete li sutra doručkovati s njim?

Zašto me želi vidjeti? - Sam će vam reći.

Laku noć. - Laku noć.

G. de Montalte? - Sjedite.

Htio bih da mi nađete stan u Španiji.

U Sevilji ili Madridu, svejedno mi je.

Jeste li razumjeli? Glupa Travenova!

Nisam se trebao vratiti. Otpustit ću je.

Dobro... - Kako si mogao? Pogledaj me!

Oslobodite me nje!

Ja te sramotim? Tebe treba biti sramota!

Oslobodite me ove ludače!

Pustite me! - Luda je! - Molim vas... - Pustite je.

Nemojte, molim vas.

Recite gadu da mu neću dati mira dok se ne izvini.

Žao mu je. Prije nego što ste ušli u restoran,

rekao mi je koliko mu je žao zbog Vincenta.

Govorio je o mom sinu?

Svjestan je svoje greške, ali ne zna šta da uradi.

Idem da razgovaram s njim. - Nemojte sad.

Dajte mi vremena. Vjerujte mi.

Više ne želi čuti za vas.

Dobar dan. - Tražim film u kojem otac nalazi sina.

Neki određeni? - Ne.

Otac koji nalazi sina?

"Smaragdna šuma" Johna Boormana.

Sina odvedu u Amazoniju i on odraste u prašumi.

Ne...

"Nestali" Coste Gavrasa. - Molim?

"Nestali" Coste Gavrasa. Ali na kraju ga snađe smrt.

Ili "Superman 1". Prva verzija. Richard Donner.

Sigurno ste ga gledali. - Nisam.

Fantastičan je! Marlon Brando, Gene Hackman...

Rođenje, ponovni susret...

Otputovat ćeš daleko, mali Kal-El.

Uvijek ćemo biti s tobom.

Kada smrt dođe,

bogatstvo naših života bit će tvoje.

Sve što imam, sve što sam naučio, sve što osjećam...

I ne samo to.

Predajem ti to, sine.

Cijelog života ćeš me nositi u sebi.

Imat ćeš moju snagu, a ja tvoju.

Moj život će biti u tvom oku, a tvoj u mom.

Više nikad nećeš biti sam.

Više nikad nećeš biti sam.

Halo?

Mama je rekla da me zovete?

Gđo Traven? Sébastien Nicolas iz agencije Chambard.

Smetam? - Kako ste?

Dobro, a vi? - Dobro, hvala na pitanju.

Želi li g. de Montalte i dalje preseliti se u Španiju?

Ne znam. Ovih dana je dosta komplicirano.

Kuća u Cap Ferretu je opljačkana.

Je li? Jesu li mnogo toga odnijeli?

Nisu imali mnogo vremena. - Sébastiene!

G. de Montalte je otputovao na sastanak s agentom osiguranja.

Nevjerovatno! - Da! - Zvat ću iduće sedmice. Hvala.

Doviđenja. - Doviđenja.

Gdje ste bili jutros? Čekali su vas sat vremena kod Millera.

Opljačkali su me. - Je li?

Mogli ste javiti. Propast će mi posao.

Izvinite. Halo?

Izvinite. Henri?

Subota? Ne, naravno. Bit će mu drago.

Kao svakom djetetu.

Savršeno.

Svakako. Hvala.

Da?

Idite stepeništem, lift je u kvaru.

Dođi!

Uđite.

Dobro veče.

Hvala.

Kako si, Henri? - Dobro, ali...

Moram u kuhinju.

Da ti pomognem? - Neka, hvala.

Dobro... Idem.

Doći ću po tebe u 23 sata. - Dobro.

Ljubim te, dušo.

Prijatno veče. - Doviđenja, Clémence.

Bijeli ljiljani? - Da.

Rekla je da ih volite.

Dođi.

Sjedi, ja ću se pobrinuti za cvijeće.

Napisali ste mi pismo?

Nemoj ga sada čitati. Daj mi to.

Pročitajte mi ga.

"Dragi Vincente.

Bio si moj sin, ali ja nisam bio tvoj otac.

Nikad nisam ništa učinio za tebe, jer sam sebična kukavica.

Znam da sam ti nedostajao, ali nemoj da ti bude žao.

Nikad nisam bio tu ni za koga.

Nisam znao voljeti.

Ostavljam ti svoju jedinu vrijednost: violinu.

Bila je moj jedini istinski prijatelj.

Nadam se da će biti i tebi.

Brini se o njoj. Život bez muzike nije život.

Muzika je vrhunac postojanja.

Nisam znao živjeti bez nje.

Živimo u svijetu tišine, Božije tišine.

Kad sviraš, ispuniš tu tišinu.

Više ne mogu svirati i ta tišina me obuzima.

Nemoj dopustiti da te tišina obuzme.

Unesi muziku između sebe i svijeta.

Ona će te štititi. Sviraj muziku, ona je besmrtna."

Izvoli.

Izvinite.

Hoćeš da pojedemo nešto?

Može. - Dođi.

Dobar dan. Poruka od Sébastiena Nicolasa.

Kad je čujete, više me neće biti.

Htio sam da se oprostim s vama.

Zdravo.

Izvoli, stari moj.

Dobar dan. Ja sam, Maria!

Dođi.

Dobar dan. Bojim se, loše vijesti.

Počet ću od vaše sobe.

Nije mi dobro. Možete ići kući.

Žao mi je. Prijatan dan. - I vama.

SMRT G. SÉBASTIENA NICOLASA

CRKVENI OBRED U NJEGOVU ČAST

Možemo voljeti nekoga, ali ne možemo živjeti umjesto njega.

Sébastien je bio samotnjak, ali dobričina.

Pošten i čestit. Nije znao mrziti.

Čovjek koji je volio druge,

ali ne i sebe.

Poznavao sam Sébastiena više od 30 godina.

Bio je horista u ovoj crkvi.

Ali, kao što me je pitao još prije nekoliko sedmica:

upoznamo li ikada nekoga?

Niko od nas ne može znati

šta je navelo Sébastiena da nas ovako mlad napusti.

Zašto je izgubio smisao, nit života.

Svima koji su ga voljeli pročitao bih sljedeći tekst.

Čitanje iz Knjige mudrosti.

"A duše pravednika su u ruci Božijoj

i njih se ne dotiče muka nikakva.

Očima nezbožačkim se čini da oni umiru

i njihov odlazak sa ovog svijeta kao nesreća;

i to što nas napuštaju kao propast,

ali oni su u miru.

Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni,

nada im je puna besmrtnosti."

G. de Montalte! Lijepo od vas što ste došli.

Sébastienu bi bilo drago. Mnogo vas je volio.

Upoznao bih vas s porodicom.

Gđo Nicolas... G. Henri de Montalte, virtuoz.

Ugledni klijent vašeg sina. - Gospodine... - Iskreno saučešće.

Gospodine...

Da? - G. de Montalt?

Deveaux i Dionné, policija.

Imamo nekoliko pitanja u vezi sa Sébastienom Nicolasom.

Uđite.

G. de Montalte?

Uđite.

Dobar dan. - Dobar dan.

Sjedite. - Moramo postaviti neka pitanja.

To je postupak u slučaju nasilne smrti. Nećemo dugo.

Nemam naročitog posla, ali ne volim gubiti vrijeme.

Kad ste upoznali g. Nicolasa?

Prošlog Božića. Tražio sam stan.

Često ste se viđali? - Pet-šest puta.

Često vas je zvao? - Nekoliko puta.

Imali smo lijep odnos.

Smijem zapaliti? - Ne.

Žalim, ne podnosim miris tuđih cigareta.

Sprijateljili ste se? - Nemam prijatelje.

Ljudski rod nije po mom.

Bili ste na njegovoj sahrani.

Jedna od aktivnosti, koja još preostaje mojim vršnjacima.

Zvao vas je na dan smrti. U subotu 19. oktobra.

Sjećate li se šta je htio da kaže?

U subotu? Ne sjećam se.

Poziv od 40 sekundi. U 19:30.

Sigurno mu se javila sekretarica.

Da smo razgovarali ovog vikenda, sjetio bih se.

Nije ostavio poruku? - Nije.

Ne znate šta je htio da vam kaže?

Vi ste posljednja osoba koju je zvao.

Kad ste se posljednji put vidjeli, je li djelovao nemirno, depresivno?

Nije.

Uvijek je bio jednako raspoložen.

Dosadan.

Nikad nije spominjao neki problem?

Nešto što bi ga mučilo.

Nije. A, jest.

Svoje poreze.

Ako se još nečega sjetite, zovite.

Hvala što ste nas primili. - Hvala vama.

Idete na odmor? - Na vikend sa sinom.

Lijepo. Prijatan vikend!

Doviđenja. - Hvala što ste nas primili.

Zatvorite vrata za sobom.

Ogromna je.

Sobe su u zadnjem dijelu. Izaberi jednu.

Smijem uzeti zelenu? - Koju god želiš.

Vincente, gotovo je.

Dođi jesti dok je toplo.

Dođi jesti. - Sjećate se svog prvog koncerta u Carnegiju?

Više ne. Zašto?

A s Bečkom filharmonijom?

Kakvi ste bili kad ste bili mladi?

Mlad. - Kakvi ste bili u mojim godinama?

Zanima te jesam li bio dobar učenik?

Da. Na primjer.

Bio sam vrlo usamljen. Već sam naporno svirao.

To nije odgovor. - Molim?

"Violina nije laka. Sviramo je sami. Nije to fudbal."

To svi violinisti kažu! - Ne ljuti se. - Ljutim se!

Kad vas nešto pitam, nikad mi ne odgovorite.

Šta je, Vincente?

Kad vam priđem, vi me odbacite.

Nije istina. - Nego?

Nastojim biti iskren,

ali neke stvari ti ne mogu pružiti.

Zašto?

Jer nisam...

Nisam virtuoz.

Nisam onaj kojem se divio Joseph Rosenblatt.

Nisam onaj kojeg je tvoja mama voljela.

Ne znam kakvi više niste,

ali znam da ste moj tata.

A šta je s tvojom muzikom? S takmičenjem? Ide li?

Ide. - Stvarno ide?

Ide. Ne znam.

Mislim da sam savladao Mendelssohnov koncert.

Ali drugačije je kad sviraš na koncertu.

Istina. - Imat ću tremu, bit će buke, neće biti mira.

Ne znam kako ću reagovati.

Vidjet ćemo. - Molim?

Vježbat ćemo.

Moraš skroz iskoristiti gudalo. Kao kada bacaš loptu.

Daj sve od sebe, kao da bacaš loptu.

I prije svega...

Moja mala tajna... - Da?

Stisni gudalo srednjim prstom, a ne kažiprstom.

Znaš zašto? - Ne.

Svi uvijek previše pritiskaju kažiprstom.

Srednjim prstom ne možeš forsirati muziku. Shvataš? - Da.

Ostrige su ukusne? - Veoma.

To smo mi. Zdravo, mama. - Dobro veče.

Je li vikend bio dobar? - Super.

A tebi? - Također.

Može čaj? - Zašto da ne?

Dobro.

Kakav je tebi bio vikend?

Dobar. Posjetila su me dva policajaca.

Rekli su da su u petak bili kod tebe.

Kapetan Deveaux? - Da.

Šta su htjeli?

Pitali su poznaješ li agenta za nekretnine.

Nekog Sébastiena Nicolasa,

koji me je zvao jednom na više od deset minuta.

Rekla sam da je to vjerovatno greška.

Iznenadili su se.

Vidjeli su tvoju sliku tamo.

Pitali su me poznajem li te.

Rekla sam da si Vincentov tata i da ste zajedno.

Ne razumijem zašto misle da me je zvao.

Nije te on zvao, nego ja.

Sébastien Nicolas je mladić kojeg si vidjela u restoranu.

Rekao mi je za vaš razgovor.

Pozajmio sam njegov mobilni i zvao te.

Sutra ću zvati načelnika i objasnit ću mu.

Nisam znala da toliko istražuju poslije samoubistva. - Ni ja.

Dobar dan. - Dobar dan.

Želite napraviti poklon? - Ne, hvala.

Dostavljate li na adresu? - Svakako. Na koju?

Kapetan Deveaux, Quai des Orfévres 36.

Tonio, javi se!

Kapetan Devo? - Da? - Spojit ću vas s tužiocem.

Ovdje Sandra. Idemo kod violiniste u 6.

Pretres stana. Motiv: Navodno ubistvo Sébastiena Nicolasa.

Jesi li me čuo?

Šta je, Henri? - Ovo će ti se učiniti bizarnim.

Saslušaj me i nemoj me ništa pitati.

Uzmi ovu kovertu. Unutra je zahtjev za priznanje očinstva.

Sve je uredu. Još samo fali tvoj potpis.

Tu su i papiri o prijenosu stana, kuće

i neki računi. Sve je na Vincentovo ime.

Ako se nešto dogodi, sve je njegovo.

Zašto bi se nešto dogodilo?

Šta je?

Doviđenja, Clémence. Pozdravi mi Vincenta.

Nemoj nas ostaviti, molim te.

G. de Montalte!

Policija!

Antoine!

MOG PSA DAJTE GĐICI CLÉMENCE CORNELI.

SRDAČNO. HENRI DE MONTALTE.

Idemo!

UNIŠTIO SAM VAM ŽIVOT. OTPUŠTENI STE. HENRI DE MONTALTE.

Jedan, dva...

Tri, četiri, pet.

Policija ima pravo. Ljepši je osjećaj kada priznaš zločine.

Lakne ti. Pomiriš se sa sobom.

Ubio sam Sébastiena Nicolasa, jer nisam podnosio njegov pogled,

njegovo prisustvo oko sebe.

Njegov pogled,

kojim me analizira i špijunira.

Ubio sam ga, jer je htio da mi uzme sina,

dječaka koji je čekao oca 12 godina.

Ko bi mogao biti tako okrutan da ga uzme?

Uklonio sam Sébastiena Nicolasa i nije mi žao.

Nije više želio živjeti. Oslobodio sam ga.

Nisam planirao to ubistvo, ali ne žalim.

Htio sam sve da sakrijem,

jer policija i sud ne bi razumjeli.

Htjeli bi da me osude, a to su i učinili.

Nećeš pozdraviti svoga tatu?

Bilo je fantastično. Ponosim se tobom.

Zatvor je nevjerovatno mjesto.

Nema intimnosti ni odgovornosti.

Nema dostojanstva ni nade.

Zatvor vas svede na tijelo.

Ali tijelo je samo privid.

Izgubio sam dva prsta. Jesam li sada manje ja?

Nismo ono što smo.

Stvarnost nije istina.

Osuđen sam na 10 godina.

Oslobodit će me za 5 godina ako se budem dobro ponašao.

Dobro ću se ponašati. Uvijek sam bio mudar.

Uvijek sam bio strpljiv, ali ovog puta iščekujem nešto.

Postao sam neko drugi. Postao sam ja.

Promijenio sam se. Sad sam kao svi ostali.

Obradili: faks86 & dvkv Za bosanski obradio: SkeeLo