Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Slavko Polajner! - Da?
Koliko? - 8 hektara!
Obaveze? - Tri hiljade.
I koliko si dao? - Dve hiljade i dvesta.
A ostalo? - Nemam više, druže Alojze. - Lazes!
Ovdje imate vrijednu porodicu.
To je gospodar i njegovi sinovi!
Oni se ne obavezuju, mrze narodnu vlast.
Kriju pšenicu, našli smo je na tavanu!
A oni ne žele da se pridruže kolektivnoj farmi! Ali pokazaćemo im da se svet promenio!
Kada ćemo dobiti pšenicu? - Nikad!
Šta je to? - Daćemo. - Glasnije da drugi čuju!
Naći ćemo... - Ti umukni!
Ja sam gospodar, ja donosim odluke. Ne damo!
Oče, ne budi tvrdoglav, prodaćemo njivu u Lužici.
Ako možete da sačekate nedelju?
Nema potrebe ako se učlanite u kolektiv. - Dobro! Pridružićemo se.
Nema milosti za klasne neprijatelje!
Ne oklijevajte, pritisnite ih uza zid!
Samo tako ćemo vremenom stvarati radne kolektive!
Samo tako!
RED WHEAT
Po romanu 'Na selu' Joze Potrača.
U starom sistemu, seljani su radili samo za sebe.
Radili su na starinski način.
Radili su za sipahije i kapitaliste,
za kulake i špekulante.
Tako su radili i umirali od gladi i obogatili druge.
U novom sistemu kolhoza,
seljani rade zajedno,
sa traktorima i poljoprivrednim mašinama,
rade za sebe i svoje kolhoze.
Oni žive bez kapitalista i sipahijskih aristokrata,
bez kulaka i špekulanata.
Rade kako bi poboljšali svoj materijalni i kulturni položaj
iz dana u dan!
To kaže drug Staljin.
Naš izravni cilj je pružiti gradovima i radnim ljudima,
ova država se obnavlja na svim poljima.
Naš krajnji cilj je, kolektivizacija, drugovi!
Tražim drugaricu Lizu. - Ona je tamo.
Smrt fašizmu! - Sloboda narodu!
Pozdrav druže!
Tu ste, evo i mene, dajmo gas!
Ali ne kao Alojz na ciglani.
Ti znaš kako se postupa s klasnim neprijateljem, Juzek.
Moja metoda će biti na dobrovoljnoj bazi, bez terora, druže.
Pazi samo da te ne upucaju na Pilama ko Štrafelu.
I on se zavaravao s demokracijom, a sad?
Moje mu poštovanje, bio je dobar čovjek, ali budala.
Vjerujem u lijepu riječ, a ne u silu.
Vidjet ćemo uskoro. Ovo su obaveze,
16 tona pšenice i vagon svinja.
Još polovinu nisu dali.
A videćemo i kolhoz za mesec dana.
Drug Karba predlaže da 'Štajersku nazovemo proleterska'.
Doviđenja!
Ne, to se ne radi tako.
Ljude treba uvjeriti.
gospođo Rozi! - Da, Južek?
Da ti poljubim ruku ili da te šutnem u dupe? - Kakvo pitanje, Juzek!
Nisi mi odgovorio. - Kako god hoćeš, Južek.
Ovo je za tebe!
Madam Rozi, ako uspijete počistiti sve ovo iza mene,
Priključujem te SKOJ-u!
Zašto si tako iznenada otišao, sine? - Odlazim, gospođo Rozi,
Znate kako je to, državni posao. Odlazim, ali moje srce je s tobom, Rozi.
Doviđenja!
Doviđenja, gospođo Rozi!
Glumi:
Kamo ideš, ljepotice, sav dotjeran?
Na Pilama, prijatelju. - Uzeti pšenicu?
Ako odeš kao Strafela, vratit ćeš se kao Strafela!
Živjeli. - Kome se žuri u raj, ovo je najbrži put.
Tražim predsjednika odbora.
Na raspolaganju. Zovem se Ćurić, instruktor fizičke kulture.
Predsjednik Janza zeza seljane. Sam ću ti pokazati put. - Uskoči.
Promjena!
Dakle, uzimaš? - Da, uzimamo.
Uzimate, kao Nemci! - Za kulake, to je rekvizicija.
Ako još jednom pomenete Nemce, znate šta će se desiti! - U redu,
i šta da hranim bolesnog čoveka? Zar ne znaš da mi muž umire?
Vredno sam radio celo leto... - Nađi put, Zefa, kao i drugi.
Je li to pošteno, ljudi? - Ne jecaj, Zefa!
Ako ti se ne sviđa, učlani se u kolektiv, tu nema obaveze.
Ljudi će početi da vas mrze. - Već me mrze.
Vidite kako je lako srati, ali teško je to očistiti golim rukama.
Vidite, tamo oko vikendica, tamo su farme.
Slušaj me, upadneš, uzmeš, i to je to.
Neka se kasnije žale. Seljani su takvi, uvijek te pokušavaju prevariti.
Kad izgubi ono što je njegovo, opet je mali. - Čija je to golubica, predsedniče?
Ako do sada niste vidjeli žensko kulačko dupe, eto, pogledajte ga!
Zapamtite šta ja kažem!
Rekao sam joj sto puta. 'Hana, tvoj otac je bolestan, sad smo sami,
ko će nam pomoći ako odeš u grad?'
I ti? U šta gledaš?
Isuse... da li boli? - Manje...
Manje, madam. Osjećam se kao da me anđeo milovao svojim krilima.
Gledam te i mislim da nisi naš.
Oči su ti pretvrde.
Te oči donose nesreću.
Ne budite takvi, madam. To nije moja krivica.
Sada je drugo vrijeme, hlad je za siromašne,
kuvaj malo za kulake. - Zato pucaju.
Šta mogu uraditi? preživeo sam ceo rat,
a ovdje na Pilu moja duša skoro odleti, kao golub.
Zefa, donesi mi klarinet!
Tunika, daj tom tipu nešto da pojede!
Tunika!
osjecam se slabo...
Hej, devojko, čekaj!
Gospodine Juzek, gospodine Juzek!
Pogledaj tamo, požuri!
Ko je? - Samo pogledaj!
Ko je pucao, kopile?
Otkud ja znam, druže? Nikad nisam prešao preko vrata.
Gdje je pšenica?
Nećeš dati pšenicu, a? - Sve sam dao, po pravilima! - Lazes!
sta je sa tobom? Možda ste se setili.
Čuješ li šta kaže?
Ko je pucao na druga Hedla? - Ne znam, Janza!
Stavite ih u vodu, pustite kokoš da se ohladi, kasnije će snijeti jaja!
Upomoć, pomoć! Oni ubijaju!
Zaustavi to! Šta dođavola radiš?
Šta želite, delegate? Naredio je drug Marko.
Ko si ti, ološe? - Pazi šta govoriš, druže,
Istražujem ovdje! - Šta ispitujete? Gubi se odavde!
Vi ćete platiti za ovo. - Uključi to sranje i odjebi!
Da li se ovako tretiraju ljudi?
Platićeš mi za ovo, saboteru!
Hoću, sa tvrdom valutom!
bitanga! Svinja nije zadovoljna činom kapetana, želi da postane major,
Dobro poznajem tu vrstu, iz rata.
On je već major, druže Juzek. - Jebi ga, zeznuo sam!
Kakav major, volio bi da bude generalisimus, kurvin sine!
Slušaj, prijatelju, kako se zoveš?
Stanko Rudolph. - A tvoj, ujače? - Franc Šostar.
A vas dvoje, prijatelji?
Pista Sijanec, zovu me Klobasa.
Vinko Toplek, g. Na usluzi!
Stanko,
reci mi iskreno,
koliko pšenice imaš na tavanu?
pa, da budem iskren,
oko 700 - 800 kila, ostalo sam dao.
I ti? - Pa... možda još 150 kila.
Ali mi smo veća porodica, zar ne, Janza?
A i ti si veći kulak, proklet bio!
Verovatno ste ga ubili! - Dosta, Janza!
Imamo važnijih stvari.
Dakle, ti Rudolfe, pripremi 700 kila za zemlju do sutra, u redu?
Šta god da kažeš, druže. Ako moram, rado!
Već sam ga potrošio!
Nemam više ništa, Janza!
I ja? Mogu li te izvući iz vode? Mi možemo sve, vi ništa!
Prodajte svoje svinje i kupujte pšenicu i ova šarada će biti gotova, u redu?
U redu! Ali prvo moram pitati svoju ženu.
Skupi kamione.
Gotovo smo završili sa pšenicom.
Ostala je heljda. - I svinje.
Kako ide? - Loše!
Zašto je to? - Kad te vidim, ne može biti dobro!
Samo čekaj, sjebat ću te! - Da, ali sutra.
Gotovo je, Janza. Od sada ćemo razgovarati sa ljudima.
Moraćemo da stvorimo kolektiv. - Oh, proklet bio...
Previše jedeš, kad god te vidim, žvaćeš.
Ko mnogo jede, ne radi puno.
Ne brinite, gospodarice, dobro mi je ovdje.
Ne smeta mi ako moram da idem u mlin.
Čini se da nije funkcionisalo dugo vremena.
Pošto si sve počistio, i naše i tuđe.
Ponovo će raditi, ne brini! - Kada?
Kada stvaramo kolektiv.
Zefa, završili smo. - Dolazim!
Ne brinite, gospođice, pao sam sa drveta čim sam vas pogledao.
Mogu li vam pomoći? - Nema potrebe, hvala.
Bože, prelepa si, devojko!
Nećete se tako lako izvući!
Pusti me! Vrištaću!
Pusti me, bitango! - Vrišti, nije me briga! - Pomozi mi!
Pusti me!
Propast! Pusti me!
Teta Štefica! - Šta je?
Moja mama ti je poslala ovo. Danas smo ga izabrali, pošto nisi došao, ja sam te doneo.
Kao što vidite, sami smo ovde. Šta možemo učiniti?
I ima toliko posla...
Čuo sam da se Hana svake nedjelje vraća kući.
Da, noga je više ne boli, samo na promjeni vremena.
A naš tata želi da budemo u njegovoj blizini.
ko je ovaj tip? - Živi u našoj kući.
Došao je da mi pomogne. - Zdravo, tetka, da se malo protegnem!
Zdravo, sinko!
A kad bismo vam rekli da to uradite, ne biste!
Gospodine Hedl, šta to radite? Ostavi to!
Sjekira ti je tupa, čika Vinko, dobro bi bilo... - Izvolite!
U redu. - Pođi sa mnom.
Kao med!
Ovo ljeto smo imali takav prinos, bolje nije moglo.
Zagrizite, gospodine Hedl.
Još nisi jeo tu jabuku, obećavam! - Da ga stavim u džep?
U stomaku i u džepu, gospodine Hedl!
Imaš lijepog konja, čika Vinko!
Hvala ti što si me izvukao iz vode.
Da nisi bio tamo, sada bih pevao u nebeskom horu.
Zaboravi to čika Vinko, to je sve prošlost. Okreni!
Hteo bih da te pitam nešto.
Imas li decka?
Zašto šutiš? Izgleda da nemaš jezik?
Jesu li ga odrezali kad ste bili dijete?
Ti ne znaš slovenski! - Kako misliš?
Znam.
Znam zašto si došao u našu kuću.
Zašto?
Kako se čovjek izoštri, tako se i ljubi.
Pa, seče kao pakao!
Sad vidim ko koga ljubi! - Šta kažeš?
I ja sam jednom lovio.
Samo je Vinko bio bolji od mene.
Mogao je upucati divlju svinju sa kilometar udaljenosti.
Bravo Juzek, boljeg zeca nisam jeo u životu.
Jesen je stigla, zima se bliži.
Čuješ li me, Hedl? Kako se zoveš? - Južek.
Kako vam se sviđa ovdje na Pili?
Nije loše, u redu je.
Imate li svoju državu?
Nemam ništa, gospodaru, ja sam proleter.
Ja sam hodočasnik.
Odakle si?
Iz Zakrižja.
Otac je iz Štajerske, majka iz Zagorja.
Mislim da imamo fer dogovor.
Da, gospodaru.
Mislim,
Moći ću da ustanem
ali sad vidim, ništa neće biti od mene.
Hoćete li pomoći ovim ženama?
Zašto ne? I ja sam sin jednog seljanina.
Isuse, šta bismo mi žene bez muškaraca?
Mislim da niko neće doći.
Evo!
Hvala, Vanc! Puno hvala!
Oni se kunu, a vi im zahvaljujte! Kao da smo mi krivi!
Šta drugo možemo učiniti, Marika? Ovo su vremena.
Nećeš daleko stići, mrvilo!
Doći ćeš na večeru!
Ogladnećeš, kučkin sine, šta ćeš onda?
Franc, jesi li lud! Baci to, čoveče!
Zdravo? Druže, Liza? Ovo govori Hedl.
Juzek Hedl. Pa... ide, polako, ali napredujemo.
Šta si rekao? Jesi li lud?
U redu, ne moraš da me ubeđuješ.
Muka mi je od svega! Vidi šta mi je Prelog uradio.
Od sada gradite socijalizam bez mene!
Imaš dupe kao Božji jastuk!
Dolaze po svinje. - Rekao sam ti, ali nisi slušao.
Koliko imamo? - 10 svinja, 3-4 kante masti.
Hajde. - Gde? Ti samo želiš... - Hajde da razgovaramo sa ljudima.
Zdravo, Sergej, kako ide? - Ide nego prestaje.
Jeste li bili na partijskom sastanku? Gdje je svinja? Jesi li i ti komunista?
A komunisti ne bi trebalo da žive, Janza?
Ja sam siromašan čovjek, pitaj koga hoćeš u Gomili, svi će ti reći.
Janza je svuda oko mene, da me uništi. Drugi imaju pune olovke i ništa,
I samo pričaj protiv Sergeja! - U redu druže,
ali to je vaša dužnost prema Partiji. - Nemam ga. - Onda se pridruži timu.
Da!
Mislite li da bi Rusi mogli ubjedljivo graditi kolhoze?
Sam drug Karba mi je pričao kako je bilo tamo. On je stari boljševik.
Čitao sam i drugog Staljina.
Ne možeš postići previše ako budeš fin, razumiješ?
Pusti mene da se pobrinem za stvari i imaćemo puno svinja.
Nemate šta da kažete? Gdje je salo?
Sve te svinje i bez masti! - Jesi li gluv, Dzanza?
Rekao sam ti da smo je prodali, kako bismo inače mogli kupiti svu tu pšenicu?
Šta je, Štefica?
Prokleta vještica!
Hvala vam, hvala vam puno, prijatelji!
Sad barem znamo kakve komšije imamo!
Zdravo. - Zdravo. - Ujka Janza, jedva sam omekšao dedu.
Nije želio da čuje za to, a ja sam mu rekao 'Slušaj,
ako ne daš državi, neće mi dati stipendiju.',
i verovao mi je. - Daj mi vreću i odnesi svinju u tor.
Gde ćeš sa tim? - Da samljete, predsedniče!
Šta radiš Juzek? - Mljevenje, madam.
Naše crveno brašno, gospodarice. - Prvo podigni branu, možeš to i tako.
To je hladno...
Tunika, znaš šta?
Volim te.
Ne, Juzek!
Zašto ne? - Ne znam.
Požurite, sunce će zaći svakog trenutka.
I njega, i njega!
sta se smejes?
Hajde da ga okupamo!
Neću morati da idem u toalet.
Hana, pusti ga! - Dobar je osećaj, ha?
Zakasnićeš na autobus.
Zbogom, oče, do sledeće nedelje.
Tunika, vrati se odmah.
Kako ste, gospodaru?
Juzek, Juzek! Krava se teli.
Sve je prošlo srećom.
Ona ga samo liže. - Stavi malo sijena ispod nje. - Da, zaboravio sam.
Potpuno sam pijan.
Ne brini za mene.
Sav sam mastan oko usta.
Šta je ovo ovde?
Pusti me.
Stari će nas čuti.
Neće, on spava.
Gdje ti je žena? - Otišla je da se javi, po vašem naređenju.
Da, red, naređenja su tu da ih pratimo!
Ti radi šta hoćeš, Janza, i to ćemo preživjeti.
Sada vam sve ide glatko.
Drug delegat je govorio drugačije. - Sakrio si svinju kao član Partije!
I znate kaznu za sabotažu.
Morate li sve uzeti, druže delegate? - Gdje je Janza?
On je tu negde. - Janza!
Novi zadaci, nove obaveze.
Šta radiš. - Uzeli smo sve što nam je trebalo, druže Juzek.
Promjena!
Gdje se nalazi Janza?
Trideset osam, trideset devet...
Koliko još? - Oko 10, 15, ne više.
Čak ni jednu trećinu.
Čak ni jednu trećinu.
Kada je vrijeme berbe, bere se i zrelo i zeleno grožđe.
Tako da nećemo ni mi. - Neće nam oprostiti ovo. - Nemaju šta da oproste.
Mi pravimo akciju, a ne fraze!
Salo mora biti ovdje do petka.
Vidite sami, ovo više ne radi.
O tome možete govoriti na Antifašističkom frontu žena!
Uhapsili smo tvog muža,
Sakrio si svinju. - Zaklali smo ga.
A meso? Gdje je meso?
Prodali smo meso, trebao nam je novac da kupimo hljeb.
U redu. Vaš muž je u zatvoru. Imaš svoju obavezu, a nemaš svinju.
To se može popraviti.
Ako hoćeš, pocepaću ovo, nema obaveza,
i možemo se zabaviti u tvom krevetu.
Ako to ponovo uradiš, ubiću te!
Uđi u kuću! Zapamti to, Janza!
Život je postao složeniji, a sela zaostaju.
Transformacija je pred nama, slažete li se?
Kad bih samo mogao ustati.
U proleće, u proleće...
Čuo sam da neki funkcioner živi u vašoj kući.
Šta bismo mi žene bez njega? Samo se okrene i posao je gotov.
Ne bismo to mogli sami.
Zbogom. - Zbogom.
Doktore, šta mislite? - Znaš to i sam.
Stvarno mu ne možeš pomoći? - gospođice Toplekova,
Njegova crijeva su pojedena. Ko će mu dati nova crijeva?
Šta je, devojko?
Reci mi šta je to?
Mom ocu je sve gore.
Sve će biti u redu.
Bojim se, Juzek.
Teško je. Osećam, beda nam je na pragu.
Ne boj se Tunika, tu sam.
Ja sam sa tobom. - Juzek,
Rado bih te poljubio.
Makni se... pusti me!
Pusti me! Pusti me!
Odlazi!
Dosta, dosta je bilo!
Ne više! - Ubij me, ubij me!
Ne trebam ti više? Želiš nekog mlađeg?
Zefa! - Jesi li čuo to?
Ne, nisam ništa čuo! - Zefa!
Zefa!
Gdje je Zefa? Daj mi moj čaj! Gdje ti je majka?
Što Zefa radi?
Mama spava.
Pa, dobro, pogledajte našeg delegata.
Dobro otvori oči! To je naš nered!
Šta je to? - Sabotaža! Otrovali su ih.
Kakva sabotaža? Pokvasili su se na kiši pa su umrli!
Šta ćemo sada? - Ništa delegate, sad su nam ostali komunisti.
Možda će to dati dobrovoljno.
Franc!
Franc!
Ne šali se, Franc! To ne radi tako!
I radi na ubijanju svinja? - Dobro, možda si u pravu!
Ali možeš u zatvor zbog te puške! - Ne brini, Janza, navikao sam!
Gestapo me je učio dok ste čistili čizme grofa Hajzenbera!
Čuo sam da kriješ partizane i pomažeš im.
Zato što sam htela, a ne zato što sam morala! A sad ne želim! Izlazi, odstupi!
Zašto me izbjegavaš?
Zefa, požuri!
Neću još dugo biti tvoj teret.
Đavo me uzima zbog tebe, Zefa.
Proklet bio... proklet bio!
Zefa!
Donio sam ti tvoju obavezu za debelo. - A odakle da ga nabavim?
Ne znam. Razgovaraj sa Janzom.
Vidi šta si mi poslao.
Da dam 50 kila.
To su dvije pune kante. - Pa daj.
Da li ste se borili za to, da nas opljačkate?
Znamo da ga imate. - A čime da hranim bolesnika?
Mnogo ti je stalo do njega.
ismijavaš me,
i nije mi lako.
Želio bi da sjedim pored njega cijelu noć.
Mučio me je cijeli život. - Tišina!
A Tunika... Izgleda da zna za nas.
Završiće u manastiru, videćeš.
Ona je drugačija od nas,
kao da je predana od rođenja.
Nekome je potreban samo Bog za život. - Neko da, neko ne.
A ja, grešnik, gorjet ću u paklu kad umrem.
Sad, sad, smiri se. Šta je s tobom?
Nakon svakog obroka operite zube koji rade. Ali ne s lijeva na desno,
ali od gore prema dolje i obrnuto. I više nećete imati karijes.
Marika, izvoli.
Čak ni pola. - Ko nije dao?
Zefa Toplekova!
Sljedeći! - Da je izbrišemo?
Mislim, sama je, nije joj lako. - Čitaj dalje.
Gdje je tvoja majka? - Otišla je po drva.
Odnesi to u olovku. - Bravo, Juzek.
Odlazim!
Šta? Zašto me tako gledaš?
Želim razgovarati s tobom.
O čemu pričati, Juzek?
tunika,
Želim ti nešto reći.
Objasniti.
Ako sam ti učinio nešto nažao, oprosti mi.
Šta hoćeš od mene? Šta želiš?
Prokleta bila!
Šta ti misliš? Da sam svetac?
Proklet bio!
Ja jedan mesec, idem u Rusiju!
Obećao mi je drug Karba.
Zašto bih brinuo o devojkama iz Toplekov?
Drug Hedl ide u Rusiju!
Ako ste uzeli našu mast,
i prolio naše vino, nema veze, samo ostani tu, Juzek!
Ne brini, on me neće zvati večeras.
Nahranio sam ga makom kao dijete.
Potpuno si poludeo! - Da, poludeo sam!
Život mi se jednom nasmiješio, zašto ne bih poludio?
Hrana, hrana!
Isuse, on je mrtav!
Idi obuci se, prehladices se.
Hana, moraćeš kući.
Jadna Tunika.
Ona ga je jedina voljela.
Teško putovanje. Naišao sam na ribnjak.
druže Hedl,
drug Karba te traži. Rekao je da dođem brzo u grad, na komisiju.
Posjeci drvece,
kruške, jabuke, grožđe,
'SOCSAD' Slovenija!
Druže Karba, druže Hedl je ovdje. - Jesam li te nešto pitao?
Hoćeš da ti skočim u stomak? želim
da vidimo kolektiv za 10 dana na Pilama!
Jednom rečju, kolhoz. Kolkhoz!
A onda, u Moskvu, na fakultet! Nemamo stručnjake, idi na fakultet!
Ako zajebeš ovo, skočiću ti u stomak, razumeš?
Ja sam tebe izabrao, propalice! Zato što si mlad, ti si lud!
Jer imate perspektivu! Zato što si ti jebač, komunista! Gubi se!
Razumem, druže Karba, ali samo jedno pitanje,
Mogu li povesti seljane sa sobom? - Naravno!
Ali oni iz zatvora? - U redu momče, uzmi ih!
Uzmite i propagandu. Danas nemate ništa bez propagande!
Bez toga nemate ništa u socijalizmu!
Ko je sa Pile, izađi.
Drugovi, došao sam po vas,
ali samo pod jednim uvjetom, svoju zemlju morate dati kolektivu.
Gdje ideš?
Ja taj kruh ne jedem!
a ti
Nas, druže, kako god kažeš. Neću se vratiti u zatvor, čak ni mrtav.
Sad si se izvukao Štefek,
ali neki drugi put... – Imam sreće.
Usrao bi se da te Juzek nije izvadio.
Požuri! - Ne mogu, noge su mi natekle.
Hajde, hajde, ne smrdi.
Ugušit ću se od tvoga mirisa. - Ne mogu, dovraga!
S kim misliš da se zajebavaš?
Izlazite, govnari,
obuj se vani!
Dobrovoljno se pridružujem ja Markec Poštrak
našem prvom štajerskom kolhozu.
Ja, Pišta Šijanec,
pridružujem se proleterskim kolhozima naše Štajerske.
Dobro je da si došao. Sjedni, Juzek.
Zlatni Juzek! Što bi bilo od kuće da nije bilo muškaraca?
Uzmi stolicu i sedi. - Zašto ne sedneš kod gospodara?
Mogao bi da odeš po vino.
Šta čekaš, zaboga?
Isuse, ako ideš unutra, uzmi vino, tako sam žedan.
Bog te blagoslovio!
Ako vam ne odgovara, možete ići!
Isuse, hajde, hajde da razgovaramo!
Nikada nisam mogao sa starcem! Uradio bi svoje i to je to.
Hajde, reci nešto.
kuda?
Ne znam.
Ali moram napustiti tvoju kuću. Vidite to i sami.
Zbog Hane? - Ne znam.
Priče ima svuda...
tjeram ljude da se pridruže kolektivu,
a ti... samo ti je stalo do jedne stvari.
Moram ići.
Juz!
Bojim se. Kako ću se snaći sam?
A ako se pridružim kolektivu?
Šališ se.
Sve za tebe! Dođi ovamo.
Radi šta god hoćeš, ja sam tvoja. Neka sve ostalo ode dođavola,
samo kad si moj!
Zgrabim je za pupak, onda je spustim na zavežljaj,
onda joj kažem, dobro jutro, Bog ti pomogao!
Zgrabim je za pupak, onda je spustim na zavežljaj,
onda joj kažem, dobro jutro, Bog ti pomogao!
Evo hrane.
A ti lažeš, dečko moj, ležiš.
Moraćete da lažete u onome što ležite.
Njih pet.
Sa tobom, to je šest. - Treba nam još jedan i onda ćemo ga naći, po zakonu.
Drugovi, neko drugi?
Mogu li te pitati nešto? - Da, šta je to?
Reci nam, mladiću, zašto nam treba kolektiv?
Da živimo bolje! - I mi ovako dobro živimo!
Tišina!
On će zaroniti ograde sa puškama.
Gdje će ga zaroniti? - Gde? Na groblju!
Križevi više nisu popularni.
Isuse, istina je. Donio je nesreću i porodici Toplek!
Prvo je pričao o komunizmu, a sada jede našu zemlju.
I kažem vam, može se vratiti odakle god da je došao!
Prije smo živjeli bez njega, pa možemo i sada bez njega.
Evo, Zefa Toplekova će se pridružiti kolektivu!
Šta je? Zašto se smiješ?
Šta je tu tako smiješno? - Pitaj pokojnog Topleka,
on bi ti to objasnio!
Ne seri, nisi kod kuće Štefica.
Ne treba mi tutor u starim danima. Poješću ono što sam skuvao!
Zdravo drugovi, kako ste drugovi?
Građani vam šalju knjige za vaš kolektiv.
Tako da se možete kulturno uzdići, drugovi!
Čuo sam da ste bili primorani da se pridružite kolektivu.
Prisilio me? - Pa da.
Ko će im se dobrovoljno pridružiti?
Stric Vinko kaže da ga tamo neće vidjeti.
Briga me za čika Vinka, ja ću to po svome.
Zato Štefica kaže da je na Toplekovom zemljištu sve spremno za kolektiv.
Zaboga, Hana. - Prestani već!
Kao da je Bog kriv za ono što se dešava na našoj zemlji.
Sve što sam uradio radio sam zato što sam to želeo!
Mrzim te. Samo si zabrinut
ne zamjeriti svom dragom Bogu.
Kuda ideš, božje pile? - Ne pricaj glupo.
Pa, gospodin je uznemiren.
Kako voliš da se ljubiš sa mnom mali, Juzek?
Druže, gde ti je snaga?
Moja mama nije sve to isušila, zar ne? - Začepi ili ću...
Pusti me!
Frenk, oduvek je bilo tako,
ako si kurva, prolazis kao voz,
i ako si iskren, sjeban si.
Kažu, gdje je žena gospodar, vuk je mesar.
Ali Zefina mlađa ćerka, to je nešto drugo.
U pravu si, ona je pravi anđeo. - Da, nikad nisam video bolju devojku.
Starija je kao Zefa, ali bravo za mlađu.
Neka idu svi u pakao!
Ja sam protiv pornografije, Hedl. Ja sam za čistoću, razumiješ?
Sve naše vrline su i moje vrline.
Ali ovo je najbolja antireligiozna propaganda.
Ja jednom riječju, jedan ideal za drugog,
golotinja za dinar!
Pet i pol komad i tvoj je!
Zefa!
Ima li koga kod kuće?
Jesi li sam? - Ja sam.
Ista si kao Zefa.
Njena ćerka, jabuka ne pada daleko od drveta.
Zefa!
Zefa!
moji drugovi,
tvoj san je sada ispunjen.
Živio kolektiv 'Styria proleter!'
Pijte, drugovi! Sada je sve naše!
Dole kulaci!
Zašto ne jedeš, Zefa? Tako je dobro, da se sve pojede.
Zefa!
Pusti me!
Sve razumem! I za sve sam ja kriv!
Čekaj, Zefa! - Pusti me!
Lako vam se može dogoditi da se povrijedite u životu.
Plačeš kad treba da pevaš!
Sada si među stvarnim ljudima! Ti si među proleterima, kulače!
Juzek Hedl je proleter,
i zato nemam posla a Toplek je na Pilama!
Sav si prljav, Juzek. Pusti me.
Bog pomaže tri puta, Juzek.
Prvi put imaš problema, drugi put takođe, ali treći put je sve u redu!
Začepi, Palek!
Možda Južek napravi kolektivnu kurvu kuću. - Jebeno kopile!
Dakle, došli ste do svog kraja.
da vidimo.
Prvo, nasilno stvaranje kolektiva bez saglasnosti stanovnika Pila.
Drugo, kršenje pravila Komunističke partije i vlasti,
i treće, ubistvo.
Dosta?
Jebi se!
Već si sve sjebao!
Dobar dan, druže Juzek!
Priča se, druže, najbolji si.
Sta radis ovdje?
Najblaži, to nije isto što i najbolji.
Ako ne hapsite i ne tučete ljude, niste za njih.
Večera!
Bože, šta smo uradili da nas ovako muče, kao Hrista!
Gospodine, uhapsili su me sinoć.
imam bolesnu ženu,
ona hridi.
Mislite li da im je stalo do toga?
Svezali su me kao vola,
okačili su mi ploču oko vrata koja kaže
UVO - NEPRIJATELJ
Proveli su me danas ulicama, kao da sam medved,
Hajde, sedi i jedi u miru.
Zaključali su me jer ne sadim duvan.
Dali su mi jaslice,
ali gdje si vidio duhan u Štajerskoj?
Druže Juzek, jesi li možda vidio moju Liziku?
Ne uspijevamo. Potpuno smo podbacili, druže Juzek.
Da ste se pridružili kolektivu,
sve bi bilo drugačije.
Da li stvarno tako mislite, druže Južek?
Smrt je velika. Pripadamo mu čak i kada je naš glas sretan.
Preveo Inglourious @KG
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.