Original subtitles

JA SAM NIMFOMANIKA

Zamisli to!

Studenti se žale imaju previše posla.

Bacili su kantu za smeće na Dekanovu glavu.

U moje vrijeme, kada sam studirao pomorstvo,

da se neko usudio to učiniti,

bili bismo bačeni brzo na ulicu.

U to je vrijeme postojala disciplina.

Nije bilo tako loše.

U njegovo doba ...

Moj otac je neprekidno živio prisjećajući se svoje mladosti.

I nisam se brinula za moju.

Svi smo živjeli zaglavljeni u njegovoj prošlosti.

I nismo mogli doći do sebe van njegovih priča.

Moja majka, u posljednjih dvadeset godina, razgovarao samo s njim da pita:

Hoćeš li piti kafu kad završite?

Kao da nije znala. Stari običaj master marinera.

Kafa, tri puta dnevno, i bez šećera.

Zašto je toliko želio da ostane budan?

Proveo je život spavajući kao jedan spava za vrijeme hutbe u crkvi.

- Dobro veče, gospođo. - Dobro vece, Eric.

Dobro veče, gospodine Desagne.

Dobro vece. Kako si?

Ponovo dolaziš da kradeš naša kćerka.

Idete li u kino?

Naravno! Samo sam gledao dva filma u mom životu,

ali moraju ići svaki sedmica. U moje doba ...

Ne dovodite je kući prekasno.

- Ne .. - Obećavaš?

Ne brini, mama. Želim vam dobro veče.

I čim smo ih napustili,

Znao sam da će razgovarati o mojoj stariji brat koji je umro u Indokini.

Da je bar on ovdje, i ona bi ne treba dečka iz zabave.

Ne!

Dođi, želim ići kući.

Živjeti bez ljubavi ...

moji roditelji su učili ja da mrzim ljubav.

Nisam mogao podnijeti ni dodir Ericovih ruku.

Nisam mogao podnijeti pogled drugi ljudi vode ljubav.

Ne znajući zadovoljstvo nisam mogao shvati zadovoljstvo ove devojke.

Gledaj.

Čekaj.

Laku noc.

Pa, mladi ljudi? Želite da nam pravite društvo?

Možda još jednu noć, sad mi moram ići.

Laku noc.

- Evo. - Hvala ti.

Evo, upišite ovo prije podneva.

To je izvještaj o osiguranju gospodina ...

Zdravo, Eric.

Sta cekas?

Vratite se brzo u svoj ured.

Kad zaposlenici izgube vrijeme, poglavice gube novac.

Dođi, dođi!

Šta ima moja mala Carole? Da li si još uvijek zaljubljen u mene?

Znate šta sam čuo? Ljudi kažu da sam ti nedostajao.

Jeste li ovdje da mi samo kažete ove gluposti?

Šta čujem? Grdiš li? nećak šefa sada?

Vidiš da radim.

Kakvo razočaranje! Planirao sam da odem do Cythére (mitološko ostrvo ljubavi)

i sada pronalazim model zaposlenika.

Ja sam žrtva morala radnici srednje klase.

To je život! Vidimo se uskoro.

Vratiću se.

Sledeći put mu reci on je seronja.

Otkad si znao prije mene zašto mu ti sama ne kažeš?

Tako sam živio,

između dosade mojih roditelja,

gnojnost mog dečka ...

i jednolično nezainteresovanost za moj rad.

Gospođa Franjois je odjenula moju majku,

tada je dogovoreno Gospođa Franjois bi me odjenula.

To je porodični duh za vas.

Ti ... toliko izgledaš kao tvoja majka dok je bila mlada.

Inače, ovo vjenčanje sa gospodinom Ericom,

je li uskoro?

Pri izlasku iz kuće gospođe Fran�ois ...

Vidio sam ga i bila je to simpatija.

Jeste li joj vidjeli rendgen, doktore?

Da, čudo je imati takav pad i proći sa što manje štete.

Da, ne lom, to je nevjerovatno. A o psihološkoj šteti?

Mislite li da je ona normalna? Nema očigledne traume?

Za sada je teško reći, ona još nije progovorila.

Nadam se da će nam budućnost reći.

- Vidimo se opet sutra? - Nažalost nema.

Moji praznici su gotovi. Odlazim danas popodne.

Sretan put, doktore. Hvala i vidimo se uskoro.

Ali šta vidim gospođice? Nije pametno ustajati tako brzo.

Morate malo strpljenja uzmi si vremena i odmori se.

Evo! Lezi.

Pokušajte malo spavati, vidjet ćete, sve će biti u redu.

Moje oporavak se nastavio u porodičnoj kući.

I bilo je ovdje prvi put

da sam osjetio prve simptome sramotne bolesti

to bi mi promijenilo život.

Nikad nisam razmišljao o svom tijelu prije

i odjednom sam se našao misleći samo na to.

Njegovo prisustvo me progonilo.

U svakom trenutku želio sam ga dodirnuti.

U svakom trenutku morao sam pogledati sebe.

Iznenađeno ovim tijelom koje sada mi priuštite toliko zadovoljstvo.

Carole!

Carole, dušo!

Možeš li sići dolje, draga?

- Tvoj dečko te čeka. - Pusti ga da se popne mama.

To ne bi bilo ispravno za nego da uđe u vašu sobu.

- Reći ću mu da se vrati sutra. - Oh, mama!

Možete vjerovati Ericu.

I malo bi me odvuklo ...

Eric.

Jesi li uredu?

- Morao sam da te vidim. - Hvala ti draga.

Ne, ne zahvaljuj mi.

Imate ... želim ... želim ...

Šta?

Ali ovdje? Kao to?

Preklinjem te, to je sta htio si kad ...

Bilo mi je neugodno pitati ga na ovaj način i bilo mi ga je tako žao.

Jadnik koji je izgubio živce tako jadno.

U isto vrijeme i želja bio tako jak u meni

da nisam mogao čekati.

Tada je sve išlo brzo.

Eric, preklinjem te.

Šta ako uđe vaša majka?

- Eric! - Ne ne!

Jesi li lud?

- Jesi li ljut na mene? - Ne, ali ...

Odjednom sam se uplašio i vrlo posramljeno.

Da bih ga isprovocirao, rekao sam:

Ali ti me uzimaš za kurvu?

Ne.

Ne, neurotičar, histeričar,

nimfomanka.

To je to. Ti si nimfomanka.

Izgledao je tako shrvano da sam se počeo smijati.

Bilo je nervozno. Nimfomanka! Nisam ni znao da to znači,

Možda nije znao ni jedno ni drugo.

Ovaj prvi kontakt s ljubavlju zapravo me nije zadovoljio.

Osjetio sam nepoznato zadovoljstvo za mene do sada, vrlo nasilan,

ali želio sam još.

Nisam se usudio pogledati Eric više u lice.

Bilo mi je neugodno zbog njega.

I takođe sam sumnjao nije mu bilo do toga.

Plačeš, draga moja. Šta se desilo? Posvađali ste se s Ericom?

Odgovori mi.

- Ne, mama, ne. - Odgovori mi, dete moje.

Ne boj se.

Ostaće između nas. Neću reći bilo šta tvom ocu.

Odakle dolaziš?

Ne želite da mi odgovorite?

Zabrinut sam.

Od svoje nesreće, niste isti.

Prije nego što ste mi vjerovali, razgovarao si sa mnom.

Jadna majka,

Nisam mogao da joj kažem to od moje nesreće

Obuzelo me seksualno ludilo koji nije prestao rasti.

Nikad ne bi shvatila!

Ona, koja je samo znala želju koju joj je moj otac nadahnuo.

Šta je znala o ljubavi? Ništa.

Budući da nikada nije bila nevjerna njenom mužu.

Nisam mogao ništa reći mojoj majci, niti Ericu.

Zašto sam priznao Ginu?

Jer ovaj stari srednjoškolski prijatelj

imao u mojoj tinejdžerskoj viziji iskustvo koje me fasciniralo.

Pa, razgovarao sam, sve sam joj rekao.

Mislila je da je to gotovo normalno. Insistirao sam.

Razumijete, prije nisam čak i znati šta je značilo biti požudan.

Bio si malo retardiran, zar ne?

Grozno je...

ali sada se moram oduprijeti ili Uvijek bih vodio ljubav.

- Znam da nije u redu. - Naravno da ne!

Ljubav je u redu.

Ali da to uvijek želim učiniti?

Slušajte, između frigidnosti i nimfomanija ...

Šta?

Između dva zla morate naučite da birate najmanje.

A biti nimfo je rjeđe.

Misliš da sam ...

Nimfomanka? Pa šta?

Pa šta? Gina je bila druga zvati me nimfomankom.

Počeo sam vjerovati.

Alson je moje tijelo postalo sve zahtjevnije.

Iako sam se trudio biti oprezan skandal je jednog dana morao eksplodirati.

Sutradan, dan je prošao dosadan kao i bilo koji drugi dan.

Ali bojala sam se.

Od početka popodneva moje je tijelo vibriralo i maltretiralo me.

Hoću li imati snage odoljeti više?

Eto, prošao je još jedan dan.

Jedan više, jedan manje.

Evo, uzmite poštu da se potpišete šefu.

Želiš da te vidim večeras kod kuće, dušo?

- Oh! Žao mi je. - Ne, ne, ostani, molim te.

Razumijem da me želiš, to je normalno.

Ali već ih imam tri sastanci za večeras.

Stvarno?

Sa tvojom prijateljicom Sylvie?

I za mene? Oboje istovremeno?

Ali to su Sodoma i Gomora!

Da!

Tačno.

Otkad dovodite djevojke, Ja donosim šampanjac.

Vidimo se kasnije.

Pa, moja mala Carole? Uvijek mlada, lijepa ...

a djevica?

Šta je?

Ne osjećaš se dobro?

- Carole nije ovdje? - Ne, ona je u šefovoj kancelariji.

Zašto se smeješ? Ne postoji ništa izvanredno.

Naravno.

Ali tamo je od pola sata.

Gazdin nećak treba mnogo vrijeme je za potpisivanje tri slova.

- Nije šef unutra? - Ne, otišao je na dva dana u Pariz.

Gospodin Olivier ga zamjenjuje.

Hajde Eric!

Gospodin Olivier je taj koji potpisuje poštu putem punomoćnika.

- Molim te, pokušaj da razumeš. - Razumeš šta?

Da je moja kćer kurva, savršeno!

Nimfo, Jezabela! Bože moj, to mi se moralo dogoditi!

Pusti je da govori. Možda ima izgovor.

Nema opravdanja za sramotu ovog tipa.

Ona će ići!

Ne misliš ono što govoriš?

- Ali gde će ona otići? - Nije me briga.

Bila je moja kći, varala me. Ne znam je više.

Preklinjem te, Bertrande.

Bog traži od nas da oprostimo oni koji nas vrijeđaju.

Šuti!

- Ako želite ići s njom, slobodni ste. - Ne ljuti se mama.

Otac je u pravu. Ne mogu ostati ovde.

Ali ja to ne želim otići bez znanja

kuda idete i kako ćete živjeti.

I neću se sramiti dijeliti kajanje sa tobom.

Kajanje nije zamjena na oproštaj.

U roku od dva dana, ja želite da napusti kuću.

I svi su pohrlili prema prema rigoroznoj provincijskoj logici.

Eric je oprostio Olivieru da zadrži svoj posao

i zaustaviti podsmijeh skandala protiv mene.

U tren oka vijesti stigla po cijelom gradu.

Postala sam kurva ljudi pokazuju na.

Gospodin Dirgrand, moj bivši šef,

bio sjajan čovjek i sa žaljenjem ponašanje njegovog nećaka.

Ali kako popraviti nepopravljivo?

Napokon, bila sam odrasla.

Da me udalji od srama,

predložio je mog oca da pošalje ja da radim u Parizu

kod svoje sestre i otkad je obećao brinula bi se za mene

moja majka se složila da me pusti.

I jednog dana, napustio sam Menton,

izmučen kajanjem da sam povrijedio svoju majku.

Ali nemam vremena.

Da? Čekaj malo.

- Gospođa Carole je stigla, gospođo. - Pusti je unutra.

- U redu, gospođo - Žao mi je, dušo.

Nazvaću te kasnije. U redu, ljubim te.

- Dobro jutro, gospođice. - Dobro jutro, gospođo.

- Jeste li dobro putovali? - Odlično, hvala.

Brat mi je sve objasnio.

Zaboravimo Oliviera.

Njegova nepodnošljiva bezobrazluka je ujednačena sramota za neizmjernost njegove ludosti.

Znam da govorite engleski. Imate diplomu umjetnika.

Šta znate o modernoj umjetnosti? Nema veze.

Moji klijenti generalno su tako neuki

to sa malo memorije brzo ćete se snaći

da ih nateraju da tako misle vi ste obrazovaniji od njih.

Od sutra ćete biti unutra zadužen za radnju kod mog službenika.

Ona će vas staviti u petlju.

Ali morate biti vrlo oprezni jer ćete za osam dana biti sami.

Dok ne nađem nešto bolje, ti ćeš ostati ovdje.

Sviđa li ti se?

To je vrlo lijepo. Ne znam kako da vam zahvalim.

Navikni se ne davati hvala svima.

To će vas izbjeći ima mnogo razočaranja.

- Izgledaš zbunjeno. - Ja? Ne.

Šta ćeš raditi večeras?

Ne znam.

Muriel se dobro snašla.

Shvatila je to da me zavede

morala mi je dopustiti najljepša noć u mom životu.

Slatkoća njenih riječi napio me

koliko i topla vina ponudila mi je.

Živjeli.

Živjeli.

Bilo mi je tako dobro s njom ...

- Dobro vece, Carole. - Dobro veče, gospođice.

Pogriješila sam što sam vjerovala u iskrenosti Murieline ljubavi.

Uskoro bih postala žrtva njenog makijavelizma.

Nisi mi rekao da jesi novi službenik?

- Vrlo je lijepa, zar ne? - To možeš reći.

Hvala ti.

Gdje ste je našli?

To je moj brat koji se smije koji ju je poslao meni.

- Tvoj brat iz Mentona? - On sam.

Selo je prepuno resursa. Ne bismo to smjeli zaboraviti.

A ona je ...?

Mislila sam da si došla razgovarati o poslu.

Da, da, ali, pričaj mi o njoj.

Ko je ona? Kako je ona?

Pa, ona je mala prodavnica koja se prilično dobro pokorava svojoj gospođi šefici.

Malo uzrujan, malo romantično.

Idealna doza za bogate Rimski trgovac u prolazu u Parizu.

Ako mi možete ugovoriti sastanak, Kupim pola vaše trgovine.

Dogovoreno.

Idemo na večeru zajedno sutra uveče.

Nema bolje prilike da potpiše račun prodaje.

Umorni od ovih izopačenosti, Lutao sam ulicama Pariza.

Nisam više mogao izdržati.

Bila sam usamljena, umorna, bolesna, nimfomanka.

Tiho sam rekao sebi: Ja sam nimfomanka

Ja sam nimfomanka.

Ponekad da pređu put bio je dovoljan čovjek na ulici

osjetiti kako se želja povećava opet kroz moje tijelo.

Čega sam se bojala

je da se ta želja mogla preporoditi pred bilo kojim muškarcem.

Bolestan? Da, stvarno sam bio bolestan.

Ali bolest se može izliječiti,

rak se ponekad može izliječiti.

Zašto ne izliječiti nimfomaniju?

- Došao si kod mene, zar ne? - Da, doktore, ali ne za mene.

To je za prijatelja. Čujem te.

Bilo mi je toliko neugodno da nisam mogao pričaj o meni kako kažem.

Tako sam izmislio lik jadna djevojka

koji mi je fizički nalikovao i moralno,

Dozvolilo mi je da joj kažem sve moje avanture od moje nesreće.

Sve je razumjela. Čak i ono što sam želio sakriti.

Izgledate vrlo uznemireno o svom prijatelju.

Moraš mi je poslati ovde.

Je li ozbiljno? Ona je nimfomanka, zar ne?

- Nimfomanka? Šta to znači? - Ne znam, ja ...

Nikada ne koristite medicinski termini

kada zanemarite tačno značenje. Nimfomanija ...

- To je ozbiljna bolest. - Da i ne.

Potrebno je nekoliko tretmana vrlo posebna, vrlo duga.

Hormonalno i psihijatrijsko.

Ali to se može izliječiti.

Možda vaš prijatelj pati samo od lagane traume

koji uzrokuje seksualni poremećaj gotovo uobičajena.

U svakom slučaju, gospođice,

recite svom prijatelju da ne sve tumori su kancerogeni.

Mnogo je manje malignih to benigno.

Bila je to vrsta udobnosti ponuđena je onima koji se suočavaju sa smrću.

Ali, bila sam bolja od bilo koga drugog da znam tačno poreklo mog zla.

Takođe recite svom prijatelju da dođe meni s povjerenjem.

Ne mora se sramiti.

A ako je pažljivo ne pregledam,

Ne mogu ništa reći o njenom slučaju.

Sljedeći.

Pohvalila je Muriel Bruno ima dobro obrazovanje.

I lako sam joj vjerovao.

Bio je ukusan podsmijeh. Govorio je tečno.

Bio je vedar, inteligentan, galantan. Ali na kraju ...

Mislim da nisam mogao potrošiti ljepše veče negdje drugdje.

Sa Muriel su napravili vrlo lijep par.

I pitao sam se jesu li bili ljubavnici.

Tada sam pomislio na svoje pitanje bio prilično naivan.

I odjednom pred ovim čovjekom i ova žena,

Osjetio sam tako brutalnu želju da sam htio vrisnuti.

Ali suzdržao sam se.

Ponovo sam se postidio zbog ovoga bolest koja je pala na mene.

Muriel, s velikom intuicijom, vjerovatno osjetio moju zbunjenost.

- Oh! Žao mi je. - Nije to ništa.

Nisam znao tvoj vampirski apetit.

Šarmantan.

Vi ste vrlo lijep par.

Kad bi samo Carole bila opuštenija.

Prešlo je iz lošeg u gore vrlo brzo ...

I svukao sam se i pustio sam igraju se sa mnom.

Ne mogu se oduprijeti,

razbijena između srama i želja raste u meni.

Nažalost, želja bio najjači.

Bila sam tako slaba.

I igrali su tako dobro.

Bio sam njihov zatvorenik moje želje.

A bio sam još sam i zbunjen.

Nije bilo svrhe ponovnom posjetu liječniku

ako bi to trebalo potvrditi moje mračne slutnje.

Ne.

Definitivno medicina nije mogla uradi bilo šta za mene.

Tada je postojao posljednji resurs: Religija.

Do sada, svi principi koji moji roditelji su me usadili u mene

više me mučilo nego bilo šta drugo.

Prvi put sam pomislila da vjerujem u Boga bi mogla biti moja nada za spas.

Dobro jutro, tražite li nekoga?

Ne, ja ...

Ova crkvena vrata su uvijek teško otvoriti, ali ući.

Molim te, posle tebe.

Sta nije u redu?

Jesi li bolestan?

Odmori se trenutak.

Da li bi više volio da ostanem uz tebe ili ja da odem?

Pa, mogu li ići i posvetiti se svom stadu?

Naravno.

Hvala ti.

Pa, dijete moje ...

Dobro jutro, gospođice.

Kasniš, Carole.

To je mana koju ja ne mogu podnijeti moje zaposlenike.

Ali možda si se navikao da ideš u krevet kasnije otkako je u Parizu.

Pretvarala se da se ne sjeća naša noć da me ponizi.

U stvari, to jedva da je važno.

Vaš privatni život me ne zanima.

Ali pod bilo kojim okolnostima, Želim doći ovdje prije tebe.

Idite i ispunite obrazac za narudžbu gospodina Garruccija.

- Sjećaš li se onog Italijana koji ...? - Naravno, gospođo.

Savršeno, volim kad moj zaposlenici imaju pamćenje.

Kad završite, možete ići kući.

Zatvorim trgovinu na mjesec dana.

Muriel je odlazila na putovanje posao u Japan.

Ponudila mi je mjesec dana odmora.

Ne iz velikodušnosti

ali da dokažem da mogu samo se obradujte

da živi pod njenom dominacijom.

Za promjenu krajolika,

Odlučio sam uzeti nekoliko dana odmor na obali Atlantika,

koju još nisam posjetio.

Koristeći automobil koji Muriel me se odrekao do njenog povratka.

Otišao sam tamo vedrog jutra.

Idem u Arcachon. Je li u vašem smjeru?

- Da, čak idem i dalje. - Sreća moja.

- Mogu li ući? - Naravno.

Hvala ti.

Sta nije u redu?

Jesi li lud?

Pusti me.

Pusti me!

Pusti me!

Od tada nisam bio isti.

Znao sam svoju bolest bio svemoćan.

Zašto se boriti protiv nemogućeg?

Prvi put je to bila prilika to te je dovelo ovde.

Ali danas?

Je li važno znati kamo ideš? ako ne znate ko ste

Šta je?

Trebam li te

Sveštenik je to znao

bila potrebna Božja priroda da se potraži prema muškarcima.

I odmah sam mu povjerovao.

Da se oslobodim svojih strepnji, Detaljno sam ispričao svoju priču.

Kako sam živio u Mentonu,

pod kojim okolnostima Otišao sam,

ono što sam postao.

Ali činilo se da ga ništa nije šokiralo.

Možda ovo smatrate normalnim.

Ali ko kaže da Bog vjeruje ista stvar?

Bog uvijek oprašta onima koji pate, grijeh koji čine.

I ako to ponekad kažem Uživao sam ...

Utjecaj bjegunaca koji ste tada plaća s puno patnje, zar ne?

Toliko boli, oče! Telo, ono dušo, u meni je sve trulo.

Ne. Svesni ste ovog zla u vama.

Šta će vam trebati sada je volja za borbom.

- Osećam se tako slabo. - Bog te testira.

- Odlazi kad mi zatreba ... - Ne griješi nad nadom!

Za početak, jesi li ići kod doktora?

Da, pa ... ne ... da ...

Siguran sam u to bolesno tijelo

sprečava istinsko zacjeljivanje duše: "Mens sana in corpore sano".

Morate biti aktivni umjesto povlačenje u sebe

i vaši mali problemi.

Da, da, vaši mali problemi, vrlo mali problemi,

u pogledu glavnih problema Bog nanosi svim ljudima.

Šta ako ste imali smrtonosnu bolest?

- Radije bih ... - Ne, ne bogohulite.

Čuje te.

On je svuda,

Čak i ovdje.

- Ima samo tri lista. - Četiri. Zar ne vidite četvrti?

Ovde je kao Bog.

Pa, dosta je bilo govora o njemu.

Razmislite o njemu, biće sve u redu.

Mislim na njega, ali ...

Misli manje na sebe i više o drugima.

- Nemam nikoga. - Jednog dana će neko sigurno doći.

Sve će biti bolje za vas.

U međuvremenu, zašto ne potrošiti pametnije svoje vrijeme

i učiniti dobro djelo?

Ne znam ... Posveti se sebe na neku aktivnost.

Slijedeći savjet sveštenika, I registrovan na Univerzitetu u Parizu.

Učio sam sa žarom kurs filozofije.

Nažalost, moja bolest bila jača od moje volje.

Opet sam poludio.

I mislio sam na zlo koje me mučilo.

- Vidimo se u subotu, idemo u Deauville. - U redu.

Zbogom.

Zbogom.

Ne ne! To nije moja krivica!

Da, uzmi bič i udari me! Osjećam se tako dobro.

Ne!

Ne želim, ne želim želim ponovo vidjeti svog oca.

Ako sazna ko sam ...

Da, Muriel ...

Polako ... ovako ...

Vidiš, oče ...

Vaše su propovijedi bile beskorisne.

Međutim, molila sam, molila sam. Moj bože!

Bože! Pomozi mi!

Spasi me!

Opusti se malo sada.

Na sigurnom ste.

Ja sam ovdje.

Neću te napustiti.

To je to. Pokušajte se malo probuditi.

Previše sna vas je umorilo. Pokušajte pogledati oko sebe.

Hajde!

Otvori oci.

Svjetlost će vam dobro doći.

Ti ćeš je spasiti.

Mlado tijelo ne prihvaća smrt tako lako.

Spasiti tijelo nije ništa, Tačno, oče?

To je dobro, ali u pravu si, nije dovoljno.

Pridružimo se našim naporima ako želimo da ona ...

Ali medicina ne može učiniti ništa

protiv nekih poremećaja uma?

Znaš je, oče. Pričaj mi o njoj.

Pomozi mi da joj pomognem.

U njegovom deliriju čuo sam da ...

Zaista je prilično posebna slučaj, prilično jadan.

Ova djevojka je imala ...

Ne ostavljaj me na miru. Sama, sama s njim.

Izgubljen sam.

Da, izgubio sam se.

Jednom riječju, ona kaže da je nimfomanka.

Kao da je ponosno tvrdila njena sramota zbog ove bolesti.

Ali šta ona zna?

Je li ugledni liječnik dijagnosticirao ... - Mislim da ne.

Ali u njenom slučaju je ozbiljnije zapravo vjerujući da je nimfomanka

zbog određenog seksualnog poremećaja, po mom mišljenju,

ona se ponaša kao pravi nimfoman.

Da li se ovo odnosi na psihijatrijsku medicinu? - Prilično psihosomatski.

U tom slučaju tretman može biti duga i osjetljiva,

sa neizvjesnim ishodom.

Ali ona mora biti spašena!

Čini se da njen slučaj uzimate k srcu.

- Dužnost je liječnika ... - Ne razumite me pogrešno.

Naprotiv, odao sam počast doktoru i čovjeku.

Ne! Ne! - Hajde, opusti se!

Da, možeš.

Možete i morate učiniti šta Ne bih mogao.

Ona je vrlo usamljena djevojka ne može očekivati ​​ništa od njene porodice.

Neću je odvesti u svoju kuću! Nisam oženjen, ali ...

Doktore! Tražio sam te. Imala je nova kriza pa sam joj dao tabletu protiv bolova.

Veoma dobro. Sta jos?

Njeni roditelji. Njegov otac poslao je brzojav, Ne može doći po nju.

Šta da radimo? Ne možemo joj dopustiti idi kako je došla, sama i bolesna.

- Pripremite njene stvari, ja ću je uzeti. - Ali ...

- Htio si nešto reći? - Ne, mislio sam ...

- Da sam pogriješio? - Ne, naprotiv.

Izvini.

- Bojim se svega toga ... - A ja više uopšte nemam strah.

Carole je spašena.

Kako zavidim tvojoj vjeri u Boga.

U Boga i ljubav takođe.

Bogu je također potrebna ljubav, a i meni i ti i ona, svi mi.

Michel je održao riječ.

Odveo me kući.

Učinio je sve što je moguće učiniti da se osjećam ugodno.

Nikad u mojoj roditeljskoj kući, Osjećao sam se kao kod kuće.

Samo sam zadrhtala od ideje da budem nesposoban da mu plati za sve ove nevolje

i razočarati ga podlegnuvši opet na ovu strašnu bolest.

Imali smo duge razgovore u ovom cilju.

Kakvo olakšanje razgovarati s njim svom dušom,

liječniku kao i čovjeku.

I kako je znao slušati.

Nije trebao ni razgovarati.

Osjećao sam da je sve razumio, a da me ne osuđuje.

Prekinuo me je tek na kraju.

Kad sam završio.

To je to. Vi sve znate.

Ja sam neizlječivi nimfoman.

Ti nisi pravi nimfoman.

Video sam neke.

A ove jadne djevojke nikad ne bi govorili ste kao što ste upravo govorili.

Ali možda, za trenutak, Bit ću vrlo nervozna

i iznenada ću poželjeti ...

Ne, Carole.

I sigurno da ću te imati pregledao vrlo pažljivo.

Zaista vrlo pažljivo.

Michel me odveo da vidim nekoliko medicinskih specijalista.

Pretrpio sam preglede, analize, testove, intervjui i testovi svih vrsta.

Ne ne.

Boli li te ovdje?

Šta misliš ovde?

Boli li?

Šta kažete ovdje?

Izgleda da je sve tačno.

Što duže i bolnije bila je psihijatrijska analiza.

Moj ispitivač nije imao milosti, ni pristojnost.

Prvi put nisam odgovorio na njegova pitanja.

Ali Michel me izgrdio.

Morate odgovoriti na njegov pitanja, Carole.

Ne mogu, njegova su pitanja tako indiskretan

i boli me kad se sjetim nekih detalja.

Ali moraš.

Vaše iscjeljenje ovisi o tome.

Pokušaj se sjetiti.

Ovaj čovjek.

- Vi ste ga isprovocirali! - Ne!

Nisam htio ići tako daleko. Bilo mi je tako neugodno.

Ali moja je želja bila najjača i nisam mogao da se borim.

- Nastavi. - Ne mogu više, ne mogu se sjetiti.

Ti moraš! Tada ćete osjetiti s olakšanjem. Posljednji napor.

Izostavljao sam ih sesije potpuno iscrpljene.

Srećom, bio je ovdje.

I rekao sam sebi da je sve što sam radio, sve što sam pretrpio, bilo je za njega.

Sama koju nikada ne bih imala hrabrost, ali za njega ...

Za tebe, za tebe, Michel.

Odjednom sam osjetio želju da ga vidim, da svoje telo stavim uz njegovo.

Da li se moja bolest ponovo vratila?

Ili neodoljiva sila koja me privukla Michelu i ...

Obući se.

Uđi unutra.

Ne, ne, za volanom.

Upali auto.

Pokreni!

Bio sam šokiran.

Michel je to prvi put imao pogrešno razumio moje namjere.

Jer ja, znao sam, jesam konačno shvatila.

Sila koja me je gurnula da uđem večeras u njegovu sobu

nije imao nikakve veze sa nezdrave želje, seksualne

i čisto fizički, to me bacilo u zagrljaj ljudi u prošlosti.

Dokaz je da ja nije se stvarno stidio.

I mogao sam mu pogledati ravno u oči. To je onaj koji je spustio pogled ispred mene.

Tada je shvatio da sam zaista ozdravio.

I zato sam se toga držao noć i ovu ekspediciju automobila

sjećanje odjednom užasno i divno.

Nekoliko dana kasnije, ...

Je li to bila šansa ili ne nesvjesna volja od mene,

šta god da je bilo, moji koraci odveo me u dobro poznato susjedstvo.

I upoznao sam Muriel.

Carole!

Carole, dušo!

Kakvo ugodno iznenađenje!

Zašto si me napustio? - Pre ste vi ti ...

Nemojmo se svađati za tako malo. Hajde.

Da li se bojite?

Saznao sam za tvoju glupu nesreću. Hvala Bogu, ti si božanstven.

Izgledaš kao zaljubljena devojka. Kako je on?

Visok? Zgodan, mlad, inteligentan?

Naravno, pošto ga voliš.

I fizički, je li sve u redu?

Vidim. Neke kinkove.

Ali to je normalno, pogotovo kod vas temperament malo poseban.

Naravno da je to između nas. Ja sam tvoja prijateljica, Carole.

Jeste li znali da je Bruno u Parizu?

Htio bi te opet vidjeti.

I ja isto.

Priređujem malu zabavu kod kuće prekosutra. Ako ti se sviđa.

Ako se tvoje tijelo osjeća, Carole ...

Naravno da možete ponijeti čovjek vašeg života.

Računam na tebe, Carole!

Pogriješila sam pratiti i slušati Muriel.

Pred Michelom sam osjećao neudobno.

Trebam li govoriti ili šutjeti?

Morao sam da se priznam ocu.

Kao da sam predvidio opasnost ili nova zamka.

Uzalud sam gledao.

Ali našao sam drugog savjetnika i shvatio sam gdje mi je dužnost.

Morao sam sve reći Michelu.

Samo njemu sam mogao i morao reći sve. To sam odmah i uradio.

Njegova reakcija je iznenadila ja malo na početku.

Dobro si mi rekao.

Znao sam od juče su nešto skrivali od mene.

Oprosti mi.

- Znaš šta ćeš raditi? - Ne idem tamo.

- Naprotiv. - Ali ...

Čega se ili koga bojite? Muriel? Bruno ili ti?

Zaista, ako vas zamolim da pređete na to zabava to je zato što ti vjerujem.

Šta ako se pustim uvući kao prije?

Ne, Carole.

Nisi ista žena kao ranije.

Tada sam shvatio da je bio u pravu.

Predao me je na posljednjem testu.

I morao sam se ponašati iskreno, u vezi sa mojom ljubavlju prema njemu,

i pokazujem se dostojnim njegovog povjerenja.

Pripremio sam se uz nezamislivu nevolju.

Hej! Vidi ko dolazi.

Ja nikada!

Dobio sam okladu, bio sam siguran nije mogla odoljeti iskušenju.

Moj dragi.

Kakvo veselje vidjeti vas!

Ne možete zamisliti zadovoljstvo Moram te ponovo videti!

Ako vaše tijelo voli ...

Ostavljam te. Nećete se osjećati usamljen sa ovo dvoje.

prijevod: aloysius70