Original subtitles

NETKO ZVONI, OTVORITE VRATA

Scenarist Aleksandar Volodin

Redatelj ALEKSANDAR MITTA

U glavnoj ulozi Lena Proklova

� Premlada sam,

� premlada sam da

� da te volim.

� Premlada sam da

� da izlazim sama s tobom.

� I nije potrebno,

� nije potrebno

� da ti i�ta govorim,

� jer ti zna�

� mnogo vi�e nego ja.

� Dopusti mi da pro�ivim

� romanti�nu ljubav

� u o�ekivanju

� da �e do�i taj dan,

� ali ne sad.

� Premlada sam,

� premlada sam

� da te volim.

� Premlada sam...

Kli�u�i se po jutarnjem snijegu, prijatelju, predat �emo se bijegu

nestrpljivog konja... -Dovoljno. �to je to prijatelju?

"Na�elnik na�eg pionirskog odreda, u�enik je 10. razreda Petja Krju�kov."

Dakle, ponovimo: �to je obra�anje?

Ne vidim nijednu ruku.

Lena Orlova, izvoli. -Obra�anje je rije� kojom se obra�aju.

Kako lo�e danas razmi�lja�, sjedni. Metelkine, pomogni joj.

Obra�anje su rije�i koje...

Obra�anje su rije�i koje ozna�avaju...

To su rije� ili rije�i koje ozna�avaju...

...one kojima se obra�aju.

Jedva da si odgovorio. Sjedni. A Tolja Bardukov ne slu�a.

Navedi primjer obra�anja.

S ulice dopre krik: "U pomo�! I umukne." -Gdje je tu obra�anje?

I umukne. -Djeco, danas me pla�ite.

Tanja, Tolju sam smjestila kraj tebe kako bi ga potaknula.

Ali zasad ne vidim nikakav pomak. Navedi mu primjer obra�anja.

Hej, dru�e, vi�e �ivota! -Vrlo dobar primjer obra�anja. Sjedni.

Zolotuhina, navedi primjer.

"Bako, odlo�ite pletivo." -Napi�i to na plo�u.

Mananjikov di�e ruku. -Drugovi, �ivimo u velikoj epohi.

Mo�e� li malo glasnije? Reci. -Drugovi, �ivimo u velikoj epohi.

Zbog �ega je to dobar primjer, djeco?

Zbog toga �to je obra�anje odvojeno od re�enice uskli�nikom.

Tiho, djeco, objasnit �u. Zadnja klupa, navedi primjer.

"Dosada�nji rad pionira u na�em razredu ima mnogo nedostataka."

Jesi li se prijavio u dobrovoljce?

Naveo je pogre�an primjer. -Dobro. Za�to?

Zato �to zamjenica ne mo�e biti obra�anje.

Zamjenica ne mo�e biti obra�anje, jer ne nazna�uje onoga

komu se obra�aju govorom. Tro�ine, navedi pravilan primjer.

Momci, idete li na kupanje? -Dobro, ali mislim da smo to ve� naveli.

Hajde jo� malo razmisli.

"Hajde, Sunce, zasjaj ja�e!"

Odli�an primjer, jer je obra�anje gdje?

U sredini. -Tako je. Dobro.

Sad mi objasnite kojim znakovima izdvajamo obra�anje.

Ne�ajeva, �to izvodi� s tom bilje�nicom?

Nadala sam se da �e Ne�ajeva popraviti Bardukova.

A ispada suprotno, on lo�e utje�e na nju. Za�to sklanja� bilje�nicu?

Kad se zavr�ava sat? -Za 15 minuta. -Za 20. -Hajde, reci.

Sat se zavr�ava kad vi ka�ete da je zavr�en. -To�no.

Daj bilje�nicu, Tanja. Daj, daj. Kod mene �e joj biti mnogo bolje.

A i ti �e� biti mirnija. Tako.

Vrlo mi je drago �to imate tako divnog na�elnika

i �to pi�e� o njemu, ali sad smo na nastavi. -Zaljubila se u njega!

Ne�ajeva, �to to radi�? Ustani!

Vrlo mi je �ao, ali morat �e� do kraja sata biti u hodniku.

(Jedan, dva, tri,)

(daj da vidim)

(tko voli kavu,)

(a tko voli �aj.)

(Jedan, dva, tri.)

Ne�ajeva, za�to te izbacila?

Kako ne zna�? Sjedi� na nastavi, a u�iteljica ti iz �ista mira ka�e:

Ne�ajeva, iza�i iz u�ionice!

Naljutila si se na nju? Da te mo�da ne voli?

Zna�i, ne �eli� razgovarati sa mnom? Boji� me se?

U ovom slu�aju to me zanima posve op�enito.

Dajem ti rije�, ne kao na�elnik. Da su te mu�ili neprijatelji

i da si se tako ponijela, bio bi to podvig.

A u ovom konkretnom slu�aju to je jednostavno smije�no.

I neaktivna si nam, ne tra�i� prve pionire.

Svi ne�to tra�e, samo ti ni�ta.

Recite, molim vas, �ive li u va�em stanu prvi pioniri? -Molim?

Jo� jedan kat.

�to trebate, cure? -Recite, �ive li kod vas prvi pioniri?

To su oni koji su bili pioniri 1923. godine. -Kakve to goste imamo?

Zamisli, tra�e nekakve prve pionire.

U na�oj su obitelji samo prvi oktobarci.

Oprostite.

Nema nikoga.

Dolazi nam lije�nik.

Recite, molim vas... -O, maleni! -Oprostite, molim vas,

tra�imo organizatore prvih pionirskih odreda.

�ivi li mo�da tko od njih kod vas? -Iz otprilike 1923. godine?

Zatvorite vrata. -Za�to ga nosi� tu? Dijete se prehladilo,

a sad �e se i umoriti. Da, da. -Zvonilo je pa sam otvorio.

Bez tebe �e otvoriti. Idi. �to trebate, cure? -Tra�e neke pionire.

Onda trebate Petju. Hej, na�elni�e! Do�li su ti pioniri. -�to?

Evo me odmah.

Pri�ekaj trenutak. U redu?

Pomislit �e da smo namjerno do�le. -Neka pomisli. -Ne. Ja idem.

Daj, dosta! -Ne mogu, idem. -Sad je kasno. -�to se dogodilo?

Nismo ni znale da vi �ivite ovdje. Kakva podudarnost.

Mi smo crveni traga�i, obilazimo stanove.

Ba� smije�no, zar ne? -Smije�no. Svaka �ast. Ne�ajeva obilazi.

To se cijeni.

Samo, zna� li ti za�to trebamo stare pionire?

Zna� li ti? Objasni joj. -Da odgajaju mladi nara�taj u staroj tradiciji.

U tradiciji pionirskog pokreta. Ali u na�em ulazu vi�e ne tra�ite.

Tu nema nikoga. Zapravo, u cijeloj zgradi nema nikoga.

Vidi�, ba� dobro da smo do�le, uzalud bismo tra�ile.

Hajdemo onda. Dovi�enja. -Oprostite.

Natalija Ivanova, stigli su vam pioniri.

�to je s vama? Tolike dane nitko nije dolazio,

makar da poduzme mjere, da ne�to obavi. Za�to tako?

Ako ste se ve� ne�ega latili, onda to treba privesti kraju.

U�ite, u�ite u sobu. -Bako, to nismo bile mi.

Sigurno vam je netko drugi dolazio. -Prijavljivala sam to.

Da bar �alju uvijek iste. A ne danas jedne, sutra druge.

Sve je to neodgovorno. Sastavila sam spisak: lijevo je �to treba kupiti,

desno koliko �to stoji. Tu je novac. Sve je to�no.

Prebrojte ga, da ne bi bilo nesporazuma.

Lijepe, skromne cure. Lijepo sve obavite i javit �u va�oj �koli.

Kako se prezivate? -Ne�ajeva i Orlova.

Ispratite me u polikliniku, poslije �u zapisati.

Bako, a da ne �ivi kod vas u stanu tko od prvih pionira?

Otprilike iz 1923. godine. -Kod nas su se stanari otada

valjda tri puta promijenili. 1923-�e godine? Ivanusjevi, �eredni�enko,

oni su bili huligani. I Pa�ka Sinicin bio je huligan.

A Vasja Dresvjanjikov bio je tih, poslu�an dje�ak,

stalno je �itao novine, sigurno je bio pionir. Idite u blok B, stan 7.

Samo hodamo i hodamo, a radi �ega?

Sad �emo jo� dvoriti tu staricu. Nismo mi timurovke,

nego crvene traga�ice. -Jo� ne znamo pod koju �kolu spada.

Ide� li? -Idem.

Dobar dan. -Dobar dan, slu�am.

Recite, molim vas, �ive li kod vas Dresvjanjikovi? -�ive, valjda.

A gdje su? -Gdje? �uj, gdje �ive Dresvjanjikovi? -Koji Dresvjanjikovi?

Koji Dresvjanjikovi? -Kako koji? Svejedno. Bilo koji Dresvjanjikovi.

Bilo koji Dresvjanjikovi. Objasni im sam. -Dresvjanjikovi su se preselili.

Zamijenili smo se s njima. Plotnjikova 12, stan broj 22.

Preklinjem te, ne daj se ometati. Dovi�enja, djevojke. Slu�aj...

Ovo treba povu�i gore.

Da njih pozovemo?

Sad je nezgodno.

Nitko ne gubi toliko vremena na te potrage, samo mi.

Nama najvi�e treba.

A koja si ti? Bezobraznice!

Lena!

Zdravo, Ne�ajeva.

Zdravo. -Ne�ajeva, hajde s nama.

Ju�er sam gledala televiziju, bila je odli�na emisija.

Makni se odavde!

Zdravo, Ne�ajeva.

Petja, �to s ko�arka�kom mom�adi? Jo� nije kompletirana. �to �emo?

Francuska ve�er se otkazuje. Ba� nitko ne �eli nastupiti.

Uop�e ne znam �to �u. Potpuno sam sama, a sutra je zadnja proba.

Dobro, ne�to �emo smisliti. Smiri se.

Sve �u sam obaviti pa �emo razgovarati.

Petja, na� razred je prvi po �isto�i! -Svaka �ast!

Ne�ajeva, ne�to si mi htjela re�i? -�to se ti�e Kulikovi�a,

opet sam imao pravo. Sad moram sve raditi umjesto njega.

�uj, Bazejeve, poku�aj se koliko je to mogu�e ne �aliti. To je ru�no.

A tko se �ali? Samo vas obavje�tavam kao na�elnika.

Trebam li vas obavijestiti ili ne? -Ne, �ali� se. Glas ti je �alostan.

Dobro. Neka nitko ni�ta ne radi.

Ina�e je kod nas slabo organiziran i dru�tveni rad. -Za�to slabo?

Nema ga dovoljno. -U kojem smislu? -Pasivan je.

Pa ti si najpasivnija u razredu. Ni na �to se ne odaziva�.

Iznesi prijedloge, saslu�at �emo te.

Mo�emo osnovati odjel za humor. �kolska smijalica. -Eto vidi�.

A ti ka�e� da je neaktivna. Anga�iraj je. -A mi obilazimo stanove. -Da?

Obi�le smo ih ve� 47. -Neka, samo naprijed.

Bili smo kod jedne starice. Zamolila nas je za pomo�.

Stalno je posje�ujem i poma�em joj. -Zna�i, sad si timurovka?

�uj, to mi se svi�a kod tebe.

Da? -Recite, molim vas, �ivi li ovdje Vasilij Dresvjanjikov? -�ivio je.

A gdje sad �ivi?

Mo�e� li odgovoriti gdje sad �ivi? -Ne znam gdje sad �ivi.

Ima li koga od odraslih? -Nema nikoga.

Zna� li je li taj Dresvjanjikov 1923-�e bio pionir?

Ne znam. -Lo�e je to �to ni�ta ne zna�.

A za�to pita�? -Treba mi.

�uj, a tko ti je taj Dresvjanjikov? Ro�ak?

Tko je on? Nitko. -Samo susjed. Da? -Otac.

Napustio vas je? -�to te briga? -Ni�ta. Oprosti.

�uj, mo�da je ipak bio prvi pionir?

Bronnaja 7, stan broj 18. -�to? Ah, Bronnaja, stan broj 18. Hvala.

Ti ne�e� sa mnom?

Recite, molim vas. �ivi li tu drug Dresvjanjikov? -Da.

Dru�e Dresvjanjikove, rekli su nam da ste bili prvi pionir.

Pa? -Malo je �udan. -Puno pije. Sad imam novog oca.

Ne pije, ne pu�i. Ima �ir na �elucu. Popije samo �a�icu prije ru�ka.

Uzet �u ja. Dajte mi dvije karte. -Uzmi kartu.

Kako se zove�? -Gena. -A ja Tanja.

Imate dobroga pionirskog na�elnika u razredu? -Nije lo�.

Na� je jako dobar. Prija�nja na�elnica bila je lo�a.

Jedino joj je bila dobra pletenica. Razred nam je nagra�en na radiju.

Zna� onu postaju koji svira "�iroka je moja domovina"?

Sve zahvaljuju�i na�elniku.

�uj, a mo�da ti je novi otac bio prvi pionir?

Ili zna za one koji su bili? -Znanaca ima mnogo.

Ho�e� da sad svratim k njemu? -O, naravno.

Dobar dan. -Kod koga idete, djeco? -Do orkestra, Kolpakovu.

Da? Hajde.

� Bog nas je stvorio da podi�emo djecu,

� da poma�emo djecu bez kraja.

� Bog nas je stvorio da podi�emo djecu,

� no uz malo sre�e, uz malo sre�e, djeca �e uzdr�avati oca.

� Uz malo sre�e, uz malo sre�e, uz malo sre�e, k�i �e uzdr�avati oca.

� Uz malo sre�e, uz malo sre�e, uz malo sre�e...

Dobro, hvala. Neka se orkestar odmori.

�to se dogodilo? -Striko Pa�a, upoznaj se, ovo je Tanja.

Tanja? Drago mi je. Zdravo. I, �to je?

Trebamo �ovjeka koji je organizirao prve pionirske odrede. -Dobro.

Oko 1923. godine. -Pioniri, dobro.

Ima� kakve znance. -Ja?

Naravno, imam. Saznat �u. Sutra. U redu?

Za�to odga�ati? Daj odmah. -Ne moramo odga�ati.

Mo�emo i odmah to ra��istiti. -Idemo?

Idemo. Zapravo me ne trebaju. Pustit �e me.

Brzo �emo. -Zdravo, Pa�a, kako ide?

Hvala. Aleksandre Naumovi�u, nije lo�e. Ne, to je...

Zdravo, Pa�a. -Tu su dvije �ene.

One poznaju sve na svijetu.

Po�tovanje. -Dobar dan. -Kako se �ivi?

Znate, ka�u da je �ivot kao zebra, malo bijele pruge pa malo crne.

A meni su sve crne.

Hvala lijepa. -Znate, prije sam, dok je mu� bio �iv, bila �utljiva.

Mu�u sve ka�e�, a poslije ne treba� ni s kim razgovarati, �uti�.

A sad sam postala razgovorljiva. -Recite, molim vas,

znate li koga od organizatora prvih pionirskih odreda?

Iz 1923. godine, otprilike.

No, bude li prilike, saznat �ete. -Potrudit �emo se. -Rije�it �emo to.

Dovi�enja, ostajte mi zdravo. Po�imo, djeco.

Dobro, poku�at �emo obuhvatiti �to vi�e stanovnika.

U onoj prodavaonici radi jedna djevojka.

Godinama sam kod nje kupovao po 20 dg kobasice.

Vrlo dru�eljubiva djevojka. �ak ima zastavicu.

Ona sigurno zna. Po�imo.

Vas trebam. Pri�ekajte ovdje.

�to trebate? -Dobar dan. Samo trenutak, lijepo vas molim.

Ni�ta ne trebam. Ni�ta ne kupujem.

Samo sam trebao re�i djevojci dvije rije�i.

Dobro, stat �u u red. Evo, stojim u redu, ne sva�ajte se.

Morate se dr�ati reda. -Dobro.

Dobro je, na�i �e nekoga.

Evo va�e kobasice, 20 dg. -Ne. -Ne? A �to trebate?

Oprostite, stigla mi je smjena. Za�to kasni�?

Zna� da u ovo vrijeme moram dojiti. Ne razumijem.

Malog sam pratila u �kolu. -Jurim! -�to trebate?

Ja? -Gra�anine, ne zadr�avajte red! -�to je ovo. sarma? -Da.

Molim vas, koliko ko�ta sarma?

Bilo mi je neugodno pitati, a i sigurno ni�ta ne zna.

Zato za ve�eru imamo sarmu. Voli� sarmu? Ja je jako volim.

Nisu to kotleti. Ipak je to sarma. �ekajte.

Eno �ovjeka koji �e sve u�initi za mene.

Ipak ja vodim amaterski orkestar.

A milicija zna stvari o kojima niste ni sanjali. Brzo �u.

�to to radi? Sigurno �e se u ne�to uvaliti.

To nije on.

Izdaleka su svi tako sli�ni. Ho�ete li sladoled? -Naravno.

Molim vas, dajte mi tri.

Uzmi.

Koliko sam du�an?

Tanje�ka, a gdje ti �ivi�? -Odavde se vozim metroom.

Ne mora� ku�i? -Ne.

Mi moramo, mama nas �eka. -Idite onda.

Tebe ne �ekaju doma? -Nema nikoga. -A gdje su?

Tata mi je geolog. -A mama? -Mama je oti�la k njemu.

Kako to?

Kako su tebe ostavili? -Imamo dobre susjede.

Genka, a da odemo k nama? Je li to zgodno? -Naravno.

Samo �to prije, da mama opet ne ka�e kako je ve� kasno.

Ba� zgodno, hajdemo. Va�no je da ne bude� tu�na.

Na�i �emo mi tebi pionire. Bar pionira kod nas ne manjka.

A sad �e� se upoznati s na�om mamom.

Nikad nije bila prva pionirka, ali je dobra osoba.

Tako. Jedan, dva, tri, pioniri smo mi.

Mama se vjerojatno naljutila. -Mo�da je kod Marje Dmitrijevne?

Mo�da je kod Marje Dmitrijevne. Iako je ona na odmoru.

Ili kod Nata�e? -Najvjerojatnije je kod Nata�e!

Doveli smo curu i prepustili je sudbini. Skini se, Tanje�ka.

U�ite.

Vi pro�avrljajte, a ja se idem pobrinuti za jelo.

Gdje nam je otvara� za limenke?

Evo nam otvara�a za limenke.

�to je, Gena? Brini se za svoju go��u. Sjedni, molim te, Tanje�ka.

Sjetio sam se, izgleda da je mama ipak oti�la k teti Nata�i.

Vidi�, mama ti nije lako �ivjela, zato sad moramo biti

vrlo pa�ljivi prema njoj. -Dobro.

Evo, i Tanje�ka...

I ona se ljuti na mamu �to ide k tati.

Najlak�e se naljutiti. -Ne ljutim se.

Tako i treba. Tata odlazi zadugo, na pola godine, godinu.

Mama ne mo�e bez njega pro�ivjeti ni tjedan. Ti to ne razumije�.

Zamisli kako mama bez njega pati. Zato ide k njemu.

A tamo mi stalno piskara pisma. -Eto vidi�.

Zna�i, ne mo�e ni bez tebe.

Vidite, u �ivotu mnogo toga nije kako se �ini na prvi pogled.

Evo, na primjer, stol. Stol kao stol. Stol.

A zapravo uop�e nije.

Zapravo se doga�a vrag zna �to. Vrte se atomi.

Ve� ste odrasli, zar ne? Morate razumjeti �to se u �ivotu doga�a

na prvi pogled, �to na drugi, a �to pak, da tako ka�em, na tre�i.

Mama je stigla.

Mama je stigla!

Dobar dan. -Dobar dan.

Gena, daj mi papu�e, molim te.

Sad �emo imati veliku obiteljsku ve�eru.

Hvala.

Gle.

Prostri stol.

Molio sam te da ne ide� k njemu.

Vidim koliko te to stoji. Svaki se put vra�a� prakti�ki bolesna.

Mora se naviknuti na to da nema dadilju.

�to dulje bude� i�la k njemu, to gore. Misli malo i na sebe.

Ne mo�e� tako. Ionako mu s ni�im ne�e� pomo�i.

Ne mogu mu pomo�i.

Kao da sve radi meni u inat. Da vidi� kako se zapustio.

Dr�i se on. Zna� da se zna dr�ati. Ali vidim da se raspada nao�igled.

Pa�a, opet pije!

Do�la sam mu, htjela mu pomo�i, bar sobu po�istiti. Ispsovao me.

Uzrujala sam se, i�ivcirala, krenuo je nepotrebni razgovor.

Ruke operite, ruke operite.

Idem ja doma. -�to ti je?

Ve� je kasno.

Za�to pred Genom? Neugodno mu je. -Razumijem, sve razumijem.

�to je to? Odmah to skini. -Bolje da svratim drugi put.

Ve� je sve na stolu.

Ba� je fina juha. -Da?

Zdravo. -Zdravo. -�uj, mo�e� li mi pomo�i? Nekoga treba izlemati.

Ne boj se. U na�em razredu svi su mu�ki patuljci.

Eno ga. Pozovi ga i udri, a ja �u se skriti. Dobro?

Ti, do�i ovamo.

Za�to? -Do�i, ne boj se. -�ega bih se bojao?

A za�to sti��e� �ake? -Gdje ih sti��em?

Striko, ovaj je navalio na mene. -Makni se, ne navaljuj.

�to si navalio? -Bje�i, budalo!

�to ti je? -Dosta je, bar sam ga zapla�io. -Zapla�io!

Tolja. Bardukov.

Tolja. -�to ho�e�? -Do�i ovamo, ne boj se.

Do�i. -�to ho�e�?

Evo ti! -Ne tuci me! -Evo ti! Za ono "zaljubila se".

Djeco! Gena! Tanje�ka!

Pazite.

Vragolani, mo�ete re�i da ste imali sre�u.

Striko Pa�a. prehladit �ete se. -Hvala.

Zahvalite mi, na�ao sam vam pionira, slavnog violinistu

za kojega zna cijelo civilizirano �ovje�anstvo, zamislite.

Skinite se. Ne brini se, to je moj kolega. Skoro pa prijatelj.

Zajedno smo studirali.

Do�ite.

Eno ga, eno ga. -Gdje je? -Ne mogu ti pokazivati prstom.

�im bude slobodan, odvest �u vas k njemu. Ali budite pristojni i brzi.

Sigurno su vam to ve� govorili pa vam je dojadilo slu�ati.

No ipak sam se ohrabrila i �elim vam re�i: Kad biste znali

kako nam je va�na va�a umjetnost! Naravno, ne govorim o sebi,

nego u ime svih koji vole glazbu. -Kad �ujem takve rije�i

ne znam �to bih odgovorio. Da se skromno smje�kam?

Kao da sam genij.

Sergeju Petrovi�u. -Pa�a, kako je? -Kod mene je sve odli�no.

Molim vas, imam jednu veliku molbu.

Upoznajte se, ovo mi je sin. A ovo njegova prijateljica.

Ispri�avam se. Dobar dan. -Mi smo crveni traga�i.

Imamo zada�u prona�i organizatore prvih pionirskih odreda. -�to?

Do�li smo da nam ispri�ate i podijelite s nama

sje�anja i pri�e o pionirskom pokretu. -Pa�a, �to mi to radi�?

Na trenutak sam se osjetio mladim i najedanput...

Izvolite, djed ruske revolucije. -Samo moramo sve zapisati.

Dragi moji nasljednici. Volio bih vam pomo�i, ali sad je vrlo kasno.

Biste li do�li k meni? -Naravno.

Zatvorit �emo se i predati uspomenama. �to imam u �etvrtak?

Ni�ta. U �etvrtak u �etiri vam odgovara? -Naravno, odgovara.

Odli�no. Sjajno. Ali, svakako do�ite. Ina�e �u se brinuti.

Svakako.

Na�la sam ga. -Koga to? -Prvog pionira. -Pionira penzionera.

Dobro, dat �u ti drugi put da pro�ita�.

Slavni glazbenik Korkin.

Zna�, ja se tebi divim, �to god po�eli�, to i ostvari�.

Korkin. -Makni se odavde. -Korkin. -Neka gleda. Ne�e �koditi.

Mo�da nije tako glup.

Slu�aj, samo me vi�e ne ljuti, dobro? -A tko te ljuti?

Dosta pri�e. -O, �to je to?

Zvao nas je u goste. -Samo treba re�i Petji.

Tanja!

No, �to radi�?

Bardukov? �to ti radi� tu? -Ni�ta. -Da ga povedemo?

Ni govora!

Dosta, idemo.

Ako je za tebe, jesi li kod ku�e? -Jesam.

Dobar dan. -Dobar dan. Koga tra�ite, djeco?

Sergej Petrovi� nas je zamolio da svratimo. -Samo trenutak.

Serjo�a, opet te tra�e neka djeca.

Pa rekao sam im da se ni�ega vi�e ne sje�am.

Ali ka�u da si im rekao da do�u. Nisi im trebao obe�ati.

�to sad? Pozovi ih.

Dobar dan. -Dobar dan, dobar dan.

Sjednite, sjednite.

I ti si tu? Ba� sam se iznenadio kad si poslala druge. -Koje druge?

Sjedni, molim te. Maloprije su kod mene bila tri pionira.

Koja tri pionira? -Hvala. -Nikoga nisam slala. -Kako nisi? �udno.

To je bio Bardukov, a s njim traga�i iz 128. �kole. -Kako?

Sve sam im rekao, zapisali su. Da i vama ka�em?

Ali oni nisu iz na�e �kole. -Oni nisu iz na�e �kole!

Da, da, ali �to �emo sad?

Koliko ja razumijem, vama treba moj �ivotopis? -Da.

Ne znam govoriti o sebi, ali ako je nu�no...

To je sigurno stigao na� na�elnik. Nemojte jo� govoriti, dobro? -Da.

Oho.

Ovako, negdje su mi ostala dva-tri broja novina.

Vrlo starih i vrlo vrijednih.

To su novine, ispri�avam se. jo� iz 20-ih, kad sam bio pikor.

Pikor je pionirski korespondent.

Evo vam bomboni, djeco, poslu�ite se.

No, �to je? Jedite!

Hajde, djeco, ne ustru�avajte se, navalite.

Ja ne�u.

Mogu li oti�i pogledati gdje je na�elnik?

Sigurno je pobrkao adresu pa ne mo�e na�i stan. -Za�to ne?

To je �as posla.

Koliko puta sam rekao da u svemu mora biti red.

Kad je neka stvar na svom mjestu, lako ju je na�i. Zar ne?

Kad ti govori� o redu, to je jednostavno smije�no. -Da.

Oprostite. -Sergej Petrovi�, ne tra�ite ih.

Ako mo�e, svratit �emo drugi put. -Ne, ne, sad i mene zanima.

Evo. -�to evo? -Gle, nekakve novine. -Ne, to je ne�to drugo.

Daj za svaki slu�aj.

Evo ih, evo tih novina.

Djeco, tu je moj �lanak. Evo.

Nakon konferencije odr�an je koncert.

Gledam kako pioniri u baletnim kostimima

izlaze na pozornicu i ple�u.

Pioniri, ne bavite se, baletom, bavite se poslom!

Gle kako sam se potpisivao. "Bezbo�nik".

Mi, tri mlada oktobarca, �elimo i�i s vama istim putem.

Za�to se smije�? Tada nas nije bilo tako mnogo,

tako da su tri mlada oktobarca bila vrlo va�na.

Vidim da �e ovo potrajati. Da odgodimo probu?

Po�tovani drugovi nasljednici. Na�alost, moje je vrijeme isteklo.

Upravo tako.

A ovo je moj dar za vas. Dar od pikora. -Hvala lijepa.

Dovi�enja. -Dovi�enja.

Oprostite. Izvolite.

�ije je ovo? Izvolite.

Hvala, sama �u. Sergej Petrovi�, ho�ete li do�i na na� sastanak?

U srijedu u sedam sati? -Svakako. Obvezno �u do�i.

Samo me nazovite, ina�e bih mogao zaboraviti.

Dovi�enja, hvala lijepa. -Dovi�enja. -Dovi�enja.

Kakva najezda. -Da. -U srijedu moram k njima na sastanak.

Ali u srijedu nisam tu. -Re�i �u im da si otputovao.

Ali imaju dogovoren sastanak. -Nema veze. Odgodit �e ga.

Sastanke uvijek odga�aju.

Opet pioniri. -Ovo su sve na�i traga�i.

Poka�ite nam svoje novine, molim vas. -Da, da.

Ali sve sam ti dao. -Drugovi, on mora vje�bati. Nave�er ima koncert.

Da, mali, obe�ao sam da �u biti na sastanku u va�oj �koli.

Molim te, prenesi im da putujem, pa ne�u mo�i. -Da, da.

Obvezno, nemoj zaboraviti. -Re�i �u im.

Ne, nije dobro �to sam ih potjerao.

Pri�ekaj.

Petja? Za�to niste do�li? Bili ste zauzeti? -Nisam stigao,

bio sam umoran, iscrpljen i u gu�vi. Kakav je on?

Prije je bio pionirski korespondent a sad je glazbenik. -Ma nemoj?

Imate li Sovjetski sport? Dajte, molim vas.

�uj, treba ga pozvati na sastanak. -Rekao je da nam je na usluzi.

Eto. Napi�i prema propisima izvje�taj za sto�er traga�a.

Napisat �u. -Samo naprijed.

Zna� se klizati? -Znam. Ho�e� li me nau�iti? -Naravno.

Noge trebaju biti ravne, ni tako ni ovako. Dr�i se, kre�emo.

Dr�i ravnote�u.

Nisi se udarila? -Nisam.

Navuci rukavice. -Ionako mi je vru�e.

Za�to ne ode� na klizali�te? Tamo je led. -Ne�u.

�to si stala tu? Po�i i u�i se.

Za�to se gura�? -Ne guram se. Nemoj onda tra�iti da te u�im.

Pusti me.

A da se jo� malo kli�emo? -Ne�u. -Umorila si se?

Ne.

Noge su ti se smrzle?

Ho�e� li da se jo� malo kli�emo? -Pusti me na miru.

�to radi�? -Idi ti, sama �u. I nemoj vi�e hodati za mnom, Gena.

U na�em razredu jedan stalno hoda za curom.

Kad se igraju, i on se igra s njima. Nosi joj torbu.

�to ti misli�, je li to lijepo? -Lijepo je.

Napisao joj je i poruku: Elena, volim te.

Zbog toga su ga sve cure prozvale Mi�el Pi�e.

I ti tako ho�e�? -Ho�u.

Jeste li se naklizali?

Udri ga!

Huligani!

Sad �ete dobiti, razbojnici! -Gubi se!

Dat �u ja tebi!

Bje�i!

Daj klizaljke. -Uzmi. -Umorila si se? -Nisam uop�e.

Samo me malo bole noge. Ali ina�e je super, ba� mi je drago.

Curice! Curice!

Curice, za�to si me zaboravila? Za�to ne dolazi�?

Nemam kad, bako.

Nema� kad? Kako nema� kad? Povjerili su ti dru�tveni zadatak.

Mora� ga obaviti. -Ve� sam sve obavila, sad �e�em.

�e�e�? Kako �e�e�? Svatko mo�e �etati.

Sve ima svoje vrijeme.

Prvo posao pa onda zabava.

Do�i �u. Sutra �u do�i.

Tko nas je to povrijedio? Za�to pla�emo? -Ne ti�e vas se.

Ah, ba� si neuljudna.

Bo�e, Tanjka! -Mama!

Moja mala curica.

Kako si velika! Za�to smo tu na propuhu?

Kako si te�ka.

Hvala Bogu. mama je stigla. O, vrata su otvorena.

Sva si se uko�ila. Bo�e, prehladit �e� se. Noge su ti ledene.

Ho�e� se prehladiti? -Mama, �to ti je? -To bi htjela?

Tata ti je poslao veliko pismo i hrpu maraka.

Svima ih je odljepljivao.

Uzmi.

Hvala.

Samo, vi�e ne skupljam marke.

Mama.

A �to sad skuplja�? -Ni�ta. Sad skupljam prve pionire.

Ka�i, kako si �ivjela bez mene? �to si jela?

Je li te Lidija Nikolajevna dobro hranila? -Dobro me hranila.

Sve sam jela. -A �to je sa �kolom? Kakve su ti ocjene?

Razne. Podno�ljive. -Za�to podno�ljive?

Takvo je razdoblje.

Zar se za ovo vrijeme ni�ta nije dogodilo? -Nije.

Sje�a� se, pisala sam ti o novom pionirskom na�elniku.

Istina, potaknuo je kod nas pionirski rad.

Ali u posljednje vrijeme, razo�arala sam se u njemu.

Mama, ju�er sam ti poslala pismo. Vjerojatno ga nisi dobila.

Ne, nisam. �emu sad pismo? Sama �e� mi sve re�i.

Ipak bih voljela da si ga dobila. Ho�e li ga vratiti ovamo?

Re�i �emo tati pa �e ga vratiti.

Napisala sam da sve razumijem. To jest, da tebe razumijem.

A �to ti to razumije�? -Razumijem da ti je te�ko bez tate.

I da ne mo�e� ni bez mene. Uglavnom, cijenim te zbog toga.

I ja tebe cijenim.

� Najljep�i grade na svijetu,

� pjesma se ori,

� srce doziva

� te rije�i...

Bardukove! Kakvi su to �udni zvukovi? Ne�to ti se dogodilo?

Ho�e li mi tko odgovoriti? Sat je zavr�en.

Na� violinist je otputovao. -Kako to? -Vrlo jednostavno.

Otputovao je. -A sastanak?

�to nas briga? Na kraju krajeva, nismo mi krive. -Treba re�i Petji.

Reci mu. Hajdemo zajedno, zanima me kako �e reagirati na to.

�to je tebi? -Ni�ta.

Djevojke, iza�ite. -Smijemo biti tu. -Smetate.

Petja, a da krene� rukama naprijed? -Krenuo sam rukom.

Krenuo si nogama. Bori se.

Sad vidi� kako je to kad propu�ta� treninge.

�as skupovi, �as sjednice.

Ako si tako va�an dru�tveni radnik, nemoj se baviti sportom.

Oprostite, molim vas. Klavdija Ivanovna. -U tome je tvoj problem,

�to na sve �eli� sti�i. Zato si i zapustio u�enje.

Ima� trojku iz kemije, trojku iz jezika, trojku iz sastavka.

Ipak mi ga je �ao. -Znao sam da mi ne�ete dati vi�e od tri,

jer sam pisao previ�e originalno. -Jer si pisao previ�e nepismeno.

Petja Krju�kov, zna�i, sve je propalo? -Idemo?

Ne, u �emu je stvar? Nitko ni�ta ne radi, sve ja sam.

I jo� mi dr�e propovijedi.

Gena, netko ti je do�ao.

Nije meni. -Va� violinist je obe�ao do�i na sastanak, a otputovao je.

Ne�e dugo, samo deset dana. -Neka je i deset godina.

Sastanak je danas.

�to �emo? Treba ne�to smisliti.

Treba ne�to smisliti. Zar ne bi mogla ti ispri�ati?

Ti se sje�a� �to je govorio. -Pokazivao nam je stare novine.

Zanimljive su, ali pune proturje�ja. Na primjer: "radnik-blesan".

Zanimljiva predstava, ali proma�en sadr�aj. Zar nije to besmisleno?

Zna�, tada je vjerojatno bilo najva�nije dokazati

da vragovi uop�e ne postoje, da su to predrasude.

A na pozornici ima� lukave, okretne vra�i�ke.

A ako postoje vragovi, zna�i da postoji i Bog. Nije to samo tako.

A mi smo tada pjevali: "Dolje, dolje monasi, dolje, dolje popovi!

Uspet �emo se u nebesa, rastjerati sve bogove!"

U svim novinama pi�u o borbi protiv nogometa.

Zna�, takve su bile tada�nje okolnosti. Borba.

Borili su se protiv nepismenosti, borili su se protiv tuberkuloze,

borili su se protiv bur�ujskih utjecaja,

zaklju�ili bi da je nogomet bur�ujska igra

pa bi se borili i protiv nogometa. -Lijepo ste to objasnili.

�ak i bolje nego violinist. -Zahvaljujem vam.

Nama uop�e nije va�no da to bude organizator.

Mo�e biti i obi�an �ovjek iz tog nara�taja.

Za�to se vi brinete, striko Pa�a? Ona treba poduzeti mjere.

�to vi imate s tim? -A vi? Treba nam upravo to �to vi govorite.

Kad bi meni povjerili da tako istupim, dobio bih sr�ani udar.

Ali bit �e pravi ku�ni ambijent. -Ne, ne. -Bit �e samo oni koje zanima.

Draga moja, ja nikad nisam bio pionir.

Prije su pionirski odredi bili po poduze�ima, a gdje mi je otac radio,

uop�e ga nije bilo. U na�em dvori�tu bila je predstra�a,

stalno sam slu�ao kako pjevaju pjesme, pu�u u trube.

Kad smo ve� kod toga... Eto tko vam je potreban.

Njihov truba� bio je takav momak da bi se sad moglo...

Pro�lo je mnogo vremena i mo�e se sasvim objektivno re�i

da je bio iznimno darovit �ovjek.

�ivotopis mu je takav da ga u kalendaru mo�e� objaviti.

Poginuo je. U ratu.

On je znao... Znao je nekako neuobi�ajeno sjediniti u sebi

gra�ansko i ljudsko. Razumije� o �emu govorim? -Da. Zapravo ne.

Dakle, osobno i javno. Razumije�? -Osobno i javno?

U smislu da je mogao razmi�ljati ne samo o sebi,

nego o svima oko sebe. Eto.

Eto �to tebi nedostaje. Eto �to svi vi trebate u�iti.

To je jednostavno nu�no. Usput, on me nau�io svirati trubu.

Izvrsno je svirao. Nikad poslije nisam �uo ni�ta sli�no.

Evo, na primjer, ovo se �ini jednostavnim.

Slu�ajte svi, svi svirajte.

Uvijek bi malko poremetio ritam, i koliko god to bilo �udno,

upravo je to bilo dobro. Miro-zov, miro-zov, miro-zov.

Bio je godinu mla�i od mene. Imao je 11 godina.

Valjda su mu slu�ajno dali trubu.

Ali on je osje�ao raspolo�enje svakog signala.

Odsvirao sam mirozov, a sad usporedi signal za dizanje zastave.

Sve�ano, svi su tonovi visoki.

A zbor se svira brzo, posve druk�ije.

Uzbuna.

Jedan, dva! -Tri, �etiri! -Tri, �etiri! -Jedan, dva! -Budi spreman!

Uvijek spreman, kao Gagarin i Titov! -Jedan, dva! -Tri, �etiri!

Tri, �etiri! -Jedan, dva! -Tko ide? -Mi idemo!

Dobar dan. -Dobar dan. A u kojem ste odredu vi bili?

Ja nisam bio pionir.

Oprostite, mislila sam da ste s nama. -Ne, ne, nisam.

Rekla si da �e biti obiteljska atmosfera. -Da.

Pionirska zajednica "Karl Liebknecht". -To sam ja.

Vi? Drago mi je. Kiseljov? -Ilja Nikolajevi�. -Drago mi je.

Evo, sad ste opet pionir.

Privatna tvornica "Lar"? -Iz tvornice nema nikoga.

Umjesto njih do�ao je drug Kolpakov. -Drug Kolpakov?

Drago mi je. Va�e ime i patronim? -Pavel Vasiljevi�.

Drago mi je, Pavle Vasiljevi�u, iz kojeg ste vi odreda?

Zapravo uop�e nisam bio pionir. Gdje mi je otac radio,

nije bilo pionirskog odreda. Ali u dvori�tu smo imali predstra�u.

Onda ste samo gost? Oprostite, u�ite, sjednite.

Crveni trokut, Ivanova Nade�da... -Vera.

Vera Viktorovna, drago mi je.

Evo.

Hvala. Odred "Obnova"? -To je moj tata. -Ja.

Hvala vam lijepa �to ste do�li.

Sve je u redu. Ja sam gost.

Slobodno? -U�ite, u�ite. Oprostite. -Postrojimo se. Malo se stisnite.

Petja! -Pri�ekajte �asak. -Pavel Vasiljevi� Kolpakov

jako je dobar �ovjek, obvezno mora istupiti.

Jako je zauzet, ali je do�ao. -U kojem �e svojstvu istupiti?

Pa obja�njavam vam... -U svojstvu dobrog �ovjeka?

U zemlji ima mnogo dobrih ljudi, zar svi moraju iza�i na binu?

Ne, Petja, ne�to ste krivo shvatili. -�uj, Ne�ajeva, ne smetaj mi sad.

Tko stupa hrabro red po red? -Borbeni dje�ji odred!

Svima, svima dobar dan izbacimo lijenost van!

Ne ometaj u�enje! Ne ometaj zalaganje!

Izgleda da sam vas uzalud dovela. -Ne, naprotiv, �ak sam zadovoljan.

�ivi� obuzet svojim brigama i ne primje�uje� da negdje �ume stabla,

da jednostavno postoji tolika mladost.

Kakav biste govor odr�ali. -Ne znam, mo�da. A tko je onaj mladi�?

Na� na�elnik. -Smije�an momak.

�to ti je?

Mogao bih im sad ne�to re�i.

Vidite, stvar je u tome da ja nikad nisam bio pionir.

Tiho!

Tiho!

Nikad nisam bio pionir. Ali u dvori�tu smo imali predstra�u.

S obzirom na to da nikad nisam bio prvi pionir,

ne�u vam govoriti o sebi, nego o truba�u

koji je �ivio u na�em dvori�tu. On je poginuo. Poginuo je.

I pro�lo je mnogo godina.

Mo�da ih je vi�e pro�lo nego �to ih je ostalo.

Mo�da se varam, ali na� �ivot

ne te�e kontinuirano, ne.

Na kraju krajeva, tvore ga nekakvi

trenuci ili mo�da �ak i godine.

Kako se komu posre�i. Kad ne�to vrlo sna�no osje�amo,

nekoga volimo ili radimo ako nam posao godi, naravno.

Ostalo vrijeme kao da se ne ra�una.

I dok sam gledao i slu�ao

kako taj momak trubi svoje signale,

to su bili ti trenuci mog �ivota!

Od njih je po�elo odbrojavanje.

Mi, na�alost, kako bih rekao, ne pamtimo te trenutke

jer ih ne primje�ujemo, u tome je problem.

Samo malo, brzo �u. Zanio sam se. Zavr�avam.

Tada je truba bila sve. Tada pioniri nisu sjedili po sobama.

I�li su van!

Petero ljudi ide nasred plo�nika s bubnjem i trubom,

tako da je on uvijek i�ao ispred,

�ak je i trubu dr�ao nekako elegantno.

Obradio i pripremio Tantico (09.2015)