Original subtitles

Lice...

...flota...

...rat...

...čovjek...

...misao...

...varka...

...varka da se sruše zidine Troje.

I da je spali do temelja, uz krikove!

Što to znači?

Dar.

Ateni.

Isti su nam bogovi.

Poštujte njihov prinos.

Spasite ga od valova!

Odnesite ga u Atenin hram.

Rat je gotov.

Lice...

...flota...

...rat...

...čovjek...

Prestani!

Ne tu pjesmu.

-Mamina maza!

Trči, trči, mali!

Trči!

Da ih podsjetim čije vino piju.

Ne želim pjesmu o Odiseju.

Želim Odiseja.

Zašto onda svake večeri primaš prosce u njegovu kuću?

Na ovom svijetu muškarac čini što želi.

Ja činim što mogu.

Sad sam muškarac, mama.

Onda ih izbaci.

Prekrši Zeusov zakon pa ćeš vidjeti što će ti učiniti

ako im daš takav povod.

Već sam izgubila muža.

Ne želim izgubiti i sina.

Ali tata se vraća.

Pa gdje je onda?

Osam godina otkako je Troja pala.

Gotovo 20 otkako nas je napustio.

Gdje je?

Moramo ga primiti kao što smo primili sve vas.

Nazivaš nas prosjacima?

Kažem da ste ovdje dobrodošli već tri godine.

Toliko dugo uživamo u vašem gostoprimstvu

samo zato što vam majka ne želi izabrati muža.

Već je udana.

Odisej je mrtav.

Što ti znaš o mojem ocu?

Znam da je imao mršavu stoku

-i loše vino.

Najbolje ste pojeli i popili tijekom prve dvije sezone.

I znam da se nikad nije vratio.

Još nije.

Čezneš za tatom kojeg nisi ni poznavao.

Kao kakvo cmizdravo kopile.

Pa kad nitko od nas zapravo ne zna tko mu je otac,

nemoj tvrditi da poznaješ mojega.

Ali ja sam ga poznavao.

Kao dječaci gledali smo ga u lovu.

Htio sam se dobrovoljno javiti za njegov pohod na Troju,

ali rekao mi je da ostanem

i pripazim na tebe.

-Na mene ili na moju majku?

Ne možeš mi zamjeriti što gledam.

Moj se otac vraća.

A njegovo gostoprimstvo neće biti tako velikodušno kao njezino.

Znači, on ne poštuje Zeusov zakon?

Zeusov zakon nalaže da sa strancima postupamo kako želimo da se postupa s nama

jer bi mogli biti prerušeni bogovi.

Mislim da smo utvrdili, Antinoju, da ti nisi bog.

Ovaj sigurno ne miriše kao bog.

I ne bi bio baš prerušen kad bi mirisao.

Pazi.

Mogao bi te zgromiti. Odmah.

Hajde.

Ta je grmljavina bila slučajnost.

Ne znam. Imaš mudre oči.

Atenine oči. Evo.

Plovio si s trgovcima?

Iz Sparte.

Je li se Menelaj vratio iz rata?

Prije više godina. Odisej nije?

Ne znamo ni je li živ.

Jesi li išta čuo?

Pjesmu o tome kako je dobio rat.

To smo svi čuli. Išta drugo?

Ne.

Ali u Sparti je mnogo veterana Trojanskog rata.

Netko će nešto znati.

Ti si Odisejev sin? Idi u Spartu.

Idi Menelaju.

On bi te lijepo primio.

Kraljica želi razgovarati sa strancem.

Živi za vijesti.

Samo joj nemoj davati lažnu nadu.

Nekako zna

je li netko doista vidio Odiseja.

Vidiš onog čovjeka?

Više gotovo ništa ne vidi, ali to ga ne sprečava

da nasmrt premlaćuje putnike

koji lažu o mojem ocu.

-Ne, ne, prebrzo.

Kako znaš?

Ne trebaju ti oči da čuješ ishitren niz udaraca.

Mentore, pritisni ga.

Ne, ne. Prebrzo.

Jednako je druželjubiv kao ti.

Slušao je samo tvojega oca.

Odakle mu on?

Upoznali su se upravo ovdje.

Aha.

Hajde.

Ah.

Uzet ću ga.

Za svojega sina?

Za lovačkog psa.

I kvragu, bio je u pravu.

Miruj. Koliki ožiljak želiš?

Zašto uvijek trzneš tetivu luka?

Tako je pošteno.

Da upozoriš plijen?

Da se borim časno.

Ali nisi se borio. Bio si u lovu.

Pa lov nije ništa drugo nego prikrivena borba.

Lukavo.

Lukavo, ali ta će te lukavost uvaliti u nevolje.

Pokušaj opet.

Ovaj put sporije i manje precizno.

Ne možeš pobijediti savršenom obranom.

Izazovi napad.

-Kako? -Oklijevaj.

Izloži trbuh protivnikovu maču.

Njegov napad tvoja je prilika.

Jesi li ti tome naučio mojega oca?

Ne, ne, on je naučio mene.

Rekao je: „Nećeš uvijek biti

najjači ni najbrži,

zato budi... Budi najpametniji.”

Što bi on učinio, ha?

Da se vrati i zatekne sve te prosce u svojoj kući?

Nemoj. Ne usuđujem se ni zamisliti što bi im učinio.

Ima ih toliko.

Posiječeš dvojicu i ostali pokleknu.

Nasilnici i kukavice.

Većina ih je bila dovoljno stara da pođe na Troju,

ali kad su ugledali Agamemnonovo jedro...

...očevi su ih sakrili.

Znao je da će Agamemnonov rat trajati godinama i odnijeti mnoge živote.

Zato je vojsku sastavljao ždrijebom.

-Ime? -Sinon.

Izvuci. Ne.

-Ime? -Antinoj.

Izvuci.

Da.

Ždrijebom?

Antinoj mi je rekao da se dobrovoljno javio.

Mislim da nešto smjeraju.

Tvoj sin pokušava zauzeti Sinonovo mjesto.

Neću mu dopustiti.

Mora ostati ovdje. Brinuti se za obitelj.

Može pripaziti i na tvojega sina.

Naravno.

On je sa mnom.

Htio je da se Antinoj brine za mene?

Ne, ne, ne.

Ali Odisej je imao razumijevanja za očinski sram.

Suosjećao je s tim očevima.

Ti i tvoja majka značili ste mu više od obećanja slave.

Znači, znao je da će trajati godinama.

Je li rekao mojoj majci?

To moraš pitati nju.

Eumeju, hoće li se ikad vratiti?

Argus misli da hoće.

Nikad nisam vidio psa koji doživi 20.

A on je odavno nadživio gospodara.

Nisam te htio prekidati.

Ne žuri mi se.

Starješine su odredile da se kad dovršim djedov pogrebni pokrov,

moram ponovno udati.

Zašto?

Itaka je predugo bez kralja.

Žele sigurnost.

Od čega?

Od naroda s mora.

To su samo putničke priče.

Sve što znamo o svijetu potječe iz putničkih priča.

Tako smo saznali i da je Troja pala.

Sad svi pričaju

o napadima naroda s mora.

A tko su ti narodi s mora?

Nitko ne zna, ali starješine žele da Itaka bude spremna.

Spremna?

Dio smo najveće civilizacije za koju se ikad znalo.

Pogledaj ovu velebnu kuću.

Kamenje staro koliko i znanje.

Na milost i nemilost pohlepnim, neželjenim gostima?

Zdanje ne vrijedi ništa

ako ljudi ne poštuju ono što predstavlja.

Zeusov zakon.

Postupaj s drugima kako želiš da oni postupaju s tobom.

Zlorabe ga i time sve uništavaju.

Kako onda uopće možeš pomišljati na udaju za jednog od njih?

Zato što me davno

tvoj otac to zamolio.

Agamemnon je naš kralj.

A Trojanci su oteli ženu njegovu bratu.

-Ili je sama pobjegla s njima.

Kako god. Kažu da su zidine Troje neosvojive.

Opsjedat ćemo taj veliki grad

i pokušavati ih izvući u bitku.

Prolazit će godine. Telemah će rasti.

A ti ćeš naučiti živjeti bez mene.

Menelaj će odustati od Helene.

Agamemnonu je to izgovor

da Troji oduzme nadzor nad trgovačkim putovima.

Neće odustati. Nikada.

A što ako odbiješ?

Uzet će nam sina.

Ne bi se usudio.

Žrtvovao je vlastitu kćer.

Za povoljne vjetrove.

Zašto bi bogovi htjeli život njegove kćeri?

Snaga žrtve

leži u cijeni koju plaća onaj tko je prinosi.

To je čudovišno.

I pokazuje odlučnost.

Neću se skoro vratiti.

Ako se uopće vratim.

A da pobjegnemo?

Uzeli bismo tvoj najbrži brod.

I najbolju posadu.

I otplovili prema obzoru.

Držali bismo se za ruke na palubi dok bismo u suton veslali na zapad,

loveći sunce na zalasku.

Iza ovih zidina postoji cijeli svijet.

Agamemnonova osveta sručila bi se na cijelu Itaku.

Sad mi obećaj.

Ako se ne vratim

dok Telemah ne odraste,

obećaj mi

-da ćeš se ponovno udati.

Dosta je žrtvovanja.

Ljubav nije žrtva.

Naravno da jest.

Ne želim da je podneseš.

-To nije tvoja odluka.

Obećaj mi.

Ne.

Obećaj mi da ćeš se vratiti.

A što ako ne mogu?

Onda sjećanje na tebe neće odlučivati umjesto mene.

Uzmi moj broš.

Uvijek ga nosi.

Atena će te vratiti kući.

Nisam siguran da mi pristaje.

Kad putnici budu tvrdili da su te vidjeli,

pitat ću ih što si nosio.

I znat ću lažu li.

Ako su narodi s mora stvarni,

Itaka trenutačno nema kralja koji bi podigao vojsku.

Ja bih mogao preuzeti prijestolje.

Dođi.

Napni ga.

To nije pošteno.

Rekao si da samo on može napeti taj luk.

Rado je dopuštao drugima da pokušaju.

Poredavao bi sve sjekire.

Da.

Nitko drugi nije uspio.

Mama, iscrpljuju nam sve zalihe kako bi te prisilili da izabereš jednog od njih

prije nego što sam preuzmem prijestolje.

Putnik mi je rekao da se Menelaj vratio prije mnogo godina.

Svi su se vratili.

Svi koji su preživjeli.

Možda je stvarno mrtav.

A ako jest, onda je ovo moja palača.

Moramo saznati.

Moram otići Menelaju i doznati istinu.

Telemaše,

ti prosci žele ti zlo.

Misliš da to ne znam?

Svake me noći izazivaju ne bih li im dao potreban povod.

A vani, na moru, na cesti?

Neće im trebati povod. Jednostavno se nećeš vratiti.

Ne želiš da sam preuzmem prijestolje.

Samo me želiš držati na uzdi kako bi ostala kraljica Itake.

Dosta mi je što sam kraljica Itake bez svojega kralja!

Bez svojega kralja?

Ili bez „nekog” kralja?

A ti misliš da si spreman zauzeti očevo mjesto?

Još si dijete.

Prebučan si, Melantije.

Ne nosi ostruge u palači.

Ti si govedar, a ne konjanik.

A ti si svinjar.

A tko si ti da tako razgovaraš sa mnom, ha?

Sluga kojemu je naš gospodar povjerio nadzor nad stočarima.

Naš gospodar odavno nije ovdje, slijepa stara budalo.

A ovdje si otprilike jednako poželjan kao taj pas.

Arguse!

Arguse!

Arguse.

Arguse.

Gospodine, nije ništa skrivio.

Znači, ti tako smrdiš?

Ostavi starog psa na miru.

-Kojeg? -Obojicu.

Što si mi rekao, robe?

Samo se zanio.

Argus je lovački pas mojega oca.

Njegov lovački pas?

Pogledaj tu spodobu.

-Maknite ga. Pokušavamo jesti.

-Nemoj! Zar ne vidiš da ga boli?

Dobro. Onda ću mu skratiti muke.

-Ostavi ga na miru! Ah!

Jeste li vidjeli?

Svi ste vidjeli?

Napao me!

Imam pravo!

Molim vas!

Molim vas, ne ozlijedite mi sina.

Polako, polako, Polibe.

Mladom je štenetu prekipjelo. Pokaži malo milosti.

Evo. Popij još njegova vina.

Ja ću to riješiti.

To je lovački pas mojega oca.

Živi samo da dočeka Odisejev povratak.

Nema problema.

Stavit ću ga na hrpu gnoja ispred

da može pozdraviti gospodara malo prije.

Taj pas ostaje vani.

Sljedeći put dobro razmisli prije nego što ponudiš vlastiti život

za neku životinju.

Euriklejo.

Pripremi zalihe. Odnesi ih na brodove.

Nikome ni riječi.

Angažiraj samo ljude kojima vjeruješ.

Slomit ćeš majci srce.

Ako ostanem, prisilit će me na borbu.

Nitko me neće podržati.

Moram saznati što se dogodilo mojem ocu.

Itaka će stati iza mene ako saznaju da je Odisej mrtav.

Prosci to nikad neće dopustiti.

Nećeš se vratiti živ.

Reci Mentoru da me čeka kod brodova pred zoru.

Što da kažem tvojoj majci?

Neka izdrži koliko god može.

Brod je spreman. Plima nam pogoduje.

Jesam li ti ikad rekao da imaš mudre oči?

Atenine oči?

Jednom ili dvaput.

Još me nisi ni pitao kamo idemo.

Kamo idemo?

Pronaći mojega oca.

Živ je. Osjećam to u vjetru i valovima.

Negdje je tamo,

luta, ranjen, izgubljen, ne znam.

Ali živ je.

Opet snovi?

Ljudi koji se utapaju.

Unutra.

U nekakvoj tami.

Odbljesak vatre na kamenu. Ne znam.

Zar se ne želiš prisjetiti?

Zašto bogovi ne mogu govoriti tako da ih razumijemo?

Tko ne razumije grmljavinu?

Ili vatru?

Dječji osmijeh, dobru žetvu?

Ali vi se skrivate od nas.

Pogledaj.

Tko pomiče taj oblak?

Tko okuplja te ptice?

Tko pokreće vodu?

S kim si razgovarao?

Opet mi je došla Atena.

Govori mi da se prisjetim.

Da odem.

Zašto bi otišao?

Imamo sve što nam treba.

Koliko sam dugo ovdje, Kalipso?

Negdje imam dom.

Postoji netko.

Tamo vani.

Kako znaš?

Ne znam.

Osjećam.

Ovo što imamo moglo bi trajati zauvijek.

Vječnost pripada bogovima.

Jesi li ti bog?

Želiš se prisjetiti, ali što ako ti sjećanja unište sreću?

Onda nije bila stvarna.

Ne.

-Dosta. -Ali volim ga.

Prestani jesti lotos.

Reci mi čega se sjećaš.

Nakon Troje.

Troja.

Dobili smo rat.

I što je bilo potom?

Deset godina na ovoj jebenoj obali.

Idemo kući.

Sjetite se koga ovdje ostavljamo.

Misliš da imamo dovoljno zaliha?

Dovoljno smo uzeli Troji.

Još jedno ili dva zaustavljanja neće nas ubiti.

I... povuci!

I... povuci!

I... povuci!

I...

Spremite vesla.

Odmor!

Odmor!

Spremite vesla!

Spremite vesla!

Podići ćemo jedro i pratiti južne vjetrove.

Da, gospodine.

Agamemnon vesla na zapad poznatom rutom za opskrbu.

On ima više usta za nahraniti.

Naći ćemo gdje pristati.

Jesi li siguran? Rizično je.

Dovoljno sam dugo slijedio Agamemnona.

Uz malo sreće i dobre vjetrove,

vidjet ćemo nešto svijeta, a ipak stići kući prije Agamemnona.

Držite pravac, momci!

Samo neka Veliki medvjed bude zdesna.

Odiseju!

Kopno!

Vidiš?

-Sretni gade.

Ostale su nam posljednje zalihe.

Okupi skupinu za iskrcavanje.

Hrana i voda. Za tri tjedna.

A što ako nam ne daju?

Koliko se silno želiš vratiti kući?

Pripremite oružje!

-Prošnja... -Pokret!

Posuđivanje...

Pljačka.

Pitaj ga zašto su napustili selo umjesto da nas dočekaju.

Kaže da su mislili da smo narod s mora.

Ne.

Mi smo Grci. S Itake.

Možda ste čuli za našu pobjedu kod Troje.

Uz južne vjetrove plovimo na zapad.

Kaže da ćemo, ako nastavimo tuda,

naići na stvari koje nam se neće svidjeti.

Nakon godina ratovanja,

nitko nije mogao stati između mojih ljudi i doma.

Čak ni ja.

A onda se nešto dogodilo.

Loveći sunce na zalasku.

Kopno!

Kopno!

Eto.

Sretni gade.

Ne, ne, ne.

Ovce žive u stadima.

Pođimo za njima.

Netko živi ovdje.

Da, rade sir.

Prilično dobar.

Ima ga mnogo.

Trebali bismo otići.

Nismo ponijeli ništa za razmjenu.

Zeusov zakon.

Ne znam je li onaj tko ovdje živi uopće čuo za Zeusov zakon.

Ili za Zeusa, kad smo već kod toga.

Svi su čuli za Zeusov zakon.

Naložite vatru!

Dočekat ćemo vlasnika.

Odmakni se od vatre.

-Razdvojite se!

Mislim da spava.

Čekaj.

Stijena.

Ne možemo pomaknuti stijenu.

Ostali bismo zarobljeni.

Prenesite ostalima.

Ujutro, kad pusti stado van,

jurnut ćemo prema izlazu.

Odmorite se.

Hajde, hajde, hajde!

Hajde!

Možemo li nešto zaglaviti u ulaz špilje?

Ostaviti otvor?

Možda.

Ali što?

Ova klada.

Primijetit će je.

Ali uhvatite tanji kraj. Stavite je u vatru.

Koliko imamo užeta?

-Koliko je veliko stado? -Možda nekoliko desetaka.

Previše nas je.

Kad se vrati, dvojica nas moraju izaći.

Ili barem poginuti.

Protrčite pognuti kroz stado prema ulazu, pa se razdvojite.

-Tako može zgrabiti samo jednog. -Upravo tako.

Četvorica trebaju potrčati. Po dvojica.

Zašto riskirati još ljudi?

Sinoć je pojelo dvojicu naših.

Htjet će još dvojicu prije spavanja.

Hajde, hajde, hajde!

-A što je s njegovim tijelom? -Što s njim?

Samo ćemo ga ostaviti da trune?

Da bude hrana toj stvari?

Poštujemo svoje mrtve, Odiseju.

Poginuo je pomažući nam da pobjegnemo. Iskazat ćemo mu počast bijegom.

Oče Posejdone, oslijepili su me.

Osveta, oče. Osveta za bol.

Posejdone, osveti moju bol.

Zna govoriti.

Zašto ranije nije govorilo?

Razgovaraš li ti s mravima?

Da pokušamo razgovarati s njim?

Mislim da je za to prekasno.

Što to radiš?

-Ne!

Hajde. Idite, idite!

-Bježi!

Ulazite!

Idite!

-Brže, brže, brže! -Brže, brže, brže!

Brže! Brže!

Zašto si morao ispaliti tu strijelu?

Izgubili smo dobre vojnike zbog te zvijeri.

Da, a ta je zvijer bila Posejdonov sin.

Što?

Kad smo mu izbili oko, čuli smo kako zaziva njegovo ime.

Ta je stvar bila čudovište.

I ja sam čuo.

Sad je i more protiv nas?

I vjetar.

Kako ćemo se vratiti s Posejdonom protiv sebe?

Ne možemo živjeti od predznaka i žrtvovanja.

Znaš li koliko sam te puta čuo kako plačeš

i moliš se Ateni otkako smo otišli iz Troje?

Zar nisi mogao pokazati malo milosti?

Uzmi ovo.

Nosi ga.

Da se sjećaš onih koje nismo mogli pokopati.

Bogovi pomažu onima koji sami sebi pomažu.

Od tog trenutka svako nemirno more i čeoni vjetar

uvjeravali su posadu da smo prokleti.

Ali gdje je moja posada?

Kad ćeš mi dopustiti da vidim svoje ljude?

Kad bih barem mogao razgovarati s njima, pomogli bi mi da se prisjetim.

Jesam li imao ženu?

Djecu? Možda sina.

Koliko sam dugo ovdje?

Jako dugo.

Da imam sina,

koliko bi mu sad bilo godina?

Ne znam kako razgovarati s kraljem.

Dobro ćeš se snaći.

Samo drži jezik za zubima.

Ako nas netko pita, mi smo trgovci s Krete.

A onda ćemo smisliti kako pristupiti kralju.

Dobro došli.

Hvala. Čini se da se ovdje baš...

Ovuda.

Kamo nas vodite?

Kralj inzistira da osobno upozna strance.

Sjedni.

Ne ti.

Ti.

Uživajte u našem gostoprimstvu.

Kako Zeus nalaže.

Onda ćete nam možda reći tko ste.

Došli ste baš na pravi dan.

Slavimo vjenčanje moje kćeri.

Sutra odlazi započeti novi život.

Ne izgledaš kao prosjak.

Pretpostavljam da znaš tko sam.

Ja sam Menelaj, Atrejev sin.

Agamemnonov brat.

Helenin muž.

Možda si čuo za Helenu.

Lice zbog kojeg je zaplovilo tisuću brodova.

Iako danas možda samo petsto.

Toliko ih je ostalo na bojištima Troje zbog tog lica.

Zbog ambicije tvojega brata.

Ovaj mi izgleda poznato.

Ajant...

Patroklo...

Ahilej...

Ali najviše mi nedostaje jedan drugi ratnik.

Bio je najpametniji od svih nas.

Deset godina trunuli smo na toj obali.

Bez pomaka.

Borili smo se međusobno, sve dok jedan čovjek...

Nije pronašao način.

Odisej.

Čuo si priču o konju?

Ali jesi li je čuo iznutra?

Danima smo bili unutra.

Uvukli smo se prije nego što je brod isplovio.

Odisej je znao da nitko ne smije saznati da smo unutra.

Čak ni Sinon, vojnik kojeg smo ostavili.

Za prve dvije plime naši su se ljudi utapali pred našim očima.

Ležali smo šutke. U vlastitoj pišaći i govnima.

Dar.

Ateni.

Isti su nam bogovi.

Poštujte njihov prinos.

Treba te spaliti!

Spalite ga! Spalite ga!

To je prinos Ateni!

To je prinos Ateni!

Vrata!

Znao je da treba čekati noć bez mjesečine na trojanskim ravnicama.

Hajde! Hajde!

Grad je napadnut! Na vrata!

Na vrata!

Hajde, hajde!

Grad je napadnut!

-Hajde! -Idite, idite!

Mislim da znaš ostatak.

Ganut si mojim pripovijedanjem?

Trebao bi čuti kako to pjevaju pjesnici.

Jesam.

Ali oni nisu bili ondje s vama.

S tvojim ocem.

Odisejem.

Toliko mu nalikuješ.

Kad si ga posljednji put vidio?

U Troji.

Bogovi su nam podarili pravednu pobjedu... Pravednu.

Bogovi su nam podarili pravednu pobjedu, ali nisu blagoslovili naše povratke.

Godinama sam se vraćao kući.

A on se nije vratio.

Neki su se vratili i požalili zbog toga.

-Reci mu.

-Reci mu za svojega brata. -Ne.

O sudbini koju su mu bogovi namijenili nakon vaše pravedne borbe.

-Ne. -O njegovu herojskom dočeku.

-Ne. -O tome kako se Agamemnon

-vratio godinama prije nas. -Ne.

Reci mu kako ga je dočekala njegova kraljica,

moja sestra blizanka Klitemnestra.

-Ne. Ne. -Reci mu kako je ona...

Ne! On ne želi slušati o mojem bratu!

Želi vijesti o svojem ocu.

O Odiseju ne znam ništa nakon Troje.

Ništa?

Ni od svojih ljudi?

Ili Agamemnonovih, ili trgovaca, ili putnika koji su ti nešto rekli?

Ah, došao si zbog glasina? Zanimaju te tračevi?

Onda si na pravome mjestu.

Hoće li netko ispričati priču o Odiseju?

Neki kažu da je bogat, drugi da je siromašan.

Jedni kažu da je poginuo. Drugi da je u tamnici.

-A što vi kažete? -U tamnici?

Kakva bi tamnica

mogla zadržati takva čovjeka?

Reci mi čega se sjećaš.

Ostalo će doći samo.

Moji su ljudi sve više vjerovali da sam uvrijedio Posejdona.

-Spremni! -Spremni!

Povuci!

I... povuci!

-I... povuci!

Povuci! I...

Oluja nas je sustizala za olujom.

Svaka nas je skretala s puta.

Dok se nismo posve izgubili.

I... povuci!

-I... povuci!

Povuci!

-I... povuci!

I... povuci!

Zdravo.

Dolazimo u miru.

Treba nam samo malo hrane.

Trebamo hranu.

-Razumiješ li? -To je samo dijete.

Ako je to dijete, kakvi su mu tek roditelji?

-Hej, ššš! Sve je u redu.

-Ne, ne, ne.

Bježite! Bježite!

Natrag na brod! Brže!

Hajde, hajde! Hajde!

Povlačenje! Povlačenje! Hajde!

Trči! Brže!

Moj luk! Daj mi luk!

Idemo!

Idemo! Hajde!

I... povuci!

Čekajte!

I... povuci!

Čekajte!

I... povuci!

I... povuci!

I... povuci!

Hajde!

-Čekajte! -I... povuci!

Čekajte!

Uprite veslima!

Tako! Pokrenite ovu mrcinu!

Skreni ulijevo.

Prati obalu.

Što ako imaju brodove?

Moramo se što više udaljiti.

Nemamo dovoljno zaliha za naslijepo preko pučine.

Zalutali smo.

Moramo naći hranu i odrediti položaj.

Skreni ulijevo.

Ondje! Dim! Ondje!

Prođimo dalje, naći ćemo sidrište uz plažu!

Vesla gore!

Okupi skupinu za iskrcavanje.

Sutra.

Sutra.

Ostavite nekoga uz pomoćne čamce.

Mislimo da bi ti trebao ostati.

-„Mi”? -Svi mi.

Koji smo još živi.

Je li ovo pobuna?

Ovisi o tebi.

Daj mi svoj luk.

Pobrinut ću se da večeras jedemo.

Što god našli.

-Ne, ne! Sve je u redu!

-Molim vas, nemojte me ozlijediti! -U redu je.

-Dobro si! Sve je u redu! -Ne!

Nitko te neće ozlijediti!

Ako učinim što želite.

Nitko ti neće nauditi.

Zovem se Euriloh. Kako se ti zoveš?

Kirka.

Kirko, hitno nam treba hrana.

Imam hrane.

Mnogo hrane.

Evo, dopusti.

Oružje i oklope

ostavite straga.

Mmm... Mmm...

Sviđa vam se moje meso?

Zašto... ga imaš toliko?

Nikad ne znaš kad će doći stranci.

Muškarci.

Sa svojim apetitima.

Nikad im nije dosta.

Euriloše!

Još se nisu vratili.

-Nijedan? -Ne.

Daj mi bodež.

Ostani kod čamca!

Zašto jednostavno ne dođeš ovamo?

Dolaziš s mora?

Jesi li sam?

Mojim si se svinjama svidio.

Jesi li gladan?

Ostavi oružje pred vratima.

Uživaj u Zeusovu gostoprimstvu.

Uzmi svinju. Možeš je zaklati za večeru.

Tko god bio, očito nisi seljak.

Evo.

To varivo lijepo miriše.

-Ovo je dovoljno samo za nas.

Tko kaže da smo samo nas dvoje?

Tko je još ovdje?

-Tko li je?

Kažeš da si posve sam.

-Ali ovamo nitko ne dolazi sam.

Ne?

Ovdje se može doći samo morem.

Pa gdje su ti brodski drugovi?

Tražim ih.

Je li netko možda prošao ovuda?

Ali pripremila si svu ovu hranu?

Ti mene ispituješ? Ti?

Putnik koji očito umire od gladi,

a još nije ni taknuo hranu pred sobom.

Tvrdi da je mornar, a nosi oklop velikog ratnika.

I krši Zeusov zakon

unoseći bodež u kuću svoje domaćice.

Imaš oštro oko.

Bogovi su mi izoštrili pogled.

Daju li ti sposobnost da vidiš skriveno?

Istine.

Ponekad.

Bi li ti rekli gdje mogu pronaći svoje ljude?

Tvoje ljude?

Tako je.

Bi.

A bi li mi ti rekla?

Možda.

Ako mi daš bodež.

Zašto bih pomogla lažljivcu koji odbija moje gostoprimstvo?

Tvoji su ljudi bili ovdje ranije, a sada ih nema.

Otišli su dalje?

Da.

I ostavili prstenje?

Ne bih.

Nemoj.

Ne znam što ti znači ta vrana,

ali ako ne spustiš nož, zadavit ću je da saznam.

Ne ozlijedi je.

Obitelj?

Majka?

Tvoja sestra.

To si joj učinila kao što si moje ljude pretvorila u svinje.

Nisam tvoje ljude ni u što pretvorila.

Pogledaj ih. Takvi jesu. Pogledaj ih!

Niski. Odvratni.

Primitivni nagoni koje cijeniš u bitki.

Silovali su i pljačkali diljem svijeta za tebe.

A misliš da im to nije u prirodi?

Misliš da su to činili samo zato što si im naredio?

Pravi zapovjednik misli da je divljaštvo njegovih ljudi zapravo disciplina.

Ali ti, čini se, nisi toliko zaslijepljen.

A ipak si ih poslao ovamo k meni.

Samoj.

Hrpu prljavih vojnika praznih želudaca i uzavrele krvi!

Mislio si da će me poštovati u mojem domu?

Pogledaj ih!

Upoznaj svoje ljude.

Jesu li te ozlijedili?

Bili bi.

Samo se žele vratiti kući.

Pusti ih.

Vratite se.

Vratite se.

Vratite se.

Natrag u svoja prerušena obličja.

Vratite se.

Natrag u svoja prerušena obličja.

Vratite se.

Natrag u svoja prerušena obličja.

Vratite se. Vratite se.

Vratite se.

Natrag u svoja prerušena obličja.

Vratite se.

Odiseju.

Natrag na brod!

Ponesite hrane koliko možete.

Ostavite meso.

Nećeš je valjda poštedjeti. Ona je vještica.

Tko joj je dao moći?

Vaši bogovi.

Napunite vrčeve i mješine na potoku.

Budite spremni isploviti u zoru.

Zašto je ostavljaš ovako?

Ovako se bolje slažemo.

Oprosti ako smo te uvrijedili.

Ne možemo se vratiti bez tvoje pomoći.

Moramo saznati put do trgovačkih ruta.

Previše ste zalutali.

Kako to misliš?

Samo ti slijepi Tiresija može reći kako da se vratiš kući.

Tiresija?

U Hadu.

Nitko ne otplovi u pakao i vrati se.

Ti hoćeš.

Plovi na sjever, u sumrak.

Zatim kreni u unutrašnjost.

Dok rijeka vatre ne susretne rijeku leda.

Ondje moraš iskopati jarak.

I napuniti ga žrtvenom krvlju.

Okupi mrtve.

I saznaj put kući.

Ti.

Ne tvoji ljudi.

Proklela si ih?

Nije prokletstvo.

Nego istina.

Tvoji ljudi ne žele da prkosiš bogovima.

Ali bogovi kažu da ćeš se samo ti vratiti.

Onda prkosim bogovima.

Sinone.

Odisej je.

Sinone.

Odisej je.

Pusti ga da pije, Odiseju.

Tad ćeš čuti njegovo svjedočanstvo.

Odiseju?

Da.

Lagao si svima.

Zar si morao lagati i meni?

Morao sam da povjeruješ.

Zašto si se morao javiti?

Zar se ne sjećaš kako sam dospio ovamo?

Molio sam da zauzmem Antinojevo mjesto.

Njega je ždrijeb izabrao.

Ponudio je novac tvojoj obitelji ako ga zamijeniš.

Ako me Trojanci ne poštede,

ako se nikad ne vratim,

odnesi ovo mojem ocu.

Reci mu sve što sam učinio.

Odiseju.

Slobodno nešto i nadodaj.

Nisi mi povjerio istinu?

Znao si da bih umro za tebe.

Ljudi na samrti govore istinu. Trebao sam da povjeruješ.

Umro sam na toj obali zbog tvoje laži.

Znam. Bio sam ondje s tobom.

Čuo sam te kako ponavljaš laž posljednjim dahom.

Time si nam donio pobjedu.

Bio sam sasvim pokraj tebe. Na nekoliko centimetara.

Osjećao sam miris tvoje krvi.

Kakvu sam utjehu od toga imao?

Nisam znao da si u tom konju dok mi mrtvi nisu rekli.

Koji mrtvi?

Mnogi veterani tvojih pohoda lutaju ovim obalama.

Mrtvi se sastaju da oplakuju žive i pozdrave novopridošle mrtve.

Moj je otac prvi duh koji me pronašao.

Da te utješi.

Duhovi ne tješe.

Žele vijesti o živima koji su im nanijeli nepravdu.

Moj je otac umro u bijedi,

sam, moleći za ostatke hrane ljude poput Antinoja.

Antinoj te prevario?

Kao što sigurno vara i tebe.

Kako?

Tko se na Itaci brine o tvojoj ženi i sinu?

Moja žena sad nije tema.

Pitaj Agamemnona kako izgleda povratak kući.

Čekaj. Agamemnon je ovdje?

U Troji si me časno pokopao.

Hvala ti.

Ali sjeti se i onih koje nisi.

Nije uvijek moguće.

Kad se vratiš kući, uzmi brod.

Zaputi se na nepoznati zapad dok ne nađeš kopno.

I ondje prinesi žrtvu

u čast svojim ljudima.

Imaš li još ždrijeb?

Naravno.

Ako se vratiš kući, vrati Antinoju njegov sram.

Hoću.

Gospodaru.

Odiseju.

Kako si ti ovdje?

Pobijedili smo u ratu. Pošao si kući.

Odisej, najbriljantniji od svih mojih generala.

Ti se nikad ne bi dao uhvatiti u zamku kao ja.

Jesu li te valovi odnijeli s puta? Kao nas?

Ne.

Moja je nesreća bila što sam stigao kući.

I što me dočekala moja lijepa žena.

Okupala me.

Namazala uljima.

Opustila me.

Da bih naučio najtežu lekciju.

Da sam joj godinama prije ostavio otrov u srcu.

Velik dio njezina srca pripao je drugome.

Ne! Ne.

Ona i njezin ljubavnik godinama su kovali plan da me ubiju.

Odiseju.

Da.

Je li me moj sin Orest osvetio?

Gospodaru, kako bih to znao?

Još se pokušavam vratiti kući.

Nemoj ponoviti moju pogrešku.

Ne ulazi na glavna vrata očekujući vijence i pohvale.

Vrati se prerušen.

Ne žuri.

Procijeni stanje.

Razumiješ li?

Znam što mi je činiti.

Dio onoga što moraš učiniti.

Moje proročanstvo nije za njihove uši.

Natrag na brod.

Plovi na jugozapad.

Pokraj sirena.

Njihova pjesma namamit će tvoje ljude na stijene.

Svi će poginuti.

Neću to dopustiti.

Začepit ću im uši voskom.

Nakon sirena

biraš između vrtloga Haribde

i čudovišta Skile.

Morski vrtlog odnijet će sve vaše živote.

Čudovište na liticama samo šest.

Ali tvoja odlučnost da ne žrtvuješ više nijedan život ubija ih sve.

Učinit ću što moram.

Na kraju, kad zaprijete glad i pobuna,

tražit će da pristanu ondje gdje bog Sunca napasa svoje govedo.

Pobit će Apolonovo stado.

Zato će ih Zeus ubiti.

Razumiješ li?

Spriječit ću ih.

Zašto su ti životi tih ljudi važniji od onih koje si već izgubio?

Njih još mogu spasiti od bogova.

Ali ne i od njih samih.

Što je to?

Tvoja nepokopana posada.

Traži da podijeliš njezinu sramotu.

Idemo!

Odriješite brod!

-Odriješite! Pokret!

Je li to naša sudbina?

Je li to naša sudbina?

Odveslali smo iz pakla,

ostavivši za sobom mnoge pale drugove.

Moram spasiti ostale.

Što se dogodilo s njima?

Jesu li me ostavili ovdje?

Hoće li se vratiti?

Jesi li im nešto učinila?

Jesi li im nešto učinila?

Uzmi malo.

Rekla si mi da ne jedem lotos.

Samo večeras.

Da se malo naspavaš.

A sutra, kad budeš spreman, prisjetit ćeš se.

Sjetit ćeš se svoje posade.

I obitelji.

Obitelji.

Žene?

Imam li ženu?

-Što to radiš? -U redu je, Melanto.

Stranci ne dolaze ovamo.

Ima ili nema zastora,

nakon tri godine zajedničkog gošćenja, nismo više stranci, Penelopo.

Želiš li se oženiti mnome ili mi uništiti ugled?

Melanto zna čuvati tajnu.

Zapravo sam došao jer se brinem za tvoj ugled.

Doista?

Svi vide koliko se trudiš.

Polako, ali sigurno napredujem.

Hmm...

Ali svake noći paraš ono što si istkala.

Ostavi nas.

Ne možeš očekivati od nje

da bude odana gospodaru kojeg nije ni upoznala.

Očekujem da bude odana meni.

I bit će.

Kad se udaš za mene.

Robovi nemaju izbora nego biti odani budućnosti,

a ovo je domaćinstvo koje čeka gospodara,

baš kao što je Itaka kraljevstvo koje čeka kralja.

Kralj Itake vraća se.

Ne vraća se.

Znaš li da sam još kao dječak htio poći s njim u Troju?

To mi nikad nije rekao.

Odisej mi nije dopustio.

Znao je da Itaci treba budućnost bez njega.

I u meni vidio dio te budućnosti.

Nikad drugim proscima neću reći za tvoju... prijevaru.

Dovrši tkanje.

Vrijeme je da ga pustiš.

Zašto bi se htio oženiti ženom koja voli drugoga?

Tvoja odanost Odiseju jedna je od tvojih najljepših vrlina.

Volim te.

Želim da izabereš mene.

-I da svemu ovome dođe kraj.

Ne možeš reći da nisi umorna.

Od čekanja. Od neizvjesnosti.

Ispunila si dužnost.

Godinu za godinom za godinom.

Vrijeme je da misliš na sebe.

Da ponovno počneš živjeti.

To bi i Odisej želio.

Pobrinut ću se za sve tvoje potrebe.

Kraljice moja.

A moj sin?

Prijestolje pripada njemu.

On je nasljednik.

Osim ako ne dobijemo svoje dijete.

Gdje je Telemah?

Otišao je u unutrašnjost.

-Posjetiti djeda. -Hmm...

Laže.

Otišao je na more.

Tražiti vijesti o ocu.

Kamo?

U Spartu. Menelaju.

Pa da odemo onamo?

Ne.

Prebučan si, Melantije. Rekao sam ti da si govedar.

-Prisluškivao je. -Ne, ne.

Ne. Ne.

Došao sam po Argusa.

Rekao sam ti da taj pas ostaje ondje.

Vrati se na imanje.

Kad nam zatrebaju tvoje svinje, poslat ćemo Melantija.

Više nisi dobrodošao u ovoj palači, starče.

Odgovaram svojoj gospodarici.

Zna li ona uopće kako se zoveš?

Sad idi.

Telemah će se morati vratiti pokraj hrama u Pilosu.

Povedi svoje ljude i čekaj ga ondje.

Zašto? Da ti možeš ostati i pokušati osvojiti kraljicu?

Ne dolazi u obzir.

Mora umrijeti na toj cesti.

A Ir ima plan.

Ire!

Svi u njegovoj pratnji moraju poginuti.

U jarku. Prerezanih grla.

Telemah i njegovi ljudi bit će spremni na razbojnike

koji djeluju na putu odavde do Pilosa.

Ali kad bi neki od njih preoteli hram svećenicima prije njihova dolaska...

I donesi mi dio Telemaha kao dokaz.

Njegov nos.

Prepoznao bi ga samo po nosu?

I ušima.

Tko te naučio?

Očev svinjar.

Svinjar.

Da, njegov najodaniji sluga.

Odisej je ostavio svojega najodanijeg slugu kod kuće.

Uvijek je bio najpametniji.

Jedini kojega je Agamemnon slušao.

Trebao ga je bolje poslušati.

Mogu li pitati što se dogodilo vašem bratu?

Žena ga je izdala.

Ubila ga.

Što ste im učinili?

Njegov sin Orest ubio ih je oboje.

Što, ubio je vlastitu majku?

Osvetio je oca.

Ali ne moraš se brinuti.

Tvoja majka nema ništa zajedničko s Klitemnestrom.

Možda i nema.

Ali prosci su uvjerili starješine

-da se mora ponovno udati.

Nije dobro da prijestolje bude prazno.

Čuo si priče. O narodima s mora.

Jesu li vas napali?

Još nisu, ali napadi kao da su sve bliže.

Sparta je spremna.

A Itaka?

Bi li mogla podići vojsku i obraniti se?

Netko mora preuzeti prijestolje.

Onda se tvoja bitka vodi ondje, a ne ovdje, sine.

Pobjegao si od problema.

I prepustio majku na milost i nemilost proscima.

Da unajmim plaćenike?

-Vratim se i sve ih poubijam?

Ubiješ bogate i moćne goste u vlastitoj kući?

Protjerali bi te.

I što onda?

Moraš ih istjerati ne kršeći Zeusov zakon.

Moram preuzeti prijestolje.

Moram znati je li Odisej živ.

To nema nikakve veze s ocem kojeg nikad nisi upoznao.

Moraš biti vođa, sine.

Što god se dogodilo Odiseju.

Moraš se prisjetiti.

Ne moram.

Ne moram znati istinu. Sretan sam ovdje. S tobom.

Zašto onda skupljaš ostatke starog broda da sagradiš splav?

Prisjeti se posade.

Svojega putovanja.

Čuo sam pjesmu sirena.

Stavite ljudima vosak u uši.

-Meni ne. Zavežite me za jarbol. -Zašto?

Želim čuti pjesmu sirena.

Ne.

To nije dobra zamisao.

Nitko tko ju je čuo nije preživio.

Baš zato jest dobra zamisao. Ja ću biti prvi.

Koliko god vas molio,

ne odvezujte me dok ne odmaknemo.

Provjerite uši svih ljudi.

Tjedan dana hrane prvome tko kaže: „Da, gospodine!”

Oh...

Kako je zvučala pjesma sirena?

Kao sve ono što želiš čuti.

A onda kao sve ono što poželiš da nikad nisi poželio.

Bila je poput slatkog svrbeža koji kreneš počešati,

ali shvatiš da je pod kožom. Ne možeš ga dosegnuti.

I slatki svrbež postaje neizdrživ.

Govorila je da ono što najviše želiš

najmanje možeš imati.

A ono što najmanje možeš imati

već si imao.

I izgubio.

Bila je to pjesma o svim obećanjima koja nisam ispunio.

I govorila mi je da se zapravo ne želim vratiti kući.

Bijeli valovi!

Bijeli valovi ispred nas!

Haribda.

Čudovišan vrtlog.

Razvijte jedra!

Hajde, pokret!

Podignite vitlo!

Možemo li isploviti prema pučini?

Već nas je uhvatio.

Prihvatite tu užad!

Moramo na sjever! Pokret!

-Možda prođemo tim klancem. -Preuzak je.

Krenite prema vrtlogu.

Ako kormilariš niz padinu,

dobit ćemo dovoljno zamaha da izletimo s druge strane.

Ne bojte se. Uspjet ćemo.

Ne. Ne!

Idemo kroz prolaz.

-Saberi se. -Idemo kroz prolaz!

Vesla unutra!

Uvucite vesla!

Desna vesla, pripremite kočenje!

Na moj znak!

Tri...

Dva...

Jedan! Snažno!

-Vesla van!

Držite!

Uspjeli smo!

Jesmo!

Uspjeli smo. Bogovi su bili uz nas...

Vucite!

Vucite!

-Vucite!

-Vucite!

Držite pravac!

Vucite!

Vucite!

Držite pravac!

-Vucite! Vucite!

Vucite!

Znao si.

I nisi nam rekao.

Da jesam, ne biste izabrali ovaj put.

A ti bi ljudi još bili živi!

Ne!

Svi bismo bili mrtvi.

Nisi imao pravo!

Imao sam svako pravo.

I svu odgovornost!

Vrtlog bi uništio brod i sve nas.

Ovako smo živi.

Neki od nas su živi!

Da!

Što ti je još Tiresija rekao?

Pristat ću ondje.

Ne smijemo pristati ondje. To je otok boga Sunca.

Brodu su potrebni popravci.

Ljudi su iscrpljeni!

Izgubili smo šest drugova!

Pristat ćemo. Odmorit ćemo se na kopnu.

-Svi ćete poginuti!

Pitali ste me što mi je Tiresija rekao?

Rekao je da ćete svi poginuti.

Ako zakoljete stoku boga Sunca koja pase na tom otoku.

Svi ćete poginuti.

Dobro onda.

Pristat ćemo.

Pripremit ćemo hranu iz svojih zaliha.

Ubrat ćemo voće. Uzeti vode. Ništa više.

Zakunite se.

Svi vi.

Vidiš?

Vjetar nas je donio ravno ovamo.

Odmorit ćemo se i popraviti brod.

Isplovit ćemo čim se vjetar promijeni.

Uhvati to uže.

Je li posada održala obećanje?

Jest.

Dugo vremena.

Ali vjetar se nije promijenio.

Stalan vjetar s mora koji nam je olakšao pristajanje

onemogućio nam je odlazak.

I nestalo nam je zaliha.

Idi.

Mislili ste da bog Sunca neće primijetiti ako budete jeli u tišini?

Mislili smo da ti nećeš primijetiti.

Ja nisam problem.

Htio sam da preživite.

Tiresija ti je rekao.

Kirka ti je rekla. Bogovi su ti rekli.

Vi bogovi ne govorite tako da vas razumijemo.

Tko ne razumije bol?

Ili krv ili smrt?

Kad gledaš kako ti ljudi umiru, vidiš li slučajnost ili posljedice?

Vidim posljedice. Vidim svoj neuspjeh.

A što ako njihova smrt nije tvoj neuspjeh, nego njihov?

Ja ih vodim.

Ja sam ih doveo ovamo.

A tko je vodio tebe?

Zašto se uzdižeš iznad bogova?

Zašto preuzimaš odgovornost?

Zašto se ne želiš vratiti kući?

Što očekuješ?

Nestalo im je hrane.

Imaj malo suosjećanja.

Upravo nas je moje suosjećanje dovelo na ovaj prokleti otok.

Rekao sam vam što će se dogoditi.

Jesi.

I odlučili smo da bismo radije umrli utapajući se nego od gladi.

Eto nam sad prilike.

Vjetar je stao! Vjetar je stao!

Zatišje je trajalo tek dovoljno dugo da nas izmami na Posejdonovo more.

Pod Zeusovo nebo.

-Okrenite pramac u vjetar!

-Lijevo! Lijevo!

Molite se bogovima!

-Okrenite pramac u vjetar! -Molite za oprost!

Vjetar!

Pramac u vjetar!

U vjetar!

Odiseju!

Pramac u vjetar!

Predajte se bogovima!

Molite se Posejdonu!

Molite za oprost!

Pazi!

Posljednje čega se sjećam jest Zeusova nemilosrdna ruka.

Euriloše!

Ne znam što se dogodilo mojim ljudima.

Znaš.

Upravo ono što si rekao da će se dogoditi.

Sam sam se nasukao na tvoju obalu.

Doplovio si na moju obalu s ostacima broda, ali bez ijednog člana posade.

Polumrtav, bez svijesti.

Danima sam te gledala izgubljenog...

Ne, ne, ne.

...pa i tjednima.

Znala sam da će ti lotos olakšati buđenje.

Ne, ne, ne.

Da ćeš više patiti tijelom nego umom.

I tako je bilo.

Toliko ti se svidio.

Tako si ga rado jeo.

I dok sam se brinula o tebi...

Hvala ti.

...zavoljela sam te.

Koliko sam dugo ovdje?

Stalno sam sebi govorila da ti ga prestanem davati,

da si dovoljno snažan da se prisjetiš.

-Koliko dugo, Kalipso? -Ali bio si tako sretan.

-Bio si sretan. -Bili smo tako sretni. Godinama.

Godinama?

Sedam godina.

Hranila si me lotosom i držala u zatočeništvu.

Spasila sam ti život.

Obnovila sam ti tijelo.

Samo nisam imala srca vratiti ti i um.

Bio si sretan.

Ali srce ti je uvijek bilo drugdje.

I bilo je neizbježno da će te um naposljetku slijediti.

Kako si mogla?

Lotos zamagljuje um i slabi volju,

ali ne mijenja tko si.

Nisi bio spreman vratiti se, iz kojeg god razloga.

Sad jesam.

Kao što sam oduvijek znala da ćeš biti.

Kako?

Nešto si grčevito držao kad sam te pronašla.

Tjednima nisi mogao otvoriti šaku.

Zazivao si.

Uglavnom Atenu,

ali katkad bi izgovorio drugo ime.

Penelopa.

Pomozi mi da se vratim kući.

Pomažem ti.

Ti si čovjek koji mora upravljati svojom sudbinom.

Ali ovo ne možeš kontrolirati.

Moraš se prepustiti oluji.

Prepustiti se Posejdonu.

I prihvatiti kaznu.

Zeus mu neće dati da te ubije.

Odustani od borbe, prepusti se i živi.

To je korak vjere koji još nikad nisi učinio, Odiseju.

Odiseju.

Gdje sam?

Zar ne prepoznaješ vlastiti dom?

Zeus vas pozdravlja, stranci.

Koliko vas je?

Pola tuceta.

Treba vam obrok?

I zalihe.

Za put.

Kamo ste krenuli?

Trebaju nam svinje.

Idemo sve do Pilosa.

-Jeste li hodočasnici?

Izgledamo li kao hodočasnici?

Ne vidim dobro.

Kako Zeus nalaže, nudim vam obrok, ali te svinje nisu moje da ih prodajem.

Ne brini se.

Nećemo platiti.

Pozdravi majku od mene.

Reci joj da mi je žao.

Žao mi je zbog Troje i zbog svega što se dogodilo u moje ime.

Žao mi je što nisam imao vijesti o tvojem ocu.

Jesi, donio si vijesti.

Ne gdje je, nego kakav je.

I sad se više nego ikad nadam da ću ga jednog dana upoznati.

Gdje su ti psi čuvari, starče?

Spaljujem im tijela.

Smijem li ti u Zeusovo ime ponuditi jelo i piće, stranče?

Jesu li vas napali?

Psi su spasili tvoje radnike.

Ne, prvo smo spalili njegovu braću.

Što se dogodilo s Itakom?

Tama.

Zeusov zakon razbijen je u komadiće.

Kraljevstvo je bez kralja otkako mi je gospodar umro.

Tvoj gospodar.

Odisej.

Junak Trojanskog rata.

Ali Odisej je živ.

Prosjaci koji daju lažnu nadu!

Dosta! Dosta!

Dosta! Dosta. Dosta.

Dosta. Dosta.

Telemah. Telemah.

Telemah.

U opasnosti je, a ja mu ne mogu pomoći.

Mora biti još ljudi na Itaci koji bi pomogli Odisejevu sinu.

Palačom vladaju prosci.

Nitko više nije odan Odiseju.

A kraljica?

Lijepa, mudra Penelopa.

Taokinja najgorih ljudi.

Uskoro će je prisiliti na udaju.

Što bi mogla bez svojega sina?

Evo. Popij.

-Kakva opasnost prijeti Telemahu?

Vraća se iz Sparte.

Prosci su poslali razbojnike u Pilos da ga dočekaju u zasjedi kod hrama.

Daj mi hranu za put.

Nikad... Nikad nećeš stići te razbojnike.

Ako stignem u Pilos prije Telemaha, mogu ga upozoriti.

Zašto pomažeš?

Ako ti kažem, nemoj se ljutiti.

Služio sam s Odisejem. U Troji.

Stvarno?

Bio je strog zapovjednik.

Ah, ali pravedan.

Pravedan i vrijedan slijeđenja.

Volio si ga?

Kao sina.

Pa, nije mrtav.

Hoće li se... Hoće li se vratiti?

Uskoro.

Donijet će osvetu.

I sve što uz nju ide.

Ja ću govoriti. Ne želimo da ljudi shvate tko si.

Onda možda nismo trebali povesti stražara.

Bit će nam drago što jesmo ako bude nevolja na putu.

Odstupi! Pokret!

Nosim poruku. Čekajte!

Eumej me poslao!

Nađite onog prosjaka.

Vaši ljudi moraju čekati vani. I oružje ostaje vani.

Zeus vas pozdravlja, stranci.

Jeste li dugo putovali?

Ne baš.

Došli ste ovdje prenoćiti.

Došli smo prinijeti žrtvu Ateni.

A mogli bismo prihvatiti i gostoprimstvo koje nam možete pružiti.

Naravno. Maknite onog prosjaka odavde.

Nosi poruku za mene.

Eumej te poslao?

Da, gospodine.

I kakva je poruka?

Povjerljiva je.

Ovi ljudi su...

Ovi ljudi su svećenici.

Sad ti je prilika da odeš, starče.

Odlazi, stranče.

Ovog sam tjedna već poštedio jednog starca.

Ali on je bio slijep.

Tebe neću poštedjeti...

Nisi loš za prosjaka.

Nitko se ne rodi kao prosjak.

Uzet ćemo te svećeničke haljine i prebaciti ih preko vaših oklopa.

-Pomozi mi s njegovim tijelom. -Moramo ga ostaviti.

-Ne. -Moramo se iskristi.

-Tako se ne odaje počast mrtvima. -Tako se ostaje živ.

Bio mi je učitelj.

Možda je bio prerušena Atena.

Zvao se Mentor.

A kad budeš na sigurnom,

otplovit ćemo na nepoznati zapad i odati mu počast.

Te su ljude poslali prosci.

Bit će ih još. Moramo krenuti.

-Noću? -Sigurnije nego ostati ovdje.

Mentor leži u srcu najstarijeg Atenina hrama.

Zasad ćemo ga počastiti vatrom.

-Vatra!

Vatra! Vatra! Vatra!

Vatra! Vatra!

Kako to prosjak poznaje Mentora?

Rekao sam ti. Nisam oduvijek bio prosjak.

Imaš mudre oči.

-Atenine oči. -Ne traži bogove među ljudima.

Samo ćeš se razočarati.

Onda mi reci tko si.

Zovem se Sinon.

Star sam vojnik koji se u Troji borio pod zapovjedništvom tvojega oca.

Poznavao si mojega oca?

Njegove zapovijedi slušam dulje nego što se želim sjećati.

Čekaj, živ je?

Živ je.

Pa gdje je?

U blizini.

Poslao me da prvo izvidim stanje.

Mama neće moći povjerovati.

Ne, ne smiješ joj reći.

Što, ništa?

Reci joj...

Reci joj da si odlučio da je vrijeme da se ponovno uda.

Ne mora iskušavati moju majku.

Kako može sumnjati u nju?

Ne sumnja.

Ali ima mnogo razloga da ga je već zaboravila.

Ima li odanih slugu?

Nekoliko.

Kad se Odisej pojavi, svi će biti odani.

Moramo okupiti prosce u palači.

To nikad nije problem.

Imaš darove od Menelaja?

-Da, na mojem brodu. -Dobro.

Vrati se kao princ.

Priredi gozbu.

Bit ću ondje.

Što ćeš ti raditi na gozbi?

Prositi.

Čovjeka najbolje vidiš odozdo.

Koliko ima prosaca?

Na desetke.

Ali ako su svi njegovi ljudi poput tebe, onda... On nema ljudi.

Što, samo si ti?

I ti.

Telemah se vratio.

-Što? -Telemah se vratio.

-Tko to kaže? -Svi to govore.

Gdje je Telemah?

Kraljice moja! Nije li vam mjesto gore?

Istina je?

Kod kuće si.

Vratio sam se.

Mislio sam da večeras slavimo.

Hmm...

Ako nam je išta ostalo za slavlje.

Ne brini se.

Moji hrabri prosci zasipat će nas darovima u čast tvojega povratka.

Presretan sam što si se sigurno vratio.

Drago mi je da si ponovno na nogama.

Krajnje je vrijeme da te vratimo u palaču.

Što si čuo o ocu?

Ništa.

Priče iz rata,

ali nitko nije znao što mu se dogodilo nakon odlaska iz Troje.

Žao mi je, mama.

U Sparti svi govore o nadolazećoj katastrofi.

O dobu tame koje donose narodi s mora, kršeći Zeusov zakon.

Dakle, priče su istinite.

Naša civilizacija propada.

Menelaj se brine što ne možemo podići vojsku

dok je prijestolje prazno.

Zato smo smislili plan.

Kakav plan?

Jedini način da prosci odu.

Vrijeme je da izabereš.

Želiš da se ponovno udam?

Ako se udaš, ostali prosci će otići.

Onda se moram nositi samo s jednim.

Uskoro ću biti punoljetan.

Reći ću starješinama da sam u Sparti saznao za Odisejevu smrt.

Menelaj će to potvrditi, pa će mi dati prijestolje.

Znači, ti se odričeš oca, a ja napuštam svoj dom

i odlazim živjeti s jednom od tih zmija.

To je tvoj plan.

Imaš li bolji?

Zaključati vrata, zapaliti vatru i spaliti gadove.

Misliš li da će se, ako se preudam, život vratiti na staro?

Taj je svijet nestao.

A u ovome

oni neće predati vlast tebi.

Ni Odiseju.

Kad bi se vratio, morao bi ih pobiti.

Kao što ćeš morati i ti.

Ako ih ubijem, njihove će obitelji tražiti osvetu.

Protjerali bi me.

A bez mene prijestolje bi bilo izgubljeno.

Jer na njemu smije sjediti samo muškarac.

Prazno prijestolje?

Ja sjedim na tom praznom prijestolju već 20 godina!

Moje znanje, godine iskustva,

sve je to ništa prema dlačicama na tvojoj bradi.

Želiš li mir?

-Ili osvetu? -Želim Odiseja!

Pjevaj...

Muzo, o licu...

...o licu...

...floti...

...ratu...

...kod Troje...

Pjevaj, Muzo, o čovjeku...

...čovjeku...

...misli...

...varci...

Eumeju, izvoli.

Arguse.

Trebao bi ga pokopati gore na litici.

Gdje ste se upoznali?

Ti si Odisej.

Ti si moj otac.

Ja sam prosjak.

A ti

si dostojan,

predivan Odisejev sin.

Kad ga napokon upoznaš,

bit će tako ponosan na tebe.

Dobro došao kući, stranče.

Jer tama pobjede

obavija tvorce legendi...

...i pretvara nas sve u pjesnike i slijepe prosjake.

Prihvati Zeusovo gostoprimstvo.

Dajte strancu nešto za jelo.

Ne, gospodine.

Samo ću obilaziti sa zdjelom.

Zar smo morali pozvati još jednog od tih prljavih lizotanjura na večeru?

Što je još jedan prosjak na ovoj gozbi?

Moramo ga ubiti prije nego što ponovno stekne položaj među starješinama.

Kako?

Donesite vino! Donesite ga!

Izazovi ga.

Navedi ga da posegne za oružjem.

Nije više ono štene koje smo nekoć izazivali.

Onda ćemo se vratiti noćas i prerezati mu grkljan.

-Odjebi, starče. -Molim te.

Danima nisam jeo.

Rekao sam ti da odjebeš!

Zar ne možeš podijeliti hranu koja čak nije tvoja?

Nema mjesta u tvojoj zdjeli.

Ima.

Hmm...

Vidi, stvarno ima.

Izvoli.

Pretpostavljam da sad nešto želiš od mene.

Ne.

Imam nešto za tebe.

Imaš nešto za mene?

On ima nešto za mene!

Što bi prljavi stari lizotanjur poput tebe

mogao imati što bi mene zanimalo?

Zapravo je tvoje.

Zamolili su me da ti to vratim.

Nije moje.

Nije?

Gdje si ovo našao?

-Ne okreći mi leđa!

Antinoju, ne možeš tako postupati s prosjakom.

To je Zeusov zakon.

Zeusov zakon.

Misliš da je ovo bog?

Misliš da je prerušeni bog?

Jesi li?

Jesi li ti bog,

lizotanjuru?

Ne.

Ja sam veteran Trojanskog rata.

Veteran Trojanskog rata.

A kako ti je ime, veterane?

Sinon.

Znači li ti to ime nešto?

Ne.

Koristim ga u čast najhrabrijem mladiću kojeg sam ikad upoznao.

Sinon.

Nije li to bio onaj tvoj pastirčić?

Ne sjećam se.

Da, da, htio je zauzeti tvoje mjesto.

Gdje si ovo našao?

Ondje gdje ćeš uskoro biti.

A gdje je to?

U Hadu.

Dosta!

Gozba je završena!

Idemo.

To nije moje!

Kraljica želi razgovarati s tobom.

Ostani dok svi ne odu i dok se ne zapale vatre.

Pozdrav, putniče.

Kraljice moja.

Melanto, reci Eurikleji da opere strancu noge.

Nema potrebe.

Moj je muž inzistirao da goste poštujemo kao obitelj.

Znaš za Odiseja, mojega muža?

Naravno.

Iz pjesama.

Bio sam u Troji, gospođo.

Onda ti pjesme vjerojatno zvuče glupo.

Od njih plačem.

Zašto?

Zbog onoga što smo izgubili.

Života?

I godina.

Svega.

Jesi li poznavao Odiseja u Troji?

Jesam.

Je li postojao neki detalj u njegovoj odjeći, nešto što je nosio?

Nosio je neobičan broš.

Neobičan?

Prekrasan.

Ali nije mu pristajao.

Opiši ga.

Donijet ću još vode.

Bio je to prekrasan zlatni broš.

Lik Atene okružen vinovom lozom.

Je li ga često nosio?

Nikad ga nije skidao.

Kako to da si se ti uspio vratiti a Odisej nije?

Nisam kod kuće. Još nisam.

Zašto nisi?

Povratak kući nije uvijek jednostavan.

To vrijedi i za Odiseja i za mene.

Odisej kojeg sam poznavala

našao bi put ili se probio natrag k meni, bez obzira na sve.

A što ako je Odisej kojeg si poznavala izgubio put?

Što ako je jedne noći

u stranome gradu

vidio nešto

zbog čega je pomislio da njegov dom

više ne može postojati?

Što ako je,

kad je izašao iz utrobe konja

i otvorio vrata Troje,

vidio deset godina bijesa

kako se u jednoj noći slijeva na grad?

-Svi, odmah!

Ostavili smo im dar.

Prinos mira.

Koji su unijeli u svoj dom.

Pogazili smo sve što je oduvijek sveto

među ljudima.

I pretvorili borbu...

Uništite im idole!

...u lov.

Molim te, nemoj.

Spaliti zidine Troje

značilo je spaliti čitav svijet.

Pa i njegov dom.

A što ako je znao

već te noći...

...dok je hodao kroz požare bezvlašća i patnje...

...i sljedećih dana znojavog slavlja...

...što ako je točno znao što je učinio?

Što ste svi vi učinili.

Zamisao jednog čovjeka.

Varka jednog čovjeka.

Da zauvijek pogazi Zeusov zakon.

Živjeli smo u svijetu palača i trgovine.

I jezika.

Slijepi za njegovu ljepotu.

Dok ga nismo uništili.

Vi ste narodi s mora?

Da, kraljice moja.

Kršenje Zeusova zakona širi se poput kuge.

Naše brončano doba propada.

I možda nije mogao podnijeti ruševine onoga što je učinio.

Nigdje.

A najmanje kod kuće.

Ali Odisej je živ.

I bit će ovdje kad ti najviše zatreba.

Pa,

predugo živim među njegovim ruševinama.

Dovedite prosce u zoru.

Uklonite oružje iz dvorane.

Za nekoliko sati jedan će prosac biti sretan, a ostali bijesni i željni osvete.

Bronca izaziva čovjeka na nasilje,

zato na nadmetanju neće biti oružja, a vrata će biti zaključana.

Udat ću se za onoga tko svlada moj izazov.

Kako ćemo se suprotstaviti proscima?

Ne „mi”.

Njihova krv neka bude na mojim rukama.

Ili ćeš biti protjeran.

Zar ne?

Samo pripazi da se ne dokopaju onog oružja.

Pobrinut ću se.

Čak i bez oružja ima ih toliko.

A ti nećeš imati oružje.

O, imat ću oružje.

Tvoja se majka pobrinula za to.

Okupi sluge kojima vjeruješ.

Zaključaj oružje u gornju ostavu.

Da, pobrinut ću se.

Brže, brže. Odnesite oružje na kat.

Brže, brže.

Čini se da Zeusa zanima ishod.

Ali kakvo je to nadmetanje?

Godinama,

dok je moj muž odsutan,

prisvojili ste ovu palaču za svoje gozbe.

Izgovarali ste se time da želite zadobiti moju ruku.

Dok sam slušala kako slavite i svađate se,

kvarite moje sluge i ne poštujete moj dom,

najviše od svega željela sam da se Odisej vrati

i sve to vidi svojim očima.

Ali sinoć sam shvatila

da sad nije ovdje.

I nikad neće biti.

Zato

pristajem se udati za bilo koga ovdje

tko uspije napeti ovaj lovački luk i odapeti strijelu kroz onih 12 sjekira.

Priđite.

I pokažite mi tko ste.

Eumeju.

Tko je prvi?

Daj mi luk.

To je nemoguće.

Za tebe.

Kao dječak gledao sam Odiseja kako to radi bez muke.

Onda ti pokušaj.

Pričekat ću svoj red.

Zašto ne bismo zagrijali luk i namazali ga uljem?

Taj luk godinama nije bio napet.

Ti si na redu.

Nema potrebe.

Moja kraljica dokazala je što je htjela.

Ne možemo zamijeniti Odiseja.

Neki od nas to oduvijek znaju.

Neki od nas pošli bi za tim velikim čovjekom u Troju.

Da nam je dopustio.

Ali nikad se nije vratio.

Zato izaberi najboljeg među nama.

Svima nama koji smo pali na tvojem ispitu.

Ja nisam.

Neka netko izbaci te prosjake!

Vrata su zaključana dok nadmetanje ne završi.

-Nadmetanje je završilo. -Da.

Ja želim pokušati.

Daj više, starče.

Ne, ima pravo pokušati.

Ako ti nećeš, neka barem on pokuša.

Izruguješ se željama svoje majke.

Moja majka želi da svi izgorite.

On je stari strijelac.

Hajde.

Pogledajte stručnjaka na djelu.

-Lizotanjuru!

Hajde!

Starče, odustani!

Hej, starče!

Hajde!

Dobro, prijatelju.

Prijatelju, dosta je.

Pustite ga neka pokuša.

-Neka pokuša. -Hajde.

-Ti si Odise...

-Sigurno je tebi mjesto dolje.

Je li to on?

On je.

Idite osigurati oružje.

Gdje je oružje?

U gornjoj ostavi.

Donesite ga!

Što čekate? Sve će nas pobiti!

-Pazi!

Rekao sam ti. Prebučan si, govedaru.

Ne! Ne! Ne!

Eumeju! Pusti me van!

Dolje!

Ne!

Donesite mačeve!

Donesite štitove! Donesite štitove!

Koplja!

Uzmite koplja!

Mislio si da nas sve možeš pobiti?

Samo da ubijem tebe.

Dovrši ovo.

Tata!

Kad stigneš u Had,

reci mojim ljudima da ću zaploviti na zapad i odati im počast.

I reci Sinonu

da sam ti vratio tvoju sramotu.

Što se dogodilo?

Je li ih pobijedio?

Je li mrtav?

Pokidali smo krhke veze među ljudima.

I tijekom stoljeća tame koja slijede,

priče o Troji samo će se pjevati...

Odiseju, ljubavi moja.

Molim te, ljubavi.

-Odiseju.

Ljubavi moja. Vratio si se.

Napokon.

Na samome kraju.

Da još jednom vidim svoju voljenu Itaku.

Ne. Ne.

Ne, ne, ne smiješ. Ne smiješ.

Ne smiješ. Ne sad. Ne sad.

Molim te. Tako sam dugo čekala.

Ne smiješ umrijeti.

Ne smrt.

Progonstvo.

Telemah će biti kralj.

Krenut ćemo na nepoznati zapad.

Da odamo počast mojim ljudima.

Zajedno.

-Uzmi svoj najbrži brod...

...i najbolju posadu.

I kreni prema obzoru.

Loveći sunce na zalasku.

-Lice...

Zašto će se priče samo pjevati?

Zato što će pjesme biti jedino što im ostaje da pamte nas koji smo znali pisati.

-...rat...

Civilizacija će ponovno procvjetati.

-...čovjek...

Svanut će nova zora nad pomračenim svijetom.

A naše pogreške opet će biti zaboravljene.

-...varka...

Prijevod by ZiBrZg