Original subtitles

Evo me. Sretan čovjek, sretan odvjetnik.

Volim knjige, boks i biciklizam.

Volim posao koji radim.

Ne bježim ni od čega.

Dakle, Ratnici, što tražite u knjižnici, u ringu, na svom biciklu?

Što radiš, šetaš se noću umjesto da spavaš?

Pokušavam srediti svoje misli.

Pokušavam promatrati sebe izvana.

To je dobra vježba.

- Bok. - Dobra večer. Što da vam pripremim?

- Zar Angelo nije ovdje? - Čini se da kasni.

- Ne vjeruješ mi? - Ne spominji to!

Zapravo, htio bih čašu lijepe mineralne vode.

Ako želite pričekati barmena, učinite to.

- Piće. -Hvala. -Hej. - Larocca te hvali.

- Želiš li nešto popiti? - Ne, ništa, moram ići.

- Zahvali mu. - Upravo sam stigao. Odlaziš?

Neočekivani poslovni događaj, Guido.

- Ah, Nadia, napokon sam sama. - Dolazim.

Sam. Konačno sam.

Međutim, na Laroccinim računima nema sumnjivih kretanja.

Ne iznenađuje me.

Čak ni činjenica da je dio Andromede ne znači puno.

To je kulturno udruženje

ali prema računovodstvenim kretanjima, više izgleda kao investicijska banka.

Financiranje dolazi i raspada se, nestaje u zaboravu

kao i one koje je izvodio Ghilardi.

Ghilardijev novac je plaćen za mito u Punta Igei, znaš.

Da, i Larocca to dobro zna.

U redu.

Slušaj, ali po tvom mišljenju...

Koliko je članova Andromede uključeno u Punta Igeu?

- U raznim ulogama, do sada oko dvadeset. - Mm, oko dvadeset.

Mariano, možeš li donijeti ulje od čilija? Hvala.

U tri godine Ghilardi je Andromedi platio tri milijuna eura

sponzorirati događaje, izložbe, konferencije.

- Svi troškovi su nevjerojatno napuhani. - Hvala vam.

Nakon što je to otkriveno, gradilište Punta Igea nije trebalo biti ponovno pokrenuto.

Doktore, ovo su ljudi koji znaju što rade. Zaplet je impresivan.

Uključene su tvrtke, javna tijela, banke, zaklade...

- To je pravi labirint. - Da.

Fasano, po tvom mišljenju, tko će biti arhitekt ovog labirinta?

Koje je jedino ime koje se stalno pojavljuje u Ghilardi Holdingu?

U udruzi Andromeda, u Capodacquinim izjavama.

A u mojim mislima noću? Ima šanse, ako je odigraš.

- Stefano Corsano. - Stvorio sam čudovište!

Po tvom mišljenju, ova "nezgoda na poslu" od Annapaole.

Je li to Stefano Corsano? - Profesionalna tajna vrijedi i među prijateljima.

- Pitam samo zato što sam zabrinut za nju. - I ja.

Nadala sam se da će ga se riješiti, ali to je jače od nje.

- To je pitanje kemije. - Dobio sam četvorku iz kemije.

Je li to Angelo?

- Nema šanse. - Zvat će, zvat će.

- Što je to? - Tajna. - Ah.

Stefano?

Stefano!

Stefano!

Oh...

Kakav idiot!

Bok, ljubavi! Sauna, bazen, na tebi je.

Ti si kreten! Trčao sam da dođem ovamo.

To je istina, ali sada si ovdje.

Rekao si da si bolestan!

- Dakle, malo ti je stalo do mene. - Naravno, naravno.

- Ova priča nema smisla. - Ova priča je savršena.

- Znamo da nije ozbiljno. - O, da? - Da. - Ne sjećam se.

Sjećam se toga.

Gospodine, učini me čednim.

- Ali ne danas. -Čiji je ovo biser? - Svetog Augustina...

Prvi dio. Drugi...

Jedan jedini udarac, zadan silovito.

- Presjekao joj je karotidnu arteriju. - Ne vidim nikakve tragove na njezinim rukama ili nadlakticama.

- Nije se branila? - Nije imala vremena. Iznenadila se.

Ili je možda poznavao svog ubojicu.

Nema tragova nasilnog ulaska.

- Inspektore, susjed je stigao. - Dolazim.

Koliko je vremena prošlo otkako je umrla?

Vjerojatno dva ili tri sata, ne više.

Hvala.

Kad sam se vratio iz restorana, vidio sam vani mačku Fridu.

Elenina vrata su bila odškrinuta.

Nazvao sam je, ali ništa. Onda sam ušao i vidio je.

- Jesi li je dobro poznavao? - Ne, ali mi se svidjela.

- Razgovarali smo kad smo se mimoilazili. - I je li se to često događalo?

Ne. Uvijek je bila na sveučilištu.

Koliko ona zna, je li se viđala s nekim?

Je li imao dečka, partnera?

Bivši je, ali živi u Londonu.

Dakle, bilo je i povjerenja među vama.

- Ne, rekao mi je jer sam i ja studirao u Londonu. - Ah.

Jeste li primijetili nešto čudno u posljednjih nekoliko dana?

Možda je nekoga vidio?

Mislim da ne.

U redu. Nećemo vas više gnjaviti. Hvala.

Mogu li vam pomoći?

- Ako si htio nešto znati, mogao si pitati. - Oprosti.

- Profesionalna deformacija. - Mm. I je li bilo išta zanimljivo?

Ne... Nisam ništa vidio, kunem se.

Gluposti. Annapaola, ne znaš kako pričati gluposti.

- Razumio sam samo jednu stvar. - Što?

U pitanju je puno novca.

- To je kupnja dionica Ghilardija. - Tko je to učinio?

- Ja. - Zašto?

Jer Ghilardija stavljam u manjinu.

Vi, tko ste mu odvjetnik?

Ne zadugo. Čim provjerim upravni odbor.

Prodajem sve i povlačim se u privatni život.

S tobom.

Anđeo!

Pomozi mi.

Ali što se dogodilo?

- Nadia. - Guido... - Što se događa?

- Optužuju Angela za ubojstvo žene. - Gdje si?

- U policijskoj sam postaji. - Dolazim.

Kakav je bio njegov odnos s gospođicom Elenom Longo?

- Normalno. Od susjeda. - Mm.

- Nije bilo kontakta među vama? - Ne, nikakvog.

Možeš mi reći.

U redu, onda idemo to napraviti.

Sad nam reci kako je sve išlo od početka

i budite precizni.

Izašao sam van da idem na posao.

Onda sam čula mijaukanje. Bila je to Frida, Elenina mačka.

Često je bježala, a ja sam je uvijek vraćao k njoj.

[Pozvonio sam na vrata], ali nitko se nije javio.

Onda sam ga zaobišla s leđa i nastavila zvati Elenu.

Elena! Službeno je, Frida se zaljubila u mene!

Ali činilo se kao da tamo nema nikoga.

- Onda sam je ugledao. - Elena... Elena!

Elena... Sedam! Sedam!

Podigao sam je, ali nije disala.

Tada sam vidio nož, bio je tamo na tlu, pun krvi.

I što je sljedeće učinio?

Izašao sam van.

Uzeo sam auto, nisam ništa razumio, ne znam kamo sam otišao.

Ali otišao je kod gospođe Greco, svoje poslodavce, zar ne?

Ne čini se kao iracionalan izbor.

- Nakon dugo vremena, inspektore. - Zašto ste otišli k sebi?

- Ne znam. - Dobro razmisli.

Također je rekla da je vidjela nož. Možete li ga opisati?

Doba...

običan kuhinjski nož.

Kuhinjski nož. Kakav je bio? Je li bio mali, veliki ili srednji?

Ne znam. Rekao bih srednje.

Srednji kuhinjski nož, umrljan krvlju?

Da.

U redu, gospodine Venturi.

Ponavljam.

Pronašla je kuhinjski nož umrljan krvlju

pored tijela Elene Longo?

- Da, već je rekao, pronašao ga je. - Odgovori na pitanje.

- Da. - Oh! Ali nismo pronašli ovaj nož.

- Zašto? - Ne znam. - On ne zna!

U šoku je, idemo na pauzu.

Nakon što sam to utvrdio. Dakle?

Ne znam zašto ga nisi pronašao.

Jer je bio u šoku, kako je rekao odvjetnik, zar ne?

Bio sam šokiran.

- Mislim da sam to vidio. - Misliš li da si to vidio?

Je li to plod tvoje mašte?

Trebamo li zadržati smireniji ton glasa?

- Samo radim svoj posao. - Znam.

Više ništa ne znam.

Hej... Jesi li se naspavala?

Nisam ni pokušala.

Čim zatvorim oči...

Vidim Angela prekrivenog krvlju, ispod kuće.

Premijer će vas pokušati dovesti u krizu, uhvatiti vas u proturječju.

- O čemu? - Ti si prvi razgovarao s Angelom.

Ti si bio taj koji ga je pratio u policijsku postaju.

Nemam što skrivati.

- Što ste radili prije odlaska u policijsku postaju? - Ništa.

Gotovo nije govorio

i shvatio sam da se dogodilo nešto strašno.

- Je li Angelo imao nož? - Ne. - Jesi li siguran? - Da, naravno.

- Možda se ne sjećaš dobro. - Što govoriš?

- Nisi valjda natjerala da nestane zajedno? - Šališ se?

Ne. Samo te testiram.

I premijer neće biti tako ljubazan kao ja.

- Dobro jutro. - Dobro jutro. - Inspektore Tancredi. - Drago mi je.

- Sjednite. - Biste li radije otišli u svoj radni kabinet?

Ovo je u osnovi moj studio.

Koliko ljudi radi u vašem objektu, profesore?

Dva istraživača, dr. Morgese i dr. Rinaldi

i neki doktorandi. - Je li Elena Longo bila istraživačica?

- Bila je imenovana za izvanrednu profesoricu. - Jeste li diplomirali kod nje?

Ne, diplomirala je u Bologni. Došla je sa mnom na doktorat.

- Onda je postala istraživačica... - I suradnica.

- Da. - Je li to brzi put do karijere za talijansko sveučilište ili ne?

Inspektore, Elena je bila zaista briljantna.

Nikad nisam upoznao studenticu, kolegicu poput nje.

Još uvijek ne mogu vjerovati.

Profesore, što točno radite ovdje?

Od neurodegenerativnih bolesti.

Elena je proučavala protein povezan s patogenezom Alzheimerove bolesti.

Čavao.

A što se tiče njegovog privatnog života... znate li išta?

Pa, njegovi roditelji žive u Rimu.

Imao je partnera.

Prekinuli su prije godinu dana, mislim.

Elena je bila poput mene. Živjela je za istraživanje.

A što je s vezama... najnovije?

To nije tema za laboratorij. Ako ih je i bilo, nije mi ništa rekla.

- Možda je o tome razgovarao s nekim kolegama? - Možda.

Ali sumnjam. Elena je bila vrlo rezervirana.

Profesore, jeste li ikada čuli za...

ili ste ikada upoznali osumnjičenika, Angela Venturija?

- Je li to bio on? - Odgovori.

Ne. Nikad to nisam vidio.

Gdje ste bili na dan ubojstva?

Bio sam na konferenciji u Napulju.

Sto pedeset ljudi može to potvrditi.

Pa, onda hvala na vašem vremenu.

Čavao.

Zašto nisi odmah te večeri pozvao policiju?

Sve je bilo ludo. Nisam znao što da radim.

A nož? Rekao si da nisi siguran da si ga vidio.

Stalno mi je postavljao sva ta pitanja. Zašto? Ni ti mi ne vjeruješ?

Ne, ali će vam se ta pitanja često postavljati.

Ali od početka sam rekao istinu. Što bih drugo trebao učiniti?

Krava...

- Moja majka? - Dolazi.

- Znaš da nemam nikakve veze s ovom pričom? - Da, ne brini.

A kako je Nadja?

Ona je zabrinuta za tebe.

- Pizzullo, koliko je puta ova mačka pobjegla? - Zašto? -Pogledaj ovamo.

U posljednjih nekoliko tjedana bilo je mnogo poziva između Angela i Longa.

Ah, "ne poznanik"! Možemo ispitati mačku.

- I uzimamo li otiske prstiju? - Ako nije registriran.

- Onda kažeš da se ne bih trebao ljutiti! - Malo vedrine...

Angelova majka rodila je anonimno.

- Imao je mjesec dana kad smo ga posvojili. - Vi i vaš muž? - Da.

Rastavili smo se nekoliko godina kasnije. Praktički sam ga sama odgojila.

- I kako je prošlo? - Pa... kao dijete je bio drag.

Anđeo po imenu i po prirodi.

Uvijek je bio vrlo zaštitnički nastrojen prema meni.

Problemi su došli s adolescencijom.

U jednom trenutku je nekako eksplodiralo

iskalio je ludi bijes na meni.

Možda je reakcija na razvod došla kasnije?

Možda. Ali nisam mogla shvatiti koliko se loše osjećao.

- Jednog dana sam ga ošamario. - Mm. -Nikad prije nisam digao ruku.

Ali postao je toliko odvratan da se nisam mogla kontrolirati.

- A on? - Gurnuo me je.

Pala sam na tlo. Bio je na meni i vrištao.

Činio se da je izvan sebe.

Ukratko, bio sam uplašen.

Žao mi je.

- I je li se to ponovilo? - Ne, nikad.

Policija me već ispitala. Zašto ih ne kontaktiraš?

Jer provodimo vlastite istrage. Tako je to, svatko provodi svoje.

U redu, reci mi.

- Kakav je bio odnos između tebe i Longa? - Dobar, poštovao sam je.

Je li ikada bilo neslaganja ili neslaganja?

Pa, da, nekoliko manjih nesuglasica s vremena na vrijeme.

- Kao? - Vrlo normalne stvari.

Kao što je upravljanje doktorandima ili laboratorijskim tehničarima.

- Je li mlada dama jedna od vaših suradnica? - Da, doktorandica.

- Drago mi je, Viola Triggiani. - Jeste li poznavali i Elenu Longo?

Naravno, neko vrijeme sam radio s njom.

Kakav je bio odnos između Longa i profesora Catalana?

Odlično, rekao bih, zar ne?

- Previše, čak. - Što misliš?

Svi to već znaju.

Catalano je izgubio glavu za Elenom.

U redu.

Recept je jednostavan, sve se svodi na kvalitetu sastojaka.

Zašto ne upišeš tečaj kuhanja na pravnom fakultetu?

"Gospodaru sucu"! Zvuči također dobro.

Šališ se, ali razmišljao sam o napuštanju pravosuđa.

Čak i prije ove Berardijeve priče.

Godinama sam gledao mnoge ljude bez vrijednosti kako grade karijere.

Pametno, preporučujem.

Bio sam toliko zgrožen da nisam htio imati ništa s tim.

Ali onda sam shvatio da se moraš uključiti da bi nešto promijenio.

- Dobro si postupio. - Dobro sam postupio što sam te odabrao za svog odvjetnika.

- Ne, dao bih otkaz. - Da ste mene izabrali, da.

Ali kakve to veze ima s bilo čime? Ti si odvjetnik za građansko pravo!

Razvodi i prometne nesreće... što je donekle isto.

Međutim, postoje i dobre vijesti.

- Mogu ti reći. - Pa?

- Pred vama je budući predsjednik suda u Bariju. - Ah!

S Berardijem za petama, ovo su nevjerojatne vijesti!

- A to puno govori o Berardijevoj vjerodostojnosti. - Trebali bismo nazdraviti!

Ne, nakon što se sve dogodilo.

Tako je.

- Čestitam. - Dobro...

Članak 528...

"Svatko, u svrhu trgovanja ili distribucije"

"ili ih javno razotkriti..."

Tko je?

Toni.

Donio sam kavu.

- Kako si znao da sam ovdje? - Čuo sam ti glas.

- Uhodiš li me? - Ne, imam osjetljive uši.

- Čuo sam. - I ja imam osjetljivo uho.

Zapravo, ne mogu učiti kod kuće jer je bučno.

Ako želiš, mogu ti pomoći.

Članak 528?

"Svatko, u svrhu trgovanja s njim"

"ili ih javno izlagati, proizvoditi i uvesti u državu"

"kupiti, izvesti, staviti u promet..."

U redu, možeš ostati.

Možda pokupi šalice za kavu koje si zaboravio.

Malo sam ti zavidio večeras.

Zato što si pijan.

- Ne, stvarno. - Eh. - Lijepe riječi koje je Piero rekao o tebi...

- I on je pijan. - Ne.

Istina je da si odličan odvjetnik.

On je odličan sudac, a ja... - Ne možeš izdržati vino. Ja ću voziti.

Pokušao sam, pokušavao sam.

Ali ja sam ostao u očevoj radnoj sobi.

Savino, čekaj malo.

- Što radiš u nedjelju? - Nedjeljom? - Da, što radiš?

Obično se rano budim.

Šetam psa i kupujem kroasane.

Kod kuće doručkujemo zajedno

a onda se Beatrice i Chiara svađaju.

Matilde mi kaže: "Barem to radiš nedjeljom, ti si otac!"

Svaki tjedan ista priča.

Jeste li znali da Beatrice ide u osmi razred i još uvijek ne zna baš dobro tablicu množenja?

- Razumiješ li? - Ja ih sada čak ni ne poznajem.

Zašto me tjeraš da govorim sve te gluposti?

Jer ti zavidim.

- U redu. - Daj mi ključeve, ja ću voziti. - To je bolje. - Rekao bih.

- A, dobro jutro. - Zdravo.

Oprosti, oprosti.

Preuzimam slučaj.

Ima ih, hm. Ima ih.

Ovdje su, ovdje su. Evo ih.

Savršen...

- Capodacqua... - Zašto si me pozvao? Ima li što novo?

Da, zatražili su dokazno ročište.

Čekaj, nesreća...?

Dokazni. Prvo su zatražili saslušanje.

Kako bi izbjegao suđenje Larocci.

Dakle, imaju nešto u ruci.

Naravno, tako će sve što kaže biti još važnije nego prije.

Doktore, uvijek sam govorio istinu.

I nastavljaš to činiti bez oklijevanja, bez oklijevanja.

Laroccin odvjetnik će je dovesti u nevolje.

Nema problema s odvjetnikom.

Vidio sam više odvjetnika nego moja bivša žena.

Ostavimo bivše supruge po strani.

Ona je pouzdana suradnica pravde

i njegov ugled se ne smije promijeniti.

Podsjećam te da su ti u prvom slučaju dali dvadeset godina.

- Dvadeset godina. - Mm.

Između trenutka kada se Angelo Venturi pojavio u njegovoj kući.

A kad ste stigli u policijsku postaju, prošla su dobra dva sata. Zašto?

Eh... Angelo je bio u šoku.

Nije htio ići na policiju, rekao je da mu neće vjerovati.

Onda sam ga uvjerio.

Došli smo ovdje i pozvali odvjetnika Guerrierija.

Zašto te je Venturi tražio za pomoć?

Ja sam mu poslodavac, on nije iz Barija.

Da se to dogodilo drugim zaposlenicima, biste li učinili isto?

Da, svakako.

Kakva sreća biti tako usklađen sa svojim poslodavcem!

- Uključiti se? - Da.

Ovo je riječ koju je Venturi koristio za definiranje vašeg odnosa.

To je samo radni odnos, ako baš želiš znati.

- Doktore Morgese, trčite li ovako svako poslijepodne? - Je li to policija? - Ne.

Ja sam odvjetnik Guerrieri i vodim slučaj Angela Venturija.

O, da. Što mogu učiniti za vas?

- Odgovorite na nekoliko pitanja, kao dr. Rinaldi. - Rekla mi je.

Što mi možete reći o Catalanu?

Priča se da je izgubio glavu za Longom.

Ne znam, te stvari me ne zanimaju.

Vaš kolega nam je rekao da ste se vi i Longo ne slagali.

- Možete li mi reći o čemu se radilo? - Ništa ozbiljno, mislim. Ništa.

Sigurno?

Ne želim kolegu staviti u loše svjetlo nakon onoga što se dogodilo.

Nitko je ne optužuje, nisam sudac, ali trebam

bolje upoznati Elenu i njezin život.

Prije nekoliko tjedana su se posvađali.

- Ah. - Moj ured je pored Eleninog.

Rinaldi je izjurila van, zalupivši vratima. Bila je bijesna.

- Zašto? - Za Violu Triggiani. - Doktorandica, radi s Rinaldijem.

Da, htjela je dobiti istraživačku stipendiju nakon doktorata.

- Prigovorila je Elena. - Razumijem, hvala.

Ne brini. Doviđenja.

Gospođice? Koga tražite?

Inspektor Tancredi.

Ne, prezime nije napisano jer je moj sin privremen.

Nije poznato treba li se iseliti ili ostati.

- U svakom slučaju, ja sam tvoja mama, Rita. - Nadia. - Drago mi je.

- Nadia? - Prijateljica. - Ah, prijateljica.

- U redu, ako želiš, možeš sjesti. - Hvala. - Otpratit ću te. Nema na čemu.

Uđite.

Dakle, vidiš li stubište? Moraš sve to napraviti.

Mora ići gore, a iznad je hodnik.

Vrata ćete pronaći dolje desno.

- S desne strane. Hvala vam puno. - Nema na čemu.

- Tko je to? - Ja sam Nadia.

Da, samo trenutak! Samo trenutak, Nadia.

Oprosti, pokušala sam te nazvati, ali...

Ne, naravno. Hajde, sjednite.

Hvala.

- Sreo sam tvoju majku dolje. - To su nesreće koje se događaju. Dođi.

- Zašto? Ona je draga. - Očito.

Kupit ću ti nešto za piće. Trebao bih... pivo i vodu.

- Možda bih mogla popiti kavu. Želiš li i ti? - Ne, hvala, dobro sam i ovako.

Posao radim sam, trebalo je trajati dva mjeseca, ali još sam uvijek ovdje.

Bilo je to od moje tete.

- Ali lijepo je ovdje, jako je "retro". - Da. Sjedni, sjedni.

Zapravo, ovo je i moje utočište kao dječaka.

Moje sestre i moja majka žive ovdje.

Cijela obitelj Tancredi.

- Imaš sreće. - Mm.

Ja sam jedino dijete.

To je bio moj zabranjeni san.

Ovisi o roditeljima.

Mm...

Zašto? Kakvi su bili tvoji?

Moj otac je bio zaposlen u tvrtki za smrznutu hranu.

I... na kraju se i on smrznuo.

Umjesto toga, moja majka je radila u bolnici, na recepciji.

Ali kad sam razgovarao s njom, činilo se kao da će uskoro nazvati sljedeći broj.

Angelo je u nevolji, zar ne?

Nadia... istraga je u tijeku.

Ne bih trebao ni razgovarati s tobom.

U pravu si, oprosti.

- Žao mi je. - Ne, u pravu si.

Naprotiv...

možda je bolje da odem.

Ne, ja ću te pratiti.

- Znaš li što je to? - Ne.

To je jedini trofej koji je Bari osvojio u svojoj povijesti.

Bio sam na stadionu tog dana, otac me je odveo.

Bilo je puno kaosa, prekrasna atmosfera.

Izgledalo je kao da smo osvojili Svjetsko prvenstvo.

Onda u svom tom kaosu... propustio sam to.

- Tko? Tvoj otac? - Da.

I gdje je otišao?

Nestao. Nikad ga više nisam vidio.

Ali što ti govoriš?

Da, otišao je u Santo Domingo, saznali smo kasnije.

- Žao mi je, to je priča... - Kao i mnoge druge.

To sam shvatio s vremenom i svojim radom.

I imaš li ga još uvijek?

Ne želim zaboraviti taj dan.

Hvala.

- I žao mi je. - Ne, naravno da ne.

- Jedan, dva! Jedan, dva! - Noge!

Dobro! Jedan, dva. Hajde. Jedan, dva.

Krivo stavljam težinu. Desni udica bi trebala ići na lijevu nogu, zar ne?

Jesam li u pravu, majstore?

- Što ima? - Glavu držim negdje drugdje.

Što se događa?

- Što? - Valeria je trudna.

Pa... trebao bi biti sretan, zar ne?

- Da, čak i ako sve neprospavane noći ponovno počnu. - Eh...

Bojim se da Valeriji više ne mogu pomoći.

- Ne razmišljaj o tome. - Nije lako, Guido.

Dat ću sve od sebe na Vrhovnom sudu, razumiješ?

Mogu ti obećati samo toliko, ali dat ću sve od sebe.

"Pam!" Dolje!

Dugo.

Znaš, čak i lažljivci mogu reći istinu.

Onda reci ovu istinu.

- Istraga o Punta Igei... na primjer. - Mm.

Sigurni smo da je Tužiteljstvo pogriješilo

ili si bio jako dobar u njihovom obmanjivanju?

Anapaola, molim te...

Ne, samo je...

"Što je to?"

Volio bih da mogu vjerovati

čovjeka kojeg volim.

Oprostite, što ste rekli?

Odgovori.

Neke se stvari jednostavno ne mogu reći.

Prijeti li vam netko?

Ne, ali vjerujte mi, izgovaranje određenih stvari može vam ugroziti život.

Do naših.

U redu, Stefano.

Kamo ideš?

- Bok. - Annapaola!

Molim vas, hajde!

Mm...

Ali ova Annapaola...

- Doria. - Da, tko je to?

Bila je novinarka, sada je istražiteljica.

A znaš li s kim radi? S odvjetnikom Guerrierijem.

Ah.

- Je li Corsanova ljubavnica asistentica Laroccinog odvjetnika? - Upravo tako.

A što je s Ghilardijem? Postoji li ikakva veza, neki kontakt?

- Ne. Imao je kompliciran odnos s Corsanom dugi niz godina. - Mm.

Razmišljaš li da se čuješ od nje?

Ne znam. To su uvijek vrlo delikatne stvari.

Trebamo li pratiti telefone?

Također Larocca i Ghilardi?

Sada imamo više nego nekoliko tragova.

Ne, nije dovoljno tražiti prisluškivanje, vjeruj mi.

Ali ja sam po prirodi precizan!

Jesi li siguran da De Stefanis nije bio prvi koji je digao ruke?

- Naravno da je sigurno. - De Stefanis, nismo u baru.

- Govoriš kad te pitaju. - Kao u školi. - Začepi.

Odvjetniče, mogu te uvjeriti.

Taj Attilio, vidio sam ga svojim očima

počeo je govoriti mirno i tiho.

Bio je miran, a onda ga je policajac napao!

Nisam odvjetnik, ja sam tužitelj.

Slušajte me, Ministarstvo. Ja pišem i potpisujem.

Da nikada nikome ništa loše nije učinio!

Ne bih rekao. Kazneni dosje pokazuje...

da je De Stefanisa Europska zajednica osudila za prijevaru.

Prijevara! Prijavio sam se za potpore i osudili su me.

Nevino! Inače, što bi ova prokleta Europska zajednica učinila?

- Ali je osuđen. - Moje ulje je jako dobro.

Gdje piše da su tuniske masline lošije od apulijskih?

Odvjetniče, smatrat ću vas odgovornim za ekscese vašeg klijenta.

Oprostite, suče. Optuženik vas više neće prekidati.

- Nadam se. - Začepi. - Samo naprijed, gospođo.

Suče, uvjeravam vas da je De Stefanisovo ulje čudo.

- Divno je. - Čim ga pomirišeš, baš lijepo se smiri.

Dobro je! I ne bi trebao biti rasist oko maslina!

- Oprostite, ali niste li slučajno prolazili? - Naravno da jesam.

Išao sam kod tapetara.

Kako znate da je ulje gospodina De Stefanisa čudo?

Ali kakve to veze ima s bilo čime! Mi smo najbolji prijatelji s mojim bratom!

- Moram sve reći! - Ali brat je prekinuo sa ženom.

Lažno svjedočenje je ozbiljan zločin

kažnjivo s dvije do šest godina zatvora. - Također zatvor!

Vaša Visosti, za mene ispit ovdje završava.

- Odvjetniče Guerrieri, imate li kakvih pitanja za svjedoka? - Ne, suče. Hvala vam.

Gospođo, možete ići.

- Ali htio sam pomoći Atiliju! - Da, ići u zatvor!

- Odvjetniče! - De Stefanis, ti si lud!

- Zašto? - Doveo je plaćene svjedoke!

- To me vrijeđa. - Da... - Neke se stvari rade iz prijateljstva.

Vidimo se na sljedećem ročištu. U međuvremenu, nemojte ništa poduzimati!

Najviše što možeš je pronaći novog odvjetnika. Sretno.

Trebam li i dalje platiti naknadu?

Pizzullo! Pa? Više ne kucaš?

- Pogledaj ovamo. - Što je to?

Rezultati testa s plahtama Elene Longo.

- DNK je Angelov Venturi. - Njih dvoje su bili zajedno.

Ovaj nas vara od početka.

Kraj 5. epizode

✰ RTNNJ ✰