Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Plakala sam za Saru, ali to su bile dobro potrošene suze.
I onda je ovaj put i u pravu.
Zbog sebe i drugih, ponekad jednostavno moraš krenuti dalje.
Možda zato služe oproštaji.
- Ne mogu više. -Moram početi ispočetka. - Slušaš li me? -Počni ispočetka.
Moraš negdje početi.
Pitanja, mnogo. Odgovora, malo.
- Jako mi je žao. - A ima puno toga za razgovarati.
Sve dok me želi slušati.
Gospođa Milella optužena je za pružanje otpora javnom službeniku.
Apsurdnost ove optužbe je svima očita.
- Ali policajac Garofalo kaže da je napadnut. - To je pantera!
Još uvijek imam modrice posvuda!
Tišina! Tišina! Tišina! Dosta!
- Tišina! - Oprostite.
Inače ću morati isprazniti sobu!
Molim vas, odvjetniče Guerrieri.
Hvala. Govorimo o štandu s orecchietteom u Bari Vecchii.
To je malo ručno rađene tjestenine koja omogućuje Milelli
preživjeti dostojanstveno, a on to nije mogao učiniti
samo sa socijalnom mirovinom.
Tretirati je kao kriminalku nije fer.
I riskira da ispadnemo smiješni pred svijetom.
Milellu i njezine kolege podržavaju važne novine.
Imam ovdje New York Times. "Zločin s tjesteninom."
"Proizvodnja i prodaja orecchiette u Bari Vecchia"
"to je postalo zločin."
Kad sam bio dijete, Bari Vecchia je bio zabranjeni grad.
Nitko nije ušao tamo.
Danas je to vodeći brod
i ako je to naznačeno od strane međunarodnih turističkih vodiča
dugujemo to i radu ljudi poput Milelle.
Svojim radom
čuva tradiciju našeg grada.
- Bravo! - U pravu si!
- Molim vas, gospodine! - Kakva "bravo"! Kakva "bravo"!
- Dakle, Capodacqua. Vratimo se na to jutro. - U redu.
Odlazi u Ghilardijeve urede prosvjedovati.
- Bio sam na zaplijenjenom gradilištu, zar ne? - Eh. - Već sam završio posao.
- Samo sam htio novac. - Gradilište Ghilardi za Punta Igeu.
- Da, gospodine. - Taj. - Za marinu.
Tako sam otišao u administraciju.
Neki idiot mi je rekao: "Nema novca."
Razbjesnio sam se i skoro smo se potukli.
Tada se približio tip, sijed, s kravatom.
Određeni...
Kako se zove? Odvjetnik Corsano.
- Odvjetnik Corsano. - Da. - Jeste li ga poznavali?
- Samo po imenu. - Capodacqua, ne smiješ pušiti.
- Dva metka. - Nema šanse, spusti to! - Prohibicionizam, stvarno.
- Corsano, što joj on govori? - Odvodi me na stranu i kaže...
"Capodacqua, ne brini. Uskoro ćeš dobiti što ti treba ."
"jer se gradilište ponovno otvara." - Naravno.
- Kako je reagirala? - "Kako znaš?"
- Točno. - I on...
- S malim osmijehom mi je rekao... - Što ti je rekao?
- Da je postojala osoba, sudac... - Sudac!
- To bi sve riješilo. - Upravo tako.
Nije li vam odvjetnik Corsano rekao ime ovog suca?
Capodacqua, razmisli o tome.
Je li spomenuo ime suca Larocce kako bi bio uvjerljiv?
- Bravo! - Hvala vam!
- To mi je posao. - Dobar posao!
U svakom slučaju, dao sam agentu Garofalo "ispis".
Možda to ne izgovaraj naglas.
- Odvjetnik? - Da? - Mogu li poslati malo orecchiettea sucu?
- Suci ne primaju darove. - Ali odvjetnici primaju!
- Odvjetnici, da. - Bravo, odvjetniče!
- Zdravo! Jeste li dobro? - Kako je dobar! Kako je bio dobar!
- Bok! - Žene su ti još uvijek jača strana.
Da, želiš li zavidjeti mojim osvajanjima?
Imam vijesti za tebe. Dosje o tvom prijatelju sucu... je tamo.
Vodi li se kakav postupak protiv njega?
Optužen je da je nepravedno oslobodio brodogradilište Ghilardi od zapljene.
- U Punta Igei. - Je li to Capodacqua? - Upravo tako.
Ghilardijev odvjetnik, Corsano, navodno je imenovao Larocca.
- Imaš nered koji trebaš srediti. - Imamo.
Guido, ne mogu, imam puno posla.
- Oslobodi se, trebam te. - Ne mogu.
Bok, Toni! Jesu li te ostavili izvan kuće?
- Ne, ključevi su unutra. - Nemaš li duplikat?
- Imam bakinu bedrenu kost. - Kako?
- Samo trenutak. - Oprostite.
U redu. Bila mi je najvažnija osoba.
I nastavlja biti.
- Često mi se to događa, pa to držim ovdje radi praktičnosti. - Naravno.
Slušaj, bi li mi htio pomoći?
- Je li se zaključao vani? - Ne, u školi. Imaš pravnu diplomu.
Uskoro ću ostati bez praktičara. Želiš li isprobati?
Odlazi li vam asistent?
- Ne, položit će ispit, postat će odvjetnik. - Ah.
- Hvala vam. - Nema na čemu.
- Ne mogu prihvatiti. - Zašto?
I meni se ona sviđa.
Ali ja nanosim štetu. Imam hiperfokus s deficitom pažnje.
Fokusiram se na jednu stvar, a ostalo poništavam.
Ako nema plina, nije opasno.
- Drugi ne misle tako. - Ali ja nisam ti drugi.
Ako se predomisliš, znaš gdje me možeš naći.
- Ugodan dan. - Hvala.
- Dobro jutro, Pasquale. - Dobro jutro.
Barem na sat vremena, preusmjeri sve na Consuelo.
- Podsjećam vas da je dr. Favia na forenzičkom fakultetu. - Ah...
- Odvjetnik. - Da. - Imam posjet koji vam nisam mogao priuštiti.
- Bok, Guido. - Savino, što radiš ovdje?
- Traži li moja supruga poništenje razvoda? - Ne.
- Neki ljudi žele razgovarati s tobom. - Mogli su zakazati sastanak.
Rekla bi mu ne.
Oni su dragi prijatelji.
U redu.
- Dobro jutro. - Dobro jutro. - Dobro jutro.
Ako se ne pojave relevantne činjenice, slučaj će zatvoriti za tri tjedna.
I nitko neće tražiti našu kćer.
Žao mi je, ali za ovaj slučaj vam je potreban istražitelj.
Ali netko nas mora primiti k srcu, Savino kaže da to samo ona može.
Guido, dobro poznajem Manuelu
i ne vjerujem u priču o dobrovoljnom uklanjanju.
Odvjetniče, dopustite mi da vam kažem kako su stvari tekle.
- Slušam to. - Krajem kolovoza.
Manuela je otišla na zabavu blizu Ostunija, seoske kuće u stilu trullija.
Odatle se vlakom vratila u Bari, ali nije stigla kući.
Sljedećeg dana smo primili poruku od njega
koja je rekla da je otišla i da ne želi da je se traži.
Ali Manuela nije imala dobar razlog za odlazak.
Molim vas, odvjetniče.
Barem pogledaj dosje.
Znate li priču o odvjetniku koji je dobio osjetljivo suđenje?
Kaže svom klijentu da je pravda pobijedila.
"Nema veze, žalit ćemo se."
Šalu na stranu, istina je da danas koncept pravde
ispražnjeno je od značenja, postalo je nešto apstraktno.
Iako je potreba za pravdom stara koliko i čovječanstvo.
To je konkretno kao piće, jedenje, vođenje ljubavi.
Pravda je volja da se svakome dodijele njegova prava.
Umjesto toga, zakon je posljednjih godina bio samo instrument progona.
Zainteresirani samo za osudu građana koji su pod istragom.
Ovdje imamo izvrsnog suca Laroccu
govornik na konferenciji o novim granicama akuzatorskog procesa
tema koja zvuči vrlo zanimljivo.
A koga imamo kako sjedi u publici?
- Odvjetnik Corsano. - Dobro, Corsano je odvjetnik, pa...
Ali on je korporativni odvjetnik, nikad ne kroči na sud.
- U redu. - Umjesto toga, znao je da je ovo kulturno udruženje Andromeda.
Bavi li se on pravdom?
Ne, ali to je kulturno udruženje, rade pomalo od svega.
Naravno, rade pomalo od svega.
Prepoznajete li gospodina na trećoj fotografiji?
- To je senator Fabi. - Bivši sudac Vrhovnog suda
zatim prešao na politiku, koja je, slučajno
bio je vođa iste Laroccaove frakcije.
- On je bio taj koji je organizirao konferenciju. - Da, doista.
Što nam ovo govori?
- Što nam možete reći? - Na ovakvoj konferenciji, nakon svih razgovora.
- Grlo ti se suši, zar ne? - Da.
- Uzmi aperitiv... - Da. - Onda idi na švedski stol.
- Onda na neformalno čavrljanje, razumiješ? - Eh!
Ne, nije razumio.
- Ljudi se sastaju kako bi tražili usluge, gradili karijere... - Da.
- Za puštanje... - Brodogradilišta. - Eh.
Osim ako niste duboko uvjereni
da je ono što je ovu trojicu muškaraca držalo zajedno bio iskreni interes
za nove granice optužnog postupka.
Kada podnesem svoju kandidaturu za predsjednika Suda.
Izašao je dosje o meni. - Piero, jako mi je žao.
I zahtjev za predostrožno skrbništvo protiv vas!
Ali zašto vjeruju Capodacqui?
Nije bilo osnova za otmicu.
Žele ići protiv Ghilardija.
- Jeste li ikada imali kontakt s njim? - Nikad.
- Poznajete li odvjetnika Corsana? - Zar ne? - Po imenu.
Osobno sam prisutan. On je odvjetnik Ghilardi Holdinga, kao što znamo.
Berardijeva frakcija me želi ubiti.
Jamca vide kao trn u oku.
Zamislite sada da se kandidirate za predsjednika Suda!
Slušaj, što misliš da bismo trebali učiniti?
Pustimo Berardija da napravi svoj potez i vidimo što će se dogoditi.
Ah, doktore! Samo trenutak, ispričajte me.
- Da? - O Larocci...
- Pročitao sam odredbu, ali prerano je. - Ne, vrijeme je.
- Imamo samo Capodacquine izjave. - Da.
I fotografija koja prikazuje Corsana, Fabija i Laroccu zajedno na konferenciji.
- Ne čini mi se kao slučajnost. - Da, ali...
Možda je u pravu, ali kopajmo dublje.
Fasano, moramo poslati signal! Zaustavi nekoga... poput Larocce!
Postati predsjednik Suda u Bariju. Šališ se?
U redu. Doviđenja.
Hajde, naprijed! Dobar posao.
Vrlo dobro. Dobro, bravo.
- Dobro. - Dobro, odvjetniče! - Kada ga puštaš u ring?
- Boga, korak po korak, udarac po udarac. - Opet?
- Ali već je spremno! - Da, za fizioterapiju!
- U redu, gospodine. Vidimo se sljedeći put. - Doviđenja, Boga. Hvala.
- Tata, dođi ovamo. - Dolazim.
Tata, ne razumijem ovu vježbu, možeš li mi pomoći?
- Pitaš mene? Odvjetnik je ovdje. - Spreman!
- Tužite li učitelja? - Moram podcrtati uzrok i posljedicu.
Dakle, postoji razlog! Da ga čujemo.
"Pomogao sam prijatelju u nevolji, pa se osjećam sretno."
Eh, nadajmo se da je bio pravi prijatelj.
Pomogao si prijatelju u nevolji i to je nešto što radiš...
Gospodin Ferraro.
To je Manuelin vlak. Dolazim ovamo svaki dan.
Odvjetniče, pronađite našu kćer.
Učinit ću sve što mogu.
Hvala.
Pa?
Je li to da ili ne?
Da.
- Zašto ne Larocca? - Zato što je ovdje u pitanju život jedne djevojke.
Još jedan krug? Angelo ide.
- Ne! - Za mene, najviše čaj od kamilice.
- Napravio sam koktel od kamilice. - Kakav je bio?
- Uh... - Zabranio sam mu, previše je perverzan.
- Radim sve što kaže. - Idemo li? - Idemo.
Maknimo se s puta.
- I hvala vam. - Vama. - Bok, dečki, laku noć. - Bok.
- Jeste li već bili ovdje? - Ne, ali trebalo bi biti ovdje.
Manuela je nestala 27. Kolovoza
nakon zabave u seoskoj kući trulli blizu Ostunija, zar ne?
- Nicoletta je pjevala na toj zabavi. - Njezina cimerica. - Da.
Ona i Manuela dijelile su kuću u Lecceu.
- A je li Caterina, njezina najbolja prijateljica, također bila tamo? - Da.
- Je li Manuelin bivši dečko bio na zabavi? - Da, Andrea Cantalupi.
Upoznali su se na satu drame.
Čuo se, ali ništa nije izašlo.
- Ali on ima neke veze s tim. - Što te navodi na tu pomisao?
Ostavila ga je i on nije mogao pronaći mir.
Je li to razlog zašto je napravio scenu na zabavi?
- Da. - Tada je Manuela zamolila Nicolettu da je odveze do kolodvora Ostuni.
Htio me iznenaditi za rođendan.
- Možemo li pročitati posljednju poruku koju vam je poslao? - Da.
Hvala.
Evo ti.
"Odlučio sam otići. Trebam malo vremena za sebe. Ne brini."
"Volim te."
Uzvratili smo poziv, ali mobitel je bio isključen.
Zato smo otišli na policiju i vidjeli su puno ljudi.
Ništa nije izašlo. -Čini se da je poruka zapravo poslana iz Barija.
- Bok, Pasquale. Mogu li dobiti kavu? - U tijeku. - Hvala.
Ali što je ovo... plijen?
- Ah... - To je poklon od gospođe Milelle.
Eh, kad bi samo svi kupci bili takvi!
Usput, gospodin De Stefanis je jutros zvao trinaest puta
koristeći nepomirljiv ton. - Reci mu da ide dovraga.
- Gotovo. - Umjesto da gubim kupce
kontaktirajte sve ljude bliske Manueli.
Cimer, najbolja prijateljica, bivši dečko. Čujmo ih sve.
- Imamo vrlo malo vremena. - U redu.
- Tko je to? - Nema zakazanih termina u rokovniku. - Ne. - Ne.
Toni, zdravo! Dođi naprijed, nemoj samo stajati tu balzamiran.
- Reci mi. - Ako ponuda još vrijedi, prihvatio bih.
Kakav prijedlog, Guido?
Dozvolite mi da vam predstavim Tonija, našeg praktičara.
Otpušteni ste, ali ste zaposleni kao odvjetnik.
- Nisam još odvjetnik. - Rođen si kao odvjetnik.
Pa, sprijateljite se, zbližite se. Cavatelli su moji, ha!
Drago mi je što sam te upoznao, Toni.
Pa? Što kažeš?
Što da ti kažem, Guido? To me se ne tiče.
Vaš kolega Navarra pratio je istragu.
- Znate li koliko je ljudi nestalo ove godine? - Ne.
- Oko osamdeset dnevno. - Ah.
Navarra možda nije Sherlock Holmes, ali je svoj posao obavio dobro.
U svakom slučaju, imate li kakve prijedloge ili me želite nastaviti obeshrabrivati?
U to vrijeme?
Počni ispočetka.
Zamolite ih da kažu što znaju kao da je to prvi put.
Prvo pustite osobu da slobodno govori
onda mu postaviš konkretno pitanje.
Važno je uvijek ostaviti otvorena vrata.
Reci im da te nazovu ako se sjete još nečega.
Moramo poticati njihov osjećaj odgovornosti.
Jer ako se osjećaju odgovornima
održavaju se u aktivnom mentalnom stanju.
- Hvala vam, profesore. - Oh, ali zapamtite najvažniju stvar.
- Treba ti prava sreća. - Oh. - Inače nećeš nikamo stići.
Zapravo, imao bih pravo na početnički bonus.
- Ne? - Možda bi se više otvorili s tobom.
- Nisam policajac. - Ali sam dosadan.
- Ali oni to još ne znaju. - Zapravo, iskorištavate to.
..
- Što je? - Što nije u redu sa mnom?
Vidim da si umoran, zar ne spavaš?
- Što spava? - Razmisli o priči o Francuskinji.
Ali koja je priča s Francuskinjom? Nema priče.
- Volio bih! - Čak i u ljubavi treba sreća. - Eh. - Eh, vjeruj mi.
Sljedeći put ću te odvesti u svijet živih.
- Zapravo, odvest ću te u Chelsea. - U? - Chelsea. - U Chelsea?
- Kakvo ime! - Zašto? - Je li to mjesto za hipstere?
- Da, ali što ćemo tamo naći? Što ima? - Što ima?
- Jedem raviole. - Raviole.
Nicola, Francesco, Anna! Požurite, idemo na plažu!
- Dobro jutro. - Halo. - Caterina? - Žao mi je što smo ovdje.
Ali nisam mogao izostaviti predavanja, ovaj posao plaća moje sveučilište.
- Guido Guerrieri. -Drago mi je. - Čini se kao dobar posao.
Da, zabavljam se. Također se zabavljam s djecom.
Caterina, moram ti postaviti nekoliko pitanja o Manueli.
Kao što možeš zamisliti, znam da ti je ona najbolja prijateljica.
Istina je.
Otkad je nestala, kao da... dio mene nedostaje.
- Što misliš da se dogodilo? Želimo li...? - Da.
Ne znam. Nemam pojma.
Ali imam osjećaj kao da je još uvijek negdje živa.
Kad se dogodi nešto loše, uvijek to osjetim ovdje.
Apsurdno je, ali mislim da ne postoji racionalno objašnjenje za sve.
Jeste li se vidjeli na onoj zabavi u trulliju?
Što se dogodilo s tvojim bivšim dečkom? Zove li se Andrea?
Bio je izvan sebe.
Napravio je scenu pred svima.
- Dođi, moram razgovarati s tobom. - Andrea, ne. - Molim te. - Andrea...
- Pođi sa mnom i razgovaraj sa mnom! - Na zabavi smo!
Što me se, dovraga, tiče? Daj!
- Moraš se smiriti. - Ne! Kažem ti...
- Moraš prestati! - Ne! Moraš ostati sa mnom!
Au! Dosta! Što dovraga radiš?
Oh!
Kakav je bio njihov odnos?
Manuela je isprva bila sretna.
Bio je... sladak, privržen.
Onda mi je rekla da joj je dosta.
Postao je ljubomoran, bio je posvuda po njoj.
- Jesu li se upoznali u dramskoj školi? - Da, zajedno su vježbali.
I on je bio jako dobar. Ona je tamo rođena.
- Ali nije prihvatio da je gotovo. - Da.
Također zato što je Manuela osnivala tvrtku s drugim kolegama iz razreda.
Ali ga nisu htjeli. On jednostavno nije timski igrač.
Kako si poznavao Paola Melfija?
Radila je za njega.
- Mjesecima je vodio vlastiti pansion u Lecceu. - Zašto? Je li mu trebao novac?
Željela je biti neovisna.
Hvala ti, Katarina.
- S kim će još razgovarati? - Pa, Andrea, tražim ga.
Onda bih htio otići u Lecce razgovarati s Nicolettom.
- Neće htjeti razgovarati o Manueli. - Zašto? - Možeš zamisliti.
Živjeli su zajedno, a onda se odjednom našla sama.
Da, mogu to zamisliti.
Ali ako želiš, pratit ću te.
Možda se osjeća mirnije sa mnom.
Razmišljam o tome, možda bi to bila dobra ideja.
Što god vam padne na pamet, čak i najbeznačajnije.
- Nazovi me. - Naravno.
- Bok. - Bok. Bilo mi je zadovoljstvo.
Odvjetnik Guerrieri pokušava pomoći Manuelinim roditeljima.
- Radim s njim. - Ne znam kako da ti pomognem.
- Hoćete li odgovoriti na neka pitanja? - Već sam razgovarao s policijom.
Dva sata nakon tvog ispada, Manuela je nestala.
- Kamo si otišao kad te Melfi izbacila? - Imam posla.
Kažeš da si se vratio u Lecce, ali te je cimer vidio
- tek sljedeće jutro. Pa? - Molim te, odlazi.
Djevojka koju si volio je nestala. Možeš li išta drugo učiniti?
Tko si ti, dovraga, da tako razgovaraš sa mnom?
Jeb' se.
Antonio, Ured registra nije samo ured Suda.
Važno je brinuti se o odnosima
s kancelarima, s redarima, s kolegama, sa svima.
Zapamti... "Gutta cavat lapidem." "Kap udubljuje stijenu."
- Nema na čemu. - Nitko me ne zove Antonio.
- De Stefanis, razumijem! - Kunem ti se da je moja bila u samoobrani.
Pretukla je prometnog policajca kako bi izbjegla plaćanje kazne! To je ozbiljno!
Kakvi "pretučeni"?! Tako prometna policija dijeli kazne.
Osjećati se svemoćno! - Sada se usredotočimo.
Možemo li reći što se tiče svjedoka?
- Mogu li čuti tajnicu? - Oprostite?
- Dr. Favia je kolega. - Kolega? - Da. - Hm.
- Izgled vara. - Ne s njom. Ova kravata...
- Izrađujem ih po mjeri. - Možeš vidjeti!
- Zbogom, De Stefanis! - Pobijedit ćemo! - Da...
- Otpratit ću vas. - Da. - Nema na čemu.
Što ćemo s Manuelinim bivšim?
Ne želi surađivati, što je dobar razlog da mu se bude na leđima.
U redu. Što je s prijateljicom Caterinom?
Još je u šoku, ali želi surađivati.
Ukratko, želi nam pomoći.
- I drago ti je što si dobio pomoć. - Što kažeš? - Ratnici...
- Što? - Vidio sam je. - Mlada je! - Upravo tako, ujače!
Što je to, "ujače", hajde!
- O, hvala vam. - Jako mi se sviđa. - Smijem li? - Da, molim.
- Dobra večer. - Zdravo.
Mogu li vam pomoći? Tražite li nekoga?
Ne, mislim... da, zapravo...
- Ah, evo ga. - Ratnici?
- Da, nažalost. - Hajde.
- Zašto "nažalost"? - To je duga priča.
- Jesi li prvi put ovdje? - Da, prvi put si ovdje.
- Medvjed je izašao iz svog brloga! - Halo. - Halo.
- Ja sam Nadia. - Drago mi je. Tancredi.
- Kako je ime ili prezime? - Oba.
Ostavljam to u dobrim rukama.
U dobrim rukama. Naš detektiv je također ovdje.
- Imamo zajednički problem. - Eh...
- Veliki problem. - Kako je lijepo biti među prijateljima, zar ne?
Jesi li vidio?
- Lijepo mjesto. - Ponekad je lijepo promijeniti mišljenje, zar ne? Nije loše.
Mislim da ćeš se uskoro vratiti ovamo.
Oh... U redu, čuo sam. Uđimo.
Dr. Larocca, dobro jutro. Imamo nalog za pretres.
- Nema na čemu. - Hvala vam.
Postavite ga ovdje.
- Dobro jutro, ja sam odvjetnik Guerrieri. - Dobro jutro.
Dobro jutro! - Doktore. - Jesmo li rekli?
Berardi se jako trudio pomoći!
Da mi pokaže da se ne šali.
- Dr. Berardi, dobro jutro. Kakvo iznenađenje! - Dobro jutro. Zašto?
Zna da kad se isplati, moraš se suočiti s tim licem u lice.
- Pogotovo ako je osumnjičenik kolega. - Ne, za mene je to bilo tko.
- Što nedostaje? - Kupaonica i spavaća soba.
- Idemo li? - Naravno, molim.
- Oprostite. - Nema na čemu. - Ovuda. - Dobro jutro. - Dobro jutro.
- Ovuda? - Da, molim.
Idem vidjeti što rade, ako se osjete usamljeno.
Vidi dolje.
U redu, u redu, u redu.
- Spavaća soba? - Ovuda.
Pogledajte ovu slučajnost...
Lopovi su nam opljačkali kuću
i ubrzo nakon što smo Federica i ja prekinuli.
Možda vam se čini čudnim...
ali kao da nas je taj prekršaj potpuno razdvojio.
Ali sada to mogu reći. Bila je to moja krivnja.
Karijeru sam stavio na prvo mjesto. Inače bismo još uvijek bili zajedno.
- Guido, žao mi je. - Ne brini. - Oprosti.
Neće ništa naći.
Žao mi je zbog onoga što ti se događa.
Znam.
Ali pogledajmo na vedriju stranu.
Mogu te službeno imenovati za svog odvjetnika.
Ne bismo li mogli doći autom?
- S tvojima? - Eh. - Trebali smo stići sljedeće godine. - Zašto?
- Voziš kao moj otac. - Ah.
Što nije u redu? Što se događa?
Pretražili su Laroccovu kuću.
Ah. Berardi ne razočarava. Stvarno mu želiš smjestiti, ha?
Ili mu odsijecite noge
kako bi ga spriječili da postane predsjednik Suda.
Molim te, pomozi mi. Što ću bez tebe?
Guido, nemoj inzistirati, hajde.
Neću inzistirati, ali barem mi reci što se događa?
U prošlosti sam imao nekih problema s Corsanom, Ghilardijevim odvjetnikom.
- U čemu je problem? - Profesionalno.
- Profesionalno. - Da. Idemo, čekaju nas.
- Kako divno! - To je moje utočište.
- Više ne bih živio u gradu. - Pretpostavljam.
Gospodine Melfi, možete li nam reći nešto o vašem odnosu s Manuelom?
Kako si je upoznao?
Tražio sam nekoga za svoj pansion u Lecceu.
- Odmah me uvjerila. -Je li bila dobra? - Savršena, učinkovita, opuštena.
Ovo je Camilla, moja supruga.
- Dobro jutro. - Evo nešto za piće. - Hvala.
Uđite. Dušo, ovi gospoda traže Manuelu.
- Kako tužno. - Hm. - Ima li kakvih novosti?
Pokušavamo shvatiti što se moglo dogoditi.
Gospodine Melfi, možete li nam reći nešto o zabavi?
- Sve je išlo dobro dok se nije pojavio Manuelin bivši. - A onda?
Vidjela sam da viče na Manuelu, u kojem trenutku sam intervenirala.
I udario me. - Imao je modricu na oku kad smo se vjenčali.
- Je li i ona bila na zabavi? - Ne, bio sam u Berlinu poslovno.
- Nisi ga prijavio? - Nije bilo potrebno.
- Zašto? - Bio je samo dijete.
Što mislite o ovom nestanku?
Ne znam. Nadam se da on nema nikakve veze s tim.
Jer ja... nikad si ne bih oprostila.
Imaš li elegantnu haljinu?
Da, možda na tavanu. Zašto?
Idemo na inauguraciju Punta Igea, s Enricom Ghilardijem.
Dosta, ne želim imati ništa s tim.
- Ali bi ostala sa mnom. - Još gore.
- Zašto ideš tamo? - Da se sastaneš s Berardijevim žrtvama.
Ah... zabavi se.
- Ako nas zalije kiša... Polako. - Još nešto?
Toni!
Možete li doći na trenutak?
Želiš li malo čokolade?
Kako teče tvoj život kao praktičara?
Sviđa mi se, da.
A kako stvari stoje s Consuelo?
- Uvijek izgubi lijevu naušnicu. - O. - Da.
- Kako znaš? - Primijetio sam.
Postaje nervozna kad se to dogodi.
I što ste još primijetili?
- Pasquale... - Ne čujem.
Pasquale... ima strast prema slatkišima od crnog ribiza.
Pojede ih puno, a prazne kutije stavlja u ladicu.
- Puno je. Nemoj reći da sam ti ja rekao. - Ne, ne.
Ali radije bih, ako si nešto primijetio kod mene, da ne znaš.
- O... Da, naravno. Hvala, Pasquale. - Nema na čemu. - Hvala.
- Idem li? - Ne, ostani, Toni. - Bok.
- Dobro jutro. - Dobro jutro.
Došao sam se ispričati zbog načina na koji sam se ponio prema tvom kolegi.
- Nema na čemu. - Hvala vam.
Slušamo je.
Činjenica je da otkad je Manuela nestala, više nisam spavao.
Volio sam je i... zato mi je žao zbog nereda koji se dogodio u trulliju.
Prestrašio sam se jer mi je bilo stalo do nje, još uvijek mi je stalo do nje.
Ali... imam osjećaj da joj se nešto loše dogodilo.
Jeste li primijetili nešto drugačije u posljednje vrijeme?
Pa, zapravo, otkad smo prekinuli.
Izbacio me iz svog života, više nisam postojala.
Ovo me skoro izludilo
jer je čudno, odjednom više nisi ništa...
Nažalost, znam taj osjećaj.
Kad priča završi, nikad se ne dogodi
to... oboje doživljavaju podjednako.
Da. I to te može navesti da učiniš... strašne stvari.
Ne da ja... nisam joj ništa učinio, kunem se.
- Nitko te ne optužuje. - Znam, ali...
Osjećam tu sumnju oko sebe od samog početka.
Kao da te svi žele natjerati da se osjećaš krivim.
Čak i moja majka.
Zamolio me je da dođem ovamo i kažem istinu.
Dobro si učinio što si došao.
U redu. Hvala.
- Ugodan dan. - Isto. - Hvala.
Dobar dan. Doviđenja.
Što misliš?
Djelovao je iskreno.
Ali on je glumac.
Ako je to bio slučaj, postupio je vrlo dobro.
Hvala vam što ste prihvatili moj poziv.
- Zdravo, Loredana. Odvjetniče Guerrieri. - Drago mi je.
Nikada nije mogao odoljeti čarima toge.
- Molim vas, Enrico već govori. - Hvala vam.
Onda mi to objasni, u redu?
Dugo sam poduzetnik
i znam da su inovacija, promjena, budućnost... nažalost zastrašujuće.
Ovo je najvažniji posao...
Oprosti... Ovo je najvažniji posao u mom životu.
To je smion projekt, ali onaj koji istinski poštuje okoliš.
I prije svega, to je projekt za moj grad, za našu Apuliju.
Predugo je odgađano, sada konačno izlazi na vidjelo.
- Hvala vam. - Hm... Dopustite mi da dodam jednu misao.
Enrico, osim što je izniman poduzetnik.
- On je veliki gospodin. - Dobro ga plaćam!
Nisi spomenuo napade koje si pretrpio tijekom godina.
I ja, kao njegov odvjetnik i prijatelj.
Mogu reći da bi malo tko imao snage
da ovaj san iznesem do kraja
i velikodušnost davanja takvog dara našoj zemlji.
Hvala, Enrico.
Pa, do sada se nadam da vas nisam dosađivao.
Zahvaljujem odvjetniku Corsanu na komplimentima.
Pozivam vas da pogledate projekt i uživate u švedskom stolu. Hvala vam.
Odmah se vraćam.
- Nisam znao da dolaziš. - Otišala si u krivi WC.
I imate pogrešnog odvjetnika.
- Jeste li s odvjetnikom za kazneno pravo? - To vas se ne tiče.
Jako si mi nedostajala.
Daj mi malo oduška, Stefano.
Idi tamo, tvoja žena je tamo.
Odvjetnik Guerrieri?
- Ghilardi. Drago mi je što smo se upoznali. - I meni. -Što misliš?
Čini mi se kao vrlo ambiciozan projekt.
Ambicija se često pogrešno shvaća.
- Mislite li na neke suce? Kao što je Berardi? - Uh...
Da bi napredovali u karijeri, bili bi spremni na sve.
I Larocca snosi posljedice, ali je u dobrim rukama.
- Oprostite. - Nema na čemu.
Anapaola!
Kraj 3. epizode
✰ RTNNJ ✰
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.