Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Želim ti biti prijatelj.
Kako god započeli i kako god završili to kako ja tebe vidim nije ni malo
prijateljski.
Želim ti biti prijatelj.
Kako god započeli i kako god završili to kako ja tebe vidim nije ni malo
prijateljski. Pa nisam ovo te reći.
Zauko bi se u tebe, iznio te na svjetlo i nikad nas ne bi čutila prijetnjom.
I ljubio bih te tamo gdje nikad nitko nije i ostavio tragove koje ne brešeš.
Potrebio željke po vratu, leđima, po bedrima, posvuda.
I te tovirobi te pod kožu, pokrio dlanovima, sakrio tijelom i držao
sretnom. Ne, ne želim ti biti prijatelj. To kako ja tebe vidim nije ni malo
prijateljski. Prva stvarna ljubav bila je ena.
Ljeto u rijeci, kraj studija, subota popodne.
Vraćaš se s Brajde, sav usputan i ulaziš u bus.
A tamo sjedi nešto najljepše što si ikad vidio. Nije flosku, stvarno.
I onda prasaka, bum, strijele munje gromovi, ociječe te u koljenima.
I praviš se da je ne gledaš i paziš da te ne primijeti, a u stvari si pao prve
sekunde.
Ona je u svom svijetu, sluša pixi se i bulji kroz prozor.
Odsutna je sto na sat, tu ja nema je.
Blago prčast nosić, pune trešnjaste usne, djeće jagodice i podošnjaci. I
onda debil ne izađeš na svoje stanice, nego čekaš da ona krene i onda se
pokupiš za njom. I hodaš par metara sve dok se ne okrene, stane i gleda.
U zemlju propast.
I ti sad, luzeru, možeš pognut glavu, okrenut se na petijiv i ukrut natrag.
Ili skupit hrabrost, progutat ponos i zatražit broj. Ne znam, daj, te mogu
zamolit broj?
Broj. Da, broj. I onda se spleteš i zemlja otvori se.
1, 2, 3, 4, 5, 6.
E, vječno.
5, 5, 5, 1, 6, 8.
I kad je to rekla, k'o da sam dobio milju na lotu. E, u životu nisam
zapantio više od tri broja. U nizu ove sam od prve.
Onda smo se pozdravili, nasmiješila se.
Morao sam se sudržavati da ne napravim još neku glupost brzopleto i da je ne
zagrlim.
Naravno da nisam nazo prvi dan, ni drugi, tek treći.
Da ne ispadne kako sam glup i nespretan, tad još mobitela nije bilo, nazovem
treći dan.
Halo? Kao halo, bok, alinje, mogu dobit enu.
Marijak iz busa.
A što se smiješ?
Malo si glup, jel da?
Pa jesam ti dala broj da me nazoveš nakon tri dana, pet sati i 43 minute
ili... Našli smo se tog popodneva i za tijan
danas smo živjeli zajedno. E na jardi.
Čehinja porijeklo, studentica psihologije i model u slobodno vrijeme.
Svake godine snima par tjedana editorijala u Milanu za neke bukove i
time si plaća ostatak godine u Hrvatskoj. Bila je čak neka pratilja
misturizma, nešto nečeg, što ja znam.
A gadio je se taj svijet.
Govori što da, živi s mamom Elom i piše eseje o Karma Polisi, drugim bitnim
Radiohead stvarima.
Svira klavir i grize donju usnu kad bi bila nestrpljiva.
I za tijan dana smo bili jedna.
I živjeli smo sretno do kraja života.
U garsonjeri kod moje bake Bambine, koju je dobila za NOB zaslugu.
Dala je ruku i zdravlja za domovinu, oni su njoj 27 kvadrata.
Knjezdo zapravo, mala buksa u kojoj se sudaraš sa zidovima, ali je intimna
dovoljno i gurala nas je jedno na drugo.
Sve je bilo savršeno. Ona jedva da je bila stvarna. Kužili smo se pogledima,
komunicirali mislima.
Ona zausti, ja završavam rečenicu, ja pomislim, ona oizgovara.
Nije bilo poričkavanja, voljeli smo svoje razlike, uživali bi, upijali i
čuvali se.
I silno ju je zabavljalo kad bi se pravil gluplji nego jesam i sagradili
smo taj mali svijet u kojem smo si bili jako dovoljni.
Nekad bi se ljubili ko školarci, držali se za ruke i prčkali nosevim one
eskimske poljubce i odurnu patetiku, ali nam je prijavilo.
Zagrljaj.
Sja i samo.
Sja i gdje su.
Zagrljaj.
Sja i samo.
Sja i gdje su.
A seks, seks je bio sa-vr-šen.
Nije bilo jebanje nego vođenje ljubavi i baš smo se voljeli.
Ono kad nađeš taj svoj drugi dio koji stalno tražiš i koji ti nedostaje.
Bilo je strastno i gutali smo se i pogledima i ustama i tijelima.
Devet mjeseci smo doslovno disali jedno za drugo.
A zašto bi sve bilo idealno i zašto ne bi po putu ispao neki jebeni kliše?
Recimo da je slaba na koku i da uvlači šmrčet jedno par puta, ali me uvjerava
da je to samo hobi i da savršeno drži stvari pod kontrolom. I da je prestala i
da će prestati i da je prestala i da će prestati i da je prestala i... Zašto mi
se ne bi vrtilo od toga i zašto na kraju krajeva ne bi gubio povjerenje?
Ova sranja je ispod začala riješiti.
Daj, nećemo se sad obaviti.
Idemo, nismo rekli da ćemo danas ići.
Na odvikavanje.
Čekaj, sad ćemo opet stvarno o tome razgovarati. Nećemo opet, nikad ne
pričamo o tome. Na ovakav dan opet ćemo se baviti s tim glupim. Nikad ne pričamo
o tome. Ti misliš ako ulaziš u kupu pa ono da te ja ne skužim. Jebate, svaki
drugi dan si unutra.
Daj, ne, volim da ne me pravite opet.
Ne, nemoj da dramatizirava, pa ti svačaš kako zapravo žive ljudi koji spavaju
mojim poslom. Pa ja nemam problem s tim. Ne kura sa druge ljude, ne živim s
drugim ljudima, živim s tobom, Alena, ej.
Zove se pameti, nemoj praviti problem tamo gdje ga nema. Ne pravim ja problem,
ti imaš problem.
Ne znam, ja nemam nikakav problem. To je nešto što savršeno kontrolujam i nešto
što... To je nekad, samo nekad, onako.
Nekad svak ljudi... Si to kad probao.
Ha?
Jesi?
Znaš šta?
Aj, ovaj... A ako ne možemo zajedno to rješavati, ništa, aj ti probaj sama.
Aj, ovdje uzmi si mjesec, dva, tri, šta ja znam. Gledaj, ja to ne trebam
rješavati, shvati da tu nema rješavanja. To je rješeno, to nije problem.
Aj, please, please, please, please, nećemo o tome.
Nećemo o tome.
Idemo.
Gdje smo rekli?
Ček, ti nećeš odustati.
Nemam ja od čega odustati.
Ček, ti ćeš stvarno i dalje nastaviti zajebavati me s tim glupostima? Ne
zajebavam te, ja zajebavam se sam.
Pokvari nam dan, nema problema, prokvari nam dan.
Možemo razgovarati, on neće, mislim, to je tako glupo, to je k'o da... Ej, nemoj
srat! Ma šta serem, ti sereš, jebote, zajebavaš me za nešto što nema veze s
mozgom, glupost, pizdarija.
Aj prestani, aj prestani. Pa šta hoćeš od mene, šta hoćeš od mene? Hoćeš da to
riješiš? Pa riješit ću!
Riješit ću, ne brini, riješit ću.
Pa nego s kim ću, drugi riješit nego samo, pa riješi nam to.
Mislim, šta hoćeš da napravim?
Čula si.
Hajde si uzmi neko vrijeme.
Čekaj, ti, mene, izljubljeno hoćeš zbog takve pizdarije izbaciti stano. Ne, neću
te izbaciti. Ne, ne, ne.
Ne, ne, rekao si da odem na mjesec... Nema mi riječi iz vrta, nisam rekao...
Ne rekao si, nema mi govori što si rekao kad ti rekao... Nemoj se derat!
Pojavila se s koferom na vratima i odšutila.
Znala sam da nešto nije u redu čim sam je vidjela.
Nije puno govorila.
Kad god su bili problemi ona bi šutila, a kad je bila sretna pisala je na licu.
Podijelila bi to.
Kad je bila tužna, zatvarala se u sebe.
Nisam u stvari ništa znala o tom dečku, osim da je jako zaljubljena prvi put.
Prije su joj druge dečke išle na živce i nije pokazivala neki interes.
Mani u srednjoj školi nije imala ozbjegnih veza.
A kovome se ocelila, ne znam, nisu se poznavali ni par dana.
I ostala je tamo živjeti, da.
Puno je pričala o njemu.
Pa pitala sam je, pa dobro, a gdje je sad on?
Mora u Zagreb završiti faks, rekla je.
I onda je dodala da će ove godine otići ranije u Milanu.
I otišla je.
Krajem ljeta.
Bog, Ela je na telefonu.
Jel bi mogao danas doć malo do mene?
Mogu za jedno dva, tri sata.
Može da.
Jeste dobro?
Vidimo se ajde.
Godinu dana se nije javljala i sad nema hrabrosti nazvat sama pa je nagovorila
staru da me nazove umjesto nje.
Fucking guilt tripovi.
Užasno mi je falila. Nije bilo dana da nisam ponavljao daj nazovi, daj nazovi,
dikni slušalicu, daj nazovi jebote ego, nema toga kad voliš.
Pismo su našli pored nje. Nekoliko kratkih opisnih njoj tipičnih rečenica.
Pisala je oprostite mi ne želim nikog povrijediti.
Preslaba sam, htjela sam se smiriti ali nije išlo.
Nemojte mi zamiriti.
što sam toliko slaba i što mi je jedina nada nestajanje.
Vjeruj mi da je ono gdje sad idem daleko mirnije od ono gdje sam živjela.
I na kraju je zamolila, nemojte mu molim vas reći nikako. I umjesto podpisa je
napisala samo.
To je svirala onog trena kad sam ušao u autobus. Ne želim ti biti prijatelj. To
kako ja tebe vidim nije ni malo prijateljski.
U tebi već tad sam sve znala. Već mi je tad bilo jasno.
Znaš što? Znaš da ti cijelo vrijeme nedostaje ta jedna puzla.
Ta jedna koja će dati smislo svemu.
Netko čiji će ruke savršeno pasati baš na tvoj zagrlje.
Netko ko će znati nastaviti tvoje duge, besmislene, glupe misli i pretvoriti ih
u mudre.
I nemoj misliti da je taj netko savršen, da on sve zna. Ma nije, nije. I on je
prašnja nikakav. Dugo je čekao i bio sama.
Ili je tvoj?
I tvoju sliku čini smislenom i ljepom.
Znaš kako je to?
Pa naravno da znaš.
Ti si mene jednako tako imao.
Jednako tako.
Al gle, kriza je na tržištu, jebi ga.
A zakaj je to tako, nemam pojma.
Zakon.
Kaj prolazi, ne prolazi ikad.
To je tisto ono, ne znam, to je skroz nepredvidivo.
Pre dve godine su bile ove self-help knjige u modi, danas i Kuharica, neka
Konstantatije, biografija tih selebova, političara, kaj ja znam.
E imaš mamić, imaš bandiće, zovi njih.
Zovi ovu ocvalud kurvu. Ovo je Zoki, izdavač. Nagovaram ga da mi objavi
knjigu o ljubavi.
Zovi ove, Two gays with cellos.
To čak možemo i prevest, to mogu prodati. Ne, a neko ko ima smisla.
Ne znam, džibo. Džibo okej.
Dobro, ali mimo toga?
Ako nam država ne uleti, nema šanse.
Ajde, zajedi to.
Slušaj.
I onda mu objasnem na koju sam foru mislio, napišem mu jednu pop biografiju,
to je za prodat, a ovu drugu o ljubavi.
Ono, generalno speaku o muško-ženskim odnosima, ali tipa, naš.
Jel možemo ostati frendovi posle veze? Jel se možemo samo jebati od strasti,
napraviti vezu? Jel ima smi... Sve!
Mislim, tu fakat možeš srat, ono, big time.
I mi samo tič, ono, napisat knjigu na tu foru i iz toga napravit, jebote, možeš
napravit scenarij, snimit još jedan film, viš da su snimali već filmove. Pa
u načelu mi je okej.
Moglo bi to proću.
Moglo bi se to i prevest, kaj ja znam.
A neki naslov?
Kaj ja znam, nemam naslova. Naslov je ono, fuck off, I love you, ne znam, bez
zveze. Smislimo naslov.
A kad bih krenuo s tim?
Sad odmah.
Daj mi neki avans, na mobitelu ga počnem pisat kad izađem van iz urede.
Koliko ti treba?
Sad smo na delikatno došli. Pa da.
A gle, ajmo si nesrat, od prodaja neće biti postotka ništa?
Neće.
Čisto da znamo di su. Dva soma eura.
Koji osmih?
Evo ti ja.
Evo ti dva.
Niko ja te ne volim.
Dobro. Ajde vidit ću kaj možda napravim.
Aj nemoj vidjet, samo molim te nemoj vidjet. To mi je ono fraza, pre dugo se
znamo. Jebot, nemoj vidjet, nego do it.
Jo, čovječe.
A nije to neka lova, e.
Dve milje.
Tisuće. Dva soma eura.
Zemlje. To je meni četiri mjeseca života, jebate. Pa naplati mi... Kujiš,
kaj je to, socijala?
Okej. Šta, da?
Da. Svaka čast.
Jebi.
spiritual man.
I'm gonna be your calculator.
I'm the persuasive man.
I am your meat and potato.
We are the sluts of the USA. We are the sluts of the USA.
And we can fuck and we can suck and we can bust a nut. We wouldn't happen any
other way.
We're like a die hard.
Tina je bila selfie ovisnika. Nije bilo stvari u danu koju ta nije snimala. Ona
iz WC u WC, iz kuhinje u kuhinju, u kuponu.
Valjda je model tijela bit, pa si je prebacivala normu.
Neki bivšio je na YouPorn ili neke pornič stranice stavio njihovo amaterski
kućni video i snimku pušenja. To je ženska popizdila.
A men zato jer je ovaj stavio pornić na web, nego zato jer nije skupila dosta
klikova.
Isuse Bože, dobit ću akutnu psihozu.
11.000, kak može biti 11.000?
Trebali smo snimat po danu. Kaj ti pizdiš, jeba?
Kaj se čudiš? Ja sam žena, jeba, te imam pravo ne reć' kaj mislim opet biti
raspižana kad to neke ne dobijem. To mi je u prirodi, kujiš?
Teja je bila basistica u nekom bučnom bendu, furali su se na Sonic Youth.
Seksi komad, sve okej, pašemo se, žnjaramo se.
Ali onda me pitala jednom da li mi se sviđa kako sviraju, a... nisam htio
ladat.
Kaj pisteš, uđene problemi! A koji si ti jebeni moron?! Ako se jebemo, ne znači
da možeš pisat sranja u mom bendu.
Jebi se, jebi se, jebi se, jebi se.
Matea je bila janjena prvi pogled, ali bolesno ambiciozna. Sve stranke
promijenila.
Drage kolegice i kolege zastupnici, nama je kristalno jasno i u ime obitelji
trebamo graditi mostove pred Bogom koji nam je svjedok. Otvorite oči. Mi smo za
slaganja svakog građanina i svake građanke naše zemlje. Otvorite vrata.
A onda ju je prehitilo i postala je gorljiva alternativka, feministica. Evo
te, vi ste muški svi isti.
Jebeni fucking muški mozak, ja to nemam shvatit ono. Šta ti meni sad tvrdiš da
je feminizam nepotreban i da je bez veze, zašto?
Ne, ne razumijem te ono, mislim, daj mi onda, molim te, objasni kako to da,
molim te, u zapadnom svijetu na 99% vodećih pozicija i dalje sjede muškarci,
a ne žene. Ajde mi reci, ajde mi reci, zašto svaki dan u Aziji, u Africi umre
na stotine žena?
I to isključivo zbog nasilja muškaraca nad ženama, ajde mi to objasni, a? Zašto
u Somaliji sakate djevojčice već od deset godina, ajde mi to objasni?
Goran nam je sad neg u srednjem vijeku, budalo sa svim nametima kako trebamo
izgledat' i kako trebamo bit'. Tebi je dobro, ti ne vidiš, zato što je sve po
tvojoj mjeri, jer si ti muško, tebi je super svijetljivo namjenjen, samo za
tebe! Ma nemoj, govno jedno! I zaboravi, neću ti pušit' više nik'.
Onda Antea.
Ona je pak imala pik na seojebove, jebote, bila je luda za huljićem, ono,
neka krda fiksacija iz vrtića. E, od vrtića vjerojatno pizde za kokolom.
Fakat je... Šta je malo umna?
Ja ću pozvoniti. Šta ti je pozvonio? Ja ću da CD, ono, na vrata.
Ne moj, molite da olaze ga unutra, pjenja, kave i te, izdarjeni.
Pa sam je za 27.
rođendanj htio iznenadit, bila je prehlačena i nije očekivala i dofura mi
lika pred vrata.
Šta sad?
Još jedan put, dobar dan.
To sam ja, da.
Daj, drži to.
Znal sam da ćeš me uvali tu pizdariju.
Što da radim sa onesvještenom ženom?
Može... Ej, malo.
Čekaj, vidim da ćeš ne pit.
Jepo te, ušta si me uvalio.
Daj se bavi ti sa njom.
Daj pjevaj joj nešto staro. Što ću ja pjevati? Pjevaj joj staro nešto.
Pjevaj nešto od ilje.
Kokolo, kokolo.
Papak. To, to, to. Kokola, kokola. Kokolo, kokolo.
Kotko, normalan to on.
Petar Graša.
Znači, ne prođe par mjeseci i deja vu.
Htjela je da je upoznam s predinom. Da je kokoner i kluni, da je šarmantan.
Da je njena stara još pizdila za njim, staro vino furka, ali ono samo da ga
vidi izbliza. I otkad sam ih upoznao, nestalo me, nije me više bilo.
Oni su si nazdravljali, pa su si kucali sto puta. Pa je ona bila oduševljena. Pa
je je citirao vjerojatno neke smrdežne pjesme. Gdje smo stali?
Pjesme, ne? Da.
Tri dni si dalet sam.
Tri dni je strašno dalet stran.
Jutro me čaka zunaj.
Zdaj već ne upam sanjat sam.
Najti poljupna riše usnice.
I onda je otišla na WC, i onda je on otišao na WC, i onda je ostala pol sata
popravljati šminku.
Bilo bi stvarno super da se mene pita.
Jer mene se ne pita ništa.
Mislim, ja sam se rodila ovdje i sve, ali obitelj svoju i tradiciju to ne
možeš izabrati.
Moj tata bi to ubio. Mislim, ubio bi i mene. A mama bi valjda sama sebe ubila.
Znaš, ovo imam doslovno otkad znam za sebe. I njega imam otkad znam za sebe i
za mene nema dalje.
Ti si meni jako drag.
I privlačan si mi.
i sve, ali ako me stvarno voliš dubinski, ti mene nećeš tjerati na
grijeh. Jer to što si ti rekao da ako mi ne vodimo ljubav
prije braka, da je to grijeh, to je zapravo sotona govori iz tebe.
To je znak da je sotona preuzela svoj drugi oblik. Ona upravlja tvojim
riječima. Tvojim rukama, pokretima.
Dok mi ne podamo našu ljubav pred Boga.
To nema smisla. Ima krasan jedan citat u Bibliji. Sad ću ti ga pročitati.
Evo imam ga tu.
Ne dovodi me gospodine u napast da popustim grijehu.
Da popustim strasti.
Tebi, gospodine, dajem svoj tijelo i dajem ti slobodu da činiš s njime što je
najbolje. Učini me mudrom da odolim izazovnim govorima sotone i nuđenju
slado strasti. Želim se odati za pravu ljubav. Prava ljubav nije jaka i
neobuzana strast. Naprotiv, ona je... Jebe mu... Naprotiv,
ona je po prirodi mirna i duboka.
Ona se ne zaustavlja na vanjštini, već je privlače unutarnje osobine. Ona je
puna mudrosti i rasuđivanja. I njezina je odajnost stvarna i trajna.
To je to.
Svačaš?
Bok, sad sam u Sidniju, sad sam tamo, sad sam vano.
Bok,
evo ti, ja sam ti dalje u Royal Botanical Gardens.
Ej, bok, evo ti mojih prijatelja ovdje.
Naravno da ti kad tad podleti klinka, mala Sanja.
American beauty full jeer.
Kako je mlječnu put imala, ej.
Ali onda počne dobijati ideje.
To je bi totalno jebino stajalo da se ovak tu... Znaš kak je sad moderno, kak
svi sad furaju. Ono tu malo izgrijano i ovak ovdje i ovak po sredini i nak
dignuto. Ono kak si Justin Bieber, ono bi još išo jednom.
A dobro, ti to ne pratiš. Pa svi kažu, znaš kako u svim knjigama i kada piše u
svim filmovima, svi se snimaju o tome kako ljubav ne poznaje granica.
Tako da, ne kužim. Meni je fakat uopće nije bedano.
Malena, a koliko tvoj tata ima godine?
Pa, 37.
Ti si bio, ono, dosta samopouzdan kad smo se upoznali. K'o da je
obret fit u riječ, u najmanju ruku.
Mislim, okej, kužiš, ali ja sam se u to vrijeme družila sa Jim Martinom iz Fat
No More-a i niznam, ono, kakvi mene...
uspio je impresionirat neki džinđer balkanac iz rijeke.
Izmaštaš da igraš čak Norisa jednu večer, pa ljepoticu spasiš od troglovog
zmaja. Gle, fraja, nemoj verovati.
Gle, gledaj.
Jel si ti normalan, shvatiš? U prvom voleji pobrojiš rebra, u njih dvojcu.
Drugi se zažvali s laktom, a trećin lupiš pečatu bulju.
Ima još ko?
Sjedila je sama u bircu, a mene su idioti nafukali da je uletim s leđa na
onu dječju foru Pogodi kosan.
Samo što su oni znali da je slijepa, a ja nisam. I to je bilo jako smiješno.
Njima.
Pogodi.
Ne cvici.
Najproje sam.
I da ih skroz makneš nema šanse.
Pa i glas te ne pozna.
Daj, nisi slijepa, jebote.
Jesam.
Joj, oprosti.
Ej, okej.
Oprosti.
Sve je redno, hoćemo popit nekaj.
Kak ti ima?
Samo... Tihana.
Tihana, oprosti, molim te. Ej, okej.
Onda su mi složili lika za kojeg ja naravno nisam znao da je gej. Oni su ga
naručili da me cijelog isprešlata.
Ovi su umirali od smjeha, a...
Mi smo pričali. E pa, spremno je malo, pa nećeš spremno zamijeniti. Ne, ne, ne,
ali mislim, ne da se dugo znamo, pa ne klužim, ne znaš što je tvoj, radi u
skretanje i to. Pa ne, ali dobro, simpa si mi ovdje. Pa hvala. Sviđaš mi se. To
je kao, to nije Andžel Marić, rekao je kao, to je muškarac, daj komentiraj, to
je level 2.
E, sam te zagušio ili? Pa nisi još, ali nekako u tom smjeru ide.
Nemoj se tako, Betor.
Vidim da ne znaš, nemaš iskustva.
Nagrao se tu prek šanka.
Mogu bi ga... Mogu bi ga dobit.
Elija Ruskinja, prva cura koju sam nakon tragedije senom primijetio, bila je buka
gentica, prilično jaka na evropskom tržištu knjiga.
Došla bi na jedan riječki sajam i ostali bi skupa cijelo ljeto.
Pričati i maštati.
Kad bi prolazila kroz Hrvatsku bi se javila i završili bi...
Možda bi to bilo način za romantijsku komediju.
Nemačno, romantijske komedije uvijek imaju sreće krijevice i...
Želiš da ćeš neke godine?
Pa što ako ja... Pa što ako
ja ti rekao da sam u ljubavi s tobom? I da si htio da dođeš u Moskvu s mnom?
I nema mjesta gledati doma.
Želite da to napravimo?
Vidite?
I ako ću vas prosjetiti da ostaneš ovdje?
Zbog vašeg respekta ovo je mjesto. Ne mogla bih ostati ovdje i znate to.
Je li Rusija bolje?
To je još bolje.
Tako je. Ali to je tako više.
I tako je i zemlja. I uopće, ja ne živim tamo.
Vrećam se u svijet.
Od kojeg se riješiš, Ellie?
To treba biti nešto.
Kada ću vidjeti, ti ću da ti govorim, ok?
Ti to radiš.
Ti si tako ljubav.
I ti si tako cool.
Poslušaj, imam plan.
Sve tvoje.
Kako bi si napisao knjig?
Može biti o nekom.
Može biti o... ...pruženju ili... ...skandalima ili muziku ili ljubavi.
Uvijek si uvijek uvijek uvijek uvijek uvijek uvijek uvijek uvijek uvijek
uvijek
uvijek
I tako ću zaštititi moju, kako se zove...
Emocionalnu... Emocionalnu disabilitetu.
Znate, mogu se dobiti do toga.
mogu ljubaviti za tebe.
Korana je ušetala ured novina koje sam tad uređivao, rubrika Kultura.
Robi iz sportske joj se odmah počeo nabacivat, rekao da ga podsjeća na onu
iz X-Filesa.
Ona friško udana za nekog menadžera, ja bježim od tragova Ene i uvaljavam se u
epizodice u koje se silno tjeraš zaljubit, a osim jebanja nemaš niš
zajedničko. Imali smo onaj toplo-hladni odnos, stalno koškanje, a zapravo
magnetizam.
Znaš da ne prođe ni minuta.
Knjiga je samo povod, ono, popričat.
Di smo, šta smo, zašto, jesmo, nismo, ono, pitat te... Di smo se
izgubili?
Ajde, pitaj nas.
Nema nas.
I nas nikad ne bilo.
Možda nas je moglo biti.
Ali tvoje prijatelji su se lijepo potrudili da te prikažu osobu kojoj ne
treba imati povjerenja.
Pa si im odlučila vjerovati odmah na prvu.
Zašto, pičku srini?
Zašto ti ostaješ trudna slikom za kog si oženjena, a meni govoriš da me voliš?
Ona, dok sam onakav oštečen i sjeban, kak te mogu vjerovati?
Tjeran se, silim se, trudim se, ona, vjeruj, vjeruj, vjeruj, vjeruj.
Ne ide.
Vjerojatno sam pogrešio, vrlo vjerojatno sam sjebao.
Razdiralo me to, ali...
Ti imaš muža, a ja imam ono, ono... Ono, Ana, Ana se zva. Nebitno, jeba. Nije
nebitno, znaš što sad tvrdiš da se ne sjećaš kako se zoveš žena za koju si mi
rekla da voliš u tom trenutku.
Srao sam.
Nebitno, nekada i sad, sport, jebanje, ništa, nula.
Truju sam se zaljubiti u nekog s kim...
imam samo jebanje, niš zajedničko. I onda skušaš da to uopće ne funkcionira.
I onda bi se činilo da je lakše da ti rečem da ju volim, da te odgurnem od
sebe, tak?
Da se ne zakapamo sve dublje i dublje u to naše nešto, ništa, ne znam.
Šta... Šta je sad onda ovo?
Ne... Ne nazovim.
Ovo je...
Black 2, šta?
Idemo. Šta idemo?
Ne znam. Šta se igramo?
Kako je igra? Nema igre.
Nema igre. Imamo ženu koja je ostala trudna svojim mužem.
Imamo lika koji, nada se da će naći nekog... Dobro, rekli smo to, znamo to,
ko je o ženji, s kim, ko s kim se...
Ako ispadne da na kraju ne budeš s njom, ubit ću te, to si rekla zadnje.
Idem neki dan i sjetim se kad je trebalo ono snimanje bit kad traže
šminkericu, šminkericu otišla u kafić i onda ispadne da si
jedina ženska u uredu i da imaš šminku.
Ti se skrivaš iza kompjutera kao nemojte me nać, ja se skrivam po sobama tamo i
ovo je genijalno, konačno snimanje bez šminke.
I onda ti dolaziš onako sva samopouzdana, ide ti na kurac cijeli
svijet, pušeš, ali kao, šta treba?
Ja gledam sa strane i...
A Irena je trebala biti ona uz koju se smiriš.
Prirodna ljepota, isto model tip.
Poslovna žena, cura s podignutom obrovom.
Oštrih crta lica, ali ona klasična ljepota.
Upali smo si u periodu traženja, ona iz prvog propalog braka, a ja lutejući od
cijena ene i usputnih avanturica.
Izgledalo je savršeno prvi godinu dana, ali onda je pobacila jednom, pa drugi
put, pa više nije mogla zatrudnjiti.
Pa smo prestali voditi ljubav, pa smo postali odsutni, pa se odljubila.
Počelo u meni gledat stranca i protivnika i više nismo bili par nego
nepar. Pa se sve počelo svoditi na agresiju.
Jedan od onih slučajeva kad od osobe koju će zavolio ostane samo ljuska, a
sve drugo se karakterno izvrne u nešto što ne poznaješ više.
I onda se okrenula nebu i sektama i nekim parapsihološkim alterpizarijama.
I?
Kako to knjigu pišeš?
Muško-ženski odnos i ljubav.
Kad dvoje koji se vole, ona... Zašto im... Zašto im u stvari krivo?
Di ćeš idealniji od mene ako trebaš krivca, a?
Šta ti radiš?
Ja?
Hilam.
Lječim ljude, pomažem im na... Što si medicinom završila umeđu vremena?
Nisam ni mislila da ćeš razumjeti.
Nego, jesi ti sve svoje bivše uključio u tu knjigu, ili... Ne, samo o tebi i
meni.
Ti nisi zadnja, ja nisam prvi.
Bilo ih je još.
Seciram.
Kao, režem od sebe.
Zanimam muško-ženske odnose, šta se desilo.
Ali, ono, bez tenzija. Da sjednemo, popričamo, da, da, da... Nema... nema
krivaca, nema... Šta bi se moglo desiti? Ti si savršen.
Ti si žrtva, ne možeš ti pogriješiti.
Ja sam ta koja je hladna, koja je emotivno sjebana na razne načine,
distancirana... Zašto ti je toliko napeta, jebate? Dijetu taj... Ja sam
super opuštena. Ti super opuštena? To je opušteno?
Nešto... Fantastično mi je kako se vi frajeri postavite iznad situacije, kako
vi mi zauzmite taj super stav, vi sve kužite, ali evo, pustit ćemo i vama
ženama, možda i vi nešto shvatite, daćemo vam priliku, iako mi onako sve
znamo. Sad će mi žena objasniti, sad secirat srce, mozak, kurac i reć šta je,
dije, kako je.
Ti si dirljiv zapravo.
I tvoj riječnik se nije promijenio čak.
Ne ti melam pitanja ili možemo popričat bez tenzije, ono, pet minuta?
Kaj ti hoćeš čuti?
Hoću čuti tvoju verziju priče. Hoću čuti tvoju verziju nas.
Zanimljivo mi je di smo se izgubili.
Šta si ti mene upravo pitao?
Čula si me.
Ti mene drkaš sad ili te to mene stvarno pitaš?
Ti mene fakat pitaš di smo se mi izgubili.
Ne, ovo je hologram jebote. Da, pitan te di smo se izgubili. Šta se čuđavaš?
Sjebeni bolesnik.
Koji si ti kurac?
Ti imaš obraza nakon svih godina doć tu i mene pitat di smo se izgubili. Di smo
se izgubili? Jesi ti jebeno normalan. Ti nisi jebeno normalan. Ja nisam normalan.
Ne, ti nisi normalan. Ja nisam normalan. Ti mene dođeš pitat di smo se izgubili.
Ja nisam normalan. Koji je tebi kurac? Koji je tebi kurac?
Kako te nije srano?
Kako imaš obraza me to pitat? Kako imaš obraza me pitat di smo se izgubili kao
ono? Baš ne kužim. Ti si hodajuća smrt.
Meni je trebalo godina da očistim ovaj prostor od tvoje smrti, da očistim sebe.
Ti siješ smrt i hodaš i siješ jebenu smrt. Od kad ti se prva cura ubila... I
treš egzorcista. Ti si, znaš šta?
Tebi je bilo bolje da si ikad u životu imao muda.
Da umjesto tvojih intelektualnih sranja iza kojih se skrivaš, da si priznaš da
postoje sile koje su jače od tebe, da postoje bića koja su mudrije i na višoj
razini svijesti od tebe pa bi ona možda nešto ishvatio u životu.
Znači sve je isto.
A kaj ti hoćeš čuti? Boli mene kurac kad je tebi krivo.
Po kaj si ti došao tu? Nije mi bad bilo uopće.
Nije mi uopće bad bilo kad smo se prestali jebat. Nije mi bilo bad kad si
me prestala voljet. Nije mi bilo bad kad smo prestali pričat. Niš mi to nije bad.
Ako mi je išta ikad išao na kurac, to je ta tvoja fucking fejkerska pseudo
istočnjačka spika u kojoj nemaš muda pogledat se, suočit s bilo čim.
E, to, to, to. To. Daj, molim te.
Izvuci glavu s pjeska, suoči se nekad s nečim, prestani se, jak.
Šta izvodiš ti? Šta je to?
Za koga je predstava? Di je publika?
Jel možeš sad izraz pol sata bez optužbi svega, bez pizdarija i tih govora?
Alvine, ja sam bila dovoljno pristojna.
Da te lijepo primim.
Da te pustim u svoj prostor.
Ja sam bio dovoljno pristojan da te nazovem i da te pitam, da razgovaram oko
ljudi pet jebenih minuta. I sad te lijepo molim da mi kažeš koji kurac ti
hoćeš od mene, jer ako ti se ne sviđaju moji odgovori, to je tvoj problem.
I prestani se vrijeđat. Ovo nisu moja duhovnjačka sranja.
Ovo je nešto što je mene spasilo od tebe i od tvojih sranja i od svega što si ti
meni napravio u životu.
Ti si jebana kukavica.
Ilustracija... Znaš što, ja ne moram ovo slušati, znaš?
Ja sam preživjela tvoj smrt. Ja sam se tebe riješila i ovo ne moram slušati.
Ne moram. Ne moram ti odgovarati ništa, ni usmeno, ni pismeno. Ja ništa ne
moram.
Prema tome, odstrani se lijepo iz mog prostora. Okej? Dala sam ti šansu.
Nisi je iskoristio.
Doviđenje.
Ja neću biti leško i ćeš ostaviti se sve.
I reno izgubili smo dijete.
S tim se moraš nositi.
I odjebi.
Ček, ček, ček, ček, ček, ajmo od početka.
Petra je glumica, sjajna, darovita, nacionalna.
Jedna od onih koju gledaš kod Juliju Robertsu na Tim Hillu, doduše malo
balkansko i prilagođeno.
Prekidala je s dečkom montažerom i dodala me na Facebooku, smijala se mojim
forama.
I onda smo se nastavili sretat kod mene u stanu, tako slučajno, dva mjeseca.
I onda je rekla da se zaljubila.
A ona je glumica, a glumice se seru.
I cijelo vrijeme imaš osjećaj kao da sjediš u kazalištu i kinu i da gledaš
predstavu ili film s vama kao ulogama, a ne pravim ljudima.
Nema ti to sreće ako se zaljubiš u glumicu jer ona ne mogu imat prave
osjećaje.
Izraubaju se silno po putu od tih svih emotivnih preskakanja i turbulencija amo
tamo.
Onda se zaljube svaki put u svog partnera s kojim glume i to traje dok
traje snimanje. I onda se odljube kad dođu novi.
Silno traže pažnju cijelo vrijeme, koketiraju, ne mislim s medijima samo,
nego generalno. I jako su ekstrovertirane na jedan iznimno
iritantan način.
Ali nisu glupe, ne.
Nisu glupe, nego te skeniraju te jako dobro i precizno.
I onda ti uvale od ostraga točno ono što želiš čuti.
I s obzirom da si glup muškarac, naravno da popušiš i da padneš na tebe da stoče.
Frustrira ih prilično detaljno to što ne mogu biti zvijezde na zapadnjački način.
Zvijezda.
Nema džakuzija, nema glamura, limuzina, bazenčina.
Ne znam kad se ovim terenima desila neka Monika Belući ili...
Kak se zovana mala iz Amelie?
Nebitno. Uglavnom...
Uglavnom, najveći još problem
u sveti je jer su umjetni.
slobodne umjetnice, što u prevodu znači da su
tri oblaka iznad ovog puka zemaljskog i marve
vrednije i očekuju da ih se tako tretira.
I onda dok to sve pomnožiš, izbrojiš, zatreskati se u glumicu ti je...
Nije dobra jednadžba kakvog.
Ali ima iznimaka, vjerojatno.
Negdje.
Ja ih ne znam do duše, ali mora bi da postoje.
Ej, to je to.
Mislim, meni je jasno da ljudi uglavnom doživljavaju, kad vide glumce ili
nekakve filme, uvijek to doživljaju užasno romantično. I najgore, kad te
može neki novinar pitati, što te može pitati, je kao, možete nam još za naše
čitateljice, za naše slušateljice, reći kako se ljubio Goran Bogdan. Naravno, su
sve zaljubljene u Gorana Bogdana. Mislim, super se Goran, ali ko razmišlja
tome kako se kolega ljubi? Mislim, vjerujte, imala sam ono groznih
iskustava. Najgore je kad dođe kolega i onak, a prije predstave je očešnjak.
Evo, to je istina hrvatskog glumišta. Nije to ništa, sad ljudi misle da mi
nekaj, ne znam, da užasno fancy živiš i da, ne znam, voziš fancy aute. Ne, ne
voziš i ni živiš fancy. I najgore ono, kao, zaljubile su se u svog partnera.
Ne, nismo se zaljubile u svog, mislim, okej, možda smo se zaljubile u svog
partnera tamo, tamo, na licu mjesta, u predstavi, dok imamo ono, dok igramo tu
predstavu, ne u stvarnom životu, ne.
I rekla sam ti sto jebenih puta za koji kurac ne mogu! Sve sam ti objasnila,
koji dio ne razumiš, jebote!
Jebeš me svaki put, svaki put sam ti to već objasnila i svaki put mi to radiš!
Ne, ne, ja sam, jebeno sam pametan i inteligentan, ono, i genijalan sam, i
genijalan sam i volim kad mogu žene jebati u zdrav mozak, to obožavam, ono!
Jel' gotov ovaj... Taj ne seri, ono, ne seri, jebote!
Ja serem.
Daj se poslušaj.
Oh, ja sam ono, genijalan, racionalan muškarac, a ti si luda i histerična žena
i još si pri tome glumica, jel tako?
Ne znam, teško, teško mi je nekad... To objasniti teško je ako recimo partner
nije istog posla.
Mislim, teško je i kad je.
Ali teško je kad nije istog posla, jer onda gdje si bio, šta si radio...
Mislim, da, radiš od 5.00 do 5.00 ujutro.
Uglavnom, po zimi glumiš ljeto, po ljeti glumiš zimu.
Sjediš u nekakvim raznoraznim govnima i ljube te raznoraznim muškarcima. Ne, to
nije seksi ni romantično i jedva čekamo doći doma svom partneru. Naravno, ako on
te nakuži, onda je to mali problem.
Sve glumice seru Isuse jebenu.
Jebeno, od koju ti je ta lajna, ono?
Baš me to zanima. Od tvoje prijat... kolegice.
Od moje prijat... kolegice? Koliko dobre kolegice.
Jesi u karu na istom stolu, na istom krevetu, na istom jebenom klaviru.
Ja ću malo ti svirat, čuo, hoćeš? Pozovi moju jebenu devu kolegicu pa ću leo
svirat dok se vi karate. Može?
To je sad prirodno ili gluma?
Jel ti se opet utužila?
Nisam, jesam malo.
Kako ovo funkcionira? Kao ja sad pričam i tebi i njoj? Ili u kameru gledam? Pa
kako hoćeš.
Mislim, ono. Video kapelica, ispovjedaonica,
klapa... Tak?
Malo previše, ali... To ćemo rezat.
Seks, laži i video.
Dva.
Je li ti dobar to film?
Je.
Je.
Uglavnom, sad ćemo saznati, jel, šta nam fali sve i šta nam ne fali. Šta je dobro
i šta nije.
E, to si radila sve već otak, nije te prvo.
Mhm.
Evo te, genijalno. Postoje zabavno.
Mogu pogađat.
Lučan.
Ne. Gogo. Koji Gogo?
Koji Gogo? Gogo Bogdano. Ne.
Ne. Koga je friend? Dobar friend ili samo friend?
Na Vojici.
Na Vojici?
Jebote. Da.
Svi u džuter.
Ne. Zašto ne?
Zašto ne na Vojici ili zašto ne svi?
Želim znati.
Ko je on?
Mikić?
Ne.
Ne, joj, ne, upi...
Mislim, kužim što tebe muči. A i ti?
Mislim, bar toliko po tvojoj priči. U teoriji?
Kao... ono...
Da li si s glumicom ili s osobom?
Što je užasno smiješno jer su onak' gumci, ljudi, ma što ono, novine pričale
o tome.
Jeba novine. Ne, ali nije, nije, ne, ne, gle.
Mislim, u svakoj profesiji su ljudi nadrkani bez obzira da si glumac ili
ginekolog. Ono, imaš loše dane, imaš bolje dane.
Pusti se. Gle, pusti se. Samo se pusti.
Dobro, opet u teoriji, okej, ali nije isto, jebate ginekolozi.
Ne režu, ali imaju jako matematički određeno šta kako. Kod vas
nema. Ali nije istina.
Kako nema? Ali to je predrasuda.
Da? Da.
Nas dvoje vodimo ljubav, recimo.
Dobro, sviđa mi se.
Thanks. I neko treće osjeća.
Ko je treći osjećaj, ne kužim.
Mislim, ako je bila dobra gluma osjećaj neko pet, to je okej.
Ne, ne, ne, glup sam, nije, krivom sam, krivo. Jesi malo, da.
Ne, ne, znaš koji me dio najviše jebe? Najviše mi je, najviše mi je to da kad
god, a ne mogu se to izbiti, to je u nekom grdovi podsvijesti.
Znači kad god pričam o tom džiru, meni se vrti uvijek u lupu i jedino mi se
uvijek vrti ona fucking scena s Meg Ryan kad fejka orgazam i cijelo vrijeme mi je
natpis koje i šta je stvarno kod nje i da li je
išta.
Isuse, baš muškarci isti isti. Evo, to najviše obožavam. Ja isto, kada mi kažeš
da sam ja glumica i da sam histerična luđakinja. To je ista etiketa. Ko je
rekao da si histerična luđakinja? Pa dobro, ok, tak nekak, ne? Da li glumim
ili sam istinita? To je ista, viš kak te to sjebalo? Jel malo te prcnulo? Ne.
Cijelo vrijeme me prca zato jer ne znam šta je fucking stvarno. Da li se događa
ikad trenutak kad ti, cura koju bi jako volio voljeti, jako bi volio da je to
sve što govoriš je stvarno,
Da li si ti ikad stvarna osoba i da li to se događa ikad?
I da li prestaješ biti glumica ikad?
To nije stvar ni ti posao koji nosiš doma, Kao.
Nego je u tebi.
Riskirat šta točno, Petra?
Ti živiš još uvijek s likom za kojeg nisi sigurna da ga još uvijek voliš.
U mene si se fol zaljubila.
I super nam je kad smo skupa. Jebemo se divno.
I?
I? Nije fol i ti si džubret. Koji dio je tu za riski?
Ja jebate ga.
Zakaj bi bilo drugčije od toga da sam ja, recimo, džubaj?
Zato jer ne razumijem. Ti samo ne razumiješ sebe i sama sebi vjerojatno ne
znaš dati odgovor koji me ne budi. Ne, nego sve je bilo lijepo, lijepo je bilo
do sad, ono, i sad sereš i prcače od tebe muče nekakvi tvoji osobni problemi
i ne možeš se pomiriti sa situacijom. Ono, pomiriti se s situacijom da je tak,
možda je nekakva faza, ono, međufaza, ali jebote, izdrži i ne budi papak.
Izdrži i dozvoli da i ja nekaj ono... A ti ćeš sebe pogovoriš, jebote.
Ajmo switchat, role playing.
Ajmo zamijenit poziciju.
Ne, ajmo srat.
Ja imam curu.
I imam tebe.
I živim s njom. I jebem se s tobom. I nisam baš siguran kaj hoću. Dušo, da je
supratna situacija, ja bi imala samo tebe, vjeruj mi.
Da, moraš malo razmislit, je li tako? Da, ne kužimo kud vodimo.
Pa ne znam, a kdje je stalo?
Stalo čekaj me da se ja odlučim da ću tebe ili nekog petog. Genijalno jebate.
Super matematika.
Mislim, zašto bi bilo drugčije?
Objasni mi u kojem sam momentu ja sjedan i u kojem trenutku sam ja idiot kojem
ovo nije prirodna i normalna situacija. Zato što ne znaš osjetiti ono trenutak.
Ono, imali smo napokon neko vrijeme za sebe, ali ne, ti si morao jebeno početi
kopat po tome, jel tako? Nje, nje, nje, kao neki mali histerični pas.
Sad dobar znam vrste pasa i znala bi, znala bi reć koji, ali ne znam jebene
vrste pasa, ono... Da, psi su najbitniji u cijeloj ovoj priči.
Psi su bar vjerni.
Ja ne moram do riječi doć, a zbivaću se.
Sad sam... Sad si glumica ili si osoba? Kaj je sad ovo? To te je jebe, jel?
Pa između ostalog i to.
Jebi ga.
Ne znam šta bi ti rekla ona.
To kužim.
Znaš kaj, sve se desi uvijek u pet sekundi.
Tak.
klik, zagrljaj pogled, nešto.
Sve drugo ostalo je trajanje. Sve meni je samo naš da li se tebi kad tih pet
sekundi desilo.
Možeš se vratit liku?
Da.
Odlučila sam mu dati još jednu šansu.
Joj, evo te, genijalno. Zašto... Zašto bi očekivao drugčiji odgovor uopće,
mislim?
A to od početka je bio samo seks, ili tako?
Nije ti ni trebalo niš drugo. Malo vam je počelo biti dosadno.
Onda si našla zabavu.
Da.
Baš tak kak si rekao.
Dobila sam što sam htjela i to je to. Seks je bio odličan.
Je, desilo mi se s tobom. Ali smo mogli do toga doći na bilo koji drugi način.
A ne ovakvim razgovorama.
Pa ti si htjela da se igramo seks laži i video. Da sam htjela da se igramo.
Nemoj, daj nemoj. Ajde, pusti.
Ne, a freke, ja pustim.
Pusti. Pusti.
Pusti. Pusti. Pusti. Pusti.
Pusti. Pusti. Pusti.
Pusti.
Pusti.
Nije baš tak bilo.
Hvala što pratite
kanal
Bok,
ekipa! Ćao!
Jeste gotovi?
Pa ništa, ono što sam te zvao. Gle, došao
ovaj... Dobio sam zeleno svijetlo od izdavača kao ajmo napraviti neku knjigu
i ovaj...
Ljubav, pizda materine, muško-ženski odnos i ono, skužu se odmah da nema
računice i sad kao... Pa li su mi ponudili radiografiju još neku?
Eee... E šta ću, došao sam k vama jebi.
Dobro. Pa ono, Clint isto snima jedan film za Raju, drugi za sebe i onda snimi
Dirty Harry, a ja došao pitat vas, što ćete vidjet Dirty Harry.
Da, koliko para po njih zna?
To ja sam šljaker.
Ja pišem, rudarim, a to ti je do izdavača, jebiga.
Ali ti bi sad do izdavača, ti si taj koji ćeš pisati, da reci koliko para je
to. A ne znam, standard je ono, standard je polo, polo.
Polo, polo, šta je polo, polo, koliko je to po stocem?
Čekaj, da li bi mi u tu knjigu mogli ubaciti reklamu?
Ma možeš kaj god, može fotoknjiga bit. Mislim, s dečkom je fakat super. Ona,
možeš se sve dogovoriti s njim. Fakat, čovječ, imamo olješere i... To kad ti
mislimo o taj punk i hardcore, to ti nama nekakav hobbit i zvizdemo.
Nek pinkicu i tako, ali u stvari ti se bavimo već sasvim drugim.
Pokaži mu, pokaži mu.
Ovo ti je biznis.
A ovo je hit, ovo je hit.
Zovemo je Okata.
Neka australijska varijanta.
Svaki mjesec, prošli mjesec bilo mislim 500 narođbi za ovo. A svako košta 200
eura. Pa svi misli koliko pa paštaje.
Ovo je biznis.
Zajebio je ovo, dinde, dinde, sviranja, punk, kurac, palac. Ovo je lola.
Mislim, prije par godina se to širi. Sad smo otvorili Japan.
Big in Japan.
Jel ide to tamo? Ide ono.
Ubijaju me.
Lady Gaga, David Bowie, Jean-Michel Jarre, Severina.
Neće se Bagra slikat kući. Jednu manu čao si stio slikat. A dobro, oni pravi
ljudi.
Eko 500.000 dolari. Eko 500.000 dolari. Eko
500
.000
dolari. Pa, ubit će nas, brate! Sva!
Kamacnici! E, ti! Ti, ja!
Sva! Sva! Sva! Sva! Sva! Sva! Sva! Sva! Sva! Sva! Sva!
Sva!
Našli smo se prošetati po parku, kao u prirodi smo prirodni. Ali još nisam čula
pjesmu koja ima ono, naša onak 50 miliona view-ova, klikava
lajkova, not dislike-ova. Ona je priča, la la la la la, ja sam klimao, pravio da
se slušam, odugovačio. Ipak ja vjerujem da postoje glazbenici, bendovi, pjevači,
pjevačice, nakupine. Dok ne bi skupio hrabost.
Ja bi pisao ljubavnu knjigu o tvojom ljubavnom životu.
Došao sam te žiti za pravo to.
To?
Pa čuj, onda bi se javi za jedno, ako Bog da, da poživim za jedno 40-50
godina. Tako.
Još je pre rano.
Da, bit će tu još svega.
Aleks je bila kolegica spravnog faksa. Upoznali smo se na seminaru, nekoj
razmjeni studenta Beograd-Zagreb.
Sretali bi se po hodnicima, prolazili jedno pored drugog.
Jedno nas je ulovila kiša, stajali smo ispred zgrade faksa i čekali da
prestane, ali nebo se bilo baš zatvorilo.
Onda sam je uzao za ruku i rekao, e, ajmo na kišu.
I onda smo stali na kišu i ljubili se.
I tako smo se ljubili par mjeseci.
Bila je nekos, s kim se dosta lako zamisliš do kraja.
Smijali bi se na iste stvari.
Meni je glavna fora bilo reći, fuck off, ona bi završavala Sajlaviju. I onda je
samo nestala.
Bez objašnjenja i bez pozdrava i bez traga.
Nikad nisam skužio zašto. Samo rupa od deseta godina.
I onda sam kopao preko kolega s faksa, locireš.
Ona predaje po nekim seminarima humanitarne baze.
Ne radi u struci više. Putuje po Srbiji i regiji. Prima izbjeglice.
Udana je za nekog Deliju.
Zvezdana Stojanović.
Nova ona. Promijenila je ime. I tu bi joj se trebao gubiti svaki trag.
Ali je nalazim u nekoj srpskoj pripizdini gdje na recepciji hotela
moraš balvana podmiti da ti reče u kojoj sobi.
I onda uletiš na Gotovs.
E, ajmo na kišu.
Mislim, možemo i ovako, jer je glupo ako ne pokisnemo, a... Nema, lada.
I dalje nosiš iste načine.
Ne.
I dalje...
Nemoj.
Ne znam.
A ako čekoš nešto da ti objasnim... Veruj mi, toliko je...
Ne bih razumao.
Aj, probaj.
Damo u uši.
Ti se ne popraci. Ti stvarno...
Šta bi trebalo sad da
kažeš?
Samo nema riječi da si otradila na zemaljici.
Ne si dobila na lotu.
Da si se upoznala s Michael Metzenom?
Ili... Nisam dovela na lotu.
Nego držiš predavanja i...
Dobro sam.
Radim.
Bavim se komunitarnim radom, vodim seminare, putujem.
Ne znamo odakle da počnem.
Ne znam da sam nestala.
Sa vreme studija u Beogradu sam prisustovala na nekim scenama kojima
nisam smjela da prisustujem.
I taj lik je zapretio mojoj porodici, mojoj sestri,
meni.
Ono, da će nas likvidirati ako progovorim.
Uzve mu zamenu za čutanje.
A gadan je tip.
Ima državni pečat, ima... Dosije u policiji, ali...
Ima i backup.
I to je to, ja sam priznala na sve.
Evo ti, jako da me pričam James Bond.
I kao što vidiš promijenila sam ime.
Pretvaram se da ne mogu da imam necu.
I pijem jutro posle.
Samo strah i prednja.
I kad sam sama prošla dan do kalamegdana i... I to je to.
E, samo nam je da me pitaš da li postoji neko rješenje i izlazi iz situacije jer
ne postoji.
Na šta ja kažem, sama sam pristala na zamku.
Ma dobro, dobro, ajde, pa nije tako strašno kako izgleda.
Ova dva kretena su me otela u svatovima moje rodice.
Uspavalo me, stavilo rufinola u kolu. Eno, misle da spavan, a krviću im se
napit. Jedan je mutav, ne zna ništa reći.
Drugi stalo nešto priča ko poduzetanje, al neće ništa napravit, vidim ja to.
Sad ja moram smislit kako da se izvučen, prije nego ovi nešto ne zajebu.
A rekli su da će tražit otkupninu od sto iljada. A zavezali su mi mornarski čvor,
krvi mi su skrstovu, ne mogu se odvezat. Što je najgore, misle da san čer onog
bivšeg Splitskog radonačelnika.
A nemaju pojma kliko se ja zajebano tučen u kavezu. Pola EU sam potaracala
na prvenstvu.
A šta ću kad volim taracat? A pogotovo muške.
A čuj ta otkupnica ovo, kaj ćemo tražiti to?
Kak ćemo to tražiti? Oćemo, ono, poslat pismo i e-mail njenom starom?
Ili, ono, izrežemo slova iz novina pa nakeljimo? Kak se to dela? Ja znam. I
koliko love ima taj njen stvar? Jel ono fakat bogat, ono fakat koka, ja znam,
Rajić, Kjerum i Todorić? To ili ono samo bogat, ne?
Znamo koliko treba tražiti, uopće nismo se dogovorili.
Koliko još je?
Koliko još je? Ja znam koliko još. Kad radim na srvatskim cestama pa znam ono.
Ti imaš kartu, pogledaj na kartu. Pa gledaj, ništa ne vidim.
Ne, ne, gledat kartu i vozit do noći, ne.
Kao ja znam, di sam? Meni sva ova Dalmacija zgleda ista, jebote, sve isto.
A ne bi stavili prometni znak, čovječe, ko da ga je od vlata rade.
Nemam pojma, kao ja znam.
Ova cesta vjerojatno ni nije na mapi.
Znaš kaj, morali bih stati da provjerimo kak je s malom, jel' opće diše, jel'?
Ovo ono pri sebi i to.
Ma tak, zihr sad.
Zihr, morali bi tu negdje sad skrenut, ne tu na glavne cesti da nas neko vidi,
nego negdje, ono, na osamu neku, ne?
Sad i njaglu umije da me straje, da mi se pripišalo.
A ne daj mu Bože da mi odveže ruke, onda će tek vidit' mater svoju.
Čemo ovdje?
A? Skreni, skreni.
Sigura? Kej, ima da.
Ajde.
Ču tu.
Ču.
Ajmo, idemo.
Ajde.
Ajde.
Ajde.
Ja znam di smo, u nekoj bukojebini.
Zadnje kaj sam vidio, pisalo je Gospić, a onda smo negdje krivo skrenuli.
A ja, ne radi ni GPS, ni nemam znaka na mobitelu signala, ništa.
Kaj ćemo sad s njom, prije nekaj zememo lovu? Ne moramo ju držati iza, smuznut
će se kao pička.
Koji ti je, kurac, nemoj pustati!
Kaj briješ, gle, koja je puka, jebite, jebate, mi sve smo lovci. Koji lovci u
ovo vrijeme, jebate, krivo lovci.
Me zajebala.
Veo, kako mi ide na živce.
E, ovdje smo stali.
Ej, ženska glavo, ćeš da mi se prst poklizne?
Znaš, uvek im neke neštice... Moram pišati!
Piša mi se, moram!
Pišati?
Ida mi se!
Ajde, puroči! Dobro, ajde, puraj u pišat. Odi pišat!
Ajde, odi! Odi pišat! Manje ćeš plakat!
Žuri malo, hajde.
Obrni se, Boga ti ne možem piša da buljiš.
A di ste više, kaj ta ima Mjehurko Kobila jebate, ajde više.
Morala sam ih prikrižit, a šta ću?
Ta je pun priče kako je po Karopolu Zagreba i kako su sve pale na njegov
vanzemaljski šarm.
Bila je ona epizoda s posuđivanjem frendu Kurton poslije bačne.
Ej, frende, ej.
Šta ima, je li hitno ovaj? Baš nešto radim.
Reci šta.
Kakav sviđanje?
A to ovo što... Čekaj sam malo sve.
Čekaj.
Da, slušaj. Reći.
Samo... Da, reći.
Za knjigu. Aha, ovo što... Što pišeš.
Aha.
Kaj? Aha, ono što sam pričao.
Pa može, nije, nije, nije, ono je frke, da.
Kaj je nibet, uopće sam, znaš kaj, nemam i ono baš, znaš, malo me zamaskira,
jebate. Zapravo, znaš šta, stav' mi neki pseudonim, ono, neki, ono, XXX, ili John
Doe, Ivan Horvath, Iron Man, Spider-Man, znaš, ono.
Ne smije se eksponirati, jebate, da.
Okej, dobro, kada ti to treba?
Ne, pa mogu, jel ono, da?
Da, može, može, okej. Češ pisati, ćeš snimat' na mob, kak' ćeš?
A?
Da. E, pa slušaj, znači ovako...
Uglavnom niš, Gogo i ja smo ti išli van petak na večer, nekakav narodnički klub,
ono, ne znam, sanja nam je sreda, neka karta za neka modni event, nema pojede,
idemo, može karta.
Ovoga, i uletimo ti, uletimo ti unutra, i upadamo ti unutra, popunimo ti
dvije, tri pivice, onako, sve superne, i pazimo, spazimo ti, onako, dva komada za
šanku, onako, baš jebene.
I krenemo ti ono s najljubim šprekom na svijetu, ono, katastrofa, znaš ono, kao,
ej, jel znaš računat? Onda ono, kao, pa zna, pa onda račune na mene, ne?
Uglavnom, ak te odjebeni, ak zakluti očima, onda znaš da je normalno, a ak se
nasmijeli, onda karaš to veće, ne? I ovdje si se nasmijeli.
E, i uglavnom, pazi, dobro, da skratim.
I kaj ćemo sad?
A ništa cure, sada ćemo se mi pretvoriti u vukove i lagano ćemo se izjebati kod
srbe.
Ja sam skoro rekao gozećane.
Ja sam htio pitat u principu, ste gledali onaj zadnji film sa Matt
Damonom?
Odličan je, ne?
Sorry, sorry, sorry, nisam znao. Pa daj, jebate.
Pa kaj radiš, jebate, mičku pičku. Sorry, sorry, sorry, nisam znao.
Pa daj, jebate, srgo si mi.
Ma jebate, mički se, kure.
Jebote! Daš se koncentriraj!
Sorry, sorry kaj smetam, sorry kaj smetam. Makni se!
Go, go, go!
Ej, jel' imaš li možda, ja, ne znam, moram vidjeti, sorry, sorry, sorry,
sorry. Čuti, čuti!
Sorry, sorry.
Ej, evo sad ću, sad ću, sad ću ga naći. Sad ću, ne boli. A sad ću, sad ću, daj
mi sad ću, sad ću.
Aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj, aj,
aj, aj, aj, aj, aj, aj,
aj, aj, aj.
Evo samo što nisam, samo što nisam nataknem ga i...
Oće, oće,
saš ga dobit ko... Znaš šta, primit ćeš ga ko sau češće.
Evo sad ćeš.
Evo sad ćeš.
Evo sad ćemo to.
Evo. Evo, starimo. Evo, starimo.
Evo,
starimo.
Aaaa... Aaaa... Aaaa...
Šta jebiga, šta sam mogao više?
Karama, ušao sam u tebe kod djeta u prvi razred. A kaj si meni odgađa napravio,
gledaj. Ej, sviđaj, da se mijenjamo. Ne zmišljaš, a?
Ja je daj fulje. Da, jebote.
Koga, koji je kurac, pa daj fulje. Starimo, ušao sam u nju kod djeta u prvi
razred. Nisi krenut.
Ma, našta, primaš ga kao pošta paket.
Daj, ajde, vozi. Daj, vozi, zimlje. Idemo u pekaru ili?
Ne, doma vozi. Ma kako u pekaru, doma idemo? Idemo u doma. Ajmo doma.
Ajmo jema.
Ajmo jema. I niš, i ono, vodiš svakom svojim putem nekuš i... Pazi, nakon par
mjeseci javi se ovo njegovo.
Trudno. E, alo, jebote, trudno, kuš, ono, i neće abortirat, ne znam, kao
nije, ono, religiozno, njeni su, ono, full katolički nastrojeni, nemam pojma,
ne. I sad ti je referenda da bude otac.
I frajer se usrono, ono, zove mene, ono, kaj da radim? Ja rekao, o, kad ti to
svašta jebeš, kad delu, ne. Jel, pazi, ni gotovo, nakon devet mjeseci naprave
DNK analizu, kušiš?
I biološke nazive se ne poklapaju. Fakat nije njegovo jebote. I sad ono kurac, ne
zna joj čije jebote.
Kako je njima uspjelo jebote? Skoro četiri banke skupa. Skoro pola stoljeća.
Ona sto posto u kuhinji dva sata predugo sprema ručak i brine za svaku sitnicu.
On se zavalio u kauč, brusi prstima i gleda neku glupu tekmu ili sabor. Kak su
oni znali sačuvat vezu? Di je ta jebena linija koja presjeće ljude iz 20.
stoljeća i nas danas?
Di smo mi zajebali?
Jel mobitel izrače naš Černobil pa smo zato idioti? Zašto odustajemo? Zašto je
sve rijeđe u dobru i zlu? Zašto više nije moderno ostati zajedno i bit skupa
do kraja života?
Stara!
Daj izvadi neku nogicu iz juhe, boga ti da nešto gricnem.
I onda te za grle uzmu na kauč, onaj miris doma te omekša i objasne ti kako
je zapravo sve fulija. Nisam te ja tjerala da se ti okolo jebeš sa drugim
ženama i da meni lažeš u facu.
Nisam te ikad rađala. Onda uleti i sister sa svojim rastalom od Mr.
Perfecta.
Šta mi imaš reći mimo suda? Šta, molim te?
Ne, zato što ti prijatelji ne lažu i prijatelji te neće zajebati.
Od njih je sve slow motion, a izgleda da žive u petnje.
Dijete, glavno da je prošlo.
Ili prolazi.
Ma glavu gore, mlada si, pa život je pred tobom. A sad baš da je mlada... Sve
piše na papiru, samo ti ne znaš primijenit.
Jebena tematika. Starci, gdje je greška?
Mislim, šta mi radimo krivo?
A vi ste, evo, 40 godina zajedno, a tu sve propada.
Kad to uđe u rutinu jer ti se zavališ u taj krevet...
Glejaš ta SDP, HDZ, pičke materine, taj futbal glejaš, zamoto si se u
plašto cinizma, balete, korac, sve to ništa. On stara brine o svemiru, sama
sebi dopizdi jebote s tim.
Jesi ne dopizdite vi nikad? Nikad. Koliko mi puta dođe da ga zveknem?
Šta me gledaš?
Ono kad si inertan, pa kad ti moram govorit što danas napravi, gdje otić?
Užas, užas jedan. Ma dobro, a kako ste rješavali te krize? I ne mislim na neke
male svađa, nego ono, stvarno, velike stvari. Ma čuj, nekad nismo ni
rješavali. Znaš ono, kad mi se nakupi toliko toga, ono o čemu uopće neću s
njim razgovarat, on to ne razumije i ne mogu, onda se zatvorim u kupaonicu pa se
isplaćem. Ili odem na grobje prošetati, popričat s mom starom.
Joj, znaš kol'ko mi fali. Te kad je nema, onda shvatiš kol'ko ti je značila.
Daj, nemoj sad. O materi misliće klinci da nismo ispali iz raja. Ajmo.
Joj, vidi ga. Što stariji, sve blesaviji. Samo bez garaš.
A to je oklop.
A štaš, volim ga pa oprostim.
Da bilo...
Da bi bilo trećih ili prvoj ljubomori.
Oj, oj, oj, oj, sine, pa bilo je toga normalno. Ali bolje da ne otvaramo
ormare, da nam kosturi ne poispadaju. Ne, ne, ne, sad moraš reći.
Pa slušaj, stari je bio ono, recimo naočit, a bio je popularan.
Je, ali mislim da je to sve više bajka i legenda nego istina, ha, stari?
Braća Grimi, legende s planine. Da.
Legenda bio, legenda ostao.
Samo da ti ne misliš da je tebi mater djevica Marija.
To bilo prpošno, to skakutalo po onim hodnicima. Pa i ne.
Bio ti je neki doktor mladi, došao neki vlaj.
Pa cvijeće, kava, pa večera, pa tamte, pa vamte, ova prosvjetala
kotulipa.
Dok ti ja njega nisam odbio u neku sobicu na Šamaroj, mrškući je.
Ja se toga uopće ne sjećam. Još je ne sjećaš.
Stari roki.
Vidi, sine...
Ljubav ti je kao partija šaha.
Ukratko. Pazi, dumaš, misliš, fućeš te poteze, mijenjaš figure.
Nekad dobiješ, nekad gubiš.
Nekad popizdiš, sve to baciš u tri pizdama.
Ali sve ti je okej dok igraš po pravilima i poštoviš protivnika.
Istina, da.
Kad sve staviš na vagu i dobre i loše strane, shvatiš da se prioriteti
spremljeno mijenjaju. Sve u svoje vrijeme.
Svaki period nosi svoje, jel tako stari? Od tvojih leptirića u trbuhu pa
do toga da ti s godinama partner postane drug, da je oslonac,
da znaš da je tu i kad treba i kad ne treba.
I što je još važnije? E, najvažnije je slušanje, djecu.
Slušanje i normalno kompromisi.
Ono što sam vam govorila kad ste bili mladi.
Ne bit sebićan. To je važno. Ne bit sebićan, jel da? I onda ja evo ponekad
njemu zažmirim, ali on je moj štap.
Je dotrajao, ali vrijedi, vrijedi. Kako naš kad ti to pričaš to zvuči ful
jednostavno? Kako to vamo uspjevalo, sad ne?
Kako mi to ne možemo patentirati?
Gledaj, mi smo ti nekad popravljali stvari.
Slušaj sine, to što se tiče te Beoređenke,
jeb to ovako.
Šteta je to pustiti, to meni čini mi se k'o da je to to.
K'o da je ono to to.
Jeb je ovako.
Prvi vlak auto.
Ali on...
Drito na vrata.
Kuc, kuc.
Ona otvori.
A ti kažeš, skidaj se, karaću temaju.
Gledaj, dok ne probaš, ne znaš.
Ali ako ne probaš, ne znaš. Bojem se spušiti.
Ajde, bježa.
Za, da je ono.
Tutan.
Šta da?
Ha, da.
Ajde, že.
I mozgaš, pišeš o ljubavi, pričaš o ljubavi umjesto da je potjeraš i
doživiš, ali s happy endom. Stari ti sabere cijelu filozofiju i jednu
rečenicu i razbije ti svaki gard.
Oni su nekad popravljali stvari.
Jebeno.
Izađeš razbisti tikvaru, sjedneš na klupu, pusti da vrijeme proleti, da ga
nema, da tebe nema.
I onda ti naiđe slijepac koji te pita pismo ili glava.
Ti naivac odgovoriš srce.
I onda ti baci novčić i skužiš da lik vidi bolje od tebe.
Slušaj, da ti dođem s ponudom, s predlogom da ti pišem biografiju. I?
Al da deremo.
Da ne skrivamo ništa.
Da... Da baš
do kraja. Jel to možeš napraviti? Ne moguće.
Ne moguće. Zašto?
Pa zato što sam je ovaj... Kako bih rekao, ja ti... Ja sam ti tu...
Možda... Želio bih biti iskren, ne bih volio lagat, a ne bih volio sve
reći. Ali recimo da ne radimo biografiju, šta možemo napraviti? Da
mogu pisati o tebi i tvojom životu, a da ne moraš igrati ruski rulet.
Ti moraš zauzeti taj stav da ti želiš pisati o muško-ženskim odnosima. Ali
jesam i to sam napravio.
Zato što, pazi, ljudi koji te negiraju kad pišeš o ljubavi su plitki ljudi.
To su intelektualci bez širine, ako im je ljubav dosadna.
Bez emocija nema uopće životni smisl.
Apsolutno.
Ali to je ruski rulet.
Je, ali... Kako bih rekao, to je najveća... Te privilegije, imati
uzvlačenu ljubav, to je privilegija. Imati, bez obzira da to bila ženska
osoba koja te čeka u Pevogradu ili da to bio neki tvoj klinac, ne znam, imaš dice
ili neko... Ili ljudi u kojih ti je stalo puno, to je...
Gdje je tvoja tamna strana?
Moja?
Da držim sebi pod kontrolom, stajalo. Šta to znači?
To znači da, ja mislim da su svi ljudi se rađaju sa... Dr.
Jekyll, Mr. Hyde. Tako je.
Ja ti nemam niti fotografije, nemam ništa.
Nemam i uopće ne znam šta sam, gdje sam bio. Nemojte, nedostaje mi ono tih i...
spokojni stari. Ja mislim da ima tri fotografe. To su zahvaljujući materiji.
A on mi je bio, ne znam,
najbolji friend.
Ja ti vjerujem da ti kao kad na radju mijenjaš ove stanice dok ne nađeš neku
koja ti odgovara. Tako da, ja mislim da je tako i s ljudima. Da možeš s nekim
biti dan i noć, a da se nikad nećeš razumjeti zato što jednostavno niste na
istoj stanima te smetne. Ja mi to govoriš nešto.
Hoću ti reć da...
neku osobu ili osjetiš da je tvoje sorte ili nije tvoje sorte, nema tuksta ili
pomać. Ja sam samo jedan pogriješio u procjeni čovjeka.
Znaš kad, kad mi je bilo toliko, tolikom sam stanju očaja bio u tom trenutku,
da sam sebe uvjerio da je to pravi čovjek.
Znači... Iša kontra instinkta.
Tvoj instinkt, tvoje srce...
Sve zna, čovječe, bolje od tebe.
Samo glavno, poslušaj ga.
Ide, čovječe, zamara.
100%.
Hvala što pratite kanal.
Češnja.
Bravo, majstore. Bravo, šampione.
Koji si ti naizni glupan?
Odko ti pravo uopće pomislit da bi imao pravo na treću sreću? To se događa
drugima, ej.
I na filmu, idiote. Ti se lijepo spakiraj natrag u svoju selendru i počni
igrat loto.
Rekla sam ti, stani!
Ej, čubovi!
Jebiga, ovdje ne pada kiša. Moramo da nađemo neki grad u kojem pada kiša.
Ma, fuck off!
Jel' treba da se dere, my love you?
Hvala što
pratite
kanal.
Hvala što pratite kanal.
Sve čekamo ovdje.
Neću se smjerati.
Eko, žuri!
Jebete Tomfa!
Kaj pi... Prosti.
Kaj pi... Ajde, vrza!
Kaj pisiš, jebate, u čemu je problem?
Kaj se... Pa koji si ti jebeni... Ako se jebemo, ne znaš da možeš pisat sranja.
Pa koji si ti jebeni moron?
Ako se jebemo...
Jebi se i ljubi se.
Odjebi.
Nisam duh.
Malo mi je preduh bio film.
Da? Ali dobro, gle, sve ostalo je vrhunski gluma, dirljiva priča, onako
snažne emocije. Mala je genijalna. Mala je genijalna, da, baš sam to htjela
reći.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.