Original subtitles

VAMPIR IZ OPERE

Prijevod: marcato

Preklinjem vas! Pustite me.

Čudovište.

Prokleti bili. Prokleti bili.

Ne. Ostavite je.

Nemoguće vas je zaustaviti. Prokleti bili!

-Julia, jesi li dobro? -Imala sam moru.

-Gdje je Sandro? -On je u novom kazalištu.

Pođi s nama, sanjarice, moraš čuti novu pjesmu.

-Vrlo je romantična. -Hajde, idemo.

Imam snimku ovdje. -Bolje da probamo prije nego se Sandro vrati, ili će se naljutiti.

Možemo mu samo reći što god želimo.

Plešeš li sa mnom?

Da, naravno, znaš da sam tvoj rob.

Skloni se!

Samo se prepusti mom naručju, ljepotice.

Naravno, ako me pustiš da dišem.

Ti si jedina za mene, znaš to.

Ne pričaj gluposti. Nitko nije u stanju voljeti.

-Ne osjećam se zaljubljeno. -Pa u što vjeruješ?

U svakojake stvari. Ako mi se sviđaš, poljubit ću te.

Ali ne želim se osjećati kao zatvorenica.

Toliko si pesimistična da je zastrašujuće!

Takva sam. Inače to ne bih željela.

Ali ti osjećaji još traju.

Ali svi ovdje samo glume.

Da, da!

Najbožanstvenija damo. Hoćete li mi učiniti čast?

Ludo jedna.

Zašto se Sandro još nije vratio? Trebali bismo ga zvati.

Trebao bi biti ovdje.

A vas dvoje biste se trebali sramiti. Odmah se vratite na probu.

Čujete li kako ona razgovara s nama?

-Znaš li broj? -Ne, ne znam, ne znam.

Stalno razmišljam o njemu, on zna da ga čekam.

Ali kako da stupim u kontakt s njim? Gdje da nazovem?

Niste trebali doći ovamo, ovo mjesto je ukleto.

Zdravo, Julia, ovdje Sandro. Našao sam kazalište.

Da, Tony zna gdje je. Dođi smjesta.

Vidimo se, dušo, požuri!

Šteta što me ne želite poslušati.

Vidio sam ženu koju je progonio čovjek.

-I onda je nestala. -Nevjerojatno je.

Moje novo kazalište!

Da nisam režiser, želio bih da vi budete!

Oglasite da niste domar.

Sobar, izrađivač alata.

Zvonar i mišolovac u ovoj staroj ruševini.

Uzeo bih vas za zavodnika!

Bi li obrijali svoje brkove za mene, dragi starče?

Ja se ne bih tako rugao da sam na vašem mjestu.

Ali shvaćam vas ozbiljno. Vrlo ozbiljno.

Vidite, skoro umirem!

Možda mislite da umišljam.

A ovo?

"Tajni prolazi kroz zidove. Izgleda da je djevojka nestala."

"Mlada glumica je nestala usred zidina u teatru Aquarius."

"Glumica je nestala unutar zidova. kazališta."

Žene! Svi su iste.

-Izgledate pijano, a ne mrtvo! -Morate napustiti ovo mjesto.

Achille, vi ste ludi.

Sve ovo je namješteno, vjerojatno je pobjegla s ljubavnikom.

Ili je htjela raskinuti ugovor bez plaćanja kazne.

Ovo je pronađeno u hodnicima kazališta.

Svi su iz različitih godišta.

A žene koje su ih nosile nikada više nisu viđene.

Sigurno su nosili lažne noseve, perike i krznene šešire.

Ne znam zašto me pokušavate uplašiti, ali znate što ja mislim?

Ako itko ovdje proždire žene naokolo, to ste vi!

Samo vaši loši zubi me tjeraju da sumnjam.

Ali pošto ste vi u pitanju,

radije bih vam donosio pola kile mesnih okruglica svaki dan.

I to je za sada dovoljno. -Dvorana je ovuda.

Ne razumijem da li se bojite ili me samo pokušavate uplašiti?

Istražitelji duhova su također bili ovdje.

-Kako se ono nazivaju? -Mediji?

-Mediji. -Nadam se da su razotkrili vragove.

Nitko to ne može učiniti. Mediji su ovdje osjetili prisutnost.

Ali nisu mogli shvatiti gdje ili što je to.

-Pa zašto jednostavno ne odete? -Ne mogu.

Vezan sam za ovo kazalište.

Ovde sam od samog početka.

Otići ću kad me izbace.

Tek tada.

U redu, ali ovo je sada moje kraljevstvo.

Godinama pokušavam imati ovu predstavu,

ali nijedno kazalište nije bilo dovoljno dobro za mene.

Ovo su mi ponudili, i evo.

Čak i kad bi svi duhovi iz Punskih ratova živjeli ovdje

u savezu s piratima s Kariba.

Moj genij će eksplodirati! Ostat ćete začuđeni, stari.

Vidjet ćete novu predstavu.

Recitirano riječima poput glazbe.

Ples gdje vam emocije ne daju otvoriti usne.

O, kazalište! O, prekrasna radosti!

Slušajte, ovo je suludo.

Dovoljno sam vas upozorio. Nisam ja ovdje gazda.

Ali ono što radite je pogrešno.

Godinama glumci nisu imali hrabrosti nastupati ovdje.

Achille, borio bih se protiv samog vraga samo da...

Dosta! Svi ste neodgovorni.

Dosta. Dosta!

Napustite ovo kazalište dok još imate vremena.

Ovdje postoje stvari koje ne shvaćate.

Budale.

Stanite! Stari duše.

Ovo su duhovi koji će ispuniti vaše kazalište.

Ludo, ludo. Ludo.

Duše stari, dopustite mi da vam predstavim svoje aktere.

Plesači, pantomimičari, glumci.

Ovaj glumac mora umrijeti. Barem tako kaže!

-Ovo je... -Ja sam...

-Filipo, znamo. Ovo je. -Manuela.

Ovdje jedino ja imam mozga.

To je očito.

Moja vestala djevica, Roberta. A ovo.

-A ova ljepotica je... -Rosana sa senzualnim usnama.

Pokrij se, hladno je.

Ovo je Yvette, rođena u gradu Lesbo, pokrajina Sappho.

I Aldo, romantičar.

Daj da te vidimo kako se smiješiš.

Nasmiješio se.

A ovo je Hilda. Konga. Marta.

Gabriella. Carlotta.

A sada, morate stati na minutu.

Morate odati počast najljepšoj.

Obratite pažnju na moj osmijeh koji oduzima dah.

Ti blesava djevojko, zatvori tu monstruoznu, ogromnu zamku!

-Gdje je Julia? -Prekrasna, božanstvena Julia.

A jedinstvena! Vodeća djevojka, bila je s nama, ali je nestala.

-Kako to misliš, nestala? -Mogu je zamijeniti, bolje izgledam!

Ništa. Nije ništa.

Smirite se.

-Hajdemo. -Upali svjetla.

Hajde, djevojke. Ne bojte se.

Smirite se.

Dopustite mi da se predstavim, ja sam Giorgio, tehničar zvuka i rasvjete.

Sram te bilo. Baš si ružan!

-Zadavit ću te! -Ostavi ga na miru.

-Jesi li vidio Juliju? -Ne, nije li ona ovdje s tobom?

To je samo mačka.

Stari, nađi Juliju. Mora biti ovdje.

Prestanite! Ne sviđaju mi se te šale.

Gospodo. Mene tražite?

Evo vaše Julije.

Giorgio, svjetla. Što radiš tamo gore?

Promatram vas, mali zemljani, kao olimpijska boginja.

Zašto si nestala? Silazi dolje.

-Mogla bi pasti. -Onda ćemo te gledati dolje!

Siđi dolje, ludo jedna.

-Tko ste vi? -Ne.

Tko ste vi?

-Sandro. -Julia je vrištala.

-Čula sam je. -To je nemoguće.

Ovuda.

-Zašto si vrištala? -Što se dogodilo?

Julia, što se dogodilo?

Starac, zastrašujućih očiju, bio je upravo ovdje.

-Pobjegao je kad sam vrisnula. -Odvedite je dolje.

-Naći ćemo ga. -Vrištala si zbog starog?

Idemo, blesavice jedna.

Ovo mjesto je poput labirinta. Kako ćemo ga ikada pronaći?

Idemo.

Pazi na vrata.

Buka je dolazila odande.

Evo ga.

Dovraga, što mu se dogodilo?

Stvarno mi se ne sviđa ovo mjesto.

Upravo se onesvijestio, odnesimo ga gore.

Možda nam može reći što se dogodilo kad dođe sebi.

-Zašto leži kraj lijesa? -To je samo rekvizit.

-Izgleda stvarno. -Gluposti, začepi.

Ako je to samo glupost, zašto ga ne otvoriš?

Sad ćeš vidjeti da se nemaš čega bojati.

-Što je to? -Zar ne vidiš? To je frak.

-Frak u lijesu? -Vjerojatno je ovdje već sto godina. Požurimo.

Oprosti, ali koliko dugo se može održati cvijeće?

-Zašto? -Jer je bilo u tom lijesu.

Izgledalo je svježe!

-Uvijek imaš nešto za reći. -Nisam ga ja tamo stavio!

Tišina.

Hej, djevojke. Sve je riješeno.

Achille nije mrtav čak i ako se spremao otići!

Što je to bilo? Čudovište s velikim zubima?

Ne, čini se da je to bio netko užasno slab.

-Onda ima pogled koji ubija! -Što joj je učinio?

-Čudno! -Julia, našli su ga.

Prestrašila si ga, draga, ali on još uvijek diše.

-Gdje je on? -Svi želimo znati.

-Što ti je učinio? -Ništa, Yvette.

Ali, Julia, mora da si vrištala s razlogom.

Glupo od tebe da nam tajiš.

Ako postoji neka opasnost, moraš nam reći.

-Moglo bi nam se nešto dogoditi. -Da, zato moramo znati.

Znaš da je ovo kazalište zatvoreno godinama.

Ovdje ima nešto što me zastrašuje.

Garderobe izgledaju kao etruščanske grobnice.

Vrata škripe, prozori su kao oči.

Zavjese poput osvetoljubivih duhova. i ja se bojim, baš kao i ti.

-Ali uzalud si vrištala. -Još uvijek ne razumijem zašto?

I ne razumijem zašto je pobjegao?

Mora da si ga prestrašila.

Ja i on, kao da smo oboje vidjeli duhove.

Vidjela sam njega. On je vidio mene. Što kažete?

Pa, pokušavamo biti hrabri.

-Ovdje smo jer moramo biti. -Idem vidjeti starog.

Pozornica je negdje drugdje.

I ovuda se može.

Je li Julia već bila u ovom kazalištu?

Rekla je da nije.

Samo polako, doživjeli ste užasan šok.

-Poznajete li me? -Ne, ne.

Kako čudno.

Ali već sam vas vidjela.

Ne, svi stari ljudi izgledaju isto u mladim očima.

Ipak, imamo samo jedno lice.

Sandro.

Hoćemo li se vratiti na probu?

-Ili si izgubio interes? -Ali, draga, mislio sam da si ti izgubila interes.

Nikako. Sada se osjećam odlično.

Dobro. Tvoj entuzijazam je zarazan.

Počinjemo odmah. Na posao!

Moramo očistiti pozornicu. Ima toliko toga za napraviti.

Učinit ću da ovo kazalište zablista.

-Sigurno treba! -Neće dugo trajati.

Molio sam vašeg režisera da napusti ovo mjesto.

-I rekao sam mu razloge zašto. -Koji su razlozi?

Nema smisla da ih ponavljam, nećete mi vjerovati.

Iako nisam bila u ovom kazalištu, ali prepoznajem ga.

I vas prepoznajem.

Pobjegli ste kad sam vrištala.

Ali to nije normalno.

Vjerujem da znate puno više nego što mislite.

Vidim to po vašem ponašanju. Što pokušavate sakriti?

-Moje ime je Julia. -Nisam vas pitao za ime.

-Morala sam to reći. -Morate otići.

Imate još vremena.

Idite, dok su vrata kazališta otvorena.

Sve u vezi ovog mjesta je čudno.

Ne mogu objasniti više nego što sam vam upravo rekao.

Idem provjeriti kazalište.

Sretno.

Pravi si slabić! Težak posao sigurno nije za tebe.

Podigni ovo.

-Hoćeš li se pomaknuti? -Ne.

-Vidiš koliko sam jak? -To je bilo lagano kao perce!

-Spusti me! -Ja sam jak kao Hercules.

Što te je spopalo?

Sada ćeš letjeti kroz paučinu!

Pusti me. Čudovište!

Stišaj glas.

Ako se toliko buniš, pođi sa mnom.

Znam zašto si me doveo ovamo.

Ne približavaj se ili ću vrištati.

-Mogu li? -Ne još. Na koljena!

Obećaj mi da se nisi pridružio ovoj grupi zbog Julije.

Radije bih se zaljubio u lava u đungli ili u divljeg konja.

-Onda, voliš li me? -Kakvo pitanje!

-Obećaj mi da voliš i mjesec. -Što je s mjesecom?

Ako me voliš, moraš voljeti i mjesec.

-Onda volim mjesec. -Ne.

To je mjesto za romantične susrete.

Nije za senzualne susrete!

Aldo.

Dopustit ću ti.

Možeš me poljubiti, ali nemoj to iskorištavati!

-Je li to sve? -Za danas je dosta.

Volim te. Zar ne shvaćaš? Volim te.

Volim te!

Htjela bih stvarati pravu umjetnost.

Umjetnost s velikim U. Da bude veliko i vječno.

Kako kaže Hamlet: "Biti ili ne biti, pitanje je sad."

Ali to nije to!

Mi selimo stvari, čistimo.

Ne mogu više izdržati.

Ja, koja ne mogu plesati, i da ne zapjevam naglas.

Mogla bih to reći tako lijepo.

Kad bih te samo mogla poljubiti, opet i opet.

Ne bi bila toliko uzrujana.

To je ludilo. Da, ludilo. Ludilo!

Aurora, pomozi mi ovdje.

Rosana.

Rosana.

Odlaziš li? Odlaziš tako obučena?

Što se brineš?

-Misliš da ću napraviti skandal? -Ne, ja ne.

Bože, sjećam te se.

I kako te volim.

Da, ali bez ljubljenja.

Čak ni mali poljubac na čelo?

Ne, ali ga možeš poslati telegrafom.

-Julia, što nije u redu? -Bojim se.

-Osjećam da me netko gleda. -Tko?

Ne znam, ali se bojim!

-Moraš prestati razmišljati o tome. -Prije se nisam bojala.

Ali od ovog mjesta se ježim, a ne znam zašto.

Još uvijek si potresena nakon susreta s Achilleom.

-Mali pilići! -Smiješno!

Idemo vježbati. Želim se kretati, plesati!

-Prvo se želim okušati na pozornici. -Nema veze, napravimo par koraka.

Samo za početak.

Zatim počinjemo raditi u ritmu Charlestona.

Dat ćemo joj slobodu. Giorgio, Charleston.

Pitam se što će pokazati.

-Spreman sam. -Počnimo.

Predstava počinje. Brutalna predstava.

Sandro! Sviđa li ti se naš rad?

-Na pravom ste putu. -Brutalno! Ružno!

Prestanite. Ne mogu više ovako!

Prestanite!

-Julia. -Ne!

Ne!

-Zašto si išao za mnom? -Prestani, što nije u redu?

Ništa.

Hoćeš li mi reći što se događa? Prvo, inzistiraš na probi.

-Ti si pobjegla. -Svima ću to nadoknaditi.

Julia. Julia. Idemo. Ne trebaš se ispričavati.

Ne? Što onda?

Molim te, pokušaj biti razumna.

-Što hoćeš od mene? -Da te razumijem.

Ne možeš.

Volim te, Julia.

Lijepo. Ti si sretan čovjek. Dakle, koji je tvoj problem?

Voliš me, a pošto je to apsurdna šala, sami smo ovdje.

Zašto ne iskoristiš prednost? Poljubi me.

-Julia, stvarno si prelijepa. -Je li to sve?

U redu, vratimo se gore. Nastavit ćemo s probom.

-Budalo. -Hvala.

Ja nisam sentimentalna žena, ja sam primitivna.

Hoću li ću razumjeti tvoju ljubav, pa zašto me kriviš?

Mogla bi se barem vratiti na probe. Nema potrebe započinjati rat.

Ne razumiješ me.

Voliš me. Čitav svijet izgleda tako dalek.

Osjećam se otuđeno od svega oko sebe.

Kad izgovorim tvoje ime, osjećam se kao da netko drugi govori kroz mene.

Jer živim...na mjestu koje ne poznajem.

Julia.

Julia.

Molim te, idemo odavde.

Prokleto čudovište!

Možda sam tvoj sluga.

Ali ovaj put ću se boriti protiv tebe!

Molim pažnju.

Ostatak probe će se temeljiti na tri različite teme.

Tako ćete dobiti bolji dojam o različitim razdobljima.

Giorgio, zavjese i glazba.

Uzvišeni smisao Cyranovog poljupca.

artikulirati će degradirajuće perverzije žigola s prijelaza stoljeća.

u dekadenciju modernog doba.

Ne, to uopće ne funkcionira. Stani!

Trebaš više finoće, više intenziteta.

Počet ćemo od Cyrana.

Hajde, potrudi se.

-Požurite. -Prilično je zadovoljan.

-Dosta. -Neka radi sutra.

-Požurite, požurite. -Sandro je kao trgovac robljem.

Tko je to?

Samo ćete se iscrpiti.

Boli me!

Muka mi je od sve ove strasti.

Lopove! Ukrao si mi sav ruž za usne.

Carlotta, čekaj me.

-Aurora. -Yvette?

Zašto si uvijek sama?

Vjeruješ li i ti da je prijateljstvo između dviju žena čistije?

Veće čak i od ljubavi.

Ne znam.

Jadna Yvette. Još uvijek razmišljaš o Ericu.

Zaboravi na njega.

Yvette. Aurora.

Vrati se gore. Sandro te čeka.

Gđica Hercules nam naređuje!

Žao mi je.

Zašto? Ne razumijem te.

Ne, ne! Ovo mjesto je prokleto.

Dosta. Čudovište.

Ne bojim te se više.

Tvoje lice, tvoje oči, tvoj izraz, jednostavno ne funkcionira.

Moraš se prepustiti poetskom intenzitetu scene.

A što je poljubac?

Zavjet pravilno zapečaćen, obećanje začinjeno po ukusu.

Zavjet pečatiran neposrednošću usana.

Ružičasti krug oko riječi "ljubav".

Poljubac je poruka preintimna za uho.

Vječnost uhvaćena u kratkom pčelinjem posjetu cvijetu.

Svjetska komunikacija s okusom raja.

Otkucaji srca se ubrzaju kad voljene usne izgovore: "Zauvijek".

Tko je to bio?

-Možda duh. -Kako fantastično.

Divno je što ljudi još uvijek izvode te predstave.

Hvala. Ali tko ste vi?

Poklonik starog teatra.

Dugo se u ovom kazalištu nije igrala nijedna predstava.

Ovdje ste tako dugo.

Osim toga...

...ljudi nalaze zadovoljstvo u razgovoru o poljupcu.

A riječi gube svoj smisao.

Za nas je poljubac!

A što je poljubac?

Sve...ili ništa?

Zavjet pravilno zapečaćen, obećanje začinjeno po ukusu.

Obećanje zapečaćeno trenutnim otiskom usana.

Ružičasti krug nacrtan oko riječi "ljubav".

Poljubac je poruka preintimna za uho.

-Razbijeno ogledalo znači loša sreća. -Jesi li praznovjerna?

-Nisam. -Sve su to besmislice.

Žao mi je, gospođice. Nadam se da niste praznovjerni.

Ovo je stara zgrada.

Prije ili kasnije, sve će se srušiti.

Nadam se da vas nisam uznemirio.

Ne! Neću ostati ovdje!

Ne! Ne želim više ostati ovdje!

Idemo odavde. Nitko od nas ne želi ostati.

-Ostajemo. -Yvette je u pravu, idemo odavde.

Ne, ne idemo nikamo. Ostajemo ovdje!

Sve što je potrebno je neka glupa šala da vas prestraši. Svi ste isti.

Ne budi smiješan, Giorgio, ponovno upali svjetla.

Rosana.

Rosana.

Rosana, što ti se dogodilo? Pričaj sa mnom.

Je li netko bio ovdje?

Napustimo ovo mjesto.

-Hoćeš li mi sada reći? -Mora da je to bio san.

Aldo, idemo. Hajdemo odavde.

Nisi pri sebi. Ne razumijem te.

-Ostanite ovdje. -Što ćeš učiniti?

Završit ću sa ovim jednom za svagda.

Netko nas ovdje ne želi, to je sve.

I mislim da znam tko je!

Sandro, ovo nije šala. Napao me je.

I ranije, u ogledalu.

-Dok je govorio. -Ovo je ludost, sve vas je izludio.

Dođe mi da nekoga bacim uza zid.

Imate sreće što ste starac!

-Nemate pojma koliko imam godina! -Zašto je sve zaključano?

Nisam rekao ostalima da ih ne uplašim.

Ali pokušao sam otvoriti vrata, zaključana su!

Ne mogu ih sada otvoriti, ja sam samo sluga.

Odlučite se! Imate jako malo vremena.

Ako ih odmah ne otvorite, zapalit ću kazalište!

-To bi značilo spasenje. -Naše! Ne vaše!

Idite do vrata i ako ih ne otvorite, pribit ću vas na njih!

Čujem da me netko zove, možda je to čovjek u fraku.

-Možda bi mogao pomoći. -Poludjela si.

Zaustavite je.

-Aldo, ne daj mu da pobjegne. -Držat ću ga na oku.

Laura.

Ja sam Julia.

Ne, ti si Laura.

Moje ime je Julia.

Gdje smo se sreli?

Ti si...

...ti si Laura.

Laura.

Osjećam se kao da ronim u zaboravljeni san...

...u drugom životu.

Davno.

Ali još si živa.

Madonna Laura.

Zašto?

Zašto?

Zašto me zovete Laura?

Toliko sam dugo sanjao o svojoj osveti.

Tko ste...vi?

Pustite me!

Ne može samo tako nestati, mora biti zatrpana ispod ovoga.

Pomozite mi.

Što je ovo?

To je krv. To je krv!

-To je nemoguće. -Želim otići.

To je samo onaj ludi starac.

Ovdje mora biti nešto. Pomozite mi.

Ne može biti Julia. Ne može biti.

To je Julijina haljina!

To je onaj prokleti frak.

Upamti, Laura, nisam zaboravio.

Gdje smo? Gdje smo?

Nisam zaboravio.

Zapamti. Zapamti.

Svod dvorca!

Onda sigurno prepoznaješ i moj grob.

Grob!

Zašto ja?

Stefano.

Ali ovdje nema ničega.

Nastavite tražiti. Ne odustajte.

Sandro.

Izgleda baš kao Julia.

Ne, to je Laura.

To je Laura, bio sam njezin sluga od najvećeg povjerenja.

-Zapravo, mnogo više od sluge. -Kako liči na Juliju!

To je Laura.

Medij, jedan od mnogih koji su došli proučavati fenomene u ovom kazalištu.

Rekao je da će možda za stotinu godina...

Laurina duša pronaći drugo tijelo u koje će se smjestiti.

I onda, možda kroz neki tajanstveni proces reinkaracije,

sile zla koje žive u jadnom Stefanu. Biti uništeno.

Laura.

Pogledaj. Pogledaj svoje žrtve.

Uništio sam ih kao što si ti uništila mene.

Čekaju svaki mladi mjesec. Duše će im uvijek ostati mlade.

Ali još uvijek ih mogu uništiti!

Ovo je prokletstvo koje tišti moju dušu.

To mi omogućuje da nastavim sa svojim životom uništavajući ljepotu.

Jer me tvoja ljepota uništila prije mnogo godina.

-Laura. -Ne, Stefano!

Bila si moje prokletstvo.

Ti!

Laura.

Reci da me voliš. Reci da ćeš me voljeti zauvijek.

Ništa ne može uništiti ljubav koju osjećam prema tebi.

Stefano, ove kratke trenutke dijelim s tobom koje čine moj život potpunim.

Ne mogu misliti na tvog muža.

Laura, pođi sa mnom.

-Danas. Sada! -Bojim se, Stefano.

Bojim se života izvan ovih zidova.

Grofice.

-Što je, Delphine? -Grof se vratio.

-Odlazi. -Morala sam vas upozoriti.

Idi, Delphine. Odmah ću doći.

-Moramo napustiti jedno drugo. -Laura, ne, to je nemoguće.

Poludjet ću, moram tvom mužu reći da si moja.

Tiho, Stefano. Tiho.

Večeras dođi kroz prolaz u stijenama.

I čekaj me u kovačnici. -Da.

Ali umjesto toga došao je tvoj sluga da me živog zakopa u grob.

I tako sam dozivao, preklinjao.

Tako je u mene ušla volja svih prokletih sila zla.

Bio je zazidan, zajedno sa svojim strašnim prokletstvom.

Mrtav i živ zauvijek!

I od tog dana,

bio sam svjedokom najodvratnijih užasa u ljudskim životima.

Morao sam ga služiti. Služiti mu zauvijek.

Jer ga nijedna sila na zemlji ne može pobijediti.

Ne želim više. Pomozite mi.

Zaustavite me prije nego me njegova volja za uništenjem nadvlada.

Došlo je vrijeme za osvetu.

Sile zla koje su u meni!

Nudim vam ovu dušu.

Sile zla koje su u meni!

Trenutak za moju osvetu...

...je došao!

Oslobodite svoj bijes i mučite svoju žrtvu!

Uništite joj dušu!

Radujmo se njezinoj bolnoj smrti!

Ona je vaša. Proždrite je živu!

Popijte joj krv.

Natjerajte je da pati.

Sile zla, osjetite bijes.

Moje vrijeme je došlo!

Koliko god me mrzili, i koliko god vas se bojim.

Ne mogu vas mrziti! -Mrzi me.

Treba mi tvoja mržnja da te napadnem.

Za svu štetu koju sam vam, nanijela, molim vas, oprostite mi.

Volim te. Još uvijek te volim.

Sile zla još me drže u životu.

Dovraga s tobom!

Laura, odlazi.

Laura. Odlazi!

Napusti ovo prokleto mjesto.

Bježi i ne staj dok ne svane.

Jer te mogu napasti samo ako staneš.

Odlazi!

Odlazi!

Laura!

Laura!

Ne smijete stati.

Privući će vas k sebi ako ostanete ovdje.

Aurora!

Beskorisno je ostati. Imat će vas.

Odvežite me.

Osjećam se potpuno izgubljeno. Gdje se nalazim?

Evo je Julia. Julia zna što joj je činiti.

-Što se dogodilo? -Sandro.

Sandro.

Morala sam ti nešto reći, ali ne mogu se sada sjetiti.

Što se dogodilo?

Ne sjećam se ničega.

Gdje sam bila?

Što mi se dogodilo?

Donna Laura. Donna Laura!

Stiže Stefano.

Oprostite, bili su prejaki za mene.

Upomoć. On dolazi.

Morate otići.

Požurite! Požurite!

Stefano!

Ne mogu otići s ove pozornice, to bi bio kraj.

Postoji nevidljiva prepreka koju ne mogu prijeći.

-Nemoj stati. -Ostavi me ovdje!

Idi.

Carlotta, idi.

Bit će to kraj ako staneš.

Giorgio, ne napuštaj me što god se dogodilo.

Smiri se.

Ne mogu dalje. Ne mogu dalje!

Julia, znaš li gdje je Rosana?

Stefano.

Stefano, gdje si?

-Julia! -Rosana!

-Što radiš ovdje? -Gdje je Rosana?

Znam gdje je mogu pronaći, ali moram ići sama.

Vrati ih gore, inače će opet morati plesati.

Poći ćeš sa mnom.

Poći ćeš sa mnom. Ne boj se.

Nestala je u toj slici.

Kako je to moguće? Ta se slika ne miče.

Pogledaj što je napisano.

"Ono što plamen uništi, zauvijek će nestati."

Moramo pronaći baklje. Vatra će ga uništiti.

Sile zla, hranite se.

Jer ja živim! Živim vječno!

Za moju osvetu!

Moramo vjerovati natpisu.

Odmaknite se.

Nazad.

Pazite!

Do stepenica. Vratite se na pozornicu.

Ne možeš pobjeći, čudovište! Držite ga!

Tvoja sudbina je zapečaćena!

Zapečaćena!

Noćna mora je gotova.

Od njega nije ostalo ništa više od praha.

Požuri.

Prijevod: marcato.