Original subtitles

- Časni sude, sada je gotovo.

[jeziva glazba]

Znam da društvo nikada neće moći mi oprostiti.

♪ ♪

Poznajem obitelji od žrtava

nikada neće moći da mi oprostiš

za ono što sam učinio.

- Jeffrey, mrzim te, majko---er!

mrzim te!

- Za seksualni užitak, oduzeo je život

ljudskog bića.

- Rekao nam je kako ih je skuhao,

kakav su okus imali.

- Nikada ne bih vjerovao

da je bio ubojica, ikada.

- Pa, izgledaš dobro.

- Moram početi jesti kod kuće više.

♪ ♪

- Istražujemo ubojstvo.

- Što bi vodilo ljudsko biće

uzeti 17 života?

- Bio je normalniji nego što želimo misliti da je bio.

- Nitko nije imao pojma što se događalo

više od desetljeća.

- Kada ste ubili ove ljude,

poslije, jesi li bio odbojan?

Jeste li bili uzrujani?

- Ne, to...

U to vrijeme bilo je...

bilo je gotovo ovisno.

- Ne smatram se žrtva.

Smatram se preživjelim.

- Kao klinac od 17 godina,

biste li to stvarno izvukli u vašoj jedinici

da te Jeff Dahmer silovao?

- Znam Jeffreya

koji je boravio prekoputa hodnika od mene.

Onaj tip iz Dahmera je netko drugi.

- Morate razumjeti štitimo svoju obitelj.

Bio je naš sin.

- Prevario je toliko ljudi

što se tiče njegovih stvarnih osjećaja.

- Znao sam da sam bolestan ili zao ili oboje.

[sirena zavija]

- Godinama, serijski ubojica

lovio u gradu Milwaukeeju.

Konačno, u ljeto 1991. svemu dođe kraj

kad preplašeni čovjek u lisicama

prilazi policiji.

Vodi ih do kuće Jeffreya Dahmera.

- Istražujemo ubojstvo koje se dogodilo.

- Očito da postoji... je bio broj

pronađenih ljudskih primjeraka.

- Broj žrtava? 17.

- Tamo su vodili policiju od strane čovjeka koji im je rekao

bio je napadnut mesarskim nožem.

- Detalji su šokantne.

- Bliski izvori slučaju recimo

motiv uključuje elemente seksualnog nasilja

i kanibalizam.

- Jeffrey Dahmer

je miran radnik u tvornici čokolade

koji priznaje do najstrašnijih zločina.

- ispričava se Jeff Dahmer priznavanje odgovornosti.

– Znate li što je počelo?

Je li bilo kakvog incidenta da se možeš sjetiti?

- Ni dan danas ne znam što je počelo.

A osoba za to je kriva sjedi točno preko puta tebe.

To je jedina osoba...

ne roditelji, ne društvo, ne pornografija.

Mislim, to su samo izgovori.

- Ja sam Nancy Glass.

1991. sjedim u redakciji,

i dolazi priča

da je bilo serijski ubojica u Milwaukeeju.

Ubijao je ljude, raskomadao ih je,

i, što je još gore, bio je kanibal.

Pa, u početku, jednostavno ne vjeruješ u ovo.

Mislim, moraš pogledati na to dvaput.

A onda, kao novinar, kažeš,

“Stvarno želim dobiti ovu priču."

Tako sam počeo komunicirati s roditeljima Jeffreya Dahmera

i izgradili odnos s njima.

Na kraju, Jeffrey i ja počeo pisati naprijed-natrag.

i onda, godinu i pol kasnije,

Našao sam se sjedeći nasuprot njemu

u Columbia Correctional Institut u Wisconsinu.

Znaš, ljudi se uvijek pitaju, jesam li ga se bojao?

Pa nisam, jer do vremena

Sjedio sam nasuprot njemu, njegov ubilački pohod je završio.

Zapravo, činilo se da jest potpuno normalno.

To je zapravo bilo što je bilo tako uznemirujuće.

Jeste li bili zlostavljani?

- Nikad. Nikada.

- U tvom djetinjstvu, imaš li kakvih sjećanja

bilo čega da biste se udružili

s onim što si postao?

- Ne, to je ono čudno.

Ne mogu ništa točno odrediti.

- Znači nije bilo ništa u tvom djetinjstvu--

- Ne, nema zlostavljanja...

bez fizičkog zlostavljanja, bez verbalnog zlostavljanja.

Bilo je to normalno djetinjstvo u dobroj kući.

Nešto je pošlo po zlu u mom misaonom životu.

Ne znam zašto.

- Ne postoji jedinstvena povijest

koji uzrokuje da netko postane serijski ubojica.

Mnogi od pojedinaca koji su serijske ubojice,

ne svi, ali mnogi,

imali vrlo traumatične rana životna iskustva.

U slučaju g. Dahmera,

ništa od toga činilo se da je prisutan.

- Jeffreyev otac, Lionel, sada u svojim 80-ima,

htio razgovarati s nama o dječaku kojeg je poznavao.

Ali on je samo pristao na intervju ispred kamere

kad bi mogao nositi sunčane naočale.

U njegovom umu, oni ga čine manje prepoznatljivi.

- Svidjelo mu se to mjesto u kojoj smo živjeli,

i bilo je jako šumovito mjesto.

Uživao je

njegova mala grupa prijatelja.

- Odgojen je u donekle imućnoj obitelji.

Otac mu je doktorirao stupanj kemije.

Obitelj je živjela dalje 1 1/4 mirnih, šumovitih hektara

s ribnjakom.

- Dok je Jeffrey ukazivao

ništa u svom djetinjstvu

mogao potaknuti njegova želja da ubije,

prema Lionelu i njegova supruga Shari,

koji je bio dio Jeffreyjeva života

od svoje 18. godine,

bilo je nešto to ga je pogodilo

čak i prije nego što se rodio.

Njegova majka, Joyce, mučila se s duševnom bolešću

i uzimao 27 tableta dnevno kada bila je trudna s Jeffreyjem,

uključujući antidepresive, hormoni rasta,

i progesterona.

- Liječnici su se sastali s nama, i rekli su

ti bi lijekovi mogli imati utjecao na fetus.

A kad se Jeff rodio,

baka i djed nisu bili dopušteno držati bebu.

Joyce nije htjela nikoga dodirujući bebu

ili disanje na njemu.

Bojala se klica.

Praktično nisu imali nikakav kontakt s Jeffom kao bebom.

- U mojim razgovorima sa Lionelom,

rekao mi je to u djetinjstvu,

sama Joyce rijetko doticao Jeffreyja

osim da mu promijeni pelene ili ga zadržite za fotografiju.

- Bilo je toliko bolesti sa svojom majkom u to vrijeme.

Bila je uključena uz gestalt terapiju

kod lokala centar za mentalno zdravlje,

lutajući u mraku, dodirivanje ljudi.

Ništa - ništa nije pomoglo.

- Usred ovoga,

Lionel i njegova prva žena, Joyce,

imati drugo dijete.

- Jeff je to primijetio kad je rođen mu je mlađi brat,

Jeff više nije imao bajke njegove majke,

priče koje se čitaju noću, i ušuškavajući ga.

Jeff se osjećao pomalo izostavljenim.

- Krenuli smo u to vrijeme,

i morao je otići njegov omiljeni mačić iza.

I odlazak u novu školu i sa samo šest godina,

postao je malo sramežljiviji,

slično kao što sam bio u mladosti.

- Tijekom svoje adolescencije, Dahmer razvija hobi

koji bi podigao obrve u godinama koje su uslijedile.

Jeste li bili opsjednuti s mrtvim životinjama?

Je li to istina?

- zanimalo me u prepariranju u srednjoj školi

i eksperimentirali uz očuvanje kostiju

pasa i sličnih stvari.

I da li je to bilo bilo što učiniti

s eskalacijom zločina, ne znam.

- Ušao je u daljnje detalje

u ovom intervjuu s forenzičkim psihologom.

- Ima brojeva mladih ljudi

koji bi mogli imati te iste vrste interesa

i nemojte na kraju biti serijskih ubojica.

Dakle, u retrospektivi, da sam govorio s njim kao tinejdžer,

ne znam da ili on ili ja

bi predvidio u tom trenutku

da će završiti

biti serijski ubojica pokazao se da je.

- Sada sam živio s ovim mladićem.

Živio je u našoj kući.

Imao je inteligencija njegova oca.

I na telefonu,

nisi mogao reći Jeffu ili Lionela odvojeno.

Jeff je uvijek bio vrlo nježan, vrlo ljubazno.

- U srednjoj školi, prijatelji počinju primjećivati

Jeffrey postaje druga osoba.

- počelo je Jeffovo ponašanje biti tako čudan

da sam se osjećao vrlo neugodno biti s njim nasamo.

Volio je glumiti, po njegovim riječima, "ludo".

Samo bi počeo

vrištanje,

ili bi se iskrivio

na groteskan način

i trči šepajući,

gotovo kao Quasimodo.

I sjećam se jednom pitajući ga

zašto se tako ponašao, i on je rekao,

“Jednostavno mi se sviđa prodrmati ljude."

- Sjećam se kad smo imali snimljene naše starije slike,

ušao je puno grupnih fotografija

da nije bio član--

Nacionalno časno društvo grupa.

Tko god bio glavni toga u tim danima,

zacrnili su mu lice, i stvarno je jezivo.

- Imao sam kolegu iz razreda koji je rekao,

“Prije mnogo godina, mislili smo ta fotka je bila urnebesna.

I nije više tako smiješno."

- Njegovo drsko ponašanje se nastavlja u učionici.

- Pio je pivo.

Ponekad ga je zadržao u svom ormariću,

a valjda je držao pivo u svom autu.

Jesu li učitelji učinili nešto o tome?

Jesu li znali za to?

Siguran sam da su neki učitelji znali o tome.

- Sjećam se jasno jedno jutro

sjedi u razredu pored Jeffa, koji je popio svoju šalicu viskija.

I rekao sam, "Jeff, što je to?"

Samo je zabacio glavu unatrag

kao da nije problem uopće,

i on je rekao, – To je moj lijek.

Postojao je kolektivni osjećaj podizanja zastora,

da ljudi nisu primijetili

jer nisu htjeli primijetiti.

- Prema Dahmeru,

alkohol je bio način da se utopi njegove rastuće mračne želje.

- Počeo sam imati ove opsesivne misli

kada sam imao oko 15 i 16 godina,

a postajali su sve gori i gori.

- Što su bili tvoje fantazije o?

- [uzdahne]

Bile su to seksualne fantazije kontrole, moći,

potpuna dominacija.

Postali su stvarnost.

- Je li bilo zadovoljstva u toj fantaziji?

- Bilo je uzbuđenja,

strah, zadovoljstvo sve zajedno pomiješano.

- Našao je određene muški trkači privlačni

i tražio prilike da ih gledam

i maštati o njima dok su trčkarali pokraj.

Bio je jedan određeni čovjek

o čemu bi maštao imati seksualni kontakt s,

ali nije imao pojma kako uspostaviti odnos

s ovim ili bilo kojim drugim muškarcem.

- Uzeo je palicu,

otpilio ga i oblikovao ga kao klub,

sakrio se u šumi,

predviđajući da će napasti ovog čovjeka.

[dramatična glazba]

- Tinejdžer Jeffrey sjedi nervozno,

čeka napad.

Ali trkač bacio je oko na njega

ne prolazi taj dan.

♪ ♪

Njegova prva meta izmakla je,

ali njegov sljedeći ne bi bio te sreće.

Slijedi sve veća želja ubijati

je samo početak.

- Imao sam fantazije o preuzimanju autostopera

i uzevši ga natrag u kuću

i imati potpunu kontrolu i dominaciju.

U proljeće 1976.

učenik drugog razreda srednje škole Jeffreya Dahmera

prvi planirani napad propada.

Ima 15 godina, vrijeme kada većina tinejdžera

zabrinuti su za školu i sklapanje prijateljstava.

I već je na putu prema njegovim strašnim zločinima.

- Imao sam normalna prijateljstva u srednjoj školi,

ali nakon toga sam počeo ulaziti uz alkohol, piće,

puno samotnog pijenja,

i stvarno nikad nije imao bliska prijateljstva nakon toga,

nakon srednje škole.

Samo nekako živio u vlastitom misaonom životu,

svijet mašte.

- Kada završi srednja škola, roditelji mu se rastaju,

a majka mu se skida s mlađim sinom,

ostavljajući Jeffreya samog u kući.

- Jeff je ostao

bez novca i pokvareno mlijeko u hladnjaku.

Došla sam u obitelj

na kraju repa Lionelova razvoda.

Bili su razdvojeni dvije godine.

Lionel je živio iz motela.

Jeff je bio odvojen u tom trenutku.

Osjećao se pomalo napuštenim.

- Prvi put itko me pitao

o njegovim roditeljima, Pogodila me činjenica

na koje sam jedino mogao odgovoriti, "Nikad nisam znao da ima roditelje."

Samo se činio bio je svojevrsni satelit

lebdeći sam.

- Nije mu se svidjelo taj osjećaj.

Nije mu se svidjelo roditelji ga ostavljaju.

I u tom je kontekstu

da je počinio njegovo prvo ubojstvo.

- Ipak zvučiš, poput vrste osobe

tko je mogao reći sebi,

“Ovo je pogrešno.

moram prestati."

- Uvijek sam znala da nije u redu, ali...

nakon--prvog--

Prvo ubojstvo nije bilo planirano.

Vraćao sam se iz shopping centra

davne '78.

Imao sam fantazije o preuzimanju autostopera

i uzevši ga natrag u kuću

i imati potpunu kontrolu i dominacija nad njim.

- Dahmerove nasilne fantazije Dahmerove nasilne fantazije postati stvarnost- postati stvarnost

kad mu se križaju putovi s 18-godišnjim Steveom Hicksom

tražeći prijevoz na obližnji rock koncert.

- Podignuo je mladića to je bilo stopiranje

i ponudio mu dobar provod

ako je htio samo prestati i posjetiti s njim

za malo.

Jeffrey Dahmer je bio privučen konkretno

ovom pojedincu jer nije nosio košulju.

Tijekom cijele večeri, pili su alkohol,

i razumijem da bi moglo bili uključeni marihuana.

Na kraju je rekao Steve Hicks da "trebao bih ići".

- Rekao je, "Pili smo, htio je otići,

i udario sam ga utegom, i ja sam ga ubio."

Kaže: "Nisam ga htio ostaviti me."

- Za seksualni užitak,

oduzeo je život ljudskog bića.

- Sve Dahmerove žrtve bili muškarci.

Njegova privlačnost prema muškarcima

je ono što je oboje motiviralo i odbio ga.

- Nikad nisam razumio.

Nije bilo koristi pokušavajući se boriti protiv toga,

jer se nisam mogao osloboditi toga.

Bilo je--bilo je previše moćno i uporan.

- Ne sviđa ti se?

- Da, uzrokovano je puno problema

za mene

Puno sukoba i pitanja bez odgovora.

- Jerry Boyle bio Dahmerov odvjetnik.

On vjeruje ta Jeffreyjeva spolnost

nije ga naveo na nasilje.

- Bio je stvarno vrlo iskren sa mnom.

To je moje prvo uvjerenje da ako je heteroseksualac,

ubio bi djevojke.

- Nakon što Dahmer raskomada Leš Stevena Hicksa

i preparira ostatke u dubokoj drenažnoj cijevi

u dvorištu svojih roditelja,

prepadne se i odluči iskopati dijelove tijela

i zbrinuti ih na drugom mjestu.

- Odlučio je kasno navečer prema ponoći

odvesti ga na lokalno smetlište.

Bio je tako nervozan

da je on vozio nestalno,

i on je zaustavljen od strane policajca.

g. Dahmer je zadržao njegova pamet o njemu.

Rekao je policajcu

da njegovi roditelji nedavno se razveo.

Rekao je da ne može spavati

i htio uzeti vreća za smeće

na smetlište.

Policijski službenik obasjao svjetiljkom unutra

i vidio zelenu vreću za smeće.

[zloslutna glazba]

- Policajac nije imao razloga što god

vjerovati da je bilo bilo što neobično

osim što je možda bio malo nervozan.

Ali većina ljudi je nervozna kada došlo je do zastoja u prometu.

- Jeff je bio jako dobar do te točke

u uvjeravanju odraslih za što god to bilo

želio ih je uvjeriti u.

- Jeffrey Dahmer definitivno bio manipulator.

Umio je uvjeriti

ne samo pojedinci doći na njegovo mjesto,

ali je također bio u stanju uvjeriti ljude

da ništa nije u redu

kad je bilo nečega jako pogrešno.

- Sve je moglo završiti u tom trenutku.

Ali u prvom mnogih bliskih poziva

kad je mogao biti zaustavljen,

Dahmer je pušten samo s kartom.

- Odveo ga je kući,

razbio ga sve,

a on raširi kosti u šumi.

- Roditelji Stevena Hicksa prijavio nestanak 1978. godine

ali nemoj dobiti nikakve odgovore do 1991. godine,

kad Dahmer prizna.

- Ta obitelj nije imala pojma što se dogodilo

njihovom 18-godišnjem sinu.

Nestao je s lica Zemlje.

Razgovarajte o nanošenju boli ako ste roditelj.

- Kasnije tog ljeta,

Lionel i Shari su se pomaknuli u kuću Dahmerovih

s 18-godišnjim Jeffreyjem.

- Došao bi kući put ili dva

prilično dobro napunjen.

Ako je bio potpuno pijan,

zaboravio bi gdje uzeo je tatin auto.

Morali smo pronaći auto nekoliko puta,

jer je Jeff upravo izvukao prazno.

- Frustriran, Lionel prisiljava Jeffreya

za upis na fakultet.

- Prisustvovao sam Državno sveučilište Ohio,

i Jeff također.

Zadnji put kad sam ga vidio,

ležao je na pločniku, onesvijestio se mrtav pijan.

Otišao sam do njega, i pokušao sam

da ga prodrma u svijest.

I stalno sam govorio,

„Jeff, probudi se. Probudi se."

Tada sam znala da je Jeff otišao.

- Saznali smo da je pio u školi i neuspjeh,

pa smo ga doveli kući.

Uzeli smo Jeffa za psihijatrijsku skrb.

Vodili smo ga u institucije.

Ali kako kaže stara izreka,

možeš voditi konja do vode, ali ne možeš ga natjerati da pije.

- Samo sam razmišljao

normalnog tipa, svakodnevne stvari

da bih ga mogao potaknuti na učiniti.

A vojska je bila

logično mjesto, pomislio sam.

- Za to vrijeme, tvrdi Jeffrey

njegove nasilne porive ostao tih.

Što ti se dogodilo u devet godina između

da si uspio zaustaviti,

da ste mogli kontrolirati se?

- Jednostavno nije bila prilika

u potpunosti izraziti što sam htio učiniti.

Nije bilo samo fizičku priliku

da to onda učinim.

- Dok istražitelji nikada nije imao razloga

sumnjati u Dahmerovu tvrdnju,

po prvi put, dvojica njegovih kolega vojnika

iznose optužbe

javnost nikad nije čula prije.

Sljedeće...

- Kao klinac od 17 godina,

biste li to stvarno izvukli u vašoj jedinici

da te Jeff Dahmer silovao?

Nakon jednog propalog semestra

Nakon jednog propalog semestra na fakultetu,

Tata Jeffreya Dahmera preklinje svoga sina

pronaći smjer u životu.

Odluči se prijaviti u vojsci.

Jeffrey kaže da njegovi zli porivi bili utišani

dok je u službi

i nadao se tako bi i ostalo.

Ali prema onima služio je sa,

nisu.

Otkrili smo dvije žrtve

koji su pristali govoriti po prvi put.

- Znaš, stvarno ne poznajem nekoga

dok ne živiš s njima.

- Billy Joe Capshaw bila Dahmerova cimerica

15 mjeseci dok je bio stacioniran u Baumholderu u Njemačkoj.

Stigao je na zamjenu netko drugi u Dahmerovoj jedinici,

Preston Davis.

- Bili smo vani na terenskoj vježbi.

Bila je to dvotjedna vježba.

I zadnja tri-četiri dana vježbe,

vozilo nam se pokvarilo.

Tijekom tog vremenskog okvira,

Bio sam drogiran i seksualno napastvovan od strane Jeffa.

- kaže Preston napad ga je proganjao,

i on se na kraju raspleo.

- Karijera mi je krenula nizbrdo nakon ovoga.

Dobio sam DWI 1985. u vojsci.

Imala sam težak brak s mojom prvom ženom.

Na kraju sam izašao vojske '86.

razvodi se od nje, otuđio se od mog sina.

Zlouporaba supstanci.

Zlouporaba alkohola.

To je ono što rade mnoge žrtve

pokušati potisnuti tu bol.

- Ali Preston nije jedina žrtva.

Billy Capshaw dijelio je sobu s Dahmerom

više od godinu dana

i kaže da se suočio još žešću kušnju.

- Vezao me, golu, na ležaj, znaš,

i bio je...

kraj mene, sam gol,

i držeći me kao što bih držao ženu.

Silovao me, seksualno me zlostavljao.

Mučio me.

napadi, takve stvari,

bili kontinuirani i to skoro svaki dan.

- Billy nam je rekao svoju sramotu nad onim što mu se događalo

šutio ga.

- Tamo su momci

i oni imaju oružje, i zločesti su.

Bili su u Vijetnamu.

Kao klinac od 17 godina,

biste li to stvarno izvukli u vašoj jedinici

da te netko silovao?

- Činjenica da je Dahmer bio bi tako otvoren

o svim njegovim zločinima

ali nikad adresa ove optužbe

samo stvara više pitanja.

Zašto je ovo izostavio?

A što bi drugo moglo biti za koje ne znamo?

- Činjenica koju nije otkrio

incidenti u vojsci

jednostavno me ne čudi.

Tražio je Jeffrey Dahmer razgovarati o tome

o čemu je htio razgovarati.

- U ožujku 1981.

Dahmer je otpušten iz vojske

ne za nasilničko ponašanje ali za prekomjerno pijenje.

- Jesam li se razočarao u... naravno.

Bio sam razočaran u svojoj nesposobnosti

postići nešto,

znaš, u normalnom radu ili živi.

- Te jeseni, 21-godišnjak Jeffrey Dahmer

pomiče natrag u dom svojih roditelja

u Bathu, Ohio.

bez smjera, nastavlja žestoko piti.

Njegov otac i maćeha gurni ga

dobiti stručnu pomoć.

- I ja sam toliko kao što sam mislio da mogu.

Činilo se da jest

alkoholičar,

pa smo tako dobili pomoć

i takve stvari.

- Lionel bi ga ostavio,

a Jeff bi otišao izaći na stražnja vrata.

Dakle, nije išao za savjetovanje.

I došli smo do točke gdje smo rekli,

“Poslat ćemo te gore do bakine kuće na neko vrijeme

i vidi možeš li dobiti vaš zajednički život."

- Dahmerova baka vjeruje da kroz Boga,

Jeffrey će se promijeniti njegovu seksualnost.

Stoga ide u crkvu

i dobije posao vađenja krvi u lokalnoj banci krvi.

Ali u ovom trenutku, njegove razvratne porive

postajati sve tvrđi i tvrđi kontrolirati,

a on glumi.

Izlaže se grupi žena i djece

na sajmu države Wisconsin i biva uhićen.

Na sudu se pojavljuje pokajnički,

što će postati rutina za njega,

i sve što dobije je novčana kazna, 50 dolara plus sudske pristojbe.

U ovom trenutku, Dahmer pokušava naći zamjenu za ubijanje,

i na što se on naseli uistinu je uznemirujuće.

- Cilj mu je bio pronaći partner

koji bi tu ležao cijelu noć

kako bi mogao imati iluzija

od svih vremena na svijetu biti blizu te osobe.

I njegove strategije za pronalaženje tog partnera

bili su kreativni i raznoliki

ali uglavnom neučinkovito.

Uključili su skeniranje osmrtnica,

odlazak na sprovod ako je bilo gledanja

da vidim je li netko smatrao bi ga privlačnim,

a zatim pokušava iskopati grob.

[zloslutna glazba]

U dva navrata da je to učinio,

tlo je bilo previše smrznuto.

Nije mogao nikamo pokušavajući ga iskopati.

Smatrao je privlačnom dućan maneken.

Sakrio se u toaletu u robnoj kući

do nakon zatvaranja, ukrao lutku,

uspio izaći zgrade,

odnio lutku kući u bakinu kuću,

i za neko vremensko razdoblje bio zadovoljan

ležeći pored atraktivna manekenka.

♪ ♪

Pronašla ga je baka maneken

i riješio ga se.

- Proveo je nekoliko mjeseci,

ako ne duže, odlazak u gay kupatila

i u Chicagu i u Milwaukeeju.

Provukao bi Halciona u pića

muškaraca da će se tamo sastati.

Zaspali bi.

Milovao bi ih, pretvarajući se u vlastitom umu

da su mrtvi.

- To mu je bilo zadovoljavajuće neko vrijeme.

Ali dao je previše lijeka jednom od muškaraca.

- Operater kupatila

nije se mogao probuditi jedan od ovih momaka,

morao zvati po liječničku pomoć.

Shvaćaju da Dahmer ovo radi,

pa su ga zabranili iz kuća za kupanje.

- Još jednom, mogao je biti zaustavljen,

i još jednom, on nije bio.

- Kad sam se preselio u Milwaukee u '81,

Počeo sam čitati pornografiju,

odlazak u knjižare.

Na kraju, to dovodi do

posjećujući gay barove.

I onda sam...

Jednom sam donio ovaj mladić

nazad u hotelsku sobu, Hotel Ambasador,

samo planirao na njegovo drogiranje

i provođenje noći s njim.

Nisam imao namjeru povrijediti ga.

Kad sam se ujutro probudio, ovdje je imao slomljeno rebro.

Bilo je jako izgnječeno.

Očigledno sam ga pretukao do smrti šakama.

- I ne sjećaš se toga. - Ne sjećam se toga.

Ali to je ono što je počelo cijela veselja ispočetka.

- On mi kaže nije bilo s predumišljajem

i da mu je tada trebalo pronaći više vremena

kako bi se riješio tijela.

- Prošlo je devet godina od njegovog posljednjeg ubojstva.

I u onome što se čini trenutak,

on prelazi u režim koja mu je poznata:

zataškavanje.

Sljedeće, Dahmerovi zločini eskaliraju,

a tijela se gomilaju.

- Spašavao sam dijelove tijela

kao što su lubanje i kosturi.

U jesen 1987. god.

Jeffrey Dahmer se budi u hotelskoj sobi u Milwaukeeju.

On je u krevetu s pretučenim tijelom

svoje druge žrtve.

Kaže da nema pamćenja ubijanja čovjeka.

- Morao se prijaviti

za drugu noć

kako bi sad imao vremena da se riješi tijela

strpajući ga u kovčeg

i konačno uklanjanje.

- Uzeo ga je u bakinu kuću

da ga stavim u podrum

dok ga nije uspio razrezati i odnesite ga u smeće.

I znao je rutinu od smetlara,

pa bi ga rezao nedjeljom dok je baka išla u crkvu,

imaj ga u smeću do ponedjeljka,

i nestalo bi.

- Policija će naknadno utvrditi

žrtva je bila 24-godišnjakinja Steven Tuomi.

Nedavno se preselio u Milwaukee

iz sjevernog Michigana

i upoznao Dahmera nakon što je završio smjenu

u lokalnom restoranu.

- Imao sam te opsesivne želje i misli,

želeći ih kontrolirati, do...

Ne znam kako da se izrazim.

Posjedujte ih trajno.

- I zato ti si ih ubio.

- Točno, točno,

ne zato što sam bio ljut s njima,

ne zato što sam ih mrzio

već zato što sam htio da ih zadržim kod sebe.

I kako je moja opsesija rasla,

Spašavao sam dijelove tijela

kao što su lubanje i kosturi.

- Kod njegove bake,

Dahmerova želja za ubijanjem eskalira.

Oduzima još dva života u zimu 1988.

povećavajući broj svojih žrtava do četiri.

James Doxtator ima samo 14 godina

kad ga Dahmer namami uz obećanje 50 dolara

da napravim nekoliko slika.

I šest tjedana kasnije,

ima 23 godine Richard Guerrero.

Obojica čekaju istu sudbinu:

drogiran, zadavljen, raskomadani.

U ovo je vrijeme Dahmer brusi svoj zanat

u odlaganju tijela,

učenje kako se meso rastapa u kiselini

i kosti bi trebale biti zgnječeno

i bacili u smeće.

Prema Lionelu, usprotivi se njegova baka

na mirise dolazi iz podruma

ali očito ne shvatiti što se događa.

Ili možda ona jednostavno ne želi.

- Poslao bih Lionela gore u kuću svoje majke

nositi se s problemima,

ali stvarno nisam bio svjestan u to doba

da je Lionel bio previše naivan riješiti situaciju.

Lionel nije vjerovao svom sinu radio nešto loše.

- Radio je čudne stvari.

Mislili smo da jest s ubojstvom na cesti.

To nam je rekao,

i ja sam mu vjerovao.

Ali rekao sam, "Jeff," znaš,

"tvoja baka jednostavno ne može podnijeti ovakve stvari.

Stvarno se moraš iseliti."

- Sada sam,

Jeffrey Dahmer je slobodan da se prepusti njegovim porivima.

Samo jedan dan nakon preseljenja u svoj stan,

Dahmer donosi kući dječak od 13 godina,

drogira i mazi ga.

Dahmer je uhićen

za seksualni napad protiv maloljetne osobe.

Ovo je dječakovo svjedočanstvo.

Trebali bismo vas upozoriti to je šokantno i uznemirujuće.

- Kako su vlasti saznati za ovo?

Pa, iz nekog razloga, kada je dječak htio otići,

Dahmer ga je pustio.

- Razgovarali smo o incidentu u koje je bio uključen.

Bilo mi je prilično jasno

da je bio malo drugačiji.

- Jerry Boyle je angažiran Lionela i Shari Dahmer

predstavljati Jeffreya u ovom slučaju.

- Mislim da je moj sin bio prvašić u srednjoj školi

u to vrijeme.

Mislim da je mogao šibao Dahmera u minuti.

Nikada ne bih vjerovao

da je bio ubojica, ikada,

jer nije bilo ničega da mi naznačiš

da je bio takav.

Mislim, jednostavno nije bilo tamo.

- Dahmerova sposobnost prevare

samo se podudara svojom željom da ubije.

Između njegova uvjerenja u siječnju 1989

i njegova presuda u svibnju, on se ne odvraća.

Dahmer oduzima svoj peti život,

24-godišnji Anthony Sears, 25. ožujka.

Ovo ubojstvo obilježava razvratna prekretnica

u Dahmerovom procesu.

- Zadržao sam mumificiranu glavu i lubanja

jedne od žrtava

u torbi za nošenje u mom ormariću na poslu.

- Jesi li skoro razmetanje?

- Da, ali toliko je jako prisila je bila.

To je kako bizarno želja je bila.

Htio sam nešto zadržati osobe sa mnom.

- Ali tijekom suđenje za seksualni napad,

nitko nije imao nikakvo znanje od toga,

zbog čega se Jerry Boyle borio kako bi Dahmer ostao slobodan čovjek.

- Ishod u slučaju je bio,

priznao je Jeffrey svemu za što je optužen,

osim što je bio žestok u govoreći

da nikada nije taknuo dijete.

Nisam vjerovao što mi je govorio,

ali moj posao je da pokušam i shvatiti što učiniti za njega

i za društvo

dobivši mu kaznu to je imalo smisla,

i mislim da smo to uspjeli.

- Prevario je svog odvjetnika

koji ga je predstavljao.

Prevario je toliko ljudi što se tiče njegovih stvarnih osjećaja.

nažalost, Tada to nisam shvaćao.

- Dahmer izbjegava zatvorsku kaznu.

umjesto toga, dobio je otkaz na poslu

i obvezno vrijeme sa stručnjak za mentalno zdravlje.

Još jedan bliski poziv,

još jedna prilika gdje mogao se zaustaviti.

I još jednom, on djeluje pokajnički.

Piše sucu.

“Ono što sam učinio bilo je za žaljenje.

„Svijet ima dosta jada u njemu

"bez mog dodavanja više tome.

“Gospodine, uvjeravam vas

da se to nikada neće dogoditi opet."

Sada znamo da ništa ne može biti dalje od istine.

- Otišao bi vidjeti psihijatar

i ne reći ni riječi za deset sesija,

i pustili bi ga da hoda van vrata.

Probacijski službenik, rekao bi,

“Imaš takve osjećaje od, znaš,

spolna izopačenost i sve to?"

On kaže: "Ne, ja čitam knjige i masturbirati na to."

On je vani i ubija ljude.

- Sljedeće...

Pomislite li ikada o svojim žrtvama?

- Uh, često sam se pitao zašto nisam imao

više snova ili noćnih mora o onome što sam učinio.

Do svibnja 1989.

Broj tijela Jeffreya Dahmera je u pet.

Tada je osuđen

do jedne godine u programu oslobađanja od posla

za drogiranje i milovanje dječaka od 13 godina.

Tvrdi da je za to vrijeme nije bilo ubojstava.

Nakon što je pušten i na probnom roku,

nađe novo mjesto za život, negdje izvan utabane staze.

- Pitao sam ga

nekoliko puta, "Zašto si ovdje dolje,

"znaš, kad možeš ići negdje drugdje

"i ostati, kao, u West Aliceu u kući tvoje bake

"ili nešto slično?

"A ti bi radije bio ovdje,

gdje si okružen od strane crnaca."

I to je sve bio tamo,

bili crnci i neki azijski ljudi.

Rekao je: "Više mi se sviđa ovdje dolje,

jer mogu zadržati više sebi."

- Pamela Bass, koja živi preko puta hodnika od Dahmera

u apartmanima Oxford,

razvija meku točku

za čovjeka kojeg bi opisala kao neugledni neženja.

- Znate, ja i moj muž u to doba

pokušavali ga dobiti djevojka,

jer smo mislili da, znaš,

bio je tamo sam, i nije puno izlazio,

i sve ove stvari ovdje.

Pa je rekao: "Ne, ne, dobro sam.

Samo želim raditi i ostati sam."

[zloslutna glazba]

- U roku od tjedan dana od useljenja do stana 213,

Dahmer mami 32-godišnjaka Raymond Smith

kući na piće,

zalijepi drogom, zadavi ga do smrti,

i raskomada njegovo tijelo.

Mjesec dana kasnije, Dahmer ponavlja postupak

na 27-godišnjeg poznanika, Edward Smith,

povećavajući broj svojih žrtava do sedam.

Prije nego što si izašao pokupiti čovjeka,

je li postojao kakav ritual prošao si?

- Išao bih u noćne klubove, piće,

gledaj striptiz emisije.

A kad ne bih nikoga sreo u barovima,

Išao bih u Bath klubove

i upoznati nekoga tamo,

ponudi im novac,

i vratili bismo se do stana,

popij nekoliko pića.

Ja bih mješavina tableta za spavanje

već pripremljeno.

Osoba bi to popila, zaspati.

I tada bi bili zadavljena.

- Pitanje kako G. Dahmer je izabrao svoje žrtve

ne mislim je komplicirana.

Pokušao je pronaći ljude koje su mu bile privlačne

a koji su bili voljni

da dobrovoljno pođe s njim.

Nije iskakao iz auta i napadanje ljudi i tako dalje.

- Ljudi koje poziva natrag

ne želim samo ležati tamo.

Žele ga dobiti, završi s tim,

i krenuti.

Našao je to silno frustrirajuće.

Neki od njih su ga smotali.

Neki od njih bili su gadni prema njemu.

Nije htio dobiti u svađu

ili se potući ili biti opljačkan.

Želio je da netko tamo leži s njim.

Ali on je birao krivi dečki

pokušati to postići,

pa ih je počeo drogirati u njegovom stanu.

- Želio je svoje žrtve biti miran i tih

pa se nije morao suočiti njihovu ljudskost.

- To je proces. To se ne događa preko noći.

Kada depersonalizirate druga osoba

i promatrati ih samo kao objekt,

objekt za užitak

umjesto života, disanje ljudsko biće,

čini se da olakšava

do...

činiti stvari koje ne bi trebao raditi.

- Pogodilo me to klasificiranje ubojstva

kao "stvar koju ne biste trebali raditi"

umanjuje užas i brutalnost

djela Jeffreya Dahmera.

- Dahmer je drogirao svoje žrtve,

pa nisu molili za njihove živote.

Nisu plakali u bolovima

kao što je zadao mučenje na njima.

Takav je bio na mnogo načina drugačiji,

zastrašujuće drugačije.

- Misliš li ikada o svojim žrtvama?

- Uh, često sam se pitao zašto nisam imao

više snova ili noćnih mora o onome što sam učinio.

Iz nekog razloga, to je kao blokirano je

iz dijela mog uma.

Kad bih se zadržao na temi cijelo vrijeme,

Ja bih...

Ne bih mogao funkcionirati.

- U razgovoru s Jeffreyjem Dahmerom,

Shvatio sam da je jedan od njegove najčudnije osobine bile su,

ma koliko dobro poznavao je svoje žrtve,

nije ih gledao kao ljude.

zato, u svojoj ispovijesti na 160 stranica

mogao je opisati sve što im je učinio

u mučnim detaljima

ali nije mogao zapamti njihova imena.

Sljedeći.

- Rekao nam je kako je skuhao ih.

Kakvog su okusa imali.

- Činio se kao vrlo normalna osoba.

Toliko toga je prikrio.

Razgranao sam se to je kada

počeo je kanibalizam.

Samo je bio ludo bolestan.

Stvari su tek počele pogoršati se.

Postao je poput ubojstva stroj van kontrole.

Samo se činilo biti odsutnost

bilo kakvog moralnog kompasa u čovjeku uopće.

- Nisam vjerovao koncept zla.

I sada znam.

Nitko, nitko nije imao pojma

što se događalo više od desetljeća.

[jeziva glazba]

♪ ♪

- Postao je poput stroja za ubijanje

van kontrole.

- Samo se činilo da postoji odsutnost

bilo kakvog moralnog kompasa.

Bio je zao čovjek.

- Prišao je upravitelj

i žalio se na miris.

Rekao je upravitelju, – Pa riba mi je uginula.

- Imao je jako dobru masku.

- To je proces; to se ne događa preko noći

kad depersonaliziraš druga osoba

i promatrati ih samo kao objekt, objekt za užitak,

umjesto života, disanje ljudsko biće.

Imala sam te opsesivne želje i misli,

želeći ih kontrolirati.

- Odmah je rekao, "Kad saznaš što sam učinio,

htjet ćeš me ubiti."

- Voliš tko je pravo ljudsko biće,

i to nosite sa sobom do tvoga groba.

- Činio se kao vrlo normalan dječak.

Toliko toga je prikrio.

- Ubojstvo. - Nekrofilija.

- Zombiji. - Vjerski ritual.

- Bačve s kiselinom. - Dijelovi tijela.

- Uzbuđeno. - Konzumiranje.

- Voljan. - Skuhao ih.

- Loši ljudi. - [uplakano] On je bio naš sin.

od Jeffreya Dahmera tting preko

u malom zatvoru soba za sastanke.

I licem u lice,

Vidim kako je pobjegao sa svojim strašnim zločinima.

Izgleda potpuno normalno.

To ga je natjeralo tako zastrašujuće.

U drugom poluvremenu našeg razgovora,

on govori o najopakija djela--

kanibalizam, ubojstvo, komadanje--

na najležerniji način.

Čak kaže da mu je žao.

Zvuči zamišljeno.

Zvuči iskreno.

Ali Jeffrey Dahmer je bio psihopat.

Kada ste ubili ove ljude,

poslije, jesi li bio odbojan?

Jeste li bili uzrujani?

- Ne, to--u to vrijeme, bilo je--

bilo je gotovo ovisno.

Bilo je skoro...

val energije.

Ne bih se morao brinuti

o bilo kojoj njihovoj potrebi ili bilo što.

Upravo sam imao potpunu kontrolu situacije.

- Pravi način razmišljanja o njemu

kao da ima nekrofiliju.

Sada, obično, mislimo nekrofilije

kao o leševima.

Mislim da je više od toga.

Mislim da je to kontrola

preko potpuno pasivnog, popustljiv partner

da je mogao maziti, grliti, dotakni se i lezi s njim

što je duže moguće.

- Uvijek je govorio da ne uživa ubijanje ljudi.

Rekao je to. Ne sumnjam u to.

Ali on je uživao u seksu,

i uživao je da ga dobije protiv njihove volje,

i učinio je što je morao da ga dobijem.

- Rekao mi je njegova motivirajuća snaga

bio seks s partnerom tko ga ne bi ostavio.

Ali više od toga, želio je biti agresor,

a nije htio biti dotaknut.

Što želiš reći obitelji žrtava?

- Nisam imao namjeru povrijediti ih.

bio sam--ja--

Bio sam krajnje sebičan.

Mislio sam samo na sebe,

moj vlastiti užitak, moj vlastiti...

izopačene želje.

- U međuvremenu, on ima ljude koji umiru.

Da ih se riješi zahtijevalo njihovo rasparčavanje.

Mrzio je ovaj proces.

Ali ako je dovoljno popio,

mogao je leći listovi plastike

i započeti proces rezanja

i težak rad od komadanja

i stavljanje dijelova tijela u bačvama s kiselinom.

- Kad su tijela bila još u tvom stanu,

nije bilo vremena kad biste ih vidjeli

i reći: "Ovo je groteskno"?

"Što sam učinio?"

- Bilo je vremena. Bilo je vremena.

Ali kompulzivna opsesija radeći ono što sam radio

nadjačao bilo kakve osjećaje odbojnosti.

- U rujnu 1990.

Dahmerov broj žrtava je sedam,

i imao bi još tijela kojih se treba riješiti.

22-godišnji Ernest Miller je studentica plesa

sastaje se ispred knjižare.

Dahmerova ubojstva talentirana plesačica,

napuni cijeli svoj kostur

u dnu ormara za kartoteku

u svom stanu

i njegovo srce i biceps u njegovom zamrzivaču.

Tri tjedna kasnije,

Dahmer donosi kući i davi Davida Thomasa,

22-godišnji muškarac sastaje se ispred trgovačkog centra.

Oduzeo je devet života,

a njegova rutina postaje još više uvrnut.

Zašto ste ih fotografirali?

- Bio je to moj način pamćenja njihov izgled,

njihovu fizičku ljepotu.

Također sam htio zadržati neke--

Ako ih nisam mogao tamo zadržati sa mnom cijelim,

barem sam to osjetio Mogao bih zadržati njihove kosture.

I čak sam otišao tako daleko

kao planiranje postavljanja oltar

s deset različitih lubanja i kostura.

- A koja je bila svrha oltara će biti?

- Uh, kao neka vrsta spomenika,

točka gdje bih mogao...

ne znam

To je tako bizarno i čudno, teško je to opisati.

Mjesto gdje bih mogao skupljati moje misli

i hrani moju opsesiju.

- Ovo je skica oltara nacrtao Jeffrey Dahmer.

- Oltara nije bilo

bilo kojeg vjerskog rituala uključeni.

Bilo je to kao uspomena naroda da je ubio.

Samo se činilo da postoji odsutnost

bilo kakvog moralnog kompasa u čovjeku uopće.

Bio je zao čovjek.

- A u umu Jeffreya Dahmera,

ovaj sablasni ritual ima svrhu,

i to je nešto što on ima nema problema s opisivanjem

do najgorih detalja.

- Razgranao sam se.

Tada je počeo je kanibalizam,

jedenje srca i mišić ruke.

Bio je to način da se osjećam da su bili dio mene.

u početku, to je bila samo radoznalost,

a onda je postalo kompulzivno.

- Naprotiv na ono što bi se moglo očekivati

nekog divljeg bjesnila konzumiranja sirovog mesa,

ono što je radio je kuhanje filet bicepsa

koje je držao u zamrzivaču,

sjediti za stolom, i od toga napraviti obrok

dok gledate fotografije te osobe na životu.

- Sljedeći, Jeffrey Dahmer's najstrašnija ideja dosad.

- Pokušao sam da bi osoba ostala na životu

izazivanjem stanje poput zombija.

1990. je, i Jeffrey Dahmer

je u sredini ubilačkog pohoda,

koji se neprekidno nastavlja i to godinama neprimjetno.

Bio je zaustavljen od strane policije

s dijelovima tijela u svom autu.

Bio je uhićen jer se izložio

i za seksualni napad na maloljetniku.

Uhvaćen je kako drogira muškarce u kupalištu.

I dalje ga nitko nije zaustavio.

Ohrabreni ovim višestrukim bliskim pozivima,

njegove nasilne prisile početi se razvijati,

intenzivirajući se i postajući sve perverznije

kao što lovi ljude u Milwaukeeju.

Kako ste živjeli taj dvostruki život?

Kako ste išli na posao?

Kako ste imali

normalan odnos sa svojom obitelji?

- Kad pokušaš zadržati strašna tajna, kao što sam ja bio,

iskrivljuje svaki drugi aspekt tvog života.

Ali uspio sam... Uspio sam otići na posao,

ponašati se baš kao što bi bilo tko drugi.

- Pa, preživljavao sam uglavnom na McDonald's hrani.

Jednostavno je puno lakše svratiti u restoran.

Ali kao što sam već rekao, postaje preskupo,

i moram početi jesti kod kuće više.

- Čak i njegovi susjedi bili prevareni.

- Ne znam gdje je bio uzimajući ih iz,

ali on bi ih uzeo u njegovom stanu, znaš?

A bilo ih je par

da ih nisam vidio izađi odatle,

i pitao sam ga o tome.

Rekao je: "Oh, dobro, možda bio si u kupaonici

ili nešto slično, jer su otišli."

- Ali zašto je bilo tako lako, da ti sve sakriješ?

- Desenzibilizirao sam se na to.

ja--ja--

ja...

[izdahne]

ne znam Jako sam se namučio.

Kupio sam sigurnosne sustave,

sam ih instalirao u stanu.

Imao sam video kameru u kutu sobe,

postavljene brave na vratima,

sirene i ostalo

u slučaju da je netko provalio do stana.

- Bio sam tamo,

i zato što sam učila dječake kako čistiti

i brinuti se za dom,

Prošao sam kroz hladnjak, kupaonica,

iza tuš zavjese.

Hladnjak je bio u redu.

Kupaonica je bila u redu.

Ništa se nije dogodilo u to doba.

- Rekli su da jest apsolutno čisto, savršeno.

- Točno.

- Kako si se sakrio od njih?

- Sve je bilo zaključano,

bilo u zamrzivaču ili u škrinji sa spisima.

I tako nije bilo dokaza polaganje na otvorenom.

Nije bilo ništa nenormalno o izgledu stana.

- Dahmerov otac, Lionel,

govori o svom sinu nakon godina šutnje.

Kaže da želi podijeliti njegove misli

na Jeffreyjeva strašna djela posljednji put.

- Sve što je radio bilo je...

Znaš, činio se kao vrlo normalna osoba.

Toliko toga je prikrio.

I volio bih da jesam stvarno gurnuo jače

da saznam što misli

u svom - o svemu.

- Moraš razumjeti u tom trenutku

u Lionelovom životu, bio je jako, jako naivan.

Ako nema komunikacije,

ti ne znaš što je istina.

- Je li njegov otac znao da ponekad,

njegov sin je čuvao tajne?

Da.

Ali je li mogao, u svojim najluđim snovima,

zamislili da je tajna bila

da je serijski ubojica koji je imao nekrofiliju

i ubili 17 ljudi?

Ne mogu zamisliti to je slučaj.

- I što je jednako zagonetno je činjenica

da ni vlasti niti šira javnost

imao pojma o serijskom ubojici

bilo sustavno uklanjanje muškaraca

s ulica Milwaukeeja.

- Svake godine, mnogi mladići nestaju.

Svađaju se sa svojom djevojkom,

dobiti otkaz s posla,

svađati se s obitelji, i otići.

I nema ih nekoliko tjedana i vrati se kući.

Daju ga vrlo različito istražne napore

u usporedbi kada je mlada žena nestaje.

Nitko nije ni sumnjao da je serijski ubojica u hodu.

- Do proljeća 1991.

Dahmerov broj žrtava dostiže dvoznamenkastu brojku.

Mami 17-godišnjakinju Curtis Straughter

sa autobuske stanice, zatim ga zadavi do smrti.

Zatim bi Dahmer krenuo dalje do nove opsesije.

- Gospodin Dahmer je bio spolno uzbuđen

idejom o seksu s mrtvim tijelom.

On također, ponekad, imao fantazije

o seksu s onim na što se pozivao

kao "zombiji", ljudska bića koja su postojala

negdje između biti mrtav i biti živ,

nešto on kasnije zapravo završio postupajući po.

- Njegovi eksperimenti vode do smrti

njegove 11. žrtve, Errol Lindsey.

Mjesec dana kasnije, opet ne uspijeva,

ovaj put s 31-godišnjim Tonyjem Hughesom,

gluh čovjek s kojim Dahmer komunicira

kroz pisane bilješke.

- Pokušao sam da bi osoba ostala na životu

izazivanjem država poput zombija...

Prvo ubrizgavanjem razrijeđena otopina kiseline

u njihov mozak ili tople vode.

I nikad nije potpuno raditi.

- Može li te netko voljeti biti zaustavljen?

Može li vam se pomoći?

- Ne, bio sam...

Bio sam mrtav spreman da idem s ovom prisilom.

To je bila jedina stvar to mi je dalo...

bilo kakvo zadovoljstvo.

- Kasnije dijeli detalje s forenzičkim psihologom.

- Nakon dva neuspjela pokušaja u stvaranju zombija,

Dahmer pokušava treći put svibnja 1991.

To bi vodilo na njegov najbliži poziv dosad.

- Izgledao je kao malo dijete.

Imao je ručnik oko sebe,

i bilo je krvi,

i krv mu je tekla niz nogu.

- Dječak ima 14 godina Konerak sintasomfon.

Ozlijeđeni i drogirani, pobjegao je

kada je Jeffrey Dahmer napustio stan

kupiti pivo.

U strašnom obratu sudbine, on je mlađi brat

dječaka Dahmer je uhićen za zlostavljanje

tri godine ranije.

- Što se već dogodilo

da je policija nije mogao znati

je li to gospodin Dahmer izbušio malu rupu

u lubanji ovog mladića

i ulio jetku tvar u to,

misleći da je on sada stvorio zombi.

- Nisu vidjeli bušenja u glavu

koje je vodio.

Očigledno, bilo je ispod linija kose.

- Nesuvisli dječak je s policijom

kad se Dahmer vrati,

ali umjesto da pobjegne scena,

ponaša se cool kao i uvijek.

- Dahmer je odmah gore policiji i kaže,

“Ovo je moj ljubavnik.

“Ako dođeš, odvest ću te natrag u moj stan.

Evo njegove odjeće."

Svi su bili presavijeni na kauču.

- G. Dahmer je ostao pametan

i uvjerio ih pokazujući neke slike

da ovaj mladi momak dobrovoljno uzeo

da su to bila samo dva punoljetne homoseksualne osobe

upuštanje u seksualnu aktivnost.

Mislim da policija nije prepoznao dob

ovog mladića u to doba.

- Tijelo posljednje žrtve, Tony Hughes, još je tu,

ali policija ne gledaj oko sebe.

Umjesto toga, ostavljaju dječaka u stanu s Dahmerom.

- Je li to odigralo element u njemu,

da je bilo homoseksualaca uključen, moguće?

Ne mogu to procijeniti.

Mislim da bi to bilo oštra presuda.

- Tijekom incidenta gdje je policija pozvana...

- Mm-hmm.

- I mladić vraćeno ti je,

to te nije probudilo uopće?

Policija na vašem pragu?

- Bili su... bili su u stanu.

Zapravo su bili unutra stan,

i tamo je bio mrtav mladić u spavaćoj sobi

na podu.

Nisam mogao vjerovati kad...

kad se pokazalo da oni--oni--

nisu ništa vidjeli.

Samo--nisam mogao vjerovati.

I da, šokiralo me ali ne dovoljno za odustajanje.

Eto koliko je jako prisila je bila.

- Bilo koji susjed s dugotrajnim sumnjama

uvjeravaju u policiji

da ništa nije uobičajeno,

kao što ćeš čuti u ovom pozivu 911.

- Pa, sutradan, Dahmer ga je ubio.

- Konerak sintasomfon je Dahmerova 13. žrtva.

Sljedeće...

Jeste li voljeli osjećati zlo? - Ne.

Ne, nisam.

Nakon bliskog poziva

Nakon bliskog poziva s policijom

svibnja 1991.

Ubojstvo Jeffreya Dahmera ubrzava

vrtoglavom brzinom.

U roku od tjedan dana, on ubija 20-godišnji Matt Turner

i 23-godišnjak Jeremiah Weinberger.

Samo deset dana kasnije, on davi

24-godišnji Oliver Lacy.

- Stvari su tek počele pogoršati se.

Postao je poput stroja za ubijanje van kontrole.

Postojali su samo dijelovi tijela, na kraju posvuda.

- Ubrzo, njegovi susjedi prijaviti gadan smrad

dolazeći odnekud na njihovom katu.

- Ooh.

Ne mogu to ni opisati.

To je užasan miris.

Znam da smo ja i Jeff otišli gore i niz hodnike, mirisati...

znaš, pokušavam vidjeti odakle je dolazilo.

- Vlasnik na kraju prati miris

u Dahmerov stan.

- Rekao je menadžeru, – Pa riba mi je uginula.

Tada mu je rekao, "Meso mi se pokvarilo."

A onda treći put,

pojavio se upravitelj i rekao mu...

žalio se na miris, rekao mu je,

"Bit ćeš izbačen sljedeći mjesec."

- Ušla sam pomoći mu u čišćenju,

i rekao mi je--rekao je, „Tamo je zamrzivač

"koju mi je baka poslala malo mesa,

"i stavio sam ga tamo, i vratio sam se u njenu kuću,

a zaboravio sam ga uključiti."

Nisam bio u blizini nema mrtvih ljudi.

ništa ne znam o tome kako mirišu.

Imao je jako dobru masku.

Tako je i bilo.

- počinje Jeffrey Dahmer izostati s posla

i biva otpušten s posla u tvornici čokolade.

Ubijanje postaje njegova jedina funkcija u životu.

Dva dana kasnije, 25-godišnji Joseph Bradehoft

postaje Dahmerov 17 i konačna žrtva.

Tri dana kasnije, Dahmerova vladavina terora

dolazi do pada i zaustavljanja.

- Oh, Bože. [smijeh]

To nije bila dobra noć za mene

Bio sam sam doma, a Jeff je imao--

Jeff je imao društvo ili nešto,

jer sam mogao čuti glazbu, radio ili nešto što svira.

- Društvo koje čuje je Tracy Edwards,

čovjek kojeg je Jeffrey Dahmer upoznao u trgovačkom centru

i uvjerava da se vrati u svoj stan.

- Bio je izvan Halciona,

pa je imao lisice,

a on je nagovorio Edwardsa staviti jednu lisicu,

i rekao je da želi da ga slikam u ropstvu,

pa je htio staviti onaj drugi na.

Pa, Edwards kaže,

"Nećeš staviti onaj drugi na."

- Na suđenju Edwards daje mučan račun

noćnih događaja.

- Rekao mi je leći licem prema dolje,

stavio obje ruke iza mojih leđa.

Ja nekako, kao, položen na bok.

Iz nekog razloga, pretpostavljam Bog mi je rekao da ne ležim ravno

i neka mi ova osoba stavi lisice, pa nisam.

Nekako je legao preko mene,

stavio glavu na moja prsa u tom trenutku

kao da je slušao mom srcu,

jer u tom trenutku, rekao mi je

pojeo bi moje srce u tom trenutku.

Film "Egzorcist". igrao u to vrijeme.

- Ovo je bio dio rituala Jeffreya Dahmera.

Gledao bi "Egzorcist III" prije svakog ubojitog ispada.

- Osjećala sam se tako beznadno zlo i izopačeno

da...

da sam zapravo izveo vrsta zadovoljstva

od gledanja te trake.

- Jeste li voljeli osjećati zlo?

- Ne, ne, nisam.

Ali pokušao sam to nadvladati misli,

i radilo je neko vrijeme, ali na kraju sam popustio.

- Jeffrey ga je uzeo u njegovu sobu.

Oboje su sjedili na krevetu.

I Dahmer se ljuljao naprijed-natrag

i nekako pjevuši, stvarajući zvukove.

[zloslutna glazba]

- Rekao sam, "Pa, barem Umrijet ću pokušavajući.

Neću samo sjediti ovdje."

A onda sam samo... iz nekog razloga, rekao sam,

„Pa, moram ići u kupaonicu,"

a on me nije slijedio u tom trenutku.

I istrčao sam.

- On ide do policijskog automobila, kaže, "Hej,

možete li mi pomoći skini ovu lisicu?"

Pita ga policija što se događa.

Oni pokušavaju. Ne mogu.

Pa krenu natrag u Dahmerovu kuću

da dobijem ključ.

- Pa su se vratili u stan s Edwardsom.

Dahmer, naravno, pio ili pijan.

- U otvorenoj ladici komode naočigled

su blizu 80 polaroida dokumentiranje Dahmerovih žrtava--

goli, pozirani i raskomadani.

- Policajac je vikao, "Stavi mu lisice"

ili nešto slično.

I izašao je drugi u hodniku,

a ja sam trčao dolje tim putem skloniti se s puta,

jer sam rekao: "Ne znam što rade.

Ne znam što su pronašli."

- Istražujemo ubojstvo koje se dogodilo

u stambenoj zgradi

u bloku 900 sjeverne 25. ulice.

- Očito je da postoji... je bio broj

pronađenih ljudskih primjeraka u sklopu stana.

- Prikupljeni dokazi

je ravno iz horor film:

odsječene glave, izbijeljene lubanje,

bačva od 57 galona kiseline koristi se za otapanje ljudskog mesa.

A unutar hladnjaka,

neatly packaged body parts ready for consumption.

What was the turning point for you

that made you suddenly realize

that you had done something terribly wrong,

something you should be sorry for?

- It was the night of the arrest.

I have no memory of what happened

during the s the srs

before the last victim ran out of the apartment.

I heard a knock on the door, and the police were there

with the last victim.

They asked me where the key was to the handcuffs.

I was--my mind was in a haze.

I sort of pointed to the bedroom,

and that's where they found the pictures.

And they yelled, "Cuff him."

I was handcuffed.

And it was just the realization

that there was no point in trying to hide--

hide my actions anymore.

The best route was to help, help the police

identify all the victims

and just make a complete confession.

- Well, at 3:00, I got a phone call.

They had a subject in custody

that had skulls in his apartment

and body parts, at which time

I immediately said, "You're screwing with me."

I went in and introduced myself to Jeff,

and he immediately said,

"When you find out what I did, you're gonna want to kill me."

Then we says, "Well, let's start from the beginning."

And he said, "Well, that was a long time ago."

And we said, "What--what year?"

And he says, "'78."

- Starting with the disappearance

of Steven Hicks back in Bath, Ohio,

Dahmer describes every murder in detail

all the way up to Joseph Bradehoft

just days before the arrest.

It starts to become clear that Dahmer had a type.

- Interestingly enough, disproportionately,

Dahmer's victims were African-American.

- 10 of your 17 victims were black.

Were they racially motivated crimes?

- It was not racially motivated.

It was not sexual preference.

It was just to find-- an obsession

with the best-looking young man I could find.

- The only time I saw Dahmer get mad

is when he was accused of being biased against blacks.

It wasn't true.

He just was crazy sick.

- Everyone in the law enforcement,

ranging from the policemen who arrested him

to the attorney,

thought he covered up everything

so extremely well

that they had no idea of what was going on in his mind.

- We didn't hear about the extent

till it came out in the papers and he was in jail.

It's not a pleasant experience to go through.

But my concern was taking care of my husband.

- But Lionel's main concern was his mother,

who lived in the house

where murders three, four, and five were committed.

- All the four newspapers,

they were camped out across the street,

and it was just endless.

- She just couldn't imagine.

She just--it didn't register how bad it was.

We kept it from her, but when she finally was told,

she finally succumbed to dementia.

- Despite the terrible effect

the discovery of Jeffrey's crimes had on the family,

they wanted to go to trial.

- At that time, I was thinking

that the mystery could be solved as to why he did these things

by being examined by a psychologist.

As it turned out, it--

it seemed to me a useless exercise.

I know the real reason:

there was a lack of connection with our creator.

- Up next...

How should you be punished?

- Well, there's no question

that I deserve the death penalty.

In early 1992,

serial killer Jefferey Dahmer is about to stand trial

for 15 of his 17 murders.

But this trial isn't to establish guilt.

That has been weighed.

This is to determine sanity.

His family wants him declared insane

so he can be treated by mental health professionals.

- All rise. [gavel bangs]

- Despite the pain of hearing the details

of their son's crimes,

the Dahmers never miss a day in court.

- If you look at the early films of Jeff in court,

you'll see him in this striped shirt,

looking somewhat like a vagabond.

Well, I took Lionel's suit in, and we gave it to Jeff.

He went to court looking like a gentleman.

[tearfully] Because he was our son.

- Hearing about the crimes was just horrible.

I mean, it was just overwhelming.

And all we could do was sit there and listen

with the hope that the psychologists that were involved

could find out what caused him to do these things.

But I think, in the end, the reason

that caused him to do what he did--

he just wasn't with God.

- Jeffrey Dahmer told me he never wanted to go to trial.

He just wanted to go to prison and take his punishment.

But that didn't happen.

You're wearing glasses now.

- Right.

- You didn't during the trial.

Why not?

- I--I didn't want to--

I felt uncomfortable looking anyone in the face.

I didn't want to...

see anyone's face clearly.

It helped me dissociate myself from what was happening.

- Dahmer didn't have to look, but he did have to listen.

- He tried tasting the flesh and the heart.

He reported that it had a beef-like flavor.

- Do you still feel

those same urges?

Do you still feel that compulsion, that obsession?

- I wish I could say that it just left completely,

but no, there are times when I still do--

still do have the old compulsion.

- Could someone like you be stopped?

Could you be helped?

- No, I was--

I was dead set on going with this compulsion.

It was the only thing that gave me any--

any satisfaction.

- Jerry Boyle argued

that Dahmer was like a locomotive out of control,

speeding down the track as he killed more people,

lost any sensitivity to it.

That would come under the hypothesis, then,

that he was insane,

'cause he couldn't control what he was doing.

I can understand that someone might say,

"He must be crazy."

I can understand that.

He was not.

- Did the defendant, Jeffrey L. Dahmer,

have a mental disease?

Answer: no.

[people cheer]

- Ultimately, the jury finds Dahmer guilty

and legally sane at the time of the murders.

After the verdict, the families of the victims

are allowed to address the killer.

- Jeffrey, I hate you, motherf---er!

I hate you!

This is out of control!

- One woman in particular really got angry.

What did you think when she was doing that?

- I couldn't blame her a bit.

I'm surprised there wasn't more of that.

- You know, there's nothing that you can say to someone

who is extremely distraught

except to give them empathy

and try to convince them

that you really do care very, very much.

And I do.

- [yelling]

- Mr. Dahmer, you do have the right

to address the court at this time.

- Your Honor, I know that you are about to sentence me.

I ask for no consideration.

Thank you, Your Honor,

and I am prepared for your sentence,

which I know will be the maximum.

- The court will impose the mandatory life sentence...

[dramatic music]

Plus an additional ten years

on the habitual criminality.

- With the death penalty not an option in Wisconsin,

Dahmer is given more than 15 life sentences

equaling 936 years.

Soon after, he's extradited to Ohio...

- To the charge of aggravated murder...

- Where he's convicted for the murder

of his first victim, Steven Hicks.

Dahmer is never charged with the 1987 murder

of Steven Tuomi.

Although he claimed responsibility,

Dahmer says he was blacked out during the act,

and there was no further evidence

linking him to the crime.

It was the only murder he confessed to

that he was not convicted of.

Regardless, the sentences are more than enough

to put minds at rest.

Jeffrey Dahmer would spend the rest of his life

behind bars.

- When he had first gotten locked up down there,

he wanted me to come down there and see him.

But by then, I was terrified of him.

I know Jeffrey who used to stay across the hall from me.

That Dahmer guy is somebody else.

No.

- He confided that he stayed up all night

and slept all day

because he couldn't face the daylight

and the memories of the brutal crimes

that defined his life.

- Usually wake up at 6:30 in the morning,

go eat breakfast,

and then sleep until noon,

wake up for lunch,

and sleep until about 4:00 in the afternoon,

eat dinner,

and then spend the greater portion of the night

watching TV.

- But how does a family even attempt

to reconcile the thought

that a man who is their own flesh and blood

is also the most evil criminal imaginable?

- I had these many, many discussions with him

on the phone.

It was always Shari and I

who would visit him at the prison,

and Shari was extremely instrumental

in bringing Jeff and I and her together

into a very loving relationship.

- He was very embarrassed about being in prison.

He would try to hide his handcuffs.

He was embarrassed.

He apologized, but you have to understand

he's not--

he's not going to sit there and bleed about his crimes.

- It really was irrelevant, at that point,

to talk about.

- No, no.

What would it serve to be angry with him?

- I try not to think too deeply about anything,

because then I get depressed.

I try to figure out why this happened,

what started these thoughts in my head

at such a young age,

whether this has any-- any meaning to it

or whether this is all just a horrible coincidence,

you know, all the events in my life.

I feel that I'm better off here

than I was on the outside, doing what I was doing.

- You're glad you're in prison.

- I think it's best for everyone, right.

- As prisoners often do,

Dahmer turns to God while behind bars.

- Got a phone call.

It was from a minister friend of mine in Milwaukee

who said that there was an inmate

who wanted to be baptized.

I said, "Okay, I've never done this before, but sure.

What's his name?"

He said, "You better sit down for this one.

It's Jeffrey Dahmer."

- Up next...

What do you think happens after you die?

- Right. That's the big unknown.

- Sentenced to almost

- Sentenced to almost a millennium in prison,

convicted serial killer Jeffrey Dahmer

embraces religion.

He asks Roy Ratcliff,

then a minister in the Church of Christ,

to baptize him.

- He'd begun to think more deeply,

and that was primarily to save his soul,

to get his soul right with God.

- Dahmer's father, Lionel,

by now a devout Christian himself,

uses this opportunity to bond with his son.

- I told him that there are

many, many, many people in this world

who think that Genesis, the first book of the Bible,

is some type of a myth instead of actual history.

And he ordered roughly 13 books

on the evolution-creation controversy,

and he became convinced,

and then he attempted to follow through

and live as holy a life as he could.

- But at the same time, Dahmer told me

he never conquered his deadly impulses.

If you were out on the street now,

would you still be committing the crimes?

- Probably.

If this hadn't happened,

there's no doubt I probably would be.

I can't think of anything that would have stopped me.

- Jeff told us when he was in prison

that he should never be turned loose,

because he would do the same thing again.

Now, that requires a great deal

of soul-searching and honesty.

- You know the families of the victims

don't believe in your conversion

or your sorrow.

- Oh, right.

And if I was on the-- on their end of the table,

I wouldn't either.

Ultimately, I'm accountable to the Lord Jesus Christ.

He'll be my final judge.

- Can your sins be forgiven?

- The Lord Jesus Christ's shed blood

is powerful enough to wipe out even my sins.

- One of the most beautiful things that occurred

when Jeff was in prison, if you can call it beautiful--

I made friends with one of the victims' sisters,

and I was able to get her in to visit Jeff.

As nervous as Jeff was,

he was able to tell her how her brother died.

And she needed that for closure.

- And she ended up saying that she forgave Jeff,

because she knew that it was something

that was completely overpowering Jeff.

- How should you be punished?

- Well, there's no question

that I deserve the death penalty.

I've wondered myself

why I don't have the death penalty.

That's what I deserve; I deserve death.

- What do you think happens after you die?

- Right. That's the big unknown.

I've thought of--I've had thoughts of suicide.

But I just haven't been able to carry them through.

So I don't know what the future will hold.

- Mr. Dahmer was the subject of an attack

at the Columbia Correctional Institution.

- He was beaten to death in prison yesterday.

- The slaying ended a life of sadism, serial murder,

and cannibalism.

- Dahmer is beaten to death by a fellow inmate.

Ironically, he's killed by a barbell,

the same object he'd used on Steven Hicks

16 years earlier.

For the first time, Jeffrey's father talks

about his son's death.

- How did his death affect me?

- It--

I was brought into a room

where he was lying

after being bludgeoned.

And it struck me so emotionally

that I touched him and I said, "Oh, Jeff.

"Jeff.

Jeff."

It was extremely emotionally devastating

just to see him.

Disregarding all of the horrible things

that his demented state caused him to do,

I was at least very, very glad

that he had done what we believers believe.

- Lionel said that his son didn't put up a fight

when he was attacked.

Well, when I talked to Jeffrey, it was clear

that he wanted to die.

He said he even considered suicide.

But after embracing Christianity,

he felt that, of all things, would be too great a sin.

- I love the human beings

who have been in my life and who may have failed.

I have failed.

But the important thing is,

you love who the true human being is,

and you take that with you to your grave.

- I'm very, very proud that in the end,

he did everything that was required

for the initial salvation.

I believe he's with God.

He forgave Jeff

according to what's said in the Scriptures,

and therefore I forgive Jeff.

- Originally, I didn't believe in the concept

of evil, but now I do.

I'm talking about someone who exhibits

unbelievable cruelty on others

simply for their own purposes,

I think is a pretty good definition of evil.

And I think it's a pretty good understanding

of Jeffrey Dahmer.

- For more about "Dahmer on Dahmer,"

go to Oxygen.com.