Original subtitles

Prije nego što je prva granata pala

ujutro 5. srpnja 1943.,

Sovjeti su već znali gotovo

sve. Znali su koje

će njemačke vojske napasti i iz [glazbe]

kojeg smjera. Znali su

približan datum, za nekoliko dana, a

na kraju i za nekoliko sati. Znali su

broj tenkova koji se okupljaju u

područjima za pripremu sjeverno i južno od

fronte, rute kojima su ti tenkovi

trebali ići i ciljeve koje

su dobili njihovi zapovjednici. Sovjetski

časnici za vezu čitali su fragmente

njemačkih komunikacija.

Obavještajni agenti koji su djelovali unutar

Reicha i diljem okupirane Europe

izvještavali su Moskvu. a Britanci su,

putem kanala koji će

desetljećima ostati tajni, prenosili

fragmente onoga što su njihovi šifranti u

Bletchley Parku otkrili svojim

sovjetskim saveznicima putem posrednika

osmišljenih da zaštite izvor.

Nijemci su vjerovali da pokreću

iznenadnu ofenzivu protiv istaknutog

[glazbenog] elementa za koji su očekivali da će izbaciti Crvenu

armiju iz ravnoteže. Ono što su

zapravo radili bilo je tjeranje svojih najboljih

preostalih oklopnih divizija u

sustav ubijanja koji je

namjerno i sustavno građen već 3

mjeseca. Ovo je priča o tome kako je

Sovjetski Savez uzeo te obavještajne podatke,

pretvorio ih u planiranje, a

planiranje pretvorio u fizički

inženjering, minska polja,

položaje protuoklopnih topova, obrambene pojaseve,

unaprijed registrirano topništvo u razmjerima kakve

rat nikada prije nije vidio. Sustav izgrađen s

jednom svrhom, primiti njemačku oklopnu

ofenzivu, apsorbirati je, konzumirati i

uništiti. Sovjeti nisu samo znali da

Hitler dolazi.

Prvo su izgradili groblje. Da biste razumjeli zašto

se uopće dogodio Kursk, morate razumjeti

oblik fronte koju je zima

1942.43.

ostavila za sobom. Uništenje

šeste njemačke armije kod Staljingrada bilo je

katastrofalno. 300.000 ljudi

opkoljeno. Njemačka poljska vojska koja je

jednostavno prestala [glazba] postojati. Ali

Vermacht nije bio završen. Feldmaršal

Eric von Mannstein, zapovjednik na

jugu, [glazba] je

u veljači i ožujku 1943. izveo protuudar koji ostaje

jedna od najproučavanijih operacija

cijelog rata, povlačeći se pred

sovjetskim prenaprezanjem, [glazba] dopuštajući

formacijama Crvene armije da napreduju pored

svojih opskrbnih linija, a zatim se okrećući s

koncentriranim oklopom kako bi ponovno zauzeo Harkov.

Manstein je stabilizirao frontu koja se

činila na rubu kolapsa. Kad je

proljetni tor zaustavio operacije i

blato se stvrdnulo, linije fronta ostavile su kartu

koju su njemački planeri proučavali s

gotovo uzbuđenjem.

Sovjetska linija se izbočila prema zapadu u

teritorij koji su držali Nijemci, masivni

izbočen prostor širok otprilike 250 km i

dubok 150 km, stršeći zapadno od [glazbe]

oko grada Kurska poput

poluotoka u njemačko more. Svaki

obučeni stožerni časnik koji je promatrao taj

oblik došao je gotovo istodobno do istog zaključka

.

Koordinirani napad sa sjevera i

juga s oklopnim kliještama koja bi se probijala

prema unutra sve dok se ne bi srela iza izbočine

opkolio bi svaku sovjetsku formaciju

unutar nje. Prema optimističnim projekcijama,

takva operacija mogla bi uništiti

ekvivalent cijelih sovjetskih vojnih skupina,

blizu milijun vojnika, nekoliko

tisuća tenkova i vratiti Njemačkoj

sposobnost da predvodi tempo rata na

istoku. Hitler je odobrio plan u

travnju 1943. pod kodnim nazivom Citadela.

Ono što planeri u Berlinu nisu

znali, što bi im se činilo gotovo

nemogućim, bilo je da su s

druge strane te crte fronta sovjetski

zapovjednici čitali istu kartu i

već su točno odlučili što

namjeravaju učiniti s onim što je na njoj prikazano.

Obavještajni podaci dostupni sovjetskom

vodstvu u proljeće 1943.

bili su izvanredni po svojoj širini i

specifičnosti. Mreža Lucy, krug

izvora koji su djelovali kroz neutralnu

Švicarsku, prenosila je detaljne

informacije o njemačkom operativnom

planiranju izravno u Moskvu. Povjesničari već desetljećima

raspravljaju o podrijetlu onoga što je Lucy pružila

. Dokazi

prikupljeni od Hladnog rata snažno

upućuju na to da su značajni dijelovi bili

povezani pažljivo konstruiranim

posredničkim kanalima s materijalom

dobivenim dešifriranjem britanske Enigme

u Bletchley Parku. Dijeljenje ultra [glazbenih]

obavještajnih podataka izravno sa Sovjetima

riskiralo je kompromitiranje izvora.

Premještanjem kroz izreze sačuvana je mogućnost poricanja, a istovremeno su

informacije i dalje dostavljene

ljudima kojima su bile potrebne. Sovjetska vojna

obavještajna služba, GRU, istovremeno je upravljala

neovisnim izvorima.

[glazba]

Partizanske mreže koje su djelovale iza

njemačkih linija izvještavale su o kretanju željeznica

i koncentracijama trupa.

Zračno izviđanje fotografiralo je

formacije koje se okupljaju u područjima za pripremu

sjeverno i južno od izbočine.

Ispitivanja zatvorenika nakon manjih lokalnih

sukoba dala su identifikacije jedinica

koje su potvrdile organizacijsku

sliku. a sovjetski zapovjednici na prvoj crti bojišnice

promatrali su teren ispred

sebe, gomilanje zaliha,

obrasce aktivnosti njemačkih patrola,

promet signala koji je prethodio velikoj

operaciji. Do travnja i svibnja,

obavještajna slika bila je dovoljno jasna

da sovjetski zapovjednici više nisu

raspravljali o tome namjerava li Njemačka

ofenzivu na Kurski istureni dio.

Raspravljali su kako odgovoriti. Ta je

rasprava rezultirala jednom od

najznačajnijih zapovjednih rasprava

cijelog rata, a njezino rješenje oblikovalo je

sve što je uslijedilo. Georgie Žukov je

svoju procjenu osobno predstavio Staljinu

. Žukov je bio

najsposobniji operativni zapovjednik Sovjetskog Saveza prema

svim razumnim mjerilima. general koji je

držao Moskvu 1941. kada se činilo da će

pasti, koji je organizirao

Staljingradsko okruženje, koji je

instinktivno razumio kako se vojske kreću i gdje

počiva njihova stvarna težina. Njegov

argument bio je metodičan i na prvi pogled

kontraintuitivan.

Ne napadajte prvi, neka

dođu Nijemci. Sovjetske ofenzivne operacije

[glazba] u ranijim godinama rata više su

puta slijedile isti

obrazac. Formacije Crvene armije napadale su

pripremljene njemačke obrambene položaje

[glazba] protiv formacija koje su imale prostora

za manevriranje i protunapad, gubeći

tenkove [glazba] brzinom koja je poništavala

brojčane prednosti prije nego što su se

proboji mogli iskoristiti.

Prava snaga Vermaxa,

fleksibilnost oklopa, iskusni zapovjednici,

[glazba]

taktička reakcija koja

mu je omogućila premještanje rezervi i brtvljenje prodora,

najsmrtonosnije se izrazila

prilikom odgovora na

sovjetski napad. Kod Kurska bi te njemačke

snage bile usmjerene u pogrešnom

smjeru. Njemačka je namjeravala napasti

sovjetske položaje. Da su ti

položaji bili pripremljeni s dovoljnom

dubinom, gustoćom i vatrenom moći, da se sovjetsko

znanje pretvori u

izgradnju, a ne u

preventivni napad, tada bi njemački oklopni sustav

napredovao u zamku

umjesto da se brani od nje. Svaki

kilometar koji bi panze osvojile bio bi

kilometar dublje unutar sustava

posebno izgrađenog da ih uništi.

Nakon što se njemački napad slomio

o sovjetsku obranu, Žukovljeve

protuofenzivne snage, zadržane izvan

obrambene zone, svježe i potpuno

opremljene, napredovale bi protiv onoga što je

preostalo. Staljinov instinkt je bio za

napad. Nije bio čovjek kojemu je

prirodno prepustiti inicijativu, a

nekoliko podređenih podržalo je preventivni

udar. Svađa je trajala do kraja svibnja.

Naručeno je

i ažurirano više procjena. Žukov je ostao na svojoj poziciji.

Na kraju se Staljin složio. Sovjetski

Savez bi apsorbirao udarac, a zatim

napredovao. Inženjeri su se dali na posao.

Između travnja i početka srpnja 1943.,

[glazba] sovjetske snage i civilni

radnici pretvorili su Kurski istureni dio u

obrambeni sustav bez presedana u

ovom ili bilo kojem prethodnom ratu. Procjenjuje se da se

300 000 civilnih radnika,

većinom žena, dovedenih iz okolnih

gradova i kolektivnih farmi diljem

regije, preselilo u izbočinu zajedno s

vojnim inženjerima i pješacima zaduženima za

[glazbu] u građevinarstvu. Radili su u

smjenama danju i noću.

Iskopano je otprilike 3000 km rovova. ne

jedna obrambena linija, već slojevita

mreža od osam odvojenih obrambenih

pojaseva koji se protežu do 300 km unatrag od

prednjih položaja. Logika iza te

[glazbene] dubine bila je namjerna. Ako bi njemački

oklop probio prvi pojas,

odmah bi naišao na drugi,

probio drugi i pronašao treći.

Svaki pojas je bio polje smrti na svoj

način, osmišljen tako da napredovanje dublje

u sustav nikada ne znači i napredovanje

izvan njega. Minska polja dala su

sustavu prve zube. U

najkritičnijim sektorima, na tlu kroz koje su njemački

prilazni putevi najvjerojatnije

prolazili, sovjetski inženjeri postavili su

otprilike 2400 protutenkovskih i

2700 protupješačkih mina po kilometru

fronte. Rad

[glazba] se obavljao noću pod stalnom prijetnjom njemačkog

promatranja i bio je pomno

mapiran. Lokaciju svake mine

ucrtale su inženjerijske jedinice koje su

je postavile jer će isto to tlo

sovjetske formacije koje su napredovale prema zapadu na kraju morati sigurno prijeći. Po

danu se ništa od toga nije vidjelo.

Stepenica je izgledala kao stepenica, niska trava, grmlje,

plitki obrisi običnog

poljoprivrednog zemljišta. Ispod njega

je čekao mehanizam. Ali sovjetska

obrambena doktrina nije tretirala mine

jednostavno kao eksploziv razasut ispod

otvorenog tla. Minska polja su bila integrirana

u sve oko sebe. Njemački

tenk koji naiđe na minsko polje [glazba]

i okrene se od njega, ušao bi u

tlo pokriveno sovjetskim protutenkovskim topovima.

Inženjeri koji su pokušavali očistiti prolaz bili bi

pod topničkom i

mitraljeskom vatrom s položaja koje

su štitila minska polja. Očišćena ruta pretvorila se u

uski kanal, sabijajući

sljedeću formaciju u hodnik

gdje je ciljanje bilo lako, a manevriranje

gotovo nemoguće. A sovjetski

mobilni odredi za zapreke čekali su

iza prednjih linija s dodatnim

minama spremnima za postavljanje gdje god

se pojavi njemački oklop. Bojište se

moglo promijeniti nakon što su Nijemci ušli na

njega. Sovjeti nisu pokušavali

stvoriti zid. Pokušavali su

kontrolirati kretanje. Ta je razlika bila

važna jer je njemačko oklopno ratovanje

najbolje funkcioniralo kada je mobilnost [glazba]

stvarala izbore. Zapovjednik Panze,

suprotstavljajući se otporu, želio je prostor za

manevriranje, pronaći

slabije mjesto, iskoristiti prazninu i nastaviti kretanje

prije nego što neprijatelj uspije reagirati. Kurska

obrana je osmišljena kako bi se eliminirale

te mogućnosti usmjeravanja, komprimiranja, usporavanja

i oblikovanja. Na kraju svakog hodnika,

više od 6000 protutenkovskih topova bilo je

postavljeno na pripremljenim vatrenim položajima,

raspoređenih u preklapajuće skupine tako da je

više oružja pokrivalo isto tlo

iz različitih kutova. Njemački tenk

nije mogao okrenuti svoj najdeblji oklop

prema svima njima istovremeno.

Topovi su bili skriveni, ukopani, kamuflirani

i držali su vatru sve dok se udaljenosti nisu

dovoljno približile da promašaji budu malo vjerojatni.

Topničke pukovnije su

prije bitke prošetale prednjim terenom i

unaprijed registrirale svoje oružje na određenom

terenu. Časnici su identificirali plitke

doline koje su bile prirodni prilazni

putevi za oklopne kolone,

prijelaze preko potoka koje bi vozila morala

koristiti, linije grebena koje

bi zapovjednici tenkova instinktivno odabirali

za vatrene položaje s oborenim trupovima. To je

područje bilo precizno ucrtano na

kartama za kontrolu požara. Kad su njemački zapovjednici

donosili ispravne taktičke odluke o

napredovanju, odluke koje su

sugerirali iskustvo i logika terena,

te su odluke vodile izravno u

unaprijed određene zone uništenja.

Na kritičnim mjestima uskih grla iskopani su protutenkovski jarci

dovoljno široki i duboki da zaustave

tenk koji se približava velikom brzinom. Komunikacijski

kabeli bili su zakopani ispod razine do koje

bi doprla topnička sila. Medicinske

ustanove bile su raspoređene po cijeloj

dubini sustava. Rute za opskrbu

bile su pripremljene i utvrđene. A dalje

unatrag, namjerno skrivene od

obrambene zone, zaštićene od

nadolazećih borbi, čekale su sovjetske oklopne vojske

. Ne bi se uvodili u

obranu kako bi popunili praznine. Bili bi

pušteni kada se njemačka ofenziva

završi, a ne prije. Do

4. srpnja sustav je bio dovršen. [glazba]

Groblje je izgrađeno. Trebalo ga je samo

napuniti. Operacija Citadela je

dva puta odgođena u odnosu na svoj prvobitni proljetni

datum. Hitler je želio više

tenkova nove generacije. Teški tenk Tiger 1

i srednji tenk Panther, koji je

prvi put ulazio u borbu i

patio je od ozbiljnih mehaničkih

kvarova u svojim ranim proizvodnim

varijantama. Svako odgađanje davalo je Sovjetima

dodatne tjedne priprema. U

ranim jutarnjim satima 5. srpnja 1943.

započela je Operacija Citadela. Noć

prije, sovjetski zapovjednici su dobili

potvrdu o točnom

vremenu napada. Njemački vojnik zarobljen u

prednjem napadu pružio je dovoljno informacija

sovjetskom topništvu da ispali

protupripremnu baražnu vatru prije nego što

su se njemački topovi otvorili. Baražna vatra nije

zaustavila napad, ali je svakom

njemačkom vojniku koji je čekao u

područjima za pripremu, čučeći u predzornom mraku

s upaljenim motorom, rekla da je svaki

element iznenađenja koji je zamišljao

već nestao. Na sjevernoj strani

izbočine, feldmaršal Walter Mod

zapovijedao je njemačkom 9. armijom,

iskusan, metodičan zapovjednik koji je

razumio iscrpljujuće ratovanje

bolje od gotovo bilo koga u Vemachu. Napadao je oprezno

. To je napravilo ograničenu

razliku. Minsko polje je

gotovo odmah zaustavilo njegove kolone. [glazba]

Tenkovi su se zaustavili. Tračnice otpuhane

ili oštećene tračnice, što blokira vozila

iza njih. Inženjeri su istupili kako bi

očistili puteve kroz polja. U

uskim hodnicima koji su se otvorili,

sljedeće su formacije napredovale izravno

u protutenkovsku vatru s položaja koji su

bili nevidljivi sve dok se topovi nisu

otvorili. Sovjetska pješadija na pripremljenim

uporištima sukobila se s njemačkom

pješadijom koja je trebala zaštititi tenkove od

napada iz blizine. Topništvo je udaralo po

zbijenim formacijama u

hodnicima. Formacije koje nisu imale prostora

za raspršivanje. Sovjetske rezerve nisu bile

angažirane za protunapade na

otvorenom gdje bi njemačka oklopna oprema

ponovno stekla taktičku prednost.

Pažljivo su uvođeni u obrambene

linije, zatvarajući proboje, vraćajući

položaje, održavajući sustav netaknutim.

Njemački zapovjednici su stekli prednost i

zatekli isti sustav koji ih je čekao.

Modelov napad je

tijekom cijelog tjedna borbe

protiv izbočine koju je trebalo

potpuno, brzo i duboko odsjeći da bi

Citadela funkcionirala, napredovao otprilike 12 km. 12 km je bilo

nebitno. Do 10. srpnja, sjeverni

Pinsir se efektivno zaustavio. Nije

probilo [glazbu]. Nije

prijetilo probijanjem. Na

jugu je situacija bila uistinu

opasnija. Mannsteinove snage bile su

jače, a teren je pružao više prostora

za manevar oklopnih vozila. SS Panza korpus (

liand dartata das reich toten cop)

predstavljao je najsposobnije oklopne

formacije koje je Njemačka mogla upotrijebiti 1943. godine.

Predvođene iskusnim [glazbenim] zapovjednicima,

boreći se protiv agresije po kojoj su te

divizije bile poznate. Probili su

više sovjetskih obrambenih linija,

podnijevši teške gubitke, a istovremeno

zadržali [glazba] zamah naprijed. Do

drugog tjedna operacije, SS

formacije su se približavale Procarovki,

gradu na željezničkoj pruzi važnoj za

sovjetsku logistiku u tom dijelu izbočine.

Prijetnja je bila stvarna. Ako bi jezgra SS Panze

probila kod Procarovke i skrenula na

sjever, obrambeni sustav na južnom

boku mogao bi se početi raspadati.

Sovjetski zapovjednici su angažirali rezerve za

blokadu. Ali znali su i nešto što

njemački zapovjednici koji su se vozili prema

gradu nisu znali. Tenkovska armija Pete garde

bila je posebno raspoređena

za ovu nepredviđenu situaciju. Nije bilo

uračunato u ranije borbe.

Namjerno je držana kao dio

plana, svježa i potpuno opremljena,

postavljena tamo gdje je Žukovljev operativni

plan izračunao da bi njemačka oklopna oprema

mogla na kraju dosegnuti ako obrambeni

sustav funkcionira kako je zamišljeno. Ovo nije bilo

improvizirano upravljanje krizom.

Plan je funkcionirao. Dana 12. srpnja na poljima

oko Procarovke, dvije su se snage

sukobile. Pročarovka se

desetljećima opisivala kao najveća tenkovska bitka

u povijesti, karakterizacija koju su

kasnija istraživanja temeljena na njemačkim zapisima

znatno zakomplicirala.

Snaga njemačkih oklopnih vozila u sukobu

vjerojatno je bila znatno manja nego što su

pretpostavljali stariji izvještaji iz sovjetskog doba. Strogim

taktičkim obračunom, zauzetim terenom,

uništenim vozilima [glazba], SS Panza

korpus je postigao bolje rezultate nego što mnogi popularni

povijesni izvori pripisuju. Ali taktičko

računovodstvo ne sadrži stvarni

rezultat. SS Panzer korpus nije se

probio. Operativni cilj

koji su svi Citadelovi južni napori

gradili, a to je bio čist

prodor dovoljno dubok za zaokret prema sjeveru,

povezivanje s modelima zaustavljenih formacija i

zatvaranje okruženja, nije se ostvario kod

Procarovke niti bilo gdje drugdje na

jugu. Njemačke snage su napredovale

dovoljno duboko da pokažu da obrambeni

sustav nije neprobojan. Nisu

dovoljno duboko napredovali [u glazbi] da bi je razbili

. Ta razlika je bila cijela

bitka. Trinaestog srpnja Hitler je pozvao

Mannsteina i Modela u svoje sjedište.

Dva dana ranije, savezničke snage su se

iskrcale na Siciliji, prijeteći Italiji

[glazba] i zahtijevajući prebacivanje

oklopnih formacija na zapad. Što je još hitnije,

sovjetske snage su pokrenule Operaciju

Coutus, veliku ofenzivu protiv

njemačkog isturenog položaja kod Orela, prijeteći da će

odsjeći Modelovu već stacionarnu 9.

armiju s leđa. Formacije koje

su napadale sada su bile u opasnosti da se

moraju braniti. Hitler je

ukinuo Citadelu. Mannstein je tvrdio da njegove

južne snage još uvijek mogu nanijeti

značajnu štetu sovjetskom oklopu i

zalagao se protiv otkazivanja.

Možda je bio u pravu u vezi s tim što njegove

formacije mogu učiniti izolirano.

Kontekst se bio promijenio. Nije mu bilo

dopušteno nastaviti. Sovjetske

protuofenzive koje su bile odgođene

pokrenute su u nizu. Izrezivanje

prema Orurelskoj izbočini se nastavilo,

urušavajući njemačke položaje na

sjeveru. Rumansf je lansiran na jugu.

Trećeg kolovoza, usmjeren direktno na Harkov,

grad koji je Mannstein tako impresivno ponovno osvojio

samo 4 mjeseca ranije.

Sovjetske snage su ušle u Harkov

23. kolovoza. Ovaj put [glazba] ne bi bila

vraćena. Njemačka linija na jugu

započela je opće povlačenje koje lokalnim

[glazbenim] protuudarima i obrambenim

položajima neće promijeniti smjer

prije završetka rata. Njemački gubici kod

Kurska još se uvijek raspravljaju u

povijesnoj literaturi. Vermarkova

organizacija za vuču i popravak vozila

bila je izvrsna. Mnogi tenkovi uništeni

tijekom borbi su izvučeni,

popravljeni i vraćeni u službu.

[glazba]

Ono što se ne osporava jest strukturna

šteta na veteranskim formacijama, ljudski

gubici iskusnih vojnika i

časnika koji se nisu mogli brzo

zamijeniti, [glazba] i konačnost

onoga što se dogodilo s njemačkom strateškom

inicijativom na istoku. Nakon Kuska,

Njemačka više nikada nije pokrenula veliku stratešku

ofenzivu na Istočnom frontu.

Preostalih 22 mjeseca rata na

istoku sastojala su se od njemačkih

povlačenja isprekidanih protunapadima

koji su usporavali, ali nisu mogli zaustaviti sovjetski

napredak. Sovjeti su pokretali

uzastopne velike ofenzivne operacije

tijekom 1943., [glazba] 1944. i

1945.

Svaka je bila veća, sofisticiranija i

operativno koordiniranija od

prethodne. Postoji verzija Kurska koja se

pripovijeda kao priča o masi. [glazba]

Sovjetske količine nadmašuju njemačku

kvalitetu, T-34 su jurili naprijed sve dok

Tigrovi nisu ostali bez streljiva, a

T-34 su i dalje dolazili. Ta priča

sadrži nešto istinito. Sovjetski

proizvodni kapacitet do 1943. godine

premašivao je njemačku proizvodnju u većini

glavnih kategorija opreme, a ta

neravnoteža bila je važna tijekom

preostalog trajanja rata. Ali Kursk nije bio

prvenstveno priča o brojkama. Bila je to

priča o obraćenju. Sovjeti su

obavještajne podatke pretvorili u planiranje.

Pretvorili su planiranje u odluku.

Kontraintuitivna odluka o apsorbiranju

umjesto preduhitrenju. Tu

odluku su pretvorili u gradnju. 3000 km

rovova, 6000 protutenkovskih topova

na pripremljenim položajima, minska polja

integrirana s protutenkovskom vatrom,

topništvo unaprijed registrirano na

prilazima koje bi dobra taktička procjena

navela napadačku snagu da koristi.

I sve su to pretvorili u

sustav slojevito kalibriran za

kontrolu kretanja umjesto da

ga jednostavno blokira, a zatim čekali. Nijemci su

željeli kratki, siloviti prodor

nakon kojeg bi uslijedio manevar. Sovjetska

obrana ih je umjesto toga prisilila na niz

odvojenih skupih problema.

Očistite ovo minsko polje, zauzmite taj rov,

potisnite tu bateriju, [glazba] osigurajte

to selo, popravite te tenkove, dovedite

pješaštvo naprijed, pronađite sljedeći sigurni

put, a zatim [glazba] ponovite. Svaka akcija

je bila samostalno izvediva. Zajedno su

potrošili jedini resurs koji Operacija

Citadela nikada nije mogla povratiti. Zamah.

Sovjeti nisu trebali učiniti svaki

kilometar nemogućim za osvajanje. Samo im je

trebalo da svaki kilometar

nešto košta. Tračnice, lokomotiva,

inženjer, sat vremena, satnija preusmjerena na

drugu rutu, bojna zadržana

pred još jednim rovom, još jedna rezerva

pozvana naprijed, još jedan izgubljeni dan. Dok su

njemački predvodnici otkrili

koliko je obrana zapravo duboka,

[glazba] zamka više nije bila crta na

karti. Cijelo bojno polje bilo je

pod njihovim gusjenicama.