Original subtitles

80% svih njemačkih vojnika koji su poginuli u

Drugom svjetskom ratu nisu poginuli na

Dan D. Nisu umrli u Normandiji.

Uopće nisu poginuli boreći se protiv Amerikanaca ili Britanaca. Poginuli su na frontu koji

većina ljudi na Zapadu nikada nije

detaljnije proučavala. Četverogodišnji

stroj za mljevenje mesa s pređenih 4000 km koji je odlučio

ishod rata u Europi prije nego što su

Saveznici uopće kročili u Francusku. Ovo

je Istočni front. I do kraja

ovog videa shvatit ćete zašto

toliko povjesničara smatra da je to zapravo

središte gravitacije Drugog svjetskog rata i

zašto Zapad o tome gotovo uopće ne govori

. Ako ste odrasli na ratnim

vesternima, znate iskrcavanja na plaži.

Znate za Bitku u Ardenima.

Vjerojatno znaš Pearl Harbor napamet.

To je rat koji je Hollywood odlučio ispričati.

Ali pogledajte kartu Europe tijekom

rata i nešto odmah postaje očito

. Borbe protiv

Njemačke odvijale su se uglavnom na fronti

otprilike 20 puta većoj od cijelog

zapadnoeuropskog ratišta u nizu

bitaka toliko golemih da su neke od njih

same prouzročile više žrtava nego što su

Sjedinjene Države pretrpjele tijekom cijelog

rata na svim ratištima zajedno. Ovaj

kanal postoji kako bi te priče ispričao na

pravi način. Ne da se izbriše Zapadni

front, već da se konačno da jednaka težina

frontu koji je zapravo slomio

leđa njemačkoj vojsci. Krenimo od početka

. Dana 22. lipnja 1941.,

nešto manje od 4 milijuna vojnika Osovine,

najveća invazijska sila ikad okupljena u

ljudskoj povijesti, prešla je na sovjetski

teritorij duž tri masivna

koplja. Sjeverno prema Lenjingradu,

središte prema Moskvi, južno prema

Ukrajini i naftnim poljima

Kavkaza. Ovo je bila Operacija Barbarossa

i po razmjerima ostaje najveća

vojna invazija ikad pokrenuta. Staljin je

više puta bio upozoren [glazbom] od strane vlastitih obavještajnih

službi, britanske obavještajne službe, čak i

od strane njemačkog prebjega koji je preplivao

graničnu rijeku nekoliko dana prije invazije,

posebno kako bi upozorio sovjetske stražare da

dolazi. Staljin je gotovo sve

to odbacio kao provokaciju, uvjeren da Hitler

neće riskirati rat na dva fronta dok

Britanija ostane neporažena na Zapadu.

Katastrofalno je pogriješio, a

prvi dani invazije to su

gotovo odmah jasno pokazali. U roku od tjedan dana,

njemačke oklopne snage napredovale su

dalje u neprijateljski teritorij nego što se

cijela njemačka vojska pomaknula u četiri godine

borbi tijekom Prvog svjetskog rata.

Sovjetsko zrakoplovstvo je uništeno u roku od nekoliko

sati, više od 1200 zrakoplova

uništeno je na tlu prije nego što su mnogi

piloti uopće stigli do svojih aviona.

Izgledalo je, tih prvih tjedana, kao

najbrži i najpotpuniji vojni kolaps

u modernoj povijesti. Evo broja

koji bi trebao preoblikovati sve što mislite da

znate o ovom ratu. Od otprilike

5,3 milijuna njemačkih vojnika poginulih

tijekom cijelog Drugog svjetskog rata,

povjesničari procjenjuju [glazba] da je oko 80%

poginulo boreći se upravo protiv Sovjetskog Saveza

, a ne protiv Amerikanaca, niti protiv

Britanaca. Crvena armija. Grad

Harkov je

tijekom rata četiri puta mijenjao vlasnika. Kursk je bio

uzrok najveće tenkovske bitke u

povijesti s više od 6000 tenkova

uključenih u jedan veliki

sukob. A Staljingrad, jedan jedini

grad, generirao je ukupne

procjene žrtava koje premašuju sve što su

Sjedinjene Države pretrpjele tijekom cijelog

rata na svakom pojedinom ratištu zajedno.

Ovo nije nejasna trivijalnost. Ovo je

vjerojatno odlučujuće poprište

Drugog svjetskog rata, a većina

mainstream dokumentaraca preskače [glazbu]

ravno pored njega na putu do

Normandije. Također je vrijedno shvatiti

da ovaj front nije bio samo veći, već se

vodio po fundamentalno

drugačijim pravilima od rata na

Zapadu. Hitlerove vlastite direktive za

kampanju izričito su je definirale kao

rat istrebljenja, a ne kao

konvencionalno osvajanje. Takozvana

Naredba komesara naložila je njemačkim snagama da

na licu mjesta pogube zarobljene sovjetske političke časnike, politika koja nema pravi

ekvivalent na Zapadnom frontu. Sovjetski

ratni zarobljenici tretirani su sa

sličnim zanemarivanjem osnovnog preživljavanja. Od

otprilike 5,7 milijuna sovjetskih vojnika koje je

Njemačka zarobila tijekom

rata, više od 3 milijuna umrlo je u

zatočeništvu

[glazba]

od gladi, izloženosti i potpunog

pogubljenja. Stopa smrtnosti koja zasjenjuje ono što su

njemački zatvorenici doživjeli u američkom

ili britanskom pritvoru. I

samo opsada Lenjingrada trajala je gotovo 900 dana, a

procjene o civilnim smrtnim slučajevima od

gladi premašuju 600 000 ljudi u jednom

gradu od gladi, a ne od borbi. To je

dijelom razlog zašto toliko povjesničara opisuje

Istočni front ne samo kao

vojnu kampanju, već kao jednu od

najsmrtonosnijih dugotrajnih ljudskih katastrofa

cijelog 20. stoljeća. Do kraja

1942. godine,

njemačke snage su prodrle duboko u

južnu Rusiju boreći se ulicu po

ulicu kroz Staljingrad u

nekim od najbrutalnijih urbanih borbi

ikad zabilježenih. Napredak se mjerio u

metrima, a ne u kilometrima, a vojnici su se

ponekad tjednima borili za

kontrolu nad jednom zgradom. Zatim je, u

studenom 1942.,

Crvena armija pokrenula Operaciju Uran,

masovni ofenzivni pokret koji je u

potpunosti izbjegao grad i umjesto toga napao

slabije rumunjske i mađarske snage koje su

štitile njemačke bokove. U roku od 4

dana, cijela njemačka 6. armija, gotovo

300 000 ljudi, bila je potpuno okružena.

Hitler je odbio odobriti povlačenje.

Naredio im je da izdrže pod svaku cijenu. Do

veljače 1943. godine,

ono što je ostalo od 6. armije

se predalo. Prvi put u ratu

njemački feldmaršal

predao je cijelu vojsku na bojnom polju.

Staljingrad nije samo koštao Njemačku

vojske. To ih je koštalo strateške

inicijative na cijelom Istočnom frontu, koju

nikada nisu u potpunosti povratili. Pet

mjeseci kasnije, Njemačka je posljednji

put pokušala preuzeti inicijativu kod

Kurska, masovnom ofenzivom osmišljenom da

otme sovjetski istureni položaj koji se probijao u

prvi plan. No sovjetska obavještajna služba

znala je da će napad doći mjesecima

unaprijed i iskoristila je to upozorenje za

izgradnju najutvrđenije

obrambene zone cijelog rata.

Slojevita minska polja, protutenkovski rovovi

i duboke rezerve postavljene

posebno za apsorpciju napada.

Rezultat je bio najveći tenkovski sukob

u povijesti i poraz toliko potpun da

Njemačka više nikada nije pokrenula veću

ofenzivnu operaciju na Istočnom frontu

do kraja rata. Od Kurska

nadalje, Crvena armija je

napadala sve do Berlina.

Pa zašto Zapad ne govori ni o čemu

od ovoga? Dio toga je jednostavna geografija.

Zapadni novinari i filmske ekipe imali su

pristup Zapadnom frontu, a ne

Istočnom. Dakle, sirovi snimci i

izvještavanje iz prve ruke koji su oblikovali

poslijeratno sjećanje jednostavno su bili iskrivljeni prema jednoj

strani rata. Dio toga je politika Hladnog rata

. Pripisivanje

središnje uloge Sovjetskom Savezu u porazu Hitlera postalo je

politički nezgodno na Zapadu

gotovo od trenutka završetka rata. Nekad

jučerašnji saveznik postao je današnja suprotstavljena

velesila, a dio toga je samo

narativna pogodnost. "Osvojili smo

plaže i pobijedili" je čišća priča za

ispričati nego što je saveznik kojem ćemo se suprotstavljati sljedećih 45

godina učinio većinu onih koji su umrli.

Ali, izostavljanje toga ne samo da

umanjuje vrijednost povijesti. To čini cijeli

rat fundamentalno težim za

razumjeti jer su se prave

prekretnice rata, njegov stvarni opseg i

stvarna ljudska cijena uglavnom dogodili

negdje gdje većina ljudi nikada nije naučena

tražiti. Svaka bitka sažeta u ovoj

epizodi, Staljingradska, Kurska, opsada

Lenjingrada, zaslužuje i dobit će

svoju vlastitu detaljnu analizu na ovom kanalu.

Bez holivudskog sjaja, bez prečaca, samo

stvarni razmjeri onoga što se dogodilo na

frontu koji je slomio Treći Reich. Ako

želite da vam se povijest ispriča u razmjerima kakvima se

stvarno dogodila, a ne u razmjerima koje je

Hollywood planirao, pretplatite se

jer ćemo se u sljedećoj epizodi detaljno baviti

Staljingradom, jedinom bitkom u kojoj je poginula

cijela njemačka vojska i preokrenula rat

u Europi.