Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
80% svih njemačkih vojnika koji su poginuli u
Drugom svjetskom ratu nisu poginuli na
Dan D. Nisu umrli u Normandiji.
Uopće nisu poginuli boreći se protiv Amerikanaca ili Britanaca. Poginuli su na frontu koji
većina ljudi na Zapadu nikada nije
detaljnije proučavala. Četverogodišnji
stroj za mljevenje mesa s pređenih 4000 km koji je odlučio
ishod rata u Europi prije nego što su
Saveznici uopće kročili u Francusku. Ovo
je Istočni front. I do kraja
ovog videa shvatit ćete zašto
toliko povjesničara smatra da je to zapravo
središte gravitacije Drugog svjetskog rata i
zašto Zapad o tome gotovo uopće ne govori
. Ako ste odrasli na ratnim
vesternima, znate iskrcavanja na plaži.
Znate za Bitku u Ardenima.
Vjerojatno znaš Pearl Harbor napamet.
To je rat koji je Hollywood odlučio ispričati.
Ali pogledajte kartu Europe tijekom
rata i nešto odmah postaje očito
. Borbe protiv
Njemačke odvijale su se uglavnom na fronti
otprilike 20 puta većoj od cijelog
zapadnoeuropskog ratišta u nizu
bitaka toliko golemih da su neke od njih
same prouzročile više žrtava nego što su
Sjedinjene Države pretrpjele tijekom cijelog
rata na svim ratištima zajedno. Ovaj
kanal postoji kako bi te priče ispričao na
pravi način. Ne da se izbriše Zapadni
front, već da se konačno da jednaka težina
frontu koji je zapravo slomio
leđa njemačkoj vojsci. Krenimo od početka
. Dana 22. lipnja 1941.,
nešto manje od 4 milijuna vojnika Osovine,
najveća invazijska sila ikad okupljena u
ljudskoj povijesti, prešla je na sovjetski
teritorij duž tri masivna
koplja. Sjeverno prema Lenjingradu,
središte prema Moskvi, južno prema
Ukrajini i naftnim poljima
Kavkaza. Ovo je bila Operacija Barbarossa
i po razmjerima ostaje najveća
vojna invazija ikad pokrenuta. Staljin je
više puta bio upozoren [glazbom] od strane vlastitih obavještajnih
službi, britanske obavještajne službe, čak i
od strane njemačkog prebjega koji je preplivao
graničnu rijeku nekoliko dana prije invazije,
posebno kako bi upozorio sovjetske stražare da
dolazi. Staljin je gotovo sve
to odbacio kao provokaciju, uvjeren da Hitler
neće riskirati rat na dva fronta dok
Britanija ostane neporažena na Zapadu.
Katastrofalno je pogriješio, a
prvi dani invazije to su
gotovo odmah jasno pokazali. U roku od tjedan dana,
njemačke oklopne snage napredovale su
dalje u neprijateljski teritorij nego što se
cijela njemačka vojska pomaknula u četiri godine
borbi tijekom Prvog svjetskog rata.
Sovjetsko zrakoplovstvo je uništeno u roku od nekoliko
sati, više od 1200 zrakoplova
uništeno je na tlu prije nego što su mnogi
piloti uopće stigli do svojih aviona.
Izgledalo je, tih prvih tjedana, kao
najbrži i najpotpuniji vojni kolaps
u modernoj povijesti. Evo broja
koji bi trebao preoblikovati sve što mislite da
znate o ovom ratu. Od otprilike
5,3 milijuna njemačkih vojnika poginulih
tijekom cijelog Drugog svjetskog rata,
povjesničari procjenjuju [glazba] da je oko 80%
poginulo boreći se upravo protiv Sovjetskog Saveza
, a ne protiv Amerikanaca, niti protiv
Britanaca. Crvena armija. Grad
Harkov je
tijekom rata četiri puta mijenjao vlasnika. Kursk je bio
uzrok najveće tenkovske bitke u
povijesti s više od 6000 tenkova
uključenih u jedan veliki
sukob. A Staljingrad, jedan jedini
grad, generirao je ukupne
procjene žrtava koje premašuju sve što su
Sjedinjene Države pretrpjele tijekom cijelog
rata na svakom pojedinom ratištu zajedno.
Ovo nije nejasna trivijalnost. Ovo je
vjerojatno odlučujuće poprište
Drugog svjetskog rata, a većina
mainstream dokumentaraca preskače [glazbu]
ravno pored njega na putu do
Normandije. Također je vrijedno shvatiti
da ovaj front nije bio samo veći, već se
vodio po fundamentalno
drugačijim pravilima od rata na
Zapadu. Hitlerove vlastite direktive za
kampanju izričito su je definirale kao
rat istrebljenja, a ne kao
konvencionalno osvajanje. Takozvana
Naredba komesara naložila je njemačkim snagama da
na licu mjesta pogube zarobljene sovjetske političke časnike, politika koja nema pravi
ekvivalent na Zapadnom frontu. Sovjetski
ratni zarobljenici tretirani su sa
sličnim zanemarivanjem osnovnog preživljavanja. Od
otprilike 5,7 milijuna sovjetskih vojnika koje je
Njemačka zarobila tijekom
rata, više od 3 milijuna umrlo je u
zatočeništvu
[glazba]
od gladi, izloženosti i potpunog
pogubljenja. Stopa smrtnosti koja zasjenjuje ono što su
njemački zatvorenici doživjeli u američkom
ili britanskom pritvoru. I
samo opsada Lenjingrada trajala je gotovo 900 dana, a
procjene o civilnim smrtnim slučajevima od
gladi premašuju 600 000 ljudi u jednom
gradu od gladi, a ne od borbi. To je
dijelom razlog zašto toliko povjesničara opisuje
Istočni front ne samo kao
vojnu kampanju, već kao jednu od
najsmrtonosnijih dugotrajnih ljudskih katastrofa
cijelog 20. stoljeća. Do kraja
1942. godine,
njemačke snage su prodrle duboko u
južnu Rusiju boreći se ulicu po
ulicu kroz Staljingrad u
nekim od najbrutalnijih urbanih borbi
ikad zabilježenih. Napredak se mjerio u
metrima, a ne u kilometrima, a vojnici su se
ponekad tjednima borili za
kontrolu nad jednom zgradom. Zatim je, u
studenom 1942.,
Crvena armija pokrenula Operaciju Uran,
masovni ofenzivni pokret koji je u
potpunosti izbjegao grad i umjesto toga napao
slabije rumunjske i mađarske snage koje su
štitile njemačke bokove. U roku od 4
dana, cijela njemačka 6. armija, gotovo
300 000 ljudi, bila je potpuno okružena.
Hitler je odbio odobriti povlačenje.
Naredio im je da izdrže pod svaku cijenu. Do
veljače 1943. godine,
ono što je ostalo od 6. armije
se predalo. Prvi put u ratu
njemački feldmaršal
predao je cijelu vojsku na bojnom polju.
Staljingrad nije samo koštao Njemačku
vojske. To ih je koštalo strateške
inicijative na cijelom Istočnom frontu, koju
nikada nisu u potpunosti povratili. Pet
mjeseci kasnije, Njemačka je posljednji
put pokušala preuzeti inicijativu kod
Kurska, masovnom ofenzivom osmišljenom da
otme sovjetski istureni položaj koji se probijao u
prvi plan. No sovjetska obavještajna služba
znala je da će napad doći mjesecima
unaprijed i iskoristila je to upozorenje za
izgradnju najutvrđenije
obrambene zone cijelog rata.
Slojevita minska polja, protutenkovski rovovi
i duboke rezerve postavljene
posebno za apsorpciju napada.
Rezultat je bio najveći tenkovski sukob
u povijesti i poraz toliko potpun da
Njemačka više nikada nije pokrenula veću
ofenzivnu operaciju na Istočnom frontu
do kraja rata. Od Kurska
nadalje, Crvena armija je
napadala sve do Berlina.
Pa zašto Zapad ne govori ni o čemu
od ovoga? Dio toga je jednostavna geografija.
Zapadni novinari i filmske ekipe imali su
pristup Zapadnom frontu, a ne
Istočnom. Dakle, sirovi snimci i
izvještavanje iz prve ruke koji su oblikovali
poslijeratno sjećanje jednostavno su bili iskrivljeni prema jednoj
strani rata. Dio toga je politika Hladnog rata
. Pripisivanje
središnje uloge Sovjetskom Savezu u porazu Hitlera postalo je
politički nezgodno na Zapadu
gotovo od trenutka završetka rata. Nekad
jučerašnji saveznik postao je današnja suprotstavljena
velesila, a dio toga je samo
narativna pogodnost. "Osvojili smo
plaže i pobijedili" je čišća priča za
ispričati nego što je saveznik kojem ćemo se suprotstavljati sljedećih 45
godina učinio većinu onih koji su umrli.
Ali, izostavljanje toga ne samo da
umanjuje vrijednost povijesti. To čini cijeli
rat fundamentalno težim za
razumjeti jer su se prave
prekretnice rata, njegov stvarni opseg i
stvarna ljudska cijena uglavnom dogodili
negdje gdje većina ljudi nikada nije naučena
tražiti. Svaka bitka sažeta u ovoj
epizodi, Staljingradska, Kurska, opsada
Lenjingrada, zaslužuje i dobit će
svoju vlastitu detaljnu analizu na ovom kanalu.
Bez holivudskog sjaja, bez prečaca, samo
stvarni razmjeri onoga što se dogodilo na
frontu koji je slomio Treći Reich. Ako
želite da vam se povijest ispriča u razmjerima kakvima se
stvarno dogodila, a ne u razmjerima koje je
Hollywood planirao, pretplatite se
jer ćemo se u sljedećoj epizodi detaljno baviti
Staljingradom, jedinom bitkom u kojoj je poginula
cijela njemačka vojska i preokrenula rat
u Europi.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.