Original subtitles

Moj je stari išao slušati nekog propovjednika.

Postavili bi ogroman cirkuski šator.

Svako toliko poveo bi me sa sobom.

To je bilo jedino što smo radili zajedno.

Možda mu se sviđalo jer nije morao pričati sa mnom.

Što ja znam.

Ne sjećam se koliko sam imao godina,

ali sam već prozreo propovjednika.

Volio sam ga slušati.

Zvao se Billy Grace.

Znao je očarati ljude.

Tristo ljudi upijalo je njegove riječi. I to svaki put.

Na kraju propovijedi nije morao tražiti novac.

Ljudi su mu ga sami htjeli dati.

Dodavali su košaricu i ubacivali novac.

To su bili radnici koji su jedva preživljavali.

Svoj teško zarađeni novac dijelili su Billyju Graceu.

Pomislio sam kako su naivni.

Dodavali su košaricu.

Do mene je došla puna novca. Toliko gotovine još nisam vidio.

A onda je moj otac u nju ubacio novčanicu od dvadeset.

Nisi ga poznavala, ali vjeruj mi, od njega nisi mogao dobiti ni centa.

Radio je u tvornici konzervi. Cijeli je tjedan nosio istu košulju.

Nije bio škrt, samo bez prebijene pare.

Tražio bih ga dva dolara za sladoled.

Pogledao bi me kao da ga tražim bubreg.

Kad sam vidio kako je lako dao tu dvadeseticu...

Znao sam da je naivan kao i ostali.

Za taj novac dobio bih deset korneta.

Kad mi je dodao košaricu, u njoj je bilo već oko 700 dolara.

Pretpostavio sam da im 20 dolara neće nedostajati.

Kad sam dodao košaricu dalje, uzeo sam starom tu dvadeseticu.

Nisam htio da Billy Grace dobije moje kornete.

Uglavnom, stari me vidio.

Nakon propovijedi primio me za vrat i odvukao do Billyja Gracea.

Morao sam mu vratiti novac.

Billy nije bio ljut. Ali ja sam bio ponižen.

Kad smo se vratili kući, prebio me remenom.

Cijeli mjesec nisam smio van.

Takav bijes još nisam osjetio.

Nisam bio ljut na Billyja. Njemu sam se zapravo divio.

Bio sam ljut na starog,

jer je davao novac koji nije imao, i zato što je bio naivan.

Te noći iskrao sam se van.

Pored šatora bila je prikolica. Ušao sam kroz prozor.

Ukrao sam sve milodare.

942 dolara.

To mi je bio prvi pravi plijen.

S ocem više nikada nisam nigdje išao.

Prvi put čujem tu priču.

Očito sam je zaboravio.

U dvije godine u zatvoru svačega se sjetiš.

Koliko si imao godina? -Osam ili devet.

Sjećaš li se mog prvog posla?

Sjećam se onog trika, da. -Kod trgovačkog centra.

Bila sam ludo nervozna.

Znam. Ali tajming ti je bio odličan.

U pravom trenutku stala si pred onu majku.

Stvarno je mislila da si pala.

Koliko si digla, 150? -Ne, 220. Molim lijepo.

Tako je.

Koliko si imala godina?

Sedam.

Što ćemo s Randovom? Pametnija je nego što bih volio.

Da, ali pristat će na dogovor.

Vjeruješ joj?

Ne.

Niti joj ne moram vjerovati. Znam što želi.

Tome si me ti naučio.

PREMA ROMANU MARISSE STAPLEY

Razumijete da su vam pročitana prava i da ste se odrekli odvjetnika?

Da. -Ako dobijem toplo piće,

smatrat ću te toplom osobom. Tako su te učili zar ne?

Novac je zaista na kripto računu. Trebam sigurnosni ključ.

Nismo još dotle stigli.

Ne?

Dobro.

U redu, slušam.

Potpuni imunitet i smanjena kazna za mog oca.

Za to nema dovoljno novca.

Još ni ne znaš što nudimo.

Nudite?

Zaboravi, Johne. Nemaš ništa što bi me zanimalo.

Za tebe smo nas dvoje ista osoba. -Varaš se. Ti si bio mamac.

Za sat vremena vraćaš se u zatvor.

I ti ćeš iza rešetaka ako mi ne ponudiš nešto bolje.

Dobar govor. Samo mi se ne sviđa stil.

Rekao bih da si ga već uvježbala. Možda čak i u ovoj sobi.

Ako blefiraš, morala bi se više potruditi.

Nisam se obratila tebi. Nastavi.

Mogu ti predati Priscillu. -To ne možeš jamčiti.

Možda ne, ali nemate bolju opciju.

Obje znamo da to nisam bila ja. -A onda si ukrala novac.

Ne možeš pucati na mene i misliti da mi možeš naređivati.

Nisam pucala. -Kad budeš svjedočila, točno to i reci.

To je glupost. -Za što ih možemo optužiti?

Nezakonitog poslovanja, pranja novca, internetske prijevare,

krađe vladine imovine, urote, krađe identiteta.

I to nipošto nije sve.

Da ne zaboravimo i tvoju jurnjavu po La Jolli.

To je doživotni zatvor.

Doživotni zatvor.

Lucky.

Do smrti ćeš biti u zatvoru.

Budući da ste ti i kći ista osoba, ne vraćaš se u Lompoc.

Poslat ću te u strogo čuvani zatvor u Florenceu.

Jesi li već čuo za njega?

Znam da jesi.

Kako ga zovu, Gates?

Alcatraz Stjenjaka. -Tako je.

Gdje se u ćeliji boravi čak 23 sata dnevno.

Jebi se. -Što si mi rekla?

Jebi se.

Kako god.

Čekaj.

Što želiš od mene?

Dovedi mi Priscillu i Whittakera.

Što?

Whittaker mora osobno preuzeti novac.

Nikada se ne izlaže. Samo tako može poreći umiješanost.

Znači, razumiješ moj problem.

Želiš da umre?

Htjeli ste nagodbu.

To vam i nudimo.

Glupost. Priscilla ti može predati cijelu operaciju.

Gates, odvedi Johna u kuhinju.

Na zakusku.

Ne, hvala. Nisam gladan. -Jesi, jesi.

Kako da znam da me nećeš opet zajebati?

Ne možeš.

Radila sam svoj posao.

Pa iako morala prekršiti obećanje dano kradljivici.

IZLAZ

Ni ne pomišljaj na to. -Na što?

Gledaš gdje su izlazi. -Iz navike.

Ali bez kćeri ne idem nigdje.

Da si htio, već bi nestao. -Majstor prevara ne može iz vlastite kože.

Ne sviđa mi se taj izraz. Samo sam običan prevarant.

Ima li razlike? -Majstorstvo sugerira stvaranje.

Ja ne stvaram ništa. Radi se samo o preživljavanju.

Preživjeti se može i drugačije. -Za mene to ne dolazi u obzir.

Samo ti sebe uvjeravaj.

U Lompocu nema krafni.

Hoćeš li? Daj, molim te. Panduri obožavaju krafne.

Nisam pandur.

Samo ti sebe uvjeravaj.

Zašto osuđeni zatvorenik jede krafne u mom uredu?

Iza mojih leđa otišla si u Ministarstvo

i izvukla Johna Armstronga iz zatvora!

Nisam ti radila iza leđa. -Nego što?

Zaobišla sam birokraciju. -Poštivanje šefova je birokracija?

U tome je tvoj problem. -A ti se previše zamaraš procedurama.

Pazi se, Billie. Mogu te istog trena poslati kući.

Ono je Luciana Armstrong.

Lovila sam je cijeli tjedan. A sada je imam.

Johna Armstronga iskoristila sam kao mamac.

Osim toga, imaju 10 milijuna dolara ukradenih od poreznih obveznika!

Tvrdiš, dakle, da cilj opravdava sredstvo?

Tako je. Opravdavat će kad ulovim Priscillu i Whittakera.

Glupost! Ne može ti dati Whittakera!

Mislim da može!

Kershaw. Bio je prisutan pri uhićenju.

Očito je napredovao.

Očito. -Niste si baš najdraži, a?

Dvije su mogućnosti.

Ako se Rand vrati sama, mi držimo konce u rukama.

Ali ako on dođe s njom,

po hitrom postupku vratit će me u zatvor.

Stvarno misliš da će uspjeti? -Da.

Riskiraš svoj posao.

Sad će se vidjeti.

Samo je nemoj naljutiti. -Ti to govoriš meni?

Ja ću pričati. -Rekao bih da si...

Tata. -Da. U redu.

Vaš šef ne djeluje sretno. Bismo li trebali razgovarati s njim?

Jesmo li se dogovorili?

Uz tebe smo.

Ali ne mogu zajamčiti nižu kaznu Johnu. Nazvat ću par ljudi.

U redu. Pričekat ćemo.

U međuvremenu nazovi Priscillu i dogovori sastanak.

Ne može je nazvati. Mora je posjetiti.

Preko telefona ne razgovara o poslu.

To nitko ni ne traži od nje.

Povjerovat će mi samo ako me bude gledala u oči.

A što ako ti ne povjeruje? -Povjerovat će.

Meni je još više stalo do toga da to uspije.

U redu. Pokušat ću pronaći suca koji će biti spreman na suradnju.

Vas dvoje idete u hotel.

Cijelo vrijeme neka pred vratima budu čuvari.

Nećemo pobjeći.

Kakvo olakšanje. Onda nam čuvari ne trebaju.

Želim dogovor u pisanom obliku. Ovjeren. I da ga potpišete i ti i Kershaw.

Je li to sve?

Da.

Hvala.

Smjestite se udobno. Ovdje ćete biti dok sve ne završi.

Baš divno.

Znam da ne moram ni reći da ću biti ispred vrata.

Hvala. Ako budemo što trebali, pokucat ćemo.

Samo izvolite.

Jesi li dobro?

Da.

Nisam više naviknut na tišinu i prostor.

Htio bih uživati u ovom trenutku.

Ne vraćaš se tamo.

To još ne znamo.

Ja znam.

Sjećaš li se kad si mi pričao o moru?

Rekao si da ga neki nikada ne vide,

ali mi hoćemo.

Često smo se selili.

Jednog dana bismo prestali.

Ne zato što bismo htjeli. Ponestalo bi nam kopna.

"Jednog dana, Lucky,

hodat ćemo bosi po pijesku i promatrati prostrano more.

Konačno ćemo se smiriti."

Spremna sam smiriti se.

Idem pod tuš. Izlazim tek kad ponestane tople vode.

Danas si joj zapaprila.

Randovoj.

Bilo je savršeno.

Imala sam adut. -Novac?

To je točno. Ali imala ga je i ona.

Njezin ured, suradnici.

Kad ti je zaprijetila zatvorom...

Većina bi popustila i prihvatila lošiji dogovor.

Odlično si to odigrala. Mislila je da ima kontrolu.

Ponosan sam na tebe, mala.

Kakav je plan?

Kako to misliš?

Whittakera i Priscillu ćemo zamijeniti za slobodu.

Mislim u vezi s novcem.

Nemam plan. Novac je dio dogovora.

Sve dok nije.

Ne.

Lucky? -Ni ne pomišljaj na to.

Naravno da hoću. Novac je moj.

Ne možeš im ga samo tako dati. -Ne dajem ga. Kupujem nam slobodu.

Tko bi htio biti slobodan, a bez prebijene pare? -Ja.

Barem popričajmo o tome. -Nećeš mi ovo upropastiti. Nama.

Ne ovaj put. Ne.

Kako to misliš? Zašto bih upropastio?

Jer to stalno radiš.

Cijeli moj život.

Bježimo, žicamo, varamo. Kad dobijemo nešto dobro,

što bi moglo potrajati i pružiti mi malo stabilnosti,

ti postaneš pohlepan i sve padne u vodu.

Glupost!

Znaš li uopće kako je bilo odrastati s takvim ocem?

Imaš li ikakvog pojma kroz što sam prolazila?

O čemu ti pričaš? Imala si predivno djetinjstvo.

Znaš li koliko bi djece htjelo tako odrastati?

Šališ se, valjda. -Koliko bi se očeva

toliko bavilo tobom, iz dana u dan, godinu za godinom?

Da ti pomognem. Nijedan.

S osam godina vidjela si i znala više od većine studenata.

Uvijek sam bio uz tebe. -Samo sam tebe i imala.

Bila sam sama.

Bila si sretna. -Tata.

Ne znam kakvim se to lažima tješiš zadnjih godina,

ali nećeš me uvjeriti da nisi bila sretna. Vidio sam te.

Vidio si ono što si htio vidjeti.

Kad god sam ti pokušala reći što želim,

recimo dom, sobu ili prijatelje, ti bi promijenio temu

ili bi se toliko naljutio da bih radije odustala.

Trebala sam ići u školu,

učiti matematiku, zaljubljivati se u dečke.

Umjesto toga, pomagala sam ti u spletkama i prevarama.

Svake se noći budim uvjerena

da ćeš dotrčati i reći mi da moramo ići,

jer nisi platio stanarinu ili si izgubio na kartama.

Bilo me je strah.

Na smrt sam se bojala da će te zatvoriti,

a da ću ja ostati sama.

Znaš li koliko me ljudi mrzi?

Mrze me, a da ni ne znaju kako se zovem.

Lucky... -Ne zovem se tako!

Bio si potpuno uvjeren da ćemo uspjeti, ali nismo.

Naravno da jesmo!

Dobili smo 10 milijuna koje ti želiš odbaciti.

Koje si ukrao gangsteru?

Zbog toga smo u ovoj gabuli. Isto kao i prije dvije godine.

I ovaj put moram te spašavati od tebe samog.

Što? Nikoga ti nisi spasila. Uhitili su me.

A tko je FBI-ju dao dokaze protiv Priscille?

Ti?

Bio si previše upleten.

Whittaker te se htio riješiti.

Zato sam surađivala s Rand.

Prijavila si me? -Ne tebe. Priscillu.

Znala si što će biti. -Rekla je da će samo ona ići u zatvor.

Vjerovala si joj? -Da.

Kakva glupača!

Ti...

Sve si mi oduzela.

Umoran sam.

Idem spavati.

Tata.

Misliš da si dorasla ovome, ali jednom si već izdala Priscillu.

Zato će agenti biti u blizini. -Moram ići sama.

A ja se moram pobrinuti da ćeš se vratiti.

Imaš GPS u autu i agente za petama. O tome nema pregovora.

Jeste li morale malo popričati o starim vremenima?

Očito si mu rekla.

Nećemo sad o tome.

Ni u snu. Imam li što za potpisati?

Ovo.

Tako.

Odvezite me natrag u hotel.

Ostat ćeš tu dok se ona ne vrati.

Gates će ti predstaviti ekipu koja će te odvesti u Malibu.

Sastanak neka bude u hotelu Regency. Jesi li razumjela?

Jesam. -Možeš ići.

Vidimo se.

Opet si je uvukao u takav život.

Prestani. Ne pretvaraj se da ti je stalo.

Samo je želiš iskoristiti.

Kao i prije dvije godine, kad si je izigrala.

Bez oklijevanja šalješ je u opasnost.

Imate li vi djece, agentice?

Kladim se da je tako ambicioznoj ženi posao uvijek na prvom mjestu.

Posao je važan.

lako to za vas nije posao, već poziv, zar ne?

Svi ste vi isti.

Kladim se da vas vaša djeca mrze.

Vjerojatno to nije obična tinejdžerska mržnja, nego nešto dublje.

Mržnja jer ih je mamica cijeli njihov život

stavljala na drugo mjesto.

Jesam li u pravu?

Možda nam je to zajedničko. -Što?

Posao nam je važniji od djece.

Ali postoji razlika.

Ja svoje dijete nisam pretvorila u robu.

U pravu ste.

Boli me briga.

Ali ako joj se nešto dogodi...

neću se sekirati.

Tamo je zbog tebe. Zbog tebe.

Potpuno si sam kriv.

S tobom nikada nije dosadno.

Mogu li do nje? -Kako znaš da je kod kuće?

Zato što si ti ovdje.

U konjušnici je.

Kako si ga pronašla?

Cary mi je ostavio tragove.

Ali trebalo mi je da shvatim.

Stvarno si pametnija.

Nisam se dala izigrati.

Dušo, otac te od malena izigrava.

Barem me nije opljačkao.

Ne, Cary jest.

Bezvrijedni muškarci naša su slaba točka.

Bio ti je sin.

Da, voljela sam ga.

Ali budimo iskrene. Nije ti bio ni do koljena.

Samo napominjem.

Možda ti se zato i svidio.

Voljela sam ga.

U našem svijetu ljubav je luksuz.

Ako to dosad nisi znala, sada znaš.

Ne živim u tvom svijetu. -Naravno da živiš.

Donedavno si mislila da si ga se riješila, a sad si opet tu preda mnom.

I ja sam se u mladosti tako zavaravala.

Vjerovala sam da mogu postati netko drugi, netko bolji.

Ali morala bi nešto znati.

S vremenom shvatiš da kamo god pošla, ti si tamo.

Ne bježiš od određenog mjesta ili života, Lucky.

Bježiš od same sebe.

A čak i ako ti se ne sviđa to što jesi, ne možeš pobjeći od sebe.

Vjerojatno znaš da je to istina.

Da. Možda imaš pravo.

Ili to sama sebi govoriš kad si potpuno sama u svojoj vili

kako bi opravdala svoje postupke.

Pretvorit ćeš se u mene prije nego što misliš.

Gdje je moj novac? -Na sigurnom.

Dobro. U čemu je kvaka?

Nema je. Ne želim novac.

Onda mi ga daj i odlazi. -Neću. Novac je Wayneov.

Želim mu ga osobno predati.

Ja ću mu ga predati.

Ne. Ja želim.

On se ne sastaje s ljudima. -Sa mnom hoće.

Balavice. Nećeš ti postavljati uvjete Wayneu Whittakeru...

Danas hoću.

Želim ga pogledati u oči i reći mu da smo završili.

Kupit ću si slobodu i život.

Njegovim novcem?

Baš me zanima kako će to prihvatiti.

Ja ga mogu uvjeriti.

U redu. Onda i ti dođi.

Neće nasjesti. -Hoće. Ako ga ti uvjeriš.

Ovo nisu pregovori, Priscilla.

Ako mu novac ne mogu predati osobno, neće ga ni dobiti.

Ne vjerujem ti.

Nije me briga.

U redu. Nazvat ću ga.

Sutra ujutro.

Hotel Regency. Znaš gdje je? -Znam, ali nećemo se naći tamo.

Zašto ne? -Prvo zato što si ti to predložila.

Ako se uopće pojavi, on će odrediti mjesto.

Nadam se da se možeš prilagoditi.

Očekujem tvoj poziv.

Nešto mi zaista ne da mira.

Kako si znala da je Cary u La Jolli?

Wayne ga je našao.

Kao što će naći i tebe ako ga zajebeš.

Kao što rekoh, ne možeš pobjeći od sebe.

Jeste li vidjeli koliko je sati? -Jesam.

Znam da želite provjeriti GPS. -Nema potrebe.

Stvarno mislite da će nam ići na ruku?

Kako ste se slagali sa svojim ocem, Gates?

S ocem? -Da.

Dobro.

Onda to ne biste razumjeli.

I, kako je prošlo? -Dobro.

Mislim.

Misliš?

Dogovorit će se.

Vrijedi ono za hotel? -Što se toga tiče...

Ispitivala me je.

Da sam inzistirala, znala bi da je zamka. -U redu. Gdje ćete se naći?

Javit će mi.

Morat ćemo improvizirati. Žao mi je.

Ovdje pričekaj. Moram nekoga nazvati.

Hvala.

Je li zagrizla mamac?

Jest.

Je li te izbacila iz takta?

Uvijek to napravi. -Dobro znam kako ti je.

Idem pod tuš.

Hej.

Tvoja mama je umrla i...

Ostao sam sâm s malim bićem.

Nisam bio spreman.

Nisam znao što ti treba. Pa sam napravio jedino što sam znao.

Naučio sam te preživjeti u životu u kojem si se rodila.

Tek mnogo kasnije shvatio sam,

da te nisam smio učiti kako preživjeti u takvom životu,

već kako pobjeći iz njega.

Trebao sam ti pružiti bolji život.

Ona bi to učinila.

Uglavnom, jako mi je žao, mala.

Žao mi je jer tek sada shvaćam kako sam loš otac.

Nisam ti ono trebala reći. -Imala si pravo.

U vezi svega.

Tata. -Uvijek sam bio ponosan na to

što mi sličiš.

Ali još sam ponosniji

što mi u određenim stvarima uopće ne sličiš.

Bolja si. U svakom pogledu.

Htio bih ti reći...

Nije stvar u tome da te nisam dovoljno volio.

Volio sam te. Volim te, i uvijek ću te voljeti.

Molim?

Da.

Da, sjećam se gdje je to.

U redu.

Da?

Da.

Gates?

Da? -Nazovi šeficu.

Sve je tako otvoreno.

Samo jedan ulaz i izlaz. Agenti se nemaju gdje sakriti.

Ne.

Whittaker je izabrao mjesto. Namjerno.

Samo ti i Kershaw idete s njom?

Da. Pojačanje će biti par kilometara dalje.

Slažete li se s tim?

Kako je, tako je.

Izvolite.

To je sve? -Da. Mikrofon u gumbu čuje sve.

Slušat ćemo i snimati.

Mogu li dobiti visinu? -Što?

Super, hvala.

Ovo je telefon. Instalirali smo aplikaciju za transakciju.

Whittaker mora uzeti telefon i prijaviti se u račun.

Tada ćemo djelovati. Je li jasno?

Da. -Dobro.

Idemo do terminala da provjerimo okolicu.

Ja idem s vama. -Ne ideš.

Ne poznajete ih kao ja.

Trebao bi biti u zatvoru. Ako te vide, znat će da je zamka.

Rand. -Ovdje ćeš čekati.

Agent Gates bit će pred vratima. Budeš li pravio probleme, upucat će te.

U redu. Možete li nam dati minutu?

Idemo, Gates.

Ne poznaješ Whittakera, zar ne? -Ne.

Nešto moraš znati.

S Priscillom on ima kompliciran odnos.

Znam da su prije par godina bili par. -Da, ali ne mislim na to.

U njegovoj blizini ona potpuno poludi.

Nešto na njemu podsjeća je koliko je nesretna.

Ne znam to objasniti.

Kad je pokraj njega, nešto joj se pomakne u glavi.

lako je opasna, i to jebeno opasna,

u njegovoj blizini još je opasnija.

Krasno. -Ne ispuštaj je iz vida.

lako Whittaker povlači sve konce,

ako želiš znati što se događa, promatraj nju.

Razumiješ? -Da.

Volio bih da mogu ići umjesto tebe.

A ja ne bih. -Ne?

Ne.

Ovo mi ide bolje nego tebi.

Ako krene po zlu, agenti neće biti dovoljno brzi.

Bit ćeš prepuštena sama sebi.

Znam.

Ja ću biti tu.

Znam.

Jesi li spremna? -Jesam.

U redu, idemo.

Uđi unutra.

Sve će biti u redu.

Lako je tebi reći.

Jesi li oduvijek htio biti savezni agent?

Prvo sam bio marinac. -Nemoj me jebati.

Dvaput sam bio u Afganistanu.

Kad sam se vratio, imao sam osjećaj da nisam ništa postigao.

Ali bio sam obučen.

Platili su mi faks, pa sam pomislio da bih mogao raditi nešto korisno.

Eto vidiš, mene čuvaš.

Svijet je kompliciran.

Hvala ti na tvojoj službi.

Jebi se. -Ozbiljno mislim. To nije mala stvar.

Služio si višoj svrsi.

Ja se nisam rodio sa željom da pomažem drugima.

Jesi li oduvijek htio biti kradljivac? -Zanimljivo je da u meni vidiš lopova.

Stvarno nisam uzoran građanin,

ali nikad se nisam smatrao lopovom.

Ukrao si nekoliko milijuna dolara.

Pa, da. -Zatim si ukrao još i ukradeni novac.

Je li to krađa ako je već ukraden? -Da. Rekao bih da se računa.

Ti najbolje znaš.

Što si onda mislio da jesi, ako ne lopov?

Što ja znam. Očito nisam razmišljao o tome.

Bavio sam se drugim stvarima.

Namjeravao sam prestati.

Imao sam hrpu planova.

Da?

Što se dogodilo?

Svijet je kompliciran.

Točno.

Možda sam varao.

Jesi li to čuo?

Nisam.

Chessir, ovdje Gates. Kakvo je stanje?

Chessir, ovdje Gates. Javi se.

Ovdje me pričekaj.

Gates?

Gates!

Gates!