Original subtitles

Henry, upravo je stigao iz Londona.

- Hajde hajde! - Čekaj malo. Upravo sam stigao.

Ups!

Povjerenice...

Je li danas svečani dan?

Nemoj. To je dan kao i svaki drugi. Jer?

A svi ti ljudi i automobili? Nije bilo stranke bez razloga i razloga.

Siromašni trebaju razloge. Ni bogati.

Zabavljaju se i to je to.

Možda bismo i mi željeli biti poput njih. Barem jedan dan u godini.

U godini, s "N".

Svejedno, već smo jednog dana u godini poput njih, a možda ćemo taj dan biti bogatiji.

- Božić. - Ne, 31. ožujka,

kada radimo račun dobiti i gubitka, jer oni plaćaju poput nas,

... a može biti i nešto manje. - Kamo sreće!

Ne... ne zavidim im.

- Plus, žao mi je. - Mogu li pitati zašto?

Jer s toliko zabava nikad se ne zabavljaju...

Barem vjerujemo u nešto: dužnost, lutrija, pokretne stepenice...

Borimo se cijelu godinu, ali na zabavama je to ludo.

Prošle godine sam u Zagarolu napravio 300 scoponija.

Osim toga, imamo djecu, obitelj... imaju ih i oni.

Štoviše, obično ih imaju više.

Vjenčaju se da bi se razveli. Razveli su se da bi se vjenčali.

Djeca iz prvog braka, drugog, braka bez djece...

djeca bez braka...

- Jadnici... - Jadnici, dobro sam rekao.

Uzgajaju više od muznih krava.

Ispravite me ako griješim, povjerenice, ali mislim da ste jedan od onih koji misle...

... Novac ne donosi sreću. - Ne, Tognon.

Također je potrebno. Ali morate znati cijeniti,

ako izgubite osjećaj vrijednosti, gotovo je.

- Da! - Da.

Pričekaj trenutak...

- Francuska! - Mauro!

- Mogu li posuditi tisuću lira? - Da.

- Htio sam ti dati ružu. - Hajde, Franca, dođi.

Izgled! Kako si?

Tko zna koliko novca ima ovaj jadnik.

- Možda ga je ostavio kod kuće. - Dobro ste shvatili ton, ali ne i melodiju,

... jer taj nema ni lipe. - A od čega živiš?

Krađe. Krađa vulgarno. Ali kako ima naslov, oni ga podržavaju.

Štoviše, smatraju da je to smiješno i originalno.

Ali ima još... ako netko od ovih ubije momka,

pokušajte ga uhititi pa ćete vidjeti što će se s njim dogoditi.

Jer s 5 milijardi kapitala, pištolji se sami pale.

Ubojstvo se pretvara u žalosnu nesreću. Pokolj. Sramota.

- To je zato? - Zašto?

"Ovo je volja onih koji drže vlast" (* Dante Alighieri)

Pretpostavimo da će netko od njih nekoga ubiti, ne boji se riskirati da bude uhićen.

Jesu li siromašni ili nisu?

Dobra filozofija, povjerenice. Računa li se?

"A da mi nije još uvijek zabranjeno poštovanje svetih simbola...

... da ste već uživali u prošlom životu, bavio bih se težim uvjetima ".

- Oprostite, povjerenice, ne razumijem. - Dovraga, kut 19. (* Dante Alighieri)

Vratim se u ured, ako trebate, nazovite.

Na narudžbe.

Draga, što radiš? Pomakni se, inače će svi spavati!

Dječaci! Hoćemo li u disko?

Da? O da...

- To je Gio, iz Pekinga! - Tata, iz Pekinga!

Giogione, draga. Ne, čujem te jako dobro!

Čak i da ste iz Portorotonda, tako biste dobro čuli!

Jeste li rekli djevica? Pa čak i? A jeste li bili prvi?

Vidite, poput Marka Pola!

Kaže da je tržište potpuno djevičansko i da će se on pobrinuti za njega.

Da, žalim što nisam otišao, ali...

Da, znam, rekli su mi da je Kina dosadna, da su svi isti...

s tim malim očima...

Možete prodati sve, osim nuklearne bombe, koju već imate.

Tako malo?

- Automobili, nula. - To je božanstveno!

Ali nemoj se podcjenjivati, draga.

Ako netko može prodavati mandarine u Kini, to ste vi!

Sve su iste kao one razvodne ploče... Ćao, dušo.

A onda, ljudi moji, preostaje samo nazdraviti za ogromno kinesko tržište!

- Živjela Kina! - Mao!

- Živjela Kina! - Ne pretjerujmo!

- Koji idiot!

Grci su napali Troju. Sada "troje" (kurve) napadaju Grke.

Jadni Theo. Uvijek nesretnik.

Danas gips, sutra lijes.

Znate što kažu, zar ne? Da je to tvoja supruga.

Znate li da ste odvrnuli maticu kotača?

I Ferrari je završio u plastu sijena. Ovaj put

je spašen, ali tri nesreće u šest mjeseci...

Već je došlo do takve krajnosti da se oklade prihvaćaju.

Kladimo se da će umrijeti prije kraja godine i platiti 7 prema 1.

Zašto se ne kladite?

Ne znam sviđa li mi se ova zabava ili ne.

- Tebi se sviđa? - Do nedavno mi se sviđalo.

- Počelo je s nečim zabavnim, Maovim. - Da, ali sada je zaustavljeno.

Ali volim vidjeti ove dječake kako plešu. Jeste li vidjeli kako plešu?

Uvijek trče kao čimpanze. Vidiš kako im ide s glavom?

- Koliko si star? - 45.

A kad misliš sazrijevati? Sa 84?

Ah, zašto... Zašto si vidio da imam ruku?

- Šest. - Nemoj... koračati.

Vidim!

- Žao mi je. - Zajebi ovo. Odakle sada toliko?

- Odustaješ li? - Pričekaj minutu.

Slušati. Želim ti nešto reći.

Hajde, ovo nije vrijeme za šalu. Čekati.

Mirno smireno. Imate li novca da mi posudite?

Kao? Kad bih vam dao sve jutros!

Žao mi je, dušo, previše je, ne mogu ti ga dati.

Nadam se da će se tata vratiti iz Pekinga.

Nino! Izgled.

Ah da da. Hajde, Mindy.

- Laku noć, Vitozzi. - Laku noć draga.

- Sjećaš li me se? - Što moram upamtiti?

- Poznajete li moju ženu? - Drago mi je, gospođo.

- Htio sam te podsjetiti na taj posao. - Uvijek poslovno, dečko!

Razgovarate li o poslu do noći?

Ne igraj. Htio sam te predstaviti svom prijatelju iz Chemicala.

Od kemijske? Ja sam jedini izvoznik. Nemam konkurenata.

Ne znam tko bi mogao...

- Ali izvoz je skup. - Nije za mene. Koristim vlastite brodove.

Ali u Africi je radna snaga vrlo jeftina. Bolje je "in situ" od izvoza.

To je moj suprug htio reći.

To je logično, ovo su argumenti! Divna ženska logika!

- Ali duboko u sebi to je moja ideja. - Ali ona objašnjava bolje!

- Piće? - Već jesam!

- Zaplešimo! - Sa zadovoljstvom.

- U međuvremenu napišite da ćemo se vidjeti kasnije. - Tako je!

- Evo, Mindy. Još jedan seronja. - Ne razumijem!

- Dođi, kamo ideš? - Ne hvala. Povrijeđuješ me.

Ah, ozlijedim li te?

Zaboravio si da si me ti ispustio kao zrelo voće...

Kakva lijepa vremena kad sam te pitao: "Silvia, voliš li me?"

A vi ste rekli: "Ne znam!"

"Idi u sranje", odgovorio sam.

Ne igraj! Znate da su mi dani prazni.

- Bez seksa. - O da?

Učinite nešto dobro: idite na posao.

Ali što kaže, ja, posao? Kakva vulgarnost! Ne igraj.

Sjetite se Giorgiona u Kini, jadnica djeluje kao luda.

- Tvoj Giorgioni? - Da, u Kini.

Jadna Kina.

Nadalje, nije baš vrlo osjetljivo od vas što trenutno govorite o svom suprugu.

Zar nije ostalo ljubavi za mene?

- Držite me čvrsto. - Jaka?

Ljubavi moja... jača!

Moja ljubav!

- Silvia! Znate što se dogodilo? - Oprostite.

- Luigi, mogu li popiti piće? - Da, mogu li pomoći.

Ma majko moja!

Naušnica! Gdje je nestala moja naušnica?

Preuzmi glazbu! Zastanite trenutak.

Dečki, jeste li vidjeli naušnicu? Smaragd je.

Mauro, ne budi idiot, daj mi naušnicu i pretvarat ću se da sam je pronašao.

- Ne razumijem. - Ma daj, dobro znaš što je to.

Naušnica!

- Ne razumijem. - Vidi, možeš se pretvarati da ne znaš,

ali u svakom slučaju znate da sam prijatelj i možete računati na mene.

Mauro!

Što? Kako je to bilo? "Drži me čvrsto, čvrsto"...

- I opet me podigao. - U kojem smislu?

Mauro, naušnica. Druga naušnica.

Molim te, sramotiš me.

Želite li da nazovem policiju?

- Zovi policiju... - U redu, Mauro. Nazovimo policiju.

Je ništa! Malo koketiranja između naše Silvije i povjerenika.

Neka to riješe. To je romantična stvar.

Da, gospodine suče, žalba je formalna. Protiv stranaca, naravno.

Hvala vam, gospodine suče. Korak za preuzimanje narudžbe.

- Kad ste shvatili, gospođo Duquesa? - Tijekom posljednjeg plesa.

A tko je imao čast plesati?

Barun Di Vittis.

Oprostite, barune, ovlašten sam da vas pretražim,

ali nadam se da ćete me osloboditi neugode.

Svakako je to nečuveno, ali ja vam stojim na raspolaganju.

Slušaj Caramelu, Tarantelu... kako te zovu.

Tartamella, ali zovite me gospodine povjerenice. Ili samo liječnik.

Što se tiče baruna, mi smo odgovorni za njega, mene i sve prisutne.

Ali ako stvarno želite napraviti domaću zadaću, idite u kuhinju i pretražite zaposlenike.

To bi mogla biti ideja, ali naučili su me da za lov

na tuljane morate ići tamo gdje postoje tuljani.

Inače, to je izgubljeno vrijeme. Zdravlje.

Moje isprike.

Hajde, barune. Morat ću biti ja ta koja će vas izvući iz problema.

- Ako vas prijavim za moralnu štetu... - Vaše je pravo. Samo demonstrirajte.

Što radimo? Nitko ne pije? Pomozi mi, molim te.

Doktore, bili ste vrlo ljubazni. Hvala vam.

Preklinjem vas, bez skandala. Nikad ne znate kako tisak...

Ostani miran. Molim vas, gospodine barune.

- Ideš li i ti, Mauro? - Pratim liječnika do automobila...

Pođi sa mnom... ne znam kad ćeš se vratiti...

- Vidimo se kasnije. - Vidimo se, gospođo Duquesa.

- Po vama, tko je to učinio? - Njega, vidio sam ga kako guta.

- Zašto se ne brineš o svojim poslovima? - Kao?

Zašto ne brinete o svom poslu?

Zašto se ne brinete što vi i vaša supruga progutate?

Ako to ponovim, natjerat ću te da progutaš, u redu?

- Bez komentara. - Bez komentara... seronjo!

- Evo. - Hvala vam puno. - Molim.

- Ali što je ovo? - Mislim da je to ricinusovo ulje.

- Što misliš? - Ne brini, to će potaknuti tvoje priznanje.

Budući da su ovdje nešto pronašli. Vidjeti?

- Je li to moj čir? - Bez sumnje. I to mora biti razuzdani čir,

budući da je za nekoliko minuta napustio

jednjak, dvanaesnik i sada je ovdje, u crijevu.

Nešto alarmantno. Savjetujem vam da pijete.

Ne možeš me natjerati da pijem ovo sranje.

Apeliram na slobodu ustava.

- Ali ako ste rojalist! - Da.

- Ne volim ricinusovo ulje. - Zar ne želiš piti? Kako želiš.

Barune, koliko mislite da ćete se oduprijeti? Dva, tri dana?

Za mene je to poput postavljanja novog rekorda, ali bio bi beskoristan.

Možete ići protiv zakona, ali ne i protiv prirode.

- Savjetujem ti da piješ. - Ne ne sviđa mi se.

Oslobađanje sebe jedan je od rijetkih užitaka u životu.

Zašto želite pretrpjeti beskorisno mučeništvo?

Kad čir pošaljemo... oprost,

naušnicu pravom vlasniku,

tko zna hoće li pred sucem biti u lijepoj igri društva.

- Uzmi to u obzir. - Slušaj... - Da.

- Nadam se da to nitko neće znati... - Profesionalna tajna.

Ali okus je loš, gorak... Možete li dobiti malo šećera?

Kako da ne! Stavimo šećer. Mislim da je i gore, ali,

ako vam je draže... dva i tri. - Malo više.

- Još? Šećer je tov. - Ne. Dakle, dosta je.

Sve gotovo, vidjet ćete da ništa ne osjećate.

Je li to miris...

I tako. Kad sam bio dječačić... pokrio sam nos.

- Nos? - Tako.

Hrabrost. Dakle, ovako.

Jeste li vidjeli da to nije ništa?

Žao mi je zbog svega ovoga. Ali za sve si ti kriv. Vau, možda.

Pomiješajte našu kuću s tipom, jeste li pomislili?

Jednostavan pučanin koji nagovještava da je barun Di Vittis lopov?

Ali on je lopov

Ne pričajmo gluposti. Lopov s osam stoljeća plemstva, iz obitelji Papa...

Ti pogledaj ove stvari.

Zapamtite da aristokrat, čak i ako krade, ostaje aristokrat.

Nikad lopov.

Ako ništa, kleptoman.

"I poput čovjeka kojem je dosadilo trčati,

dopušta svojim pratiocima i hoda

samo dok zadihanost grudi ne prestane. "

Kao?

Alighieri je to govorio u čistilištu.

- Kako ide? - Ništa.

- Šetaj malo dalje. Pokret pomaže. - Da znam.

Nemojte se obeshrabriti, barune. U osnovi, naša je situacija s čistilištem.

Ako danas veliki pjesnik prepiše Božansku komediju, napisao bi samo O Inferno.

A mi bismo, dragi barune, čak išli okolo a da se ne zaobiđemo.

- Već? - Gdje? - Eno kahlice.

- Jao? - Nažalost...

Molim...

Sam pakao je ozbiljna stvar.

Ljudi poput nas, vragovi bi, ako išta, dali prst.

"Ali prvo je svaki zabio jezik među

zube prema svom vođi za znak...

i napravio trubu od tvojeg magarca. "

Da, u redu, načelnik Exchange i ja spuštamo slušalicu.

U 4:55 sati pronađeno je tijelo zločina.

Zdravo svinjo. Slušaš li me? Hajde, odgovori!

Ne pravi se budala. Jeste li zauzeti lopovima?

Točno. Oprostite, kakva smetnja!

Zameri ikru!

Dobro jutro, odvjetniče, kakvo iznenađenje. Vidim da ste sretni!

Jutros se dobro probudio.

Malo vruće, ljubavi, ako želiš znati.

Nije šala. Mrtvo sam umoran. Puno zbrke

noću s policijom. Ostali smo budni šest sati.

Velika zbrka da si i ti ovdje.

Spasio se. Ali zašto me nisi nazvao?

Budite sigurni, subjekt nastavlja svoj kurs.

Ali što rade, slušaju li ga?

Ne, situacija je pod kontrolom.

Ne sumnjam, moj dupine.

Pa, što kažete na taj mali projekt?

Kakav mali projekt?

Mali projekt sa zamjenikom.

Možete li navesti ključne točke?

Polazak u petak popodne, avionom prema Genovi.

Genova... nadbiskupija prirodno. A vaš partner?

Trenutno je moj partner vani. Preuzimam odgovornost za posao.

Vrlo dobro. I onda?

Moja zlatna ribica stavila je svoj novi čamac i otišla upoznati druge ribe u Saint Tropez.

Čuo sam da moj prase ima novi brod i nikome ga ne pokazuje,

čak ni tvoja mala svinja.

Ne, nije to. To je rezervirana tema.

Danas plovite mutnim vodama. Mora se paziti.

Da ja sam. Kako si?

Gospodine Santi, molim vas?

Gospodine Santi? Giorgio, stari lisice! Kako si?

Ja dobro. U torbi, ne baš dobro.

Da, također u Rimu i Milano je bio slab. Frankfurtu ide puno bolje.

Ako izgleda dobro, mogli biste me smjestiti tri ili četiri u Zürich što je prije moguće.

Prirodno bi bilo nekoliko milijardi.

Fratar će putovati sutra...

- Želite li da izvučem malo promjene iz zemlje? - Imate li račun u Zürichu?

- Naravno. 889... - Kasnije, draga.

- Oprosti mi. - Idem se sunčati.

- Zanima li vas nafta? - Ne, hvala, nema ulja.

Uz zabunu koju još uvijek imate u Libiji... to prepuštam vama.

- Večeras smo se malo igrali. - Da - u Monte Carlu?

Ne, na jahti. Razboritiji je.

- Hoće li doći i mali zamjenik? - Naravno. Kao što sam vam rekao, draga,

išli smo zajedno na seminar. Sad sam ja s jedne, a on s druge strane.

... idemo u istom smjeru. - Smjer novca. - Naravno, draga.

Ne ne. Moja je kurva, ne više. Ali vaša je princeza puno privlačnija.

- Kako si to napravio? - Uhvatila me.

Ima zemlju za izgradnju.

To je moja specijalnost. Što radite, kupujete nisko, a prodajete visoko?

Ne kupujete ništa, jer ste vlasnik pola Lazija.

Crna aristokracija, papa i dvanaest kardinala u obitelji.

Vaš je problem fragmentacija. Pružio sam ti ruku.

A princ?

To je vaš menadžer. Ali moraš se pretvarati da ne znaš. Mala ženska taština.

A što zamjenik radi? Dođite ili ne?

Ostanite mirni, uskoro će pristati.

Naređeno mi je da vam dam kusur.

Živjeli dragi, prvi korak je već napravljen. Ali to nije dovoljno.

Novcem dobivate sve.

- Nije dobra stvar korumpirati javne dužnosnike. - Možemo ih pokušati uvjeriti.

Vrlo dobro. Nažalost, moji su argumenti manje učinkoviti od vaših.

Da biste poboljšali naše građevinsko

područje, morate brinuti o javnim uslugama.

- I ubrzo nakon toga prevladati neku drugu glavnu prepreku. - Na primjer?

Primjerice, zaštita krajolika,

nadzor spomenika, regulacijski plan...

Vidiš, draga? Imate glavnu ljepotu na koju cijena

dolara ne utječe, tako da mogu mirno ulagati u Italiju.

Zamislite kako je bilo tužno kad bih morao izvoziti u Švicarsku.

- Draga. - Reci mi.

Nakon što su učinili toliko za naš grad, svi ovi novinari napasti će nas.

Špekulacije i sve one priče zbog kojih se osjećam tako krivom.

Kad ste nepravedni, ne možete se kajati.

Morate ga uzeti siromašnima da biste ga dali bogatima.

Siromaštvo je sigurno, bogatstvo nesigurno.

Stoga je logično to pojačati.

Struja, voda, plin, ceste, telefoni, sanitarije, škole...

supermarketi, crkve, kina... Moramo samo prodati kvart javnom entitetu.

Moja luda mala glava zaboravila je nešto malo, sićušno.

- Koja stvar? - Autobus!

Malo autobusno stajalište. Tako naši zajmoprimci neće morati ići pješice.

Pokušao sam, draga, ali odgovorna osoba za to ne popušta...

- Kako reći? Klizanje. - Inzistirati.

- Pozvao sam ga nekoliko puta na ručak, večeru... - A čime se on bavi?

- Jedi, dušo. - Ljubav...

- Uz ovaj post, naravno da jedete. - Ali on samo jede.

Vjerujte mi, prinče, a ti, princezo, da bi zadovoljila

građane metropole poput Rima, moraš biti strpljiva.

Mnogo opreza, nesebičnosti, strogosti, nezainteresiranosti,

strasti, vođa mora biti povjerljiv građanin,

prijatelj, rođak, mora biti nešto više: brat, otac.

Usudim se reći... majka.

Ali ne tražimo puno... to je samo autobusna linija.

Da, razumijem. Tražim pravu ulicu.

Oprosti moram ići.

Princ...

A sada će nam zamjenik pomoći da prodamo model okolicu.

- Ali ti se pobrini za to, draga. - Pobrinut ću se.

U cijelom Pekingu nema pasa pekinezera.

- Makni se, Silvia. - Da - Kao u Perziji...

Tamo su svi Perzijanci: psi i mačke.

Apsurdno obrazloženje. Dakle, Njemačka bi trebala biti puna njemačkih ovčara.

Zašto ne? Sardinija je puna "sardinskih pastira".

Čekati! Trenutak molim.

Puška mi je slomljena. Može li mi netko posuditi jedan?

- Paulino, daj mi Berettu! - Ne, dat ću svoje!

Ne, to je i moja najbolja puška. Prijatelju treba dati najbolje.

Idemo.

Pa, sad se upucaj.

Ti, idi s damom.

Ali čime se baviš, zamjenice?

Ti si taj koji upravlja puškom.

Pripazite na rame koje vas može ozlijediti udarcem nogom.

- Oprostite gospodine. - Što je bilo?

- Kakav muškarac, dječak! Dobro pucati? - Naravno.

Znate li tko stvarno dobro puca? Veleposlanik.

- Zar ga nisi vidio? - Ne. - Želite li da vas upoznam?

To je zato?

Ali što ste učinili? Odmah ću te odvesti odavde!

Što se dogodilo?

Oh, kakvo strahovanje.

- Čija je to puška bila? - Od Teopulosa, sranje.

- Vrlo dobro. Upravo onaj koji sam ti dao! - Nisam mogao zamisliti da si novajlija.

Dobro, dat ću vam još jedan.

- Jako je boljelo? - Ne. Pokaži mi nogu.

- Evo. Učini ovo za mene daje hrabrost. - Hvala.

- Imala sam osjećaj. Taj Grk... - Dođi! - Osjećam...

Putem slutnje...

Moram dobiti novac da bih se kladio na Grkovu smrt.

Jer cijena raste. Elena je poela tvrdo svirati!

Ali tko je taj kurvin sin koji puca na pse?

Ali što ste učinili? Zar ne znate da pas pravi tragediju?

A ti se ne brineš o mom sinu? To čini?

Pokrenuti!

Oni su samo djeca, što želite? Kockarski dugovi, novi brod, dva Ferrarija...

Ne, 16 milijuna, ne.

Hajde, blesavo.

- Kako možeš biti tako slab? - Giorgio je u pravu, draga Silvia.

Također sam za spartansko obrazovanje. Mogu reći, jer sam Atenjanin.

Dečki, idemo na brdo.

Što se dogodilo?

- Što se dogodilo? - Proklet bio, nemoj nam davati liru.

Zajebi ovo!

Giorgio, kako si? Moram doći u lov da bih te mogao vidjeti.

Već znate da u Rim pokušavam doći što manje.

A kad prođem, traje samo dva sata. On razumije?

Kad mi dođete javite, znam strašnu adresu.

Studenti na setu.

Pa, sljedeći tjedan.

Točno, ja ću to organizirati. Doviđenja.

- Gospodine! - Vrlo skupo!

- Kakav je bio lov? Pa hvala. Jedemo li zajedno?

Ne znam.

- Htio sam te upoznati s tipom iz Kemikalije. - Kasnije, sad idem jesti.

Ne, jedimo zajedno. Dakle, između zalogaja možemo kombinirati.

- Budite ljubazni. - I upoznajte me s tim jebenim veleposlanikom.

- Smeta li ti? - Ne.

- Hvala, odmah te zovem. - Kakva dosada...

Tih, crnac! Podignite ruke!

Tko je pucao? Moj veleposlaniče!

U pomoć, princezo! I prva pomoć!

Slomili su me!

- Oprostite, doktore, je li ozbiljno? - Ne brini. Ali šok je bio jak.

Ali moraš mu pomoći. Mogu li ga vidjeti?

Naravno, možete. Ali nemojte se umarati od toga.

Moj dječak. Ovi su vas divljaci uplašili!

Tata će ti dati sve što želiš. Želite Luna Park?

Učinit ćemo to u vrtu, a samo vi ćete se igrati.

- Reci svom ocu što želiš. - Crveni Ferrari. - Da, odmah.

Gospođice, nazovite me s Modenom. Ja sam gospodin Vitozzi, nazovite inženjera Ferrarija.

DVOJE DJECE GIORGIO SANTA SAKRIJO!

BANKAR ODBIJA PREGOVARATI SA BANDITOM I VJEROVATI POLICIJI

"Treće i posljednje upozorenje: ako ne poslušate i

proslijedite ovu bilješku policiji, vaša će djeca umrijeti".

Moraš odlučiti, Giorgio, plati.

"Večeras u 23 sata gospođa s 300 milijuna

ostavlja kuću samu sa sivim Mercedesom ".

Gospođice, molim vas s policijom.

Jedan trenutak!

Jesi li lud?

Silvia, draga, nema boljeg vremena da se riješiš ova dva cviljenja.

Ah, ali ti si čudovište. Ni Saturn nije jeo svoju djecu dvoje odjednom.

Silvia, moja duša, mora napustiti ovu priču o djeci.

Čak i da ste država, koja može nagraditi djecu koga god želite.

Budući da smo takvi, zašto ne bismo odjednom prekinuli ovu ulogu djece?

- Ali kako sada? - Da.

Želi me ubiti srčanim udarom.

O Bože, o majko moja... Onesvijestit ću se...

Mama... Malo zraka!

Zdravo! Da, ja sam povjerenik.

Pronađeno? Gdje?

Jesu li puno platili?

Lando, moj dječače! Oh, kako su ga ostavili, blijed je!

- To izgleda kao da izgleda mrtvo. - Ne brinite, gospođo, u redu.

Još uvijek je u šoku, prirodno je. Ima li vijesti?

- Jesam li što rekla? - Samo gluposti. Uvijek bi se raspao.

Za sada znamo samo da je uspio pobjeći tijekom noći, ne znamo kako.

Pomozi, tata... Ovdje smo, u pećini.

- To je rekao? - Govorimo o špilji, puno...

tamo gdje je pronađena, to je sigurno Monte Soratte.

- Gospodine komesare... - Trenutno su još uvijek...

- Povjerenice! - Što želiš?

Ima li mora na ovoj planini Soratte?

Odgovaram tihim glasom, samo u znak kršćanske ljubavi.

Ali što je ovo glupo pitanje?

Ima li mora na brdu?

Reklo je da češljamo planinu.

Razbojnici i djevojka već... Osim toga, s noćnom prednošću...

Ako nađem trag, šef ureda zamolit će me da vas pitam

opet, što da radimo? Nastavljamo li ili prestajemo?

Obavi svoju dužnost.

- Ali zašto čekati, tata, zašto ne platiš? - Jer je čudovište.

- Ne, jer vjerujem policiji. - I to je loše.

Jer su to još opasnije. Morali su izaći iz skrovišta.

Osjećajem prijetnje mogu izgubiti glavu i...

Ubit će je, ubit će je...

Stammer, ali u pravu si.

Da, moglo bi se dogoditi.

- Savjetujem vam... - Povjereniče, zar ne mislite da inzistirate?

Da, mislim. A što me briga?

Učini kako ti je volja, to je tvoja kći, a ne moja.

- Ne! - Ne što?

Ako ću barem za vas izgledati poput filicida,

razjasnimo stvari. Djevojčica i ovaj propalica

ovdje, kad kažu "pomozi tata", ne misle na mene.

- Razumiješ? - Ne.

- Ne odnose se na mene. - A na koga se pozivaju?

Pitajte ju. Ne znam.

Upravo zato što to nije jasno, želim znati.

Jer ako postoji nešto iza toga, sve se može promijeniti; istraga...

Ne, komesare!

Giorgio, molim te.

- Molim vas, povjerenice. - Oprostite.

Vrlo je jednostavno. Ja sam njegova druga supruga, a on drugi.

- Dječak je rezultat njegovog prvog braka. - Njegov sin.

Ne, jer te noći nije bio u krevetu.

To je djevojka?

I moja kći. Mislim, njegova kći iz drugog braka.

Samo što tada nisam bio ni u krevetu.

Oprostite, ali nikada niste bili u krevetu?

Povjerenik! On je poslovni čovjek, ne može uvijek biti u krevetu.

- Naravno. - Da li razumiješ? - Kako da ne?

Čini se teško, ali nije. Ti si djevojčina

majka, bila si u krevetu. Onda uzmi.

Ako je vašoj kćeri stalo, gnjavite se.

Kunem se da ako ne platim, neću učiniti "Moja rupa, opet rupa!

- Povjerenice? - Što sada želiš?

Preformulirajte pitanje.

- Mogu li na planini Soratte biti rakovi? - Uvijek postavlja glupa pitanja.

Ne ljutite se, povjerenice, nisam glup, dovraga.

Pitam zašto ima ljusku ugrađenu u lijevi potplat.

Monte Soratte ima čak i naftu.

"Kako znate kruh drugih?"

- Kao? - Ne, ništa.

Dječak me brine. Bolje je napraviti drugu analizu.

Povjerenice, javite nadređenima da sam odlučio popustiti.

Dobro.

Idemo.

Uvjerila ga je.

Znate li igru ​​pod nazivom "Moja rupa, tvoja rupa"?

Ne, povjerenice.

To mora biti važna igra.

Kako ste se predomislili? Zašto ste odlučili platiti otkupninu?

Popustio sam za suprugom.

U svom očaju prijetio je suludim idejama koje su me prestrašile.

Hoćete li popustiti otplatu poreza na dohodak?

Samo želim reći da je ova otmica djelo ekstremno lijevih skupina.

- Koliko vremena treba za brojanje? - Ne budi dosadna!

Hajde, ljudi, to sam ja, izlazite.

Vrlo dobro!

ne skidajte kuglice s mjeseca, to je skulptura, puknut će.

Niste dijelili?

Reci mi, ne želim te kasnije grditi.

- Laku noć, gospođo. - Ah, komesare! Kakvo zadovoljstvo vidjeti vas!

Došao sam vam reći da smo na mjestu uhićenja čopora.

I plijen također.

Kažem plijen jer su bili blesavi lopovi, nitkovi.

Bez uvrede, gospođo.

Ne razumijem.

Dovedite dječake.

Povjerenice, ako je to šala, nije zabavno.

Jer? Izgledam li smiješno?

U središtu su ljudi koji mi zavide jer radim u imućnoj četvrti,

ali s tobom, tko zna zašto, uvijek se nađem.

žao mi je na izrazu, "sranje".

- Povjerenice! - Nije bilo figurativno.

Govorim istinu. I upravo tvoj sin.

Samo sam analizirao.

To će biti jedino što rade kao i svi drugi, a potraga i

traženje, koliko god strašna istina bila, na kraju se pojavljuju.

Ovo je zadnji meni otmičara:

Dinja sa šunkom, špageti s plodovima mora,

miješano prženje, salata od gljiva,

voćna salata, slatkiši, kava... - Idiot!

vino, sladoled, viski.

Ako mi daju adresu, želim da i mene otmu.

Povjerenice, za 300 milijuna mogli biste im dati tanjur špageta, zar ne?

Kako i ne bih, ali meni to djeluje pomalo znatiželjno.

I dok jedna znatiželja vodi drugoj, kad ste noću

išli platiti otkupninu, naredio sam da vas slijede.

- Tognon... - Eto.

- Vi koji ste slijedili damu, recite nam kamo ste pošli. - Mogu li pomoći.

Otišao je u 23 sata u sivom Mercedesu na Appia Antica, arheološka cesta,

Piazza Venezia, Popolo, Spagna, Borghese, Popolo,

a zatim i Corso, gdje ide oko 16 krugova...

Zatim se kroz San Giovanni i Via Nova vratite kući u 24:13.

- Nema zaustavljanja? - Ne.

Mali problem: Majka napušta kuću i kupuje s 300

milijuna. Ne zaustavljajte se ni u jednoj trgovini

i dođi kući. Koliko vam je milijuna ostalo?

Ako to morate podijeliti sa svojom djecom, koliko ovisi o svakom od njih?

Tri za vas i jedna za njega.

- Što ima, Tognon? Osjećate li se loše? - Ne gospodine.

Pjesnik je rekao: "Ne bavite se njima, već

pogledajte i prođite" Što biste učinili?

Korak.

Dobro, komesare! Vidite da ste s pravom vjerovali policiji.

Oporavio je plijen.

I razbojnici su otkriveni.

"Banditi"... Ne pretjerujmo, bilo je djetinjasto.

Priznajem da nije jako stara, ali "djetinjast",

čini se da ste vi ta koja pretjeruje.

Pa, povlačim žalbu. Ti, što želiš raditi?

Uhićujem te.

Jeste li vidjeli ove brzojave? Iz cijeloga svijeta...

Svaka čast, svaka čast...

Pogledajte, komesare. Slučajno pročitajte jedan.

Od kraljevskih kuća, od Vatikana, od vlada...

veleposlanici, ministri, osobe iz cijelog svijeta.

Povjerenice, to je zatvoreni slučaj. Na najsretniji način.

Dječaci su zdravi i zdravi. Novac također.

A da biste svi bili sretni, morate spasiti krivce.

Ne! Oni ne. Bit će kažnjeni.

Sad ste bez helikoptera.

- A ti bez engleskog konja. - Uskogrud momak.

A za vas, Silvia, suđenje iza zatvorenih vrata.

Eto, riješeno.

Tako je, vrlo tvrdo perje.

Za dječake bi to moglo biti dovoljno.

Bez dovoljno dokaza ne može biti gore.

Ali govorio sam o stvarnim krivcima.

Za vas koji ste mislili?

Za koji prekršaj?

Ako me optužite kao oca i supruga, sad ću vam dati razlog.

Ja sam industrijalac, ne možeš toliko puno u životu.

Ja sam prvi zapadni industrijalac koji je potpisao desetogodišnji ugovor

... s Narodnom Republikom Kinom. A što to znači?

Nova tvornica na jugu i godine rada za dvadeset tisuća radnika.

Da ne spominjem najveći posao od ostalih dvjesto tisuća koliko imam na sjeveru.

Nije istina, povjerenice, da je zakon jednak za sve.

Ovakav mali skandal bio bi dovoljan da me

američki, njemački i japanski konkurenti zaskoče.

Zakon može reći: "To je pošteno", ali politika?

Ekonomija? Nacionalni interesi govore ne.

To kažeš? Preuzimaš li odgovornost?

Jesi li čuo, Tognone?

Tvornica na jugu, 200 000 uličnih radnika,

... biste li preuzeli odgovornost? - Ja?

Povjerenice, to su Kina, kraljevi, svi ministri,

ne, dovraga, to je vrlo velik problem.

Pa recimo...

slučaj je zatvoren jer agent Tognon ne preuzima odgovornost.

- Dobro jutro! - Dobro jutro. Koliko stepenica... Nazvao sam prije sat vremena.

Naravno, baš tako... Pokušala sam učiniti što sam mogla. Molim.

- I nju? - Prati me. - Ne ona nije.

Skromno je to diskretno mjesto, ali s određenom klasom.

Poput klijentele. - Hvala.

Tu je Susy. Hajde dušo.

- Dobro jutro. - Linda, ha? - Božanski.

Dušo, koliko je trebalo?

- Zbog mene izgledam loše. - Što želiš? Uz promet, semafor...

park; četrdeset pet minuta od moje kuće. Kako ludo!

- Je li djevojka koja će doći lijepa poput tebe? - Naravno. Jer?

- I kako ti je ime? - Zovem se Betty. Dobro jutro svima.

Oh, napokon...

Odvratni crv! Napokon sam te dobio! Što radite ovdje?

Što radiš ovdje, svinjo?

Gospođo, kako je to dopušteno?

Ovdje provodite dane, umjesto da radite!

- Oprosti... - Mrzim te!

- Ovdje su ljudi... - Gadiš mi se!

- Ispričavam se... - Kakva isprika!

Trebali su mi mjeseci pokušavajući te uhvatiti i napokon sam to uspio!

- Dopustite mi da objasnim. - Što?

Giorgio, oprosti mi. Imam veliki problem; Ljubomora.

- Pusti me da razgovaram! - Šuti, bez srama!

Ne pretjerujte!

Zašto ti je toliko dosadno?

Svinja, kukavica, nezahvalna Štedim na svemu, putujem

mlaznim avionom s ostalima, ljetujem na tuđim jahtama

a ti trošiš milijune na kurve.

Ne pretjerujte, gdje su svi ti milijuni?

Da, milijuni. Kurve koštaju milijune. Znam.

Kao što znate? Sta ti znas?

O tome govori čitav tisak.

- Molim te. - Ah da, vi ste gospodin. Zaboravio sam.

Gdje ideš? Dovedi me ovamo.

Nemate o čemu razgovarati.

Zdravo? Ne, nije ovdje.

Slušajte, pokušajte nazvati Via Archimede. To, sigurno ćete ga tamo pronaći.

Provodi vrijeme s kurvama.

Ne, ostavi ovdje. Odgovoriti ću.

Imate samo jedan dan s nama, koga ćete zamisliti?

Jedi i šuti, svinjo.

- Tko je razgovarao? - Ne znam.

- To bi moglo biti posao, zar ne? - Koji posao? Što?

Posvećujete se samo jednoj stvari: igranju makroa.

- Kakva stvar. - Kakva šteta!

Morao se popeti tim stepenicama, pokucati na

vrata, ući, morati to vidjeti vlastitim očima...

Ne, zaboga, nema sira!

Postoji nešto što me ne uvjerava. Kako ste pronašli adresu?

Postoje pitanja. Mana je muževa, smatrati

žene za nijeme. Gravissimo pogreška!

Dobro, nije glupo, ali kako si to pronašao?

Nevjerojatno, želite znati.

Uzmu te s rukama u tijestu, ti odeš u javnu kuću,

i želi znati kako su saznali za njega.

- Dovoljno! - Samo što?

Razmislite malo i vidjet ćete da je to vrlo jednostavno.

Betty, draga. Bio sam zabrinut.

- Ah, to si ti, dušo. - U redu?

- Da naravno. - Grozan si, draga.

- Vrlo ljubazno od vas. - Gle, da budem smireniji,

bolje je da se od sada vaše usluge obavljaju

kod kuće uz prethodnu rezervaciju. Tako je?

Tako je. I još jednom hvala.

- Mogu li znati tko je telefonirao? - Upravo to što je nedostajalo, sada me kontrolira!

- Imat ću pravo... - Ti više nemaš prava na ovu kuću!

Ah, to si ti. Laku noć.

- Trebala bi biti glumica. Hoćemo li se uskoro vidjeti?

- Naravno. - Je li to Giorgio?

Slažem se s tobom.

Samo idi u Rim i platit ću ti najveću naknadu u životu.

Samo trebaš oprostiti mom mužu i pružiti mu priliku.

- Razumijem. - Dodaj mi! - Razgovaraj, idiote.

- Halo, Giorgio? Ne, sramim se zbog tebe.

U tvome domu? Vrlo ljubazno, hvala.

I onda, što je Mao rekao?

"Revolucija je čin nasilja s kojim je klasa

pobijedi drugog ". - Ovaj je stih malo manje linearan.

Jeste li sigurni da je prijevod točan?

Naravno, ali to nije stih. To je misao iz 1927. godine.

Nadam se da ste se od tada predomislili.

- Slušaj, je li tako učinjeno? - Tako.

- Poznajete li moje prijatelje? - Da!

Želio bih vas upoznati s gospodinom Chei Fangom, komercijalnim stručnjakom iz Pekinga.

- Hoćeš kavu? - Da, hvala.

Ako je vruće, to bolje.

- Ti ne ideš? - Nadam se da je auto spreman.

- Pa, još ide? - Da.

- Što je s Maovim zdravljem? - Vrlo je dobro.

Nije da se brinem, nije ni za što.

- Ne brinite, dođite bez torbi, što vas zanima? - Nemam ništa.

Ali što želite? Spreman sam. Oni su ti koji se igraju.

- Opet? Ali što se dogodilo? - Lavina! Grebanje, srećom.

Netko je nešto dignuo u zrak.

Ogroman komad željeza pao je s planine.

I gle, bilo je veliko upozorenje koje je tražilo "Tišinu".

Morali bi uhititi određene ljude zbog dobre sezone.

- Nije li tako, Elena? - Užasno, strašno!

Tata.

- Mama je spremna, želi ići. - Da dobro.

- Auto je spreman. - Hvala.

- Želim vam ugodno putovanje, budite oprezni. - Neuništiv sam!

- Ne ideš s nama? - Ne hvala, ostajem poslovno.

Zbogom, mama. Večeras se zaustavljamo u Portofinu.

Puno sam razmišljao o vašem prijedlogu. Jako pametna. Što je to?

Nova pravila ping-ponga.

Pogledajte kakav kisik i kakav mir. Krenimo u šetnju parkom.

Zašto si tako tih? Nisi li došao razgovarati o poslu?

Da, ali to više ne mogu. Osim toga, na putu prema gore, ne mogu.

Idete bolje na putu prema dolje?

Da...

Idemo dolje!

Idi u sranje...

Napravite mi sinopsis. Reci mi ono osnovno.

Oprosti, u pravu si... Pogriješila sam. Kažem vam ono osnovno, zar ne?

- Gospodo, London na telefonu. Zakoračiti ovamo? - Ne idem u ured.

Oprost. Igrajte se s mojim gostom.

Pa mogu li razgovarati o higijenskoj opremi?

U kuhinji? Jesi li lud?

Zdravo? Ljubav? Kako si?

Da.

Naravno, već sam postavio temelje.

Ne, ne šalim se. Ne vraćajte se bez zaključenja dogovora.

Sjeti se što sam ti rekao.

To čini? Hoćeš li leći? Pa, tako će sutra biti novo.

I reci mi o tome kasnije.

Ne, slušaj, Giorgio! Oprosti, Vilma.

Ne brini, probudit ću te za doručak.

- Latte je spreman, gospodine. - Hvala.

Ostavite... Kako!

Dobro jutro!

Kad bi vaša supruga vidjela kakvu kavu pije!

Hajde, razgovaraj. Općenito, oni ne znaju talijanski.

Ali ne mogu se koncentrirati!

A među svim tim aktivnostima, 126 aktivnosti...

najmanje je važan nautički motocikl.

- Kako znaš da je to najmanje važno? - Uz ljuljačke.

- Vjerujete li ljuljačkama? - Naravno. - Nastavlja se.

Pronašao sam malu tvornicu. Sitnica...

Specijalizirajući se za... Tišina!

... u higijenskoj opremi za čamce. - I?

Ako vaša tvornica podugovara moju tvornicu, ova oprema...

Ovo je nevjerojatno.

Ponašajte se dobro, molim vas!

Da, ali ne razumijem, kakvu prednost imam?

Objasnit ću... Dopuštate li mi da objasnim ili ne?

- Hajde, idemo u teretanu. - Imaju papar na repovima!

Da li bih uštedio pola?

Točno.

Biste li pružili prvoklasni materijal?

Jasno je!

Pa recite mi, vi koji ste sposobni za takvo

čudo, zašto ste ovdje s vodom oko vrata?

Ili s repom na podu, što se pokazalo istim.

U pravu si, ali ne mogu...

Hajde, veliki momče!

... razgovaraj, oprosti.

Iscrpljujuće je!

Da nemam ovaj hendikep bilo bi lijepo... Jebiga!

Vrlo je jednostavno. Dobavljači su oštetili vaše tvorničke direktore.

Znao sam to. Svi kradu.

- I čini vam se iskrenim? - Ono što se računa je dobit.

- Povećanje potrošača. - Molim vas, nemojte me pogrešno procijeniti...

... prvi put govorim o poštenju, ali ako stvarno

cijeni one koji više kradu, pa,

časna riječ: ukrao sam cijeli život.

- Kako lijepo. - Hvala.

- Dakle, da? - Giorgio! Dođi!

Je li da?

Ali kakav si ti idiot!

Pustite nas na miru, djevojke, moramo razgovarati.

- Koliko trebate za početak? - Dvjesto milijuna.

- Tako malo? - Tako tako. - Čekaj da razmislim.

Jeste li razmišljali?

- Dođi. - Giorgio, jesi li razmišljao?

Idemo u saunu. Detoksikacija je prvo pravilo.

- Sad sauna... - Svakako! Dakle, mozak je lucidan poput zrcala.

Razumijete? Dvjesto milijuna je malo...

Idiot sam dakle ja. Trebao sam tražiti četiri stotine.

- Dolazi? - Da, hoću.

- Ma daj, čime se baviš? - Da, hoću.

Dogovoreno. To je da!

Pa, odgovorite li ili ne?

Je sretan?

Srce više ne kuca.

Ne igra biljar otkako sam stavila nitroglicerin na znak.

Nema više podvodnog ribolova otkako sam ispraznio zračna torpeda.

Theo je vječan.

Nikad neću biti udovica. Nije fer.

- Ti si išao pet puta, a ja nikad! - Strpljenje, još uvijek se razvodiš.

Mama, ali želim prekinuti brak, a ne imanje.

Brahms... Sviđa li ti se?

Oh, da, Brahms... obožavam.

Jednom smo imali izvanrednu seansu.

Brahms je došao i rekao mi: "Aimez-vous, Sagan?"

Kako ste pronašli Elenu?

Sjajno je zadovoljstvo vidjeti vas tako zaljubljenu.

- Suho, mamice? - Da, draga, suha, suha.

Samo razgovarajte o sebi... opsjednuti ste!

Što ste rekli moja mama i ti?

Kao dvije papige. Moram li biti ljubomoran?

Kako ne, draga, preslatka je.

- Trebao bi dolaziti češće. - Jednom se nadam da će to uspjeti.

Nepravedno je prema njoj. Ona je žena koja je puno patila.

- Izgubio pet muževa! - Da, uvijek je bila ometena.

Uvijek se šališ!

- Što ima? Nećete li se bojati? - Oprosti mi, nervozna sam.

- Blago moje, dođi... - Ne, Theo, ne sada.

Ali dobro, ni noću, ni danju,

prije jela osjeća se slabo nakon toga,

nije to probavio, ne razumijem ga...

Znači, ona je tako zla...

To je led, mramor...

Što biste rekli da se vaš muž prehladi?

- Koliko hladno? - Hladno.

Dušo, u pravu si.

- Čekaj, narukvica. - Naočale.

Elena, dođi!

Odmah dolazim, draga.

- Mama, ostani uz mene. - Da, draga, hrabrost.

Ne mogu.

Sjeti se kako sam ti rekao, učini sve kako sam ti rekao.

Ah, mladosti, volio bih da sam na tvom mjestu.

Dođi.

Ples koji me uzbuđuje.

Zaboravili ste drugi dio.

Dušo, nemoj se uzrujavati.

Kupit ću vam još jedan radio, ljepši i moderniji.

- A sada? - Sad odradi scenu onako kako sam te naučio.

Između.

O.

O!

Što želite, damo?

Već sat vremena zovem supruga, ali on se ne javlja.

Idite vidjeti spavate li ili ste u kadi.

Prvo pokucajte.

Treba li vam još nešto?

Ne, gotov sam. Pokaži mi onda izvještaj znanstvene policije.

"Spomenuti Teopulos kao noćni običaj otišao je

u kupaonicu i, prije nego što je ušao u vodu,

uključio radio. Nažalost, radio je bio uravnotežen na rubu kade

... i nažalost "... već dvije... - Nije li dobro?

Sad ćemo vidjeti.

"radio je pao u vodu, koja je izvrstan vodič električne energije..."

Istina je.

"posljedični iscjedak pogodio je žrtvu koja je umrla na

mjestu, ostajući nepokretna, kako je utvrdila žena u sobi."

- Muler? - Vi biste bile sobarica, povjerenice.

Žena, Tognon, je s LH.

- Nije dobro? - Vrlo dobro, izgleda kao priča o Waltu Disneyu.

- Kako ste, damo? - Žalovanje.

- Tugovati? Gdje? - Eto.

- Idi je nazovi. - Idem.

Gospođo, razumijem vaše duševno stanje, ali moram vas nešto pitati.

Sve što sam imao reći već sam rekao vašem agentu.

Ne sumnjam, ali ako vam to ne smeta, moram vas nešto pitati.

Na primjer?

Što je to?

- Čepići za uši. - Upravo tako.

- A znate li gdje sam ih našao? - Ne.

U uši njenog preminulog supruga.

Patio je od upala uha, nije mogao podnijeti vodu u ušima.

Kušao sam isti par, jako su dobri, ništa se ne čuje.

Pa sam se zapitala...

zašto pokojni gospodin Teopulos koji stavlja čepiće za uši u kadu,

uključuje li se i radio?

- Jeste li razumjeli pitanje? - Da.

Ali pitao se, kao što je rekao "Pa i ja sam se pitao".

Dakle, morate odgovoriti, a ne ja!

- Da, ali vaše mišljenje? - Još uvijek sam u šoku,

... i nisam voljan odgovoriti. - Razumijem.

Pričekat ću da se malo smiriš.

- Dopušta mi? - Ne! Pusti me na miru.

Ostavljam vas vašoj boli, madam. Kad prođeš, nazovi me.

Nazovite me s veleposlanstvom i grčkim ministarstvom vanjskih poslova,

s NATO-om, CIA-om, Pentagonom, Svetom Stolicom, Šestom flotom.

- Da li zovem i Moskvu? - Koliko ste zaradili ove godine?

- 100 milijuna dolara. - Ne, napusti Moskvu.

I neka dođu moji odvjetnici. svi.

Pronašao sam ove čepiće u ušima mrtvaca, gospodine Teopulos.

I dok su me učili da glazbu slušate ušima,

razmotrimo mali test...

Jedan trenutak. Vaše su istrage pristrane i ishitrene.

- Ja ne mislim tako. - Naš je klijent ogorčen.

Žao mi je.

Nisam to razumio.

Namjerno ste uništili minute svog agenta.

Logično.

- To je pomno detaljno izložilo činjenice. - Ne bih rekao.

Istraga je uklonila svaku sumnju našeg klijenta.

Previše.

Gospodo, možemo li o tome mirno razgovarati? Inače odlazim!

Smirite se, drage kolege. Krenimo od početka.

- Pružili smo mu posljednju priliku. - Molim te.

- Je li istina da je radio bio uključen? - Da.

- Je li istina da vam je rub kade bio ravnoteža? - Tako je.

- Je li istina da je radio pao u vodu? - Dokazano je.

- Je li istina da je došlo do kratkog spoja? - Istina je.

Inzistira!

Je li istina da je voda izvrstan vodič električne energije?

Čak i djeca znaju!

- Je li istina da se radi o slučajnoj smrti? - Ne!

Dragi prijatelju, ovaj uspravni, ali glupi

zaposlenik stvara neodrživu situaciju.

Dotična osoba apsolutno ne sumnja.

Moja je dužnost...

Dobro jutro, Ekselencijo!

- Vodite li slučaj Teopulos? - Da, Vaša Ekselencijo.

Tako? Koliko ste daleko stigli s istragom?

Praktično je dovršen.

Ne mislite li da ste došli do malo ishitrenog zaključka?

Da su svi slučajevi tako jednostavni, ja bih bio na vašem mjestu.

Nezasluženo.

Znam da ste imali vrlo zanimljiv sastanak s braniteljima,

... šest prinčeva s foruma. - Da.

Imate li pojma koja će biti vaša obrambena crta?

Zastrašivanje, korupcija, prijevara...

Pa, koju ste odluku donijeli?

Odlučio sam zatražiti nalog za uhićenje.

Vrlo dobro.

- Ime? - Elena Teopulos.

Ne ne. Tvoje ime.

Quintilio Tartamella.

Tartamella, imam nekoliko dobrih vijesti za tebe.

- Postavljen je za inspektora. - Kada?

Sada.

Što je sa slučajem "Teopulos"?

Prijeđimo na drugog, na povjerenika. Vi ste inspektor, nemate vremena.

- Ti se brineš o drugim stvarima. - Razumijem.

Želim vam biti prva koja će vam čestitati.

Hvala, Vaša Ekselencijo.

Zar nisi sretan?

Uvijek se raduje promicanju zbog izvršavanja svoje dužnosti.

Oprez...

Ima vrlo lijep brod.

Jako sam zahvalna što sam me pozvala.

Brod pripada Sílviji bila je njezina ideja.

Jadna Elena bila je tako tužna otkako joj je suprug umro,

a onda ovaj skandal, novine, fotografi... vani, vani.

Da, ali Silvija je na mene zaboravila, osim na tebe.

- Ti si Špiro. - Ne, ja sam Ovan.

Ah, on je Špiro.

Ako ste Smith Macintosh, ujak ste moje majke.

I? Zar ne možeš učiniti ništa između strica i nećakinje?

Da, naravno da možeš. Ali dok se ne razvede od

Lucele, on je i moj šogor, a o tome da i ne govorim

prirodna kći njegove prve supruge Giorgio, koja je bila moja pokćerka.

Ne mogu ništa s rođakom, šogorom, nećakom...

ujače, "generastro"... kažeš li tako?

Volim situacije jasne, jednostavne,

inače me strašno boli glava.

Svi zajedno? Da idemo!

Udovica ne gubi vrijeme, jedno čembalo uzima drugo čembalo.

- To je dobro, prinče! - Gospodo, odstupamo,

zašto ne bismo završili rečeno?

Jamčim da je tuniska vlada odobrila korištenje plaže Carthage.

Obećavate ugovor sve dok stignemo u Tunis.

Tako ćemo po drugi put mi Rimljani reći "Kartaga se mora uništiti". * ("Cartago delenda est", fraza Cato)

- I to je dobro, prinče! - Nedostaje samo jedan detalj...

Ne budi naivan. Znate da je kriška kolača za vas.

- Samo moramo odlučiti o količini. - Da, definirajmo.

Hajde, razgovarajmo licem u lice.

Vjeruj mi.

Hajde, na tebi je. Ne mogu više. Umirem od vrućine.

Pametno, Vittozi! Nema mornara, kao u Kon-Tikiju.

Sve radimo sami.

Ne budi žao! Niste li razumjeli duh ovog krstarenja?

Moramo naučiti raditi sve bez mornara, bez pilota...

To je sustav za borbu protiv novog vremena.

Kakvi ste vi sportaši? Toliko pritužbi na nekoliko sati na motoru!

- Gdje si bio? - Odrijemao sam.

- I doći na more spavati? - Ne volim more i mrzim sunce,

... pa više volim sanjati. - Ah, sanjaj.

Mauro, ne nosim ništa. Beskorisno je prilaziti!

- Silvia, tvoj muž na telefonu! - Idem.

Prvo ste mi rekli da ste to bili vi, a sada vidite da imate tri partnera.

Postoje samo tri!

Budi dobar. Sve dvoje!

Giorgio, draga. Kada dođe?

Brzo, draga. Ne samo da ću vas dobiti, već ću stići u Tunis prije vas.

- Je ostavio? - Skoro. - Zbogom dušo. Doviđenja.

Kakva bol u dupetu taj prokleti pas!

Stara kurva! Dolazite li ili ne?

Trošit ćemo za 3 ili 4 sata. Sretan?

- Dodaj me Dedeu. - Da, proći ću.

- Pozdrav, Vaša Eminencijo. - Dede, draga. Kako si?

Zar ne biste mogli sagraditi crkvu u Kartagi? Već ima džamiju i sinagogu.

- Nedostaje samo crkvica. - Potreban je jedan. Pitanje o prestižu!

Muslimani petkom, Židovi subotom i katolici nedjeljom.

Cijenim vaš vizionarski turistički duh.

Kakva vrućina. Ovo je Afrika!

- Idemo na kupanje! - Kakva vrućina! Ali zašto ne bismo išli brže?

- Idemo se okupati. - Idemo!

Da, vruće je... Idemo do vode!

Zaustavite strojeve... Idemo na kupanje!

Zar ti nije dobro?

- Zar me ne očekuješ? - Dođi!

Jeste li ikad vodili ljubav u vodi?

Ne, uporište nedostaje.

Nema potrebe! Snaga vode čini madrac!

Arhimedov princip.

Više volim madrace u svojoj kući.

- Poznaješ li kita? - Ne.

Idiot!

- Prvo ja. - Kakvi kreteni, već sam sit!

Kakva igra vraga? Idiot!

- Morski psi te tako uhvate! - Idiote!

Je li strah? U pravu si, to je tvoje područje.

- Vraćam se na brod. - Oni ostaju poput strastvene tune.

A ljestve? Zaboravili su stepenice!

- Tko je zaboravio stepenice? - Istina je, zaboravio sam!

Već sam ti rekao da ne pritiskaš crveni gumb.

Što želiš?

- Zaboravili su ljestve. - Nema nikoga!

Mi ćemo to popraviti.

- Idemo gore do sidra. - Ne usidravamo se.

Dakle, oni su idioti.

Potražimo najnižu točku za uspon.

- Što se dogodilo? - Zaboravili smo staviti stepenice.

Upravo sada kad je moja glavobolja nestala.

Ostani dolje i stani mi na ramena.

Pokušat ću.

Dođite po ovaj dio!

- To ima? - Probudi se! - Koji? - To je.

Špiro, pomozi mi!

- Ostavi to meni. - Ne, najlakši sam.

Zdravo! Zdravo!

- Svi moraju biti pijani. - Pokušavamo li ponovno?

Da jedan trenutak.

Promijenimo cilj. Da vidimo gdje smo.

- Sve zatvoreno! - Učini nešto!

Hajde, pomozi mi da ustanem.

Nemojmo dramatizirati, dečki. Brod će već proći, zar ne?

Bojim se.

Dečki, ne gubite živce. Samo su tri sata.

Još uvijek imamo tri sunčana sata.

Izgled! Brod! Pomozite!

- Napravite pokret! Pa će vas vidjeti! - Pomozite!

- Napravimo uže s kupaćim kostimima. Idemo brzo!

Budimo goli, dođi.

Pusti me.

Zračni brod! Spašeni smo!

- Vespero je, monsinjor. - Znam, draga, vijesti?

Jahta vaših prijatelja uz desni bok.

Ubrzajte, već je kasno.

- Jesu li ti prijatelji? - Da, dobri prijatelji.

Ali svatko ide svojim putem.

Jesmo li sišli razgovarati o poslu?

Pomozi mi.

Nemoj.

Pomozite...

Noć ove sezone nije duga.

Učinimo nešto da ostanemo budni.

Princeza Dede Galiani!

Dar!

Elena, udovica Teopulosa.

Pomozite!

Vilma, Rappijeva udovica.

- Princ Ugo Galiani? - Dar!

- vojvoda Michele Vismara. - Dar!

Vitozzi.

- Vojvotkinja Silvia Santi. - Dar!

- Savjetnik Colantuoni! - Dar!

Barun Mauro di Vittis... Ah, to sam ja...

SVRŠETAK