Original subtitles

Ovo je priča o mitovima i bogovima.

Priča o svijetu bajki, u kojoj se isprepliću stvarnost i nadnaravno.

Ljudski i božanski međusobno se bore.

Priča o junaku Odiseju,

Homer, najvažniji pjesnik antike, pjevao prije 3000 godina.

Idi sada, moje dame.

Idi u svoje sobe.

Ne slijedi nesretnike primjer Melantije

koji se slaže s tim nepoželjnim gostiju u Ulyssovoj kući.

I zapamti uvijek

da samo tvoja dama Penelope je ljubavnica ovdje.

Idi sad.

Euryclea! Euryclea!

Tek sada kao sunce spustio u more,

veo oblaka ga je okružio.

I odjednom crna sjena

u obliku plivajućeg jedara prekrila ga je u potpunosti.

Što to može značiti, Euryclea?

Već godinama imaš očajnički tražeći

za znakove povratka od Ulysses--

u letu ptica,

u krvi žrtvenih prinosa, u obliku oblaka.

Ne mučite se ovako više, Penelope.

Ali kako mogu drugačije?

Kad krene danje svjetlo da polako blijedi na nebu

i noć i zvijezde raširili svoju zavjesu tišine

i moje muke i moje tuge povećati 1000 puta,

ponekad se čini Ne mogu to više podnijeti.

Čujete li ih?

Ti nasilnici, moji takozvani ubojice,

koristeći svoju snagu ući ovdje

iskorištavajući usamljenost i uplašena žena

i njezin sin,

prisiljavajući je na obećanje groznog vjenčanja.

Čujete li ih?

Čujte sada moju pjesmu opsade Troje.

Je li to pripovjedač?

I tako...

kao da je očajan da bi ikada mogli da ga uzmu,

Grci su se udaljili iz Troje

i iza sebe u znak sjećanja na njihove mrtve

džinovski drveni konj.

Radujući se, Trojanci izliven iz njihovih zidova

zatražiti konja kao znak njihove pobjede.

Ali unutar konja sakrio društvo Grka

kojim zapovijeda Ulysses.

Pripremite se sada.

Trijumfalno, Trojanci vukao je konja

unutar zidina Troje.

I dok su Trojanci bili na gozbi,

Ulysses i njegovi Grci sišao s drvenog konja.

Otvorili su gradska vrata

i pusti grčku vojsku unutra.

Te noći, grad Troja

bio je otpušten i spaljen.

Te noći su Trojanci umrli po stotinama.

Sjajan je bio Ulyssesov trijumf,

ali veći je bio njegov ponos.

I na njegov ponos

otpustio je hram trojanskog boga,

moćni Neptun, kralj svih mora

i razbio njegov sveti kip.

A za ovo djelo Trojan proročica Cassandra

položila kletvu na Ulyssa.

Proklet bio, bogobojazni Grci.

I tebi, tri puta psovao Ulyssa.

Neka gnjev Neptuna spustiti se na vas

a možda i nikad opet znati mir.

Živjet ćete u egzilu i umiru u morskim dubinama.

Dovoljno! Dosta, Phemius.

Penelope.

Penelope.

- Kraljica. - Kraljica.

Penelope, prošlo je mnogo mjeseci otkad ste nas došli vidjeti.

Otpjevajte drugačiju pjesmu.

Za nas je previše tužno

da ih pozovemo drevna sjećanja.

Nije za nas, Penelope. Ne, ne živimo na uspomeni.

Budi tiho. Zar ne poštujete njenu tugu?

Kad bi to bilo barem tuga za onoga koji je stvarno mrtav,

uskoro bi mogao doći do kraja kako bi trebalo.

Tada biste bili u mogućnosti da odabere jednoga od nas.

Nitko ne zna sudbinu od Ulyssesa.

Nitko ne govori o njemu kao o mrtvom

ili nisu vidjeli njegovo tijelo na pogrebnoj lomači.

Vidite, Penelope,

čak i pripovjedač fantazije vas muče.

Unutar vas je još uvijek puno sumnje.

Ali što se nas tiče, sasvim smo sigurni. Gdje se nalazi Ulysses? Ha?

U kojoj zemlji je li zatočen?

Obećao si nam da ćeš izaberi jednog od nas za muža

čim završite tkanje vaš tapiserija.

Ali radili ste predugo na ovoj tapiseriji

koju ste započeli prije mnogo godina i koji nikad ne završava.

Tako je.

To je sjećanje na Ulyssa što me sprječava da završim.

To je moja tuga i suze, zamagljuju mi ​​oči.

I tako moje ruke radite sporije.

Ako biste samo voljeli jedan od nas sa svojim osmijehom.

Među vama nema nijednog usporediti s mojim ocem.

Nismo li i mi ljudi?

Nismo li i mi snage i hrabrosti

i plemenita srca?

Sigurno imate jedno: nezasitni apetiti.

Iskoristili ste prednost od slabosti

od žene i njezin mali sin

upasti u kuću od Ulyssesa

i prosipati njegovo bogatstvo i njegova stada.

Čak ste se usudili prisiliti od kraljice

njezino obećanje da udati se za jednog od vas.

Kojim pravom sudite li nam, stari?

Govori istinu.

Upali ste u moju kuću.

Uništili ste moj mir ovdje.

Izvukao si me obećanje da nisam ...

Ne, to je više od obećanja.

To je sudbina Itake koja predugo je bez kralja.

On je u pravu.

Ni jedan od vas dostojan je krune.

I tako nastavljamo imati kralja od magle,

sjena.

I ljudi postaju umorni, Penelope.

Osjećaji mog naroda nisu tvoja briga.

Svi ste stranci na ovom otoku.

Ja sam još uvijek kraljica ovdje!

I ljudi Itake vole svoju kraljicu,

suosjećati s njenom tugom.

Poštuj njezina sjećanja.

Previše ste sebični sa svojim ljepota, Penelope.

Premladi ste

spavati samo sa svojim uspomenama.

Kažem da Ulysses živi i on će se vratiti.

A kad to učini,

svi ćete požaliti što imate usudio se uvrijediti.

Dođi, pij, Phemius. Čisto svoj glas i započnite pjesme ponovo.

Želim čuti za Cassandra još jednom

i sve one divne psovke.

Leucanthus, Melanthius a ostali, izlazi!

Donosiš sramotu na ovu kuću.

Vratite se u svoje sobe i ostati tamo.

Dovest ću kraj na ovo jednom zauvijek.

Što te tjera na razmišljanje možete dati naloge?

- Ja sam sin Ulyssesa. - Nisi ti ništa drugo nego mlada budala.

Trebam samo 10 naoružanih ljudi da vas sve otjeram iz ove kuće.

Dođi sada. Dođi, mali hrabri, i boriti se protiv pola čovjeka.

Skoči opet. moj dječak!

Skoči, Telemachus, skoči.

Idi svojoj majci, sin Ulysses.

Bježi, mali. Trči kući.

Bježi, Telemachus. Pobjeći.

Jednog dana otkrit će vaše udvarače da se ta tapiserija nikad ne završava

samo zato što noću otkidaš tkanje koje radite danju.

Što još mogu učiniti?

Bila sam prisiljena obećati Oženio bih se jednim od njih.

Trebali bismo zahvaliti bogovima da su se dogovorili

čekati do tapiserije gotovo je.

Nadajmo se da nikad otkrij moju tajnu.

- Majko. - Što je, Telemach?

Što se dogodilo?

- Moram otići, majko. - Gdje želiš ići?

Daleko odavde. Ne mogu više izdržati--

njihove uvrede i okrutnosti. Moram ići potražiti svog oca.

Želite i mene napustiti?

Moramo okončati ovu sumnju, majko. Moramo biti sigurni.

Idem vidjeti Ulyssesove prijatelje ...

Kralj Nestor iz Pilosa i Menelaj u Sparti.

Ne ostavljaj me samu s tim ljudima, Telemachus.

Vjeruješ li moj otac je živ?

Da, Telemach.

Reci mi istinu, majko.

Zar ne, zar ne?

Ne smijete me napustiti. Ostani uz mene, sine moj.

Ne ostavljaj me.

Ako odeš, što sam ostao?

Samo tvoja prisutnost i tvoj glas

još od kad ste bili dijete ispunili su moju samoću.

U vaše lice i u vaše oči,

Vidjela sam sve vrijeme lice i oči Ulyssa.

I našao sam u tebi snaga

koja ponekad kao da me napušta.

Ostani ovdje sa mnom, Telemah,

i borit ćemo se zajedno. Ne ostavljaj me.

Morate se boriti, majko.

Morate vjerovati.

Kakve to ima veze u što vjerujem?

Ulysses je daleko.

Samo to znamo da je istina.

I zato je ova tapiserija povećava se svaki dan

i poništava se svake noći.

I to je način na koji neprestano varam ti udvarači koji me čekaju

dok čekam Ulyssa.

Uliks.

Nausicaa.

Nausicaa, što radiš?

Phaedra, ovdje je mrtav čovjek.

- Gdje? - Iza ove stijene.

Pazi, Nausicaa. Ne dirajte ga.

On je mrtav.

- Ziv je. - To je još gore.

Gdje sam?

U kraljevstvu Alcinous. Ja sam njegova kći.

Koji je to dio svijeta?

Otok Faeacia. Sigurno to znate.

Vrlo je blizu Itake.

Itaka?

Nikad niste čuli Itake?

Tko si ti? Kako se zoveš?

Ne znam.

U mojoj glavi nema imena.

Ne znate ni vi ime svoje zemlje?

Ničega se ne sjećam.

Požurite, djevojke. Požuri, molim te. Pošaljite za kalope.

Moramo ga uzeti do palače odjednom.

Čuvaj se, Nausicaa. Možda je bog.

Ponekad bogovi poprimiti ljudski oblik.

Nadam se da nije.

Želim da on bude muškarac.

Kao što znate, Alcinous, ja sam vješt kod miješanja bilja i pripreme napitaka,

ali moji lijekovi ne mogu pomoći ovog čovjeka pronašao na plaži.

Taj stranac nema sjećanja njegove prošlosti.

Izliječio sam njegovo tijelo, ali njegov um ...

Ja nisam bog.

Ali jeste li ga krvarili?

Aesculapius kaže da krvarenje nije lijek.

To je samo način dokazivanja da ste liječnik

na štetu svog pacijenta.

Kako bi čovjek mogao izgubiti svih sjećanja na njegovu prošlost?

Postoje dvije alternative.

Ili bogovi dali su mu zaborav,

ili želi da pobjegne uspomeni

nekog velikog grijeha ili pogrešno o njegovoj prošlosti.

Slagao bih se s drugom mogućnost.

Otac! Otac.

Oče, ovdje je.

Neka vaše kraljevstvo raste na snazi i njegov kralj u mudrosti.

Liječnici mi kažu da je to tvoje sjećanje potpuno te napustio.

Prošlost nema.

Ipak, znate kako pozdraviti kralja.

Tvoj rod, tvoj plemeniti način čini se da sugerira

da ste stajali pred ostalim kraljevima osim mene.

Zar nema ništa sjećaš se?

Ničega se ne sjećam.

Ništa.

Čudno je.

Tko god da jesi, bit ćete naš počasni gost.

Dajte potrebne naredbe za gozbe,

za plesove i za igre.

Bravo.

Krakos je pobjednik.

Tko će se boriti s Krakosom?

Ići. Možete ga pobijediti.

Tko se borim protiv tog ubojice? O ne.

Tko će se boriti s Krakosom?

Tko će boriti se s Krakosom?

Ne odlazi, prijatelju.

Ali ne bi smio biti dopušteno da se bori.

Zašto ne? Dobra jaka pukotina glava bi možda bila najljekovitija.

Možda mu čak vrati sjećanje.

Ok, čini se da zna nekoliko trikova. Možda je nekada bio hrvač.

Diomedes vjeruje bio je vojnik.

- Nije tako lako, zar ne? - Ne bih vas zaposlio kao sestru.

Ispričajte me.

Oče, pobijedio je. On je osvojio!

Da, Nausicaa, pobijedio je.

Ali zašto buljiš u mene?

Jer Vidim ženu

zauzevši mjesto mog malog djeteta.

Heroj, ha? Imate li vas dvije je li ikad upoznao pravog heroja?

Agamemnon, Ajax, Ulysses-- to su bili heroji.

Ulysses je imao ruku velika poput bačve.

Vlastitim očima sam ga vidio slomiti leđa bika jednim udarcem.

Da, ovaj čovjek nije slab,

ali nije da se uspoređuje s herojima.

On je poput vrapca protiv krila orla.

Ovo je dar koji je kralj Alcinous šalje vas na vašu pobjedu.

Hvala kralju.

A ovo je moj dar.

Rijetka je mast.

- Mirisno je, zar ne? - Kao proljeće.

Izrađena je iz tajne formule.

Magija.

Dala mi ga je žena koji živi u brdima.

I rekla mi je to u jednoj noći izliječit će svaku ranu.

- I obnovit će nečiju mladost. - Mladi?

Daj mi malo.

Mogu upotrijebiti nekoliko boca.

Mladi.

Ovo nije dječakova ruka.

Ti si najmlađi čovjek u cijeloj Faeaciji.

Za mene ste rođeni prije samo nekoliko dana na pijescima

kad si otvorio oči i pogledao me.

A ja ću te nazvati Stenos jaka.

I pozdravit ću vas.

Što nije u redu?

Što je?

Ne znam.

Došla mi je jedna misao.

Ime, glas.

Je li to bilo moje ime? Je li to bila Nausicaa?

Nausicaa?

Možda je i bilo.

Leode, 45 koraka.

Eurymach, 48.

Igra je tvoja, Eurymachus.

Ima li koga od vas još uvijek sumnjam u moju pobjedu?

Vidjet ćemo na Penelopein dan vjenčanja.

Nećete dugo čekati, prijatelju moj,

sad kad znamo trik tapiserije.

Možete se oženiti Melanthiusom jer nam je rekao

a ja ću se udati za Penelope.

Bacanje!

Koji su vaši ulozi?

- Dopis Penelope. - Penelopeina miraz?

- Hoće li se udati za jednog od vas? - Naravno.

Pogledaj ovdje, Pobijedio sam.

I dalje imam staju i pola konja.

Bogovi su možda još uvijek sa mnom.

Ponovo sam pobijedio.

Penelope, kockao sam se cijeli tvoj miraz.

Ako me izaberete, možda ste sasvim sigurni

to je samo za ljubav da dođem k tebi.

Prljavi špijun!

Ti špijun! Prljavi špijun!

Prestani.

Sad kreni.

Zažalit ćete na izdajstvo, Madam Ghost.

Šta da napravimo sada kada je naša tajna otkrivena?

Ne možemo ništa učiniti.

Tvoja se majka mora udati za jednog njezinih udvarača prije nego što su nas sve pobili.

- Zar se smrti toliko bojiš? - Ja sam starac.

Ja se brinem samo za tvoju sigurnost i to Itake.

Dosta, mentore, dosta

Njegov je bijes pravedan, iako je beskoristan.

Još jedan udbaš. Oni su poput muha oko meda.

- Poznajete li ga? - Ne vidim ga dobro.

Dobar je vozač. Dobro postupa sa svojim konjima.

- Antinoza od Kefalonije. - Sine Eupeite?

- Mm-hmm. - Glasno hvalisanje usta.

Za njega nema mjesta. Već smo previše za jedan krevet.

Stabili moje konje i pripremite krevet.

- Zašto ste došli ovamo, Antinese? - Da vidim Penelope.

Do sada nitko od nas pretpostavila da je tako smjela,

čak i uzeti u obzir ulazeći u njezine odaje.

Pa drago mi je da to čujem. Ja ću biti prvi.

- Evo, čekaj. - Stani sa strane.

Tko si ti? Odgovori mi.

Ja sam Telemachus, sin Ulysses.

Budi miran, Telemachus. Bit ću vam prijatelj.

Pozdrav, Penelope.

Zaista je tvoja ljepota izvan pjesnikov san.

Tko si ti?

Ja sam Antinous s otoka od Kefalonije.

Znam za tvoj trik s tapiserijom, Penelope.

Što želite? u mojoj kući?

Vas.

Ali nisam došao da trošim vaše bogatstvo kao i drugi,

ili živjeti pod svojim krovom poput parazita.

Nisam samo prešao more pogledati u oči, Penelope.

Došao sam da se ispunim svoju sudbinu.

Kako se usuđujete tako govoriti?

Jer ja od svih ostalih shvati svoju usamljenost.

Kako ste bili udovica gotovo prije nego što si bila supruga.

Duh Ulyssesa je progonio ova kuća dovoljno dugo.

Za to je potreban živi čovjek,

otjerati ovaj paket udvarača ...

da vam vratim život, Penelope.

Molim te, ne više.

Možete ostati gost, ako je to ono što želite.

Nisam stigao pronaći krov.

Nebo mi je dovoljno krovno.

Došao sam vas čuti odrediti dan

to će završiti tih dugih sati čekanja.

Došao sam kraju tvoja usamljenost, Penelope.

Dopustite mi još jedan dan da razmislim.

Kakva razlika hoće li jednog dana napraviti?

Odlučite sada, Penelope.

Sada.

Kad je mjesec novi, na dan igara Apolona,

tada ću učiniti svoj izbor.

Telemah.

Telemah!

Prati ga, Euryclea. Vrati ga natrag.

Sada, molim te, odlazi.

Molim te idi!

Vaše dugo čekanje je gotovo, Penelope.

Ostavite me, kažem vam. Ostavi me!

- Slušaj, Telemachus. - Dovoljno sam slušao.

Zar nisi čuo riječi tog čovjeka?

Zar nisi čuo moju majku popraviti baš dan za matice?

- I moja je majka izdala Ulyssa. - Ne smijete tako govoriti.

Ne smijemo se tako lako odreći. Moramo nešto poduzeti, Euryclea.

Ali kako? Jedini smo starica i mladić.

Pronaći ćemo nekoga koji će nas pratiti,

netko tko još uvijek vjeruje u Ulyssesu.

Ali tko? Više žena, više mladih dječaka kao i ti i ja?

Luk Ulyssesa.

Luk samo on se mogao saviti.

Koliko je godina bio moj otac prvi put kad je sagnuo ovaj luk?

Čini se da ste vješti na ovom djelu.

Čudno je kako čovjekove ruke

može se sjetiti stvari koje njegov um je zaboravio.

Hoćete li ga koristiti u današnjim igrama?

Ne znam.

Donela bi još jedna pobjeda poklon dobrodošlice za vašu mladenku.

Kad je imala četiri godine, Nausicaa je najavila ocu

da će se udati samo ratnik.

- Ratnik. - Može biti.

Mogao bi dati svoju nevjestu nema većeg vjenčanog poklona

nego da pamtim svoje ime i tvoja djela.

Moje ime.

Moja djela.

Dan i noć stalno tražim za njih u mraku.

Ali stvari poput ove ne mogu se brzo izliječiti.

- Pusti me, Diomedes. - Kako želiš.

Kako želiš.

Čak i samoća, kako nam govori Aeskulapius, može biti odličan lijek.

Odličan lijek.

Mislite li da hoće kao ova haljina, majko?

ili mislite da je to previše dobro ...

Smiri se.

To je tvoja mladost i ljepota koju on voli.

Ne stvari koje im dodajemo.

Kakav divan dan za moje vjenčanje.

Nadam se tvojoj sreći trajat će koliko i naša.

Ali kako je drugačije?

Mlada žena, kao pravilo,

ne poznajem čovjeka oni će se vjenčati.

Ali rijetko je da se djevojka uda za muškarca koji ne poznaje sebe.

Ali što više trebam li znati za njega?

Znam da je Stenos zgodan je i ljubazan.

Što je još važno?

Oh draga, Danas izgledam tako ružno.

Pretpostavimo da me ovako ne voli.

I pretpostavimo dok stojimo kod oltara

Trebala bih vidjeti sjenu sumnje u njegovim očima.

Ne bih mogao podnijeti takvo što. Želim da me vidi.

Nausicaa, ne možeš.

Ne smijete ga sada vidjeti.

Oče, takav je star i glup običaj,

držeći ljubavnike odvojeno jedan od drugog na njihov dan vjenčanja.

I kakve koristi ima kralj za oca

ako ga ne možete imati promijenite prilagođavanje samo ovaj put

za tvoju kćer?

Gledaj, neću ići sam. Attile, dođi. Pođi sa mnom.

Vrlo dobro, pođite. Pratite je.

Požurite!

Stenos!

Stenos?

Stenos?

Gdje je on?

Strike jedro! Dohvati vesla!

Što radiš s tim vatrom?

Žrtvujemo do Neptuna.

On je bog koji je zaštitio Trojane. Pomogao im je da izgrade svoj grad.

Gdje je bio kad smo ga razdvojili kamen po kamen?

Kad ste uvrijedili boga tada morate prinositi žrtvu.

Što si poganski svećenik ili mornar?

Vratite se svom postu! Hajde, svi vi.

Dođi. Spusti se s tim jedrom.

Neka se krene prema vjetru.

Kormilo se slomilo.

Gle, jarbol pukne. Baci tovar preko broda!

Zlato? Jesi li ljut? Što možemo učiniti?

Sve - zlato, srebro, kipovi-- sve.

Godinama smo se borili da dobijemo bogatstvo Troje.

Trebat će vam samo minute za to bogatstvo da nas odvuče na dno mora!

Baci teret preko broda. Požurite!

U more!

Trebali smo se žrtvovati do Neptuna.

Vani nema Neptuna.

Ništa drugo osim vjetra, vode i smrti.

Dođite do svojih postova i pomogne ploviti brodom.

Dođi, pretjerano s tim!

Neptun.

Čuvaj se. Pazi jedro!

Sretan lov. Uliks.

Vratit ćemo se hrana i voda.

Pripremite vatre za žrtvu Ateni.

Psst. Miran.

Trčanje! Trčanje!

Mora da vas glad zaslijepi.

Nema smisla trčati nakon njega. Ponovo će vam nedostajati.

Ho, dođi brzo.

- Ogromna je. - Otisak stopala.

Još.

To je otisak boga.

Vjerojatno samo čovjek s velikim nogama.

Ne ostajmo ovdje. Mislim da bismo se trebali vratiti na brod.

Strah vas tjera da zaboravite prazan želudac.

Odlazimo nakon što smo pronašli hranu za sebe i svoje ljude. Dođite.

Grožđe. Izgled. Pogledajte ovo grožđe.

Ima ih dosta.

Ovce!

Dođi!

Požurite! Gdje su ovce?

To mora biti špilja diva.

Pogledajte veličinu ove košarice.

Gdje se nalazimo?

- Ovca! - Evo ih.

Dođi.

Pogledajte ovaj sir!

Mmm, izvrsno.

Tu je i mlijeka.

Dođi samnom.

Kakvo je ovo mjesto?

Ovaj je spreman.

- Požuri s tom ovcom. - U redu.

Ne volim ovo mjesto, Ulysses. Sjećate se tih otisaka?

Prestani se brinuti.

Pogledajte veličinu tog sira.

Pokrenite vatru.

Baci ovdje.

Napravimo malo vina. Bolje je od mlijeka.

Dobro.

Što je gozba bez vina?

Idemo sa svom hranom možemo nositi.

Kažem vam da se bojim. Moramo krenuti što prije.

- Opet zaboravljaš želudac. - Ali slušaj--

Jesti.

Gotovo je gotovo.

- Okreni. - Jedva čekam.

Hajde, okreni.

Oprezno s tim sirevima. Čekaju ih gladni muškarci.

Požurite! Požurite!

Eurylochus, Znam da ti se žuri,

ali molim te, ne bacaj ništa tako dragocjen kao vino.

Brzo, ljudi, napustimo ovo mjesto.

Pazi!

Stojite gdje jeste.

Tko si ti?

Ne odgovarate.

Vi ste lopovi.

Nismo lopovi.

Grci smo vraćajući se kući iz Troje.

O, Grci.

Nema na čemu.

Molim vas da se sjetite zakoni gostoprimstva.

Zakon osvetnika 7eusa.

Što me briga za 7eus?

Ja sam Polifem. Ja sam sin Neptuna.

- Neptunov sin! - Tišina!

Ne! Ne!

Ti Grci su teški.

Kakvo žilavo meso.

Ne! Stani, ne! Ne. Kuda idete?

Evo nešto što će učiniti čak i grčki ukusan.

- Što je? - Vino.

Vino? Izgleda kao krv.

To je. Krv zemlje.

Zašto mi to nudite?

Ako vam je drago.

Možda ćete se sjetiti zakona gostoprimstva pusti nas.

Dopustite mi da kušam.

Dobro je.

Vrlo dobro. Kako se pravi ovo vino?

- Grožđe. - Grožđe?

Oh, te male bobice koje rastu na suncu.

Dajte mi više ovog vašeg vina. Sviđa mi se.

- Nema više. - Ne više? Želim više.

Izaći ćemo. Skupit ćemo grožđe, napravit ćemo više.

Polites, Piodes, izaći.

Ispunit ćemo svaku kožu i kantu na mjestu s vinom.

Misliš da bih ti to dopustio ići po više grožđa?

Donijet ću još grožđa. Ostani ovdje.

Ostani ovdje.

Vraćam se uskoro.

- Otišao je. - Brzo!

Što radite, budale?

100 ljudi nije moglo pomaknuti tu stijenu. Vrati se.

- Što možemo učiniti? - Svi smo ovdje zarobljeni.

- Ubit će nas sve. - Rekao sam ti da smo predugo ostali ovdje.

Nikad nećemo izaći.

Što pokušavaš učiniti?

Nema veze. Ajmo ovaj klub tamo.

Požuri, prije nego što se vrati.

U redu, gore.

Nasloni ga na zid.

Pažljivo. Pažljivo.

Polite, pomozite mi da ga oštrim.

Daj mi sjekiru.

Što želiš raditi?

Pokušat ću da nas izvuku odavde.

Da ga ubijemo?

Ne. Ako ga ubijemo, kako ga možemo dobiti pomaknuti taj kamen?

Imam bolju ideju.

Brzo, uzmi neke od njih i tamo sagradite vatru.

Craiton, pomozi mu.

On dolazi. Požurite, spustite to.

Ostali, hajde, sakrij to.

Evo grožđa.

Dajte mi još vina.

Što je? Bojiš li me se?

U redu, ja idem.

Neću vam smetati.

Pa, što čekamo? Napravimo mu malo vina.

Ti cujes? Napravimo mu vino.

- Ne bojte se. - Još. Više vina!

Uzmi još jedan.

Vino za polifem, sin Neptuna.

Želim još vina.

Daj mi više.

Više vina za sina Neptuna.

Dobro.

Više više više.

- Još vina. - I još vina.

Vino za polifem, sin Neptun!

Pravimo više vina.

Pravimo više vina, hej.

Više vina!

Više vina za Polyphemus.

Pa, grčki,

naučila si me što je vino. Polifem će vas nagraditi.

U znak zahvalnosti,

Poslije ću te pojesti.

Kako mi se više sviđa, gospodaru?

Pečeno, kuhano, začinjeno?

Sirova?

Umočen u ovo ...

rijeka vatre

to gori mojim unutarnjim dijelovima.

U njegovu oku.

Oko.

Sta si mi uradio?

Ja sam slijep!

Ja sam slijep!

Oslijepili su me!

Gdje ste, kukavice?

Ubit ću te.

Neptune, pomozi mi.

Pomozi mi da ubijem proklete Grke.

Neka vas bogovi unište!

Hej hej, evo me.

Ovdje. Ovdje, iza ove stijene.

Iza stijene, zar ne? Uhvatit ću te.

Ne, ovdje, glupane.

- Prokleti grčki, gdje si? - Evo!

Gdje si?

Hajde, izvadi te ovce.

Brz.

Požuri.

Hajde, požurijmo.

Zbogom, Polifem, ti pijani sin Neptun.

Uživajte u svom vinu i sjeti se Grka

i ples plesali su u vašoj pećini.

Miran. Znat će gdje smo.

Tišina, snajler. Dopustite da se pohvalim.

Tko je sad gospodar, Neptun ili Ulysses?

Bog sa svojim tridentom ili čovjek sa svojim grožđem?

Ročite dalje, pijani pijanče, urlaj dalje!

Samo naprijed, napunite more sa slijepim kamenjem.

Baci još jednoga i drugi!

A kad vas otac pita koji te uzeo za oko

reci mu da je to Ulysses!

Ulysses, razarač gradova,

saker iz Troje,

sin Laertesa i kralj Itake.

Na vesla, ljudi. Gore s jedrom.

Gore sa jedrom!

Pazi to kormilo.

Popijte malo ovog vina tim ljudima gore.

- Evo, pojedi ovo. - Požuri, žedni su.

U redu, idem.

Evo, uzmi ovo.

Zaobiđite ovo.

Nema vjetra, ali imamo brzu struju.

Usrećuje vas, zar ne?

Da. Zar te i to ne zadovoljava?

Ne znam.

Postoji dio mene koja voli poznato,

kraj putovanja, luka, vatra za kuhanje kod kuće.

Uvijek postoji drugi dio.

Taj dio voli putovanje--

otvoreno more, oluje,

čudnih oblika nečuvanih otoka,

demoni, divovi.

Da, Eurylochus,

postoji dio mene koji je uvijek domovina za nepoznato.

Da, razumijem.

I zato vas pratim--

iako često drhtati od straha.

I ja često drhtam.

Ima čudan miris noćas u zraku.

Da, to je istina.

Suhi, prašnjavi miris, poput vrta mrtvih cvjetova.

Zašto je tako tiho?

Ne mogu ni čuti šum vesla.

Pogledaj tamo!

- Stijene sirene! - Sirene?

Nema čovjeka koji čuje njihovu pjesmu može pobjeći.

Privući će nas do stijena i uništava nas.

- Moramo pobjeći, Ulysses, sad - Pusti nas, Ulysses.

Možda je prekasno.

Brzo, uzmi malo voska i stani uši svih muškaraca.

Reci im da ne gledaju udesno ni lijevo nego red.

Red za njihov život.

To je jedina stvar to će ih spasiti. Požurite!

- Sirene! - Ne boj se.

Držite glave dolje i veslajte.

Stavite ovo u uši i red!

- Dajte mi malo voska. - Polite!

- Polites. - Što je?

- Priveži me na jarbol. - Što je to?

Što god moja usta govore, što god Naredbe koje mogu dati, ne poštujte ih.

- Što ćeš učiniti? - Želim čuti njihovu pjesmu.

- Ljuta si? - Priveži me na jarbol.

Sve u redu onda, ako je to ono što želite.

Čvrsto koliko možete.

Stavite vosak u uši i red. Stavi ovo u uši.

- Daj mi malo. - Daj mi malo.

Čvršće.

I nemoj me odvezati.

Spusti oči. Spusti glavu i veslaj.

- Što mu radiš? - Naredio mi je da to učinim.

- Ali zašto? - Želim čuti njihovu pjesmu.

Luda si, Ulysses. Stavite ovo brzo u uši.

Stavi ovo u uši.

Začepi vlastite uši. Požurite, prije nego što bude prekasno.

Dajte mi i malo voska.

Uliks.

Uliks.

Ja sam, Penelope.

Penelope.

Vaša mlada mladenka kad ste uplovili u Troju.

Vaše putovanje je završilo.

Ponovo ste na Itaci.

Itaka. Zaustavite veslanje, ljudi.

Čekao sam te

Nisi umorna lutanja?

Nikada se ne odmarati kraj mene u tvom krevetu?

Kući ste, Ulysses. Konačno kući na Itaci.

Prestani veslati, kažem. Kući smo na Itaci.

Pošaljite svoja vesla.

Oče, ja sam tvoj sin Telemah.

Telemah?

Ja sam tvoj sin Telemach,

koga si ostavila dojenčad u naručju njegove medicinske sestre.

Sada sam gotovo muškarac

a ne znam lice moga oca.

Telemah.

Dođi na obalu svome sinu, tvoj dom,

tvoje kraljevstvo, tvoja supruga koja čeka.

Odveži me!

Otac. Oče, ne ostavljaj me!

Odveži me!

Čekam, Ulysses.

Odveži me, čudovišta!

Biste li me suze od moje žene i sina?

Ne ostavljaj me!

Ne ostavljaj me!

Opasnost je prošla. Ljudi, opasnost je prošla

Uklonite vosak.

Uliks.

Što si čuo?

Bogovi su razigrani i bez sažaljenja, Eurylochus.

Trikovi koje sviraju nemilosrdni su.

Koliko bi Itaca mogla biti sada?

Ne idemo naprijed.

Malo zamahnite kormilom.

Red. Red.

Ima nešto vrlo čudno.

Vjetar puše ali jedra se ne pune.

Brod je izvan kontrole.

- To mora biti struja. - Nema struje.

Veslamo prema otvorenom moru,

ali taj nas otok stalno privlači.

Nikad nisam vidio nešto takvo.

Ne mogu učiniti ništa za kontrolu broda.

- Spusti se. - Eh?

- Idemo sletjeti. - Zemljište?

Preklinjem te, Ulysses, ne znamo što ćemo pronaći iza tih stijena.

Ne, ali bit će zanimljivo saznati.

Dolje jedro!

Eurylochus!

Eurylochus!

Otišli su, Ulysses.

- Tko si ti? - Circe.

Zaokružite vješticu.

To je tako ružna riječ.

Zašto ne boginja?

Jeste li bili ti koji? povukao brod s puta?

Bila sam usamljena.

- Što želiš samnom? - Pomoći ti.

Da biste svoj brod naložili bogatstvom svih vrsta.

Da vam dam povoljan vjetar da te vodim kući.

Zašto bi to željela? učiniti to za mene?

Prošlo je već mnogo godina da su muškarci sletjeli na moj otok.

Muškarci poznati po svojoj hrabrosti i za njihova junačka djela.

I svaki put Bila sam usamljenija nego prije.

Ali otkad prvi vjetrovi donio mi svoje ime

i Echo je ponovio vaša djela,

čekao sam za tvoj brod, Ulysses.

I po prvi put, Odjek i vjetrovi nisu lagali.

Što je?

Čudno.

Isto ponosno lice.

Iste tamne oči kao Penelope.

Čudno je.

Zašto je to čudno?

Nije li razlika između jedne žene

i još samo jedan u glavi čovjeka?

Ne, razlika je

Penelope nikad ne bi dopustila neznanac je uzme u naručje.

Nije ni stranac poput Ulyssesa?

Hej!

Hej!

Gdje je tvoja ljubavnica?

Zašto ne odgovorite kad razgovaram s tobom? Gdje se nalazi Circe?

O, gluhi i glupi.

Idealno za sluge na ovakvom mjestu.

Jeste li me tražili, Uliks?

Ne vidim vas baš dobro.

Zašto ovo mm svjetlo?

Da zaštiti svoj san.

Mrzim mrak.

Znaš, na moru uvijek spavati na palubi tako da ja--

- Tako da se mogu probuditi suncem. - Ostavite nas sada.

Sunce je visoko.

Dugo si spavao.

Prošlo je mnogo godina otkad sam spavao na tako mekom krevetu.

Gdje su moji ljudi?

Sigurni su, nikad se ne bojte.

- Volio bih ih vidjeti. -Hoćeš.

Postoji toliko mnogo stvari koju još morate vidjeti na ovom otoku.

Nemam vremena. Sigurno sam na putu

Polites, Piodes,

Eurylochus. Eurylochus.

Što ove svinje rade ovdje? Izađi. Izađi.

Circe, skloni ih odavde. Skloni se. Skloni se.

Zašto mi ne odgovorite?

Gdje su moji ljudi?

Upravo ste ih šutirali.

Ti vještice!

Dok sam spavao, okrenuo si se bend junaka u svinje.

Bilo je to puno lakše nego što mislite.

Željeli biste to učiniti isto i meni, zar ne?

Znam da mrziš muškarce.

Možda me čak mrziš.

Vrati mi svoje ljude.

Vrati mi svoje ljude.

Zar ne razumiješ zašto sam to morao učiniti,

zašto sam morao uzeti vaši ljudi daleko od vas?

Tako da ćete biti sami,

baš kao što sam i sama.

Vrati mi svoje ljude, božice, demon, vještice ili što god već bili.

Beskorisno je imati vas

ako ostaneš kao moj neprijatelj.

Vratite se sada u obrazac od ljudi.

- Ulysses. - Ulysses.

Gdje si bio, Ulysses?

Kako se osjećaš? Jesi li dobro?

Ali naravno da smo u redu. Mi smo jeli.

I mi smo spavali. Ali ovdje imam bolove kao da me je udario nogom.

U redu, ljudi, vratite se na brod. Odlazimo za sat vremena.

Da, Ulysses je vrlo zabrinut otići.

Vidjet ću da dobivate odredbe i slatku vodu.

- Hvala vam. - Pripremite sve za plovidbu.

Nemamo puno vremena. Požuri. Požuri.

Dođite. Dođite.

Zbogom, Circe.

Zahvalan sam vam što ste napravili svoje otok manje usamljen ako samo na jedan dan.

- Pa, moram ići. - Znam.

Zato se pozdravljam.

Moramo krenuti prije nego što vjetar popusti.

Vjetar ima čak ni ne stignu još.

Na ovom otoku je uvijek mirno do zalaska sunca.

Prije zalaska sunca, a?

Pa, nema smisla stavljati na more prije nego što se vjetar diže.

Razbijanje muških leđa kod vesla.

Fino su hrabri momci.

Dugujem im malo razmatranja.

Bit će vam zahvalni.

Uliks.

Dobrodošli, prijatelji.

Prošlo je dugo vremena.

Jeste li dobili zastavice vina koje sam vam poslao?

Umorni smo od jela i pića i živi besciljno na ovom otoku.

Imamo domove i obitelji čeka nas na Itaci.

Tako i ja, Eurylochus. Tako sam i ja.

Pa, čim smo dali brod novi kaput od smola

- otplovit ćemo. - Sada bismo trebali otploviti.

Već smo izgubili previše vremena.

Stavili smo novo jedro a brod je ispunjen odredbama.

Želimo otići odjednom.

Jesi li zaboravio, Eurylochus? Ja sam vaš kapetan.

Ne. Ali pođi s nama sada.

Sada? Tako brzo?

Kažete uskoro nakon šest mjeseci?

Šest mjeseci?

Je li to već dugo?

Čini se kao jedna ljetna večer.

Pa, Ulysses, jesi li se odlučio?

Da, naravno.

Lijepo, zar ne?

Poklon iz Circe.

Nadam se da ti se sviđa. To ti postaje jako dobro.

Može, zar ne?

Gledaj, Eurylochus.

Trebali bismo se predstaviti takvo tkanje na Ithaci, zar ne?

Odlazimo bez tebe.

Jedan trenutak. Ne smijete ići.

Neptun se zakleo da će potonuti brod Ulysses.

Ove noći bit će ih strašna oluja.

Ne shvaćaš li da ima nikad ti još nisam rekao istinu?

Izdajnička je.

Ako je slušate, nikada nećemo otići odavde.

Prestani se mučiti, Eurylochuse,

i reci ljudima početi raditi.

Uskoro ćemo isploviti.

Neka vam bogovi daju snage koja će vam trebati

pobjeći od čarolije koja vas je zaslijepila.

Doviđenja.

Neće ploviti bez mene.

Dobri su ljudi, ali u potpunosti su izgubio bez mene da ih vodim.

Neće ploviti.

Kirka!

Kirka!

Gdje su moji ljudi? Brod nema.

Gdje su?

Pogledaj tamo.

Utapaju se.

Već su mrtvi ...

jer su odbili da me slušaju.

Oni su bili moji ljudi.

I napustio sam ih.

Oni su te napustili.

Obećao sam da ih vodi kući.

Euryloch, Polites, Craiton.

Nemojte ih previše žaliti. Nisu puno vrijedili.

Bili su samo mali muškarci.

Zato sam ih volio.

Dokle god živiš, nikada neće biti potpuno mrtvi.

Dođi sada. Dođi samnom.

Uliks.

Što radiš, Ulysses?

Stvarno mislite? možeš me ostaviti?

Ostavio sam te davno.

Dan kada su moji ljudi umrli u oluji.

I mislite li da je vaše putovanje trajat će dulje od njihove?

Nećete me držati ovdje.

Slušaj me.

Dat ću ti nešto što hoćeš učiniti da zaboravite sve svoje sitne snove--

tvoje jadno kraljevstvo, tvoja supruga koja ostari.

Ostati

i ove vrlo noći

Olympus će dobrodošao novi bog--

Uliks.

Besmrtan?

Ovo je moj dar.

Najveći dar što je ikada bilo ponuđeno čovjeku.

Ne, postoje veći darovi--

roditi se i umrijeti

a između njih živjeti kao čovjek.

Živjeti kao čovjek, ispunjen sitnim strahovima?

Samo strahovi može znati vrijednost hrabrosti.

A starost? To će siromašno meso jednog dana istrunuti.

I na kraju, ništa osim smrti.

Ovo je strašno baština čovjeka.

Prihvaćam to nasljedstvo.

Više se ne vidim pada u bitci

ili u bijesu oluje.

Trebat će puno manje.

Napuhani hladan zrak,

iznenadna hladnoća jedne noći.

Ali čak i tako, ovo--

ta ranjiva masa straha se usudio boriti s bogom

a još nije poražen.

Ako bi to trebalo biti jednog dana ljudi će govoriti o meni,

Nadam se da kažu s ponosom da sam bio jedan od njih.

Njihov ponos neće vam poslužiti za zagrijavanje u kraljevstvu tame.

Nudim vam stoljetnu svjetlost.

ne mislim previše će me tužiti

da zatvorim oči kad dođe vrijeme.

Onda pusti mrtve kažem vam koliko su sretni.

Agamemnon, Ajax,

Ahil--

svi moji mrtvi drugovi.

Ahil,

još kiselo lice i razmiljavanje.

Koje biste drugo lice očekivali mrtvac koji treba nositi?

Može smrt ima li uboda za vas?

Ahilej se sigurno mora počastiti kao moćan princ među mrtvima.

Poštedi me ove utjehe, Uliks.

Radije bih bio rob među lutajućim barbarima

a ne kralj svih mrtvih.

Život mi je bio kratka i sjajna,

ali moja je smrt duga i opresivan.

Ajax ...

Žalim zbog toga pomogao te ubiti.

Što žive znate za tugu?

Samo mi koji smo mrtvi znaj što znači.

Dođi, Ulysses, Olympus vas očekuje.

Idite s Circem do Olympusa.

Svijet me je volio.

Sav svijet volio Agamemnona,

osim žene koga je volio.

Kada sam se vratio svojoj kući, zagrlila me.

A kad sam zatvorio oči u kratkom trenutku užitka,

njezin ljubavnik koji je čekao ugurao je nož duboko u grlu.

Ostani uz Circe, Ulysses.

Dođite.

Eurylochus.

Ne poznajete me?

Trebala sam je uništiti naš brod te noći,

umjesto da odlazi bez tebe.

- Trpio si? - Ne.

Ali sada patim.

Dođi, Ulysses.

Uliks.

- Majko! - Odlazi ti! Nisam te zvao.

Majka.

Vi ste mrtvi.

- Umro sam čekajući tebe. - Odlazi, kažem ti!

Predugo ste bili daleko, moj sin.

- Znam. - Povratak na Itaku.

Penelope vas još uvijek čeka.

Izdajstvo i prevara prijeti vaš dom.

Hoću, majko. Hoću.

Majka. Majka!

Headstrong smrtnik,

ponosan na taj kratki san što si ti životni vijek,

zaljubljen u svoje slabosti i vaše bijedne grijehe,

i očaran smrću.

Protiv takve tvrdoglavosti čak ni bogovi nemaju moć.

Idi onda ako je to tvoj izbor.

More čeka.

- Eno ga! - Gdje?

Iza stijena.

Alcinous, kralj Faeacia, poslušaj me.

Sve što jesam ponovno mi je u glavi--

moje ime, moje mjesto, moje podrijetlo.

Ja sam Ulysses, sin Laertesa,

kralj Itake, osvajač Troje.

Tamo preko puta a tamno je more moj dom,

kuću koju sam sagradio,

moj sin.

Moja žena.

Ja sam krenuo svojim putem njima tih mnogo godina

ali bijes bogova. progonio me.

Mnoge su me katastrofe pogodile.

Oduševile su me sirene i oluje.

Bio sam očaran a moji su se ljudi utopili.

Ali ja sam ovdje,

neoštećeni,

gledajući preko mora u mojoj domovini.

Molim te, brate, Kralj Alcinous,

brod koji će me dovesti natrag do Itake.

Ulysses, kralj Itake i našeg susjeda,

dat ćemo vam brod.

I nadamo se da će vas sigurno nositi i sretno se vratite u svoje kraljevstvo.

Nausicaa.

Vodim tvoje suze sa sobom.

U svijetu bijesa i mržnje ...

oni su dio ljubavi koju sam našao.

Apolon, zaštitnik Itike blagoslovi sutrašnje igre

i prihvati žrtvu.

Čast smo dali bogu. Apolon će sutra biti povoljan.

Ako pobijedim u igrama,

Spavat ću u krevetu Ulyssa.

I da zahvalim bogu za ovu veličanstvenu pobjedu

Prerezati ću grkljan svake koze na otoku.

Rođeni ste za vođu, Eurymachus.

I za to ste spremni riskirati sve u jednom danu.

Ne zavidim pobjedniku.

Očito ne mislite da puno vrijedi postati kralj Itake.

Novi kralj Itake treba naučiti lagano spavati.

Što to znači?

Bit će bodeža iza svakog stupca,

otrov u svakoj čaši,

zaplet u svakom osmijehu.

Dođi, Ulysses je na dnu mora

ili možda na nekoj plaži dok su mu kosti trule na suncu,

hrana za sokolove do sad.

Pomisao na Ulyssa ne smeta mi.

Na koga se onda upućujete?

Telemah.

Telemach je samo dječak.

Jeste li vidjeli izgled u njegovim očima?

Što misliš?

Čim svadba završi,

trebalo bi ih biti više nego koze žrtvovane.

Ne slažete se?

Penelope.

Oprosti ovom upadu.

Toliko vam moram reći.

Što možemo imati reći jedni drugima?

Znam da ste tužni

i uznemiren, uplašen.

Ali želim vam reći da ...

ne trebate se bojati.

Da ću ti donijeti sreću.

Vas?

Sumnjate li? da ću pobijediti sutra?

To će ovisiti o vašoj vještini.

Ali ako pobjediš, neću se žaliti da mora izabrati muškarca poput tebe.

Sada napokon govoriš poput žene koja je zaista živa,

žena kakva si trebala biti.

Žena koju volim.

Ako me stvarno voliš, Antinous, Molim vas za jednu uslugu.

Jedno obećanje.

Sve što poželite.

Morate samo pitati.

Spasi mi život sina.

Telemah?

Ne smije umrijeti.

obećajem ti ni jedna duša ga neće dodirnuti.

Ja ću ga liječiti kao da je moj vlastiti sin.

Kad bih vam samo mogao vjerovati.

Sigurno vjerujete ...

kao što morate vjerovati da te volim.

Povjeravam ga tebi, Antinous.

Penelope, ovdje je prosjak

s otoka Faeacia.

Želi razgovarati s tobom o Ulyssesu.

Previše ljudi u tim proteklim godinama su došli u ovu kuću

govoreći uvijek isto,

nadajući se gostoprimstvu.

Ali kaže da je bio pratitelj Ulyssa u ratu.

Ako ste stvarno poznavali mog muža, reci mi o njemu.

Zašto ne govoriš?

Tko si ti?

Ja sam Ulyssesov prijatelj.

Bili smo drugovi pred zidinama Troje.

Mnogi po noći dok smo čekali između bitaka

naše misli pune tuge govorio je o tebi.

I što je rekao?

'' Mračna je,

i lijepa u mladosti, '' On je rekao.

'' I pun mekog ženskog smijeha.

I takav način ima četkanja kose odsutno

kad ona radi kod njenog koluta

ili satove njezino uspavano dijete. ''

Ponekad je o tome govorio dojenački sin Telemachus

koji je sisao palac i smiješio se i spavao

na dan kada brzi brodovi otplovio do Troje.

Ponekad je govorio dana njegovog oproštaja,

kako vas je držao u naručju

na plaži pored brodova koji čekaju

I šapnuo si,

'' Bit ću ovdje kada se vraćaš.''

Vratit ćete se?

Vrlo često,

s padajućim zvijezdama iznad naših glava

i osuđeni zidovi Troje preko ravnice

i sve što smo voljeli daleko preko mora ...

govorio je o ovoj kući ...

i ove vrlo velike sobe gdje biste ga čekali.

Previše godina Ja sam čekao.

U početku ih je bilo samo vijesti o ratu,

a rat je išao dalje mjesecima.

Polako mjeseci postale godine.

I proveo sam godine pitajući sebe,

''Gdje je on sada? Je li on sa svojim vojnicima?

Možda postoje i drugi i žene tamo

lijepe žene pune života.

Možda me je zaboravio. ''

Ali Penelope ostaje vjerna.

To je tako lako za Penelope ostati vjeran.

A onda jednog lijepog dana dođe vijest da je rat završen,

svi su sretni.

Svi ostali su se vratili njihovim kućama.

Kraljevi i vojnici. Ali on? Ne.

On je sam među svima njima

Zatim još jednom započinje čekanje.

Opet mjeseci, opet godine.

I godine se rade od tisuća sati,

dana, noći.

Noći.

I ti tamo ležiš sam u praznom krevetu

i čekaj.

U pravu si.

To je moguće za muškarca da se vratimo prekasno.

Čekaj, nemoj još ići.

Razgovarao sam s tobom s gorčinom upravo sada

jer sutra Moram odabrati novog muža.

Protiv moje volje Ovdje sam vezan za obećanje,

a znam da nitko može me osloboditi.

Možda biste se mogli osloboditi.

Ja? Kako to misliš?

Sjetite se natječaja kada ti i Ulysses ste bili u braku?

Sjećate li se kako ona strelica s njegovog luka

zviždao kroz 12 sjekira doći do cilja?

Da, i bila sam nagrada.

Težak je bio, taj luk, nemoguće saviti.

Samo ga je Ulysses mogao saviti

uz pomoć božice Atene.

Zahvaljujem ti, neznancu.

Idi u kuhinju. Oni će vas tamo dočekati.

Postoji li još nešto imaš potrebu?

Moja potreba je odgovorena kad sam vidjela tvoje lice

i razgovarao s tobom.

Nema na čemu u mojoj kući.

Hvala ti, Penelope.

Argos!

Prepoznali ste me.

Tiho, Argos.

Miran.

Da, stari pas, oboje smo se promijenili, ha?

Sjećate li se kako smo lovili brda od zore do sumraka?

Uvijek si bio prvi u paketu.

Brzo na stazi, oštar do ubojstva.

Sada ste gotovo preslabi da podigneš glavu,

ali prepoznali ste me, zar ne?

Da, barem je to nešto povratka kući.

Prepoznao te.

- Tko si ti? - Telemachus.

Moj sin.

Otac.

Otac.

- Oče! - Shh, tiho.

Nitko ne smije znati da sam ovdje.

Jedva čekam da kažem.

Sve ću im reći. Ja ću ih napraviti potresati od straha i drhtanja.

Ne reci nikome. Ne dok ne budemo spremni.

Zašto ta neobična odjeća, oče?

Zašto dolaziš odjevena poput prosjaka u svoju kuću?

Kad sam stao ovdje bogovi su mi savjetovali da to učinim.

I dao mi je drugo savjet.

To je majka. Očajna je.

- Reći ćemo joj da ste se vratili. - Ne.

Čak ni ona to još ne smije znati.

Sve do sutra.

Tada ću znati ako još uvijek voli Ulyssa

na način na koji je to učinila kad sam otišao luka Itaka.

- Leucanthus, donesi još vina. - U trenutku.

Što želiš? Kako si ušao ovdje?

Kao i svaki prosjak,

uz kapiju slugu.

Pa, bolje da odeš prije nego što krenem psi na tebi. Idi, izađi.

Pitajte milostinju ovih plemića ovdje.

Ne.

Telemach je moj prijatelj. Neće prigovarati.

Telemachus nema što više za reći u ovoj kući. Izađi.

Neka ostane, Leucanthus. Neka ostane.

Ti dođi ovdje. Dođi ovamo.

Milosti za dijete nesreće,

O plemeniti slavni prijatelju?

Milosti za dijete nesreće?

Zašto ne odete i pitate vaš plemeniti prijatelj Telemachus?

On možda nije s nama još dugo.

Prosjaci su uvijek bili dobrodošli u kući Ulyssesa.

Ne samo neoprano, ali bezobrazan.

Govoriš kao da ti si već gospodar ovdje.

Svakako, Prinče, oboje smo samo gosti u ovoj kući.

Bježi, prljavi gomile krpe.

Milosti za dijete nesreće?

Ovdje.

Evo, jesi li žedan? Pa, pij.

Daj mu još jedno piće.

Hvala vam, gospodo.

Neka vas bogovi nagrade.

Evo, uzmi ovo. To je sve što mogu sada učiniti za tebe.

Lijepši si od ostalih, Mladić.

Bježi odavde što brže možeš prije nego bude kasno.

Što kažeš? Jesi li ljut?

Idi, izađi.

Dok se igre ne završe, Amphinomus,

Ja sam taj koji odlučuje koji će biti naručen iz ove kuće.

Potpuno je u pravu, Amphinomus. Pretpostavljate previše.

Drago mi je što te vidim, Telemah.

Kakvo je značenje ovih sjekira?

Kraljica je to sama želja.

Objasnit će to sama.

Gdje je kraljica?

Budi strpljiv, Antinous.

Ona se priprema, kao što priliči mladenci.

Kad je srce puno ljubavi, nema mjesta za strpljenje.

Dobro rečeno, Antinous.

Izrazio si na što svi mislimo.

Kraljica.

Neka vas bogovi štite.

Tvoja ljepota sjaji na nas

poput sunca s neba, Penelope.

Dan je stigao,

a lam spreman za ispunjenje moja obaveza.

Oženit ću se pobjednikom igara.

Dugo smo čekali i zabrinuto zbog toga.

Za vaš natječaj, Odabrao sam igru

to je već davno zaboravljeno.

Ovo je pramac Ulyssesa.

Oženit ću se čovjekom ko ga može saviti

i poslati ovu strelicu kroz rupe u sjekirama.

Ovo nije dio od Apolonovih igara.

Ako se bojite neuspjeha, možete se povući iz natjecanja.

Nemam straha, Penelope.

Prihvaćam izazov.

Bio sam prvi koji je prošao ta vrata prije mnogo godina

tražiti ruku Penelope.

Imam pravo biti prvi saviti luk Ulyssesa.

Možda i vi budete prvi koji je otišao.

Ne mogu ga saviti.

Daj da ja pokušam.

Ne mogu ga saviti. Ni malo.

Previše si debela, Leode.

Taj luk je proklet od bogova.

Evo, dopustite mi da sada pokušam. Ovdje ima nešto čudno.

Apolon se uvrijedi. Oduzimao nam je snagu.

Kako Apollo može oduzeti što nikad niste imali?

Daj mi taj luk.

- Hajde, Antinous. - Ma daj, možeš ga saviti.

- Hajde, Antinous. - Dođi.

Neka pokuša ponovo. On to može.

- Ovog će puta uspjeti. - Da, Antinous, hajde.

Ovaj put će to učiniti.

Ne može to učiniti. To je izvan ljudske moći.

- Gotovo je. - Uspjet će.

- Ovo je trik. - Poput tapiserije, Penelope.

- Da, poput tapiserije. - Ne prihvaćam ovo.

Još uvijek te držim na tvoje obećanje, Penelope.

Mogu li dobiti kraljičinu kuću dozvolu za crtanje luka?

Prosjak koji se natječe s prinčevima?

Mogu li učiniti gore od tebe?

- Kakva drskost! - Nevjerojatno je.

Jesi li ćuo? Prosjak želi da usporedimo njegovu snagu s našom.

Penelope, hoćeš li imati ovog prosjaka za muža?

Ne bojte se, kraljice moja. Ne mogu tražiti potraživanja od tebe.

Već imam ženu.

Ako to želite, stranče, Dajem vam svoje odobrenje.

Ne možeš to dopustiti, Penelope.

To je uvreda za sve nas.

Ovo je farsa.

Izađi. Skloni se.

- Dođi, požuri. - Ova farsa je trajala dovoljno dugo.

- Nevjerojatno. - Nemoguće.

To je Ulysses!

- Ulysses! - Vodite moju kraljicu na sigurno.

Ne, ostanim.

Otac.

Druga vrata.

Antinous,

prvi među odvjetnicima,

prvo s ponosom, najprije u aroganciji.

Danas ćete biti prvi servirani.

Uzmi ovo oružje.

Ne, Eurimah!

Evo, Crotone, ubij ga.

Nemoj me ubiti, Ulysses!

Telemah!

Ne ne, Ulysses.

Imajte sažaljenja!

Prekasno. Upozorio sam te prije.

Nikada ne pravim poklon čovjekova života drugi put.

Atena, zahvaljujem ti se.

Božanski prijatelj i božica ...

dobročiniteljica naše kuće,

vi koji ste umirili moji sati čekanja

i zaštitio moj Ulysses,

Zahvaljujem vam na njegovom povratku.

Mnogo groznih stvari ima dogodilo mi se, Telemachus,

ali ništa strašnije od donijeti smrt u moju kuću

na dan mog povratka kući.

Nisi ti kriv, oče.

Recite slugama da se očiste ovu sobu s vatrom.

A možda i osveta mrtvih nikad nas ne preteknite.

Da, oče.

Njegova osveta je pravedna, Atena, ali grozno.

Ulysses koje mi vratiš, moj zaštitnik, je ljut čovjek,

prisiljeni da ubijaju nemilosrdno.

O božanska Atena,

vratio mi se dug put moraju biti tako krvavi?

Moj je put morao biti dug i krvave boje.

Uliks.

Nije bilo drugog načina da me vratim k tebi.

Takvo izgubljeno vrijeme. Toliko godina.

Toliko godina naše mladosti utrošen u divljaštvo rata ...

u izgubljenim i zbunjenim lutanjima i u roamingu.

Bila sam tako usamljena.

Obećajem ti.

Nadoknadit ću to

u mirnim godinama to leže naprijed.

Da, zajedno!

Danas je kraljevstvo Ulysses ' Špilja od polifema '

osmijeh Penelope ' iskušenja Circa nestaju ...

sve je palo na prah.

Ali besmrtnost da je junak odbio božicu '

kasnije mu je dao pjesnika.

Homerova pjesma naviješta za čitavu vječnost od podviga lukavog Creeka '

više od božanskog osmijeha koji bi ikada mogao imati.