Original subtitles

[Glazba]

loše društvo je bilo prava stvar, mislim,

oni su bili veliki hitovi i

postigli su puno više raspona, mogli ste vidjeti

dva ili tri hita, mogli biste razmisliti

o ovome pod mojim imenom, dobri su bili kao američki

radio, znate li što mislim, bili su

kao američki radio, imali su milijune

hitova.

[Glazba]

imali su najvećeg pjevača kojeg je

glazba ikada proizvela, htjeli su se

riješiti svega viška, htjeli su

navući svoje gitare i isporučiti osnovni,

ogoljeni, mišićavi rock and roll koji bi

vam prokuhao krv, proždirali su

Zeppelin.

[Glazba]

tvrtka je rođena iz ovog besplatnog, to je

seminalni britanski blues rock bend koji

se sastojao od Paula Rogersa, Simona Kirkea,

Andyja Frasera i Paula Kossoffa i

radili su neke divne stvari.

[Glazba]

stvari krenu po zlu u besplatnom smještaju u Maineu

zbog Paula Kossoffa, gitara je bila njegov

rastući problem s drogom, postajao je sve gori i gori

dok nije propustio koncerte i bilo je jako

teško za bend, postojala je neka

vrsta napetosti između, i on je izrazio "na

temelju lošeg", jednostavno tako, a Fraser je

jednostavno naglo odlučio otići i ostavio

ih nekako nigdje, pa su se

raspali. Možda se Bad Company nikada ne bi

dogodio da je Paul Rodgers

prihvatio ponudu da se pridruži Deep Purpleu

1973. godine.

Formirali su me i rekli da su usred

američkog posla. Trebali bi

pobijediti. Jedan od glavnih i bih li

pjevao za njih. Nisam bio

siguran što radim u to vrijeme,

pa sam rekao da ću razmisliti o tome. Razmislio sam o tome

i odlučio protiv toga.

Samo mislim da bih se stvarno uklopio

tamo.

[Glazba] Bio je

odlučan imati uspješan

bend i veliku prodaju, velike turneje, imao je

dovoljno sindroma besplatnog kulta.

Mislim, opet, Free je imao jedan singl, ali

stvarno nikad besplatno. Nisu imali velike

turneje poput te, nisu prodavali

puno ploča. Paul Rodgers je otišao do

Petera Granta, menadžera Led Zeppelina,

i pitao ga bi li bio voljan biti

njegov menadžer, a Peter Grant je rekao da bi

volio to učiniti, pa je Paul

Rodgers rekao da želi osnovati bend

sličan Freeu i da će

pitati Simona Kirkea da bude

bubnjar, a s njim i Free.

Bad Company je bila kombinacija

glazbenika iz tri odvojene grupe.

Paul i ja iz... Mick Rouse

iz Mott the Hooplea Boz Burrell iz

King Crimsona Paul je imao bend pod nazivom

Peace i bio je na turneji s Mott the Hoopleom

kada je Free imao jedan od prekida i

formirali su savez, veza je krenula jako

dobro, pa

kada je Mick napustio Mods i Free

više nije postojao, Nick i Paul su se okupili i

pitali su me želim li se pridružiti, znate, a

ja sam rekao da bih volio jer sam samo

želio ostaviti Free iza sebe. Bio sam

u takvom čekanju, kao mlinski kamen, a Mick

je bio jedan od njih, bilo je tako smiješno.

Mick Ralphs je bio sjajan lokalni

Mott the Hoople s Ianom Hunterom. Njihov

proboj došao je u obliku

pjesme Davida Bowieja koju je producirao David Bowie,

zvavši All the Young Deeds. Mott

the Hoople je nekako ulazio u ovo

glamurozno razdoblje, a Mick Ralphs je bio

sve samo ne glamurozan, iako je

sjajno svirao u bendu i smišljao

nevjerojatne dijelove i nevjerojatne pjesme. Ne

mislim da je to bilo ono što je Micku bilo

ugodno raditi, bio je malo

više bluesy rock tip.

[Glazba]

Paul Rogers i Mick Rouse se stvarno

povezao kao glazbene srodne duše na

gotovo isti način na koji se Paul

Rogers povezao s Paulom Kossoffom. Nick je bio

tekstopisac koji je pisao ne samo glazbu koju

je kupio, već je imala puno veze s

melodijama, pa su njegove gitarske dionice bile

orkestrirane oko toga, gdje je Kossoff

bio stvarno više mi smo samo smišljali

rif, on stvarno nikad nije znao kakva

će biti melodija ili tekst, ali

Nick bi se obvezao doći s dvije ili

tri velike pjesme s prvog albuma.

[Glazba]

Mick i Paul su stvorili tu malu

vezu i bili su orijentirani na blues.

Mick je bio malo više country, tako da smo

očito Paul Rogers i ja

bili zajedno četiri ili pet godina pa smo se

prilično dobro slagali, a onda je Boris bio

ovaj vrlo opušteni, simpatični basist,

znate, ja i kad je bio posljednji na

popisu basista jer smo

mrzili King Crimson, imali smo sve što ste imali,

tipa iz Super Tramvaja, tipa iz ovog

benda, taj bend i uvijek smo stavljali gudala na

dno, stvorili smo King Crimson, pa nakon što

smo prošli kroz 15 basista sa

svim, jebiga, morali smo probati. Baz Crimson je

jedan od... ti bendovi koje predvodi Robert Fripp, a

koji vjerojatno imaju stotinu članova

od svog osnutka,

dakle u Crimsonu, a Boz je bio samo

još jedan tip koji je svirao električni bas.

Ian

Bad Company, Bahs Bahs, shvatio je

potencijal ovdje, pa je stigla buka, a on je bio

taj sjajan tip s bradom, visok,

znate, i rekli smo, pa, prve tipke u

prvim pjesmama u G-duru rekli su, nemojte

mi reći, samo ću nastaviti usput, u

redu, zar ne želi znati

akorde, pa smo nakon prve pjesme znali da je

on taj, a ironija je u tome što smo tek

kasnije saznali da je svirao

bas samo oko 18 mjeseci, uživali smo s

milijunima ideja i odjednom su rekli, pa, gledajte,

radit ćemo te stvari, ali

bolje da nam date njezino ime, pa smo rekli, odmah od sada,

i to je kao da te stvari

misle, da, je li to dobro ili ne, što je to bilo,

nevjerojatno ime, tu smo,

četiri milijuna stolova, to je bilo 100,

Spitfire u Black Bomberu, Grant ih je

sve pokupio,

nazivali su se Bad Company, što se

Peteru Grahamu nije svidjelo u to vrijeme,

mislio je da je to ime. Nisu smjeli koristiti,

a diskografskoj kući Led

Zeppelina, Labuđoj pjesmi, također se

nije svidjelo ime, ali na kraju su

ih u Polaroidu jednostavno uvjerili da će to

biti ime benda, bio je

uvjeren i Peter se složio s

tim.

U bendu je bilo ega, ali

svi smo bili iskusni glazbenici, svi smo se

dobro slagali. Bilo je gotovo kao da smo slobodni, a Mott

the Hoople je bio gotovo kao

poligon za pravu stvar. Teško je,

teško je točno znati što će

sada izaći. Ali sjajna stvar je što

postoji nevjerojatan potencijal

jer imamo puno toga za izvući jedni od drugih,

imamo puno toga za naučiti jedni od

drugih i to se odrazilo u

pjesmi.

Kada ste imali sve te utjecaje

pomiješane u loncu, imali ste ovaj

eksplozivni hard rock bend koji je trebao

osvojiti svijet. [Pljesak] [

Glazba]

Let Certain su trebali snimati koristeći

mobilnu jedinicu u studiju Headley Grange

dok je Headley Grange Manor s

mobilnim studijima i to je odgođeno za

nekoliko tjedana, pa je Peter Grant rekao

želite li ući u studio i početi?

snimanje pjesama pa su u osnovi

snimili prvi album preskačući

red od Led Zeppelina mislim da je koštalo

oko nekoliko tisuća dolara napraviti

[Glazba]

pa mislim što god želim dušo želim te znaš da

počinje s njihovim znaš

čuješ na

samom snimanju pjesme čuješ dečke kako idu

jedan dva tri bum znaš od

neposredne zvijezde znaš da dečki

sviraju to je ono što dobiješ

dečki sviraju nije studijska kontrola nema

ništa preko ee i sve to

samo je ovdje smo jedan dva tri četiri unutra

idemo

[Glazba] bilo je

samo odbrojavanje koje su htjeli

spojiti i samo je trebalo

doći sa svojim drum de bombonom ali

netko je odbrojao jedan dva tri ide

tata i svi su to čuli i idu wow

to je sjajno i taj snare pucketanje na

početku to je

zbog stavljanja basa

naprijed ono što obično radi je da

obično samo povuče pjesmu unatrag prije nego što

ide naprijed tako da vas već

podigne i jednostavno vas pusti da upadnete u pjesmu

[Glazba]

Sjećam se da sam to čuo na eteru u

Philadelphiji i od prvih uvodnih

akorda pjesma vas osvoji

[Glazba]

tu je izuzetno uzbudljiv gitarski

solo i to je rani primjer onoga što je

poznato kao Julie gitarski solo koji su

kasnije popularizirali Thin Lizzy, ali tu

počinje gitarski solo, tu je samo jedna

gitara, a zatim druga gitara

svira gotovo identičan dio, ali

to je kao neka vrsta male terce

o nekoliko zanimljivih stvari koje se

događaju s druge strane na gitari ovdje.

Prva stvar je da kada on zapravo

ide dolje u glavnom stihu koji

je početni u B, a zatim svira u

F, ali ono što radi je Ci B,

zatim svira F u prvoj

inverziji i dodaje C na vrh što

ga čini F ovješenim u osnovi na jednoj

gitari, pa on ide, ali na drugoj

gitari ide F C F i dvije

gitare zajedno stvaraju stvarno

lijepu malu harmonijsku strukturu

tamo

[Glazba]

druga gitara koja je svirala na

ploči možda je čak i ugođena na ono što se

zove otvoreni G štiming, vrlo je

teško reći jer kada se

sviraju dvije gitare zajedno,

ne možete baš reći, ali to je... Mješavina

dviju gitara daje pjesmi taj

stvarno uzbudljivi pogon i

shuffle beat od psihotičnog sviranja.

Drugi dio je prilično zanimljiv

i tipična je rock and roll stvar.

Koristi korijen i kvintu ili ono što je danas

poznato kao petostruki akord. Pa, ako vidite da je

zapisano u glazbenom komadu, piše G

pet ili C pet, a to znači da nije

ni dur ni mol,

to je samo korijen i kvinta. Free se često koristio,

a Bad Company ga je često koristio,

pa most u osnovi ide G

pet, a ja idem na B pet, a

oni idu na F pet do E pet, a

onda ako je smjer C

[Glazba]

potpuno G Isusovoj obitelji. Reggie

[Glazba]

Gitara je ta koja stvarno dominira,

a bubnjanje je vrlo ravno, ali

vrlo učinkovito. Bio je to svojevrsni swing

i hvalisavost. Bio je to dobar primjer

kako se Bad Company malo razlikovao od

Freea. Bio je to brži,

agresivniji i snažniji

pristup rock glazbi u usporedbi s

opuštenijim blues elementima na...

sloboda

[Glazba]

[Glazba]

kad loše društvo svira, ne mogu se zasititi

tvoje ljubavi, to je sjajno jer

cijela publika kao da pjeva,

ne mogu se zasititi, sam i kažem si, da,

znaš, odrastao sam pjevajući tu

pjesmu i stvarno se uživiš u nju, a

publika se stvarno osjeća odvojeno,

kao da ih privlači glazba

[Glazba]

radi na radiju, funkcionira u kući i

znaš da možeš voditi ljubav uz to, možeš se

zaljubiti u to u baru, a onda na

stadionskom rocku, to je kao da pjevaš zajedno,

znaš, ima sve

kvalitete, jednostavno je stvarno sjajno

i nije složeno, ima

neke veze s rockom, Porgesov glas,

iako sam ja nekako bijeli rocker,

on ima ovaj, zadržava svoj blues, svoj

bluesovski integritet, ali čak i ako je

pjevao o namirnicama,

zvučalo je nekako nejasno autentično, to je

vrlo seksi glas za snažan glas, nekako

te privlači, što je ispravno za to vrijeme,

bila je to savršena ilustracija

kvalitetne, energične rock glazbe 70-ih, ne mogu se

zasititi, to je predložak Za

zvuk Bad Company nije bilo puno

isticanja, nije bio prog rock, bila je to

pjesma u kojoj su skinuli svu

masnoću, nije bilo punila i to je ono što je

Bad Company značilo. Don Kirshner

TV show u Americi je na početku njihove

karijere i možete vidjeti od drugog

broja, snagom

izvedbe, da osvajaju

publiku i do trenutka kada stignu do toga,

ne mogu se zasititi ako volite, što

naravno ima hit, imali su

publiku u rukama i znate,

Paul ih je tjerao da pjevaju i plješću,

znate, bio je to briljantan

nastup, pitanje je bilo ogromno i ako ste

dobili Don Kirshnera, bili ste prilično dobro

usklađeni po izloženosti.

[Pljesak]

[Glazba]

ona ne ona

nikad ne ostaje

[Glazba]

imajući na umu da je ovo bilo puno prije MTV-a

ili glazbenih spotova,

izgleda iznenađujuće pitomo u usporedbi s

mojim sjećanjem kako je bend bio

kao velika rockerska ekipa, ali znate,

vrlo oštra rock jedinica

i zašto je košer hrana gotovo kao

blještava, znate, postoje stare hlače

Paul Rogers nosi vrlo slične

uske krajeve ovih svjetlucavih dijelova,

a Boz Burrell nosi neku vrstu

cvjetne majice s nečim poput...

zapravo izgleda baš kao Kings of

Leon... način na koji Boz Burrell izgleda na

ovoj snimci iz filma "Incursion"... mnogi bendovi

trenutno rade... mislim da

gledaju stare rock snimke i

služe... trebaju malo...

[Glazba]

da te vide...

[Glazba]...

veliki dio onoga što je ta tvrtka

predstavljala bio je izgled... Paul Rogers je imao

svoju koreografiju... plesao bi što... s tim

s cijelim mikrofonskim stalkom...

Rod Stewart... ista stvar koju je

očito usavršio s godinama

s...

Simon je bio jednostavno... znate... pravi

frajer... straga...

Simon je također bio sjajan... plav...

i jednostavno znate... stvarno ošišan i poderan...

i mislim da je Nick Ralph nosio ove

čizme izvana i čizme su se podigle

preko njegovih traperica i mislio sam... obukao sam se za bilo

koga drugog... što je otrcano do vraga, ali

izgleda tako sjajno na tipu...

[Glazba]...

postojala je ta novostečena sloboda

da kada se loše društvo okupi, bilo je

kao da su svi Božići došli

odjednom, svi tamo... Ambicija

se konačno ostvarila, to je ono što

smo namjeravali učiniti i Isuse, u prvoj

godini smo bili kao da imamo zlatni album.

Kad je ta tvrtka osnovana, postojala je

definitivna povezanost, ne samo s

Mickom Ralphom koji je svirao gitaru, već i

s Paulom Rodgersom, on je bio

vrlo plodan kao tekstopisac, pa su

njih dvojica zajedno stvarali

dobre pjesme,

iako su često mislili da će pojedinačno pisati pjesme

kako bi formirali

kolekciju sjajnih pjesama na albumu.

Boz Burrell je bio, pretpostavljam,

tipičan basist, bio je samo njihov

čvrsti i pouzdani tip koji je bio malo

neobičan u smislu sviranja

jer je došao iz King Crimsona.

Znate, progresivni rock bend bio je Boz Burrell,

ali je dao bendu malo

jedinstvenosti u smislu sviranja

što ih je moglo malo odvojiti.

Glavna razlika između njih i free benda

je u tome što su imali trodijelne vokale

jer su miješali razne gudala, a također

mnogi ljudi nisu shvatili da je u

free bendu Paul Rodgers također svirao malo

gitare i klavijatura, pa mu je bilo

dopušteno raditi malo više. da je,

budući da je bio stvarno u lošem društvu,

čovjek koji je osnovao bend i bio je

nekako u prvom planu, očito je na prvom

albumu ta tvrtka ostala usredotočena

i na ime benda i na

album, a očito i na pjesmu koja se

zvala Bad Company, što je

izvrsna pjesma. Sviđa mi se kako počinje

s tmurnim klavirskim introm. Paul

svira malo, ne znam je li to

malo Wurlitzerov klavir, pa Paul svira

malo Wurlitzera, a Boz svira

bas, a Mick Ralphs je kao da jedva

svira gitaru i mislim da je to bila

izvedba na Don Kirshneru, a Paul

prikazuje te male molske akorde i

to vam daje

[Glazba]

tvrtka laže na sudbinu

[Glazba]

bum

šest

[Glazba]

Paul je smislio početni riff na

klaviru i tvrtki, samo sve crne

note, sve snižene i povisilice na

klaviru i samo je htio pomoć s

nekim tekstovima, a ja sam bio tamo, slučajno sam se našao

tamo i završili smo

to za 20 minuta, ali stvar s Bat

Companyjem je bila da su imali ovu vrstu putnika

u avionu, znate, avioni, a ne

na konjima i kotrljajućem korovu i znate

Lovci na glave i odmetnici, to je

kaubojski rock and roll Paula Rodgersa koji

razumije američko tržište na neki

način, znate, i to je kao svojevrsni

produžetak onoga o čemu su blues pjevači

pjevali. Kad sam prvi put čuo da je to

tvrtka, nisam mogao reći je li to

brak. Mislio sam da je to

američki bend jer je zvučalo kao

najseksi visoki glas, mislio sam da je

južnjački rock kao Lynyrd Skynyrd.

U pjesmi ima toliko drame,

gotovo me smješta u stari vestern,

gotovo mi daje taj osjećaj kad

zatvoriš oči, a onda tu je i

bubnjanje Simona Kirkea kao iz mitraljeza,

vrlo je atmosferično i eterično, ali onda se

stvarno aktivira refren s

odličnim power akordima Nicka Rousea. [

Glazba]

svi žele da im bend bude

Thurman, a možda imaju i druge

himne koje čine državni

ili veći stadion bučnijim, ali mislim da je

loše, cool je što je odlična pjesma,

tekstualno loša tvrtka dok ne

umru, znate, mislim da je to bajkerska pjesma, zar ne?

To je odmetnik, to je Hells

Angel

[Glazba]

sada ovi okreti

[Glazba]

šestorica će se suočiti

s tim,

ali mogu samo reći

[Glazba]

Mislim da su oni neka vrsta rock

prijatelja koji su svakako jako zaljubljeni u

pivo, povratak na koncerte i konzumiranje puno droga,

tamo dolje ima svakakvih droga, nekako su

shvatili ovu pjesmu

ozbiljno i kao ta

pomalo opasna oštrina koju je slika

ove pjesme sugerirala, tipično pjesme u

molovima, te tužne pjesme, znate, malo

je teže od

velikih uzlaznih akorda u I can't get enough, ali

ta je pjesma stvarno dobro prošla, bio sam

nevjerojatan

[Glazba]

jako podsjeća na neke od

pjesama koje je Polly znala pisala u Freeu, ima tu neku mračnu

samouvjerenost, Free je bio ono što je bio vrlo

blues baziran na kladi se da je Company bio

puno više usmjeren prema

stadionima, puno više ubrzanog rocka, malo

više i taj show rock za jedan

od vrlo izraza, Bad Company je imao

više hitova nego Free, znate, ali Free su bili

nevjerojatno utjecajni, mislim da su Bad

Company bili, znate, odličan rock bend

koji možda nije utjecao na

sve ljude, samo neka

uživaju u glazbi radi nje same,

slobodna publika je bila tamo malo, ali

mislim da je ovo bila potpuno nova

igra,

ovo je bio bend orijentiran na singlove, ovo su bili

veliki medijski bljeskovi, ogromni

oglasi u časopisima, mislim, slobodna publika nije imala ništa od toga,

sigurno na komercijalnoj razini, Bad

Company je bila puno popularnija, ali

mislim da je na purističkoj razini možda slobodna tvrtka

isporučila nešto što je bilo toliko

nematerijalno, ali opet toliko snažno da

sjena slobodne tvrtke nad Bad Company

vjerojatno nikada nije ugašena.

[Glazba]

Ready for Love je, znate, on ju je

izvorno napravio Mott, The Hoople je

jedna od rijetkih pjesama za koju je Paul

rekao: "Jebiga čovječe, neću to pjevati i miksati,

ali već smo to napravili, guraj,

nije me briga, želim to snimiti kako bih

vam pokazao što je dobra pjesma za

pjevanje, u molu je, što je divan blagi, tužni,

melankoličan tonalitet,

kao i uvijek s Bad Company, znali smo da moramo

ustati, znate, izgraditi pjesmu do

refrena, mnogi dijelovi nisu bili

različiti, ali nema ništa loše u

tome, znate." To je stil

benda koji je započeo pisanje, postoji

nekoliko sitnica u ovoj

pjesmi koje su malo drugačije od mnogih

drugih bendova, koriste neke

pomalo neobične razloge prilično pametno, tako da

imate u osnovi ovaj mali uvod

[Glazba],

a zatim u dva naša prebacivanja mol

u C-dur pa D-dur pa C-dur mol u G-dur pa D-

dur s fis-osnovnim tonom,

pa opet sve isto mol C-dur

u D-dur pa C-dur mol u G-dur

pa D-dur s fis-osnovnim tonom i onda

sljedeća stvar koju radite je stvarno prilično

zanimljiva, to je u biti otvoreni G

akord, zatim sviranje a-mol akorda

nakon čega zvuči kao

[Glazba], a

zatim sviraju D11 akord u D-dur na

prvoj ploči, što je sjajno jer se mogu

koristiti sve otvorene žice

i harmonijski je malo

zanimljivije od standardnih akorda,

a onda kada dođe do refrena,

koriste svoju uobičajenu kvintu, opet

napisanu u V, dakle G u C u D, on ide

[Glazba]

evo tvog C za mene, evo

tvog GTA, a onda na kraju

oni odsvirajte ovu stvarno lijepu malu pjesmu

koja ide u C-dur, G preko a-mola,

G-dur, F-dur, G-dur, što se

zapravo vraća na uvodnu strofu

[Glazba]

[Glazba] "

Spreman za ljubav" je dobar primjer

sposobnosti lošeg društva da to radi sporijim

tempom

[Glazba]

sada Ponovno ću hraniti

[Glazba]

vampiri

sjajna melodija sjajan vokal Paula

Rogersa prava finoća u Micku Mick

Rouse svira i to je pjesma s kojom se

svatko može poistovjetiti Mislim, bili su

tamo, dosežući srce, dosežu,

dirali su tvoje

srce pjesmom poput Ready for Love

[Glazba]

miksali smo prvi album i Bowie

David Bowie i Angie su došli kad smo

bili Casino Mick jer je on producirao sve

mlade dečke i došli su dok

smo mi miksali Ready for Love i ona je

bila umorna Volim ovu pjesmu Marilyn

oboje su je pjevali i još uvijek jest

to je jedna od mojih omiljenih pjesama i

pošteno sam je miksao napisao sam je za otprilike deset minuta

[Glazba]

pogledate na loš ugljen na

crno-bijelom albumu prvi

album vidjet ćete otisak dlana

ja sam bijeli natpis jer je bilo

loše znate možda to ne shvaćaju mnogi,

ali vidjet ćete ovaj otisak

nečijeg dlana prvi album njihove tvrtke

stoji kao jedan od najvećih rock

and roll debija ikad ne samo da ste

imali pjesme poput Can't Get dovoljno, ali

imali ste ubojite pjesme poput naslovne

pjesme Bad Company, Ready for Love,

koju je već snimio mafia

Hoople, a koja je bila predložak za neke

od najemotivnijih balada Bad Company,

imali ste Rocksteady, iz kojih, koliko

razumijem, kada su snimali

pjesmu, Paul Rodgers nije znao što

pjevati u tom praznom prostoru, a onda je

samo vikao Rocksteady

od prvog dana, prvi Armand Swonsong izdavačka kuća,

doveli su Petera Granta i bum, kao da je to

zato što, znate, 7 ili 8 hitova, znate,

mislim, prvi sat je Paul

divno pjevao, prvih nekoliko

albuma, svi su bili samo ah i, i

sve što sam radio, Mick je išao, dečko, u

redu, to je divno, znate, sjajno,

nije bilo kalupa za analiziranje, pokušavao sam

napraviti malo ovoga ili je to bio

jači zvuk, bubnjevi su bili veći, Paul

je i dalje pjevao nevjerojatno, mislim, i

dalje sam bio malo

blues, ali to je stvarno bilo više kao

električni arena rock.

[Glazba]

prije toga, otvorio je njihov račun

s Can't Get Enough, a na drugom

albumu je napravio nešto što je bilo vrlo, vrlo

slično u svojoj neposrednosti i

mislim Savršeno su ovo pronašli u osjećaju

kao da vodite ljubav, postoji spoj

dvije pjesme, bila je to mala country pjesma

koju je imao Nick ili Paul, a

Mick je imao ovog donatora Dana i

jednostavno su spojili to dvoje i nekako je

funkcioniralo, nekako heavy metal susreće country

u njoj, znate, funkcioniralo je

odlično, možda gospodine, još jedna klasična pjesma,

počinje s ovom stvarno lijepom malom

akustičnom country stvari

koja je D-dur akord, a zatim C

preko deeda

i onda u osnovi G preko d g

suspendiranog bat, tako da G u D, pa

onda naspram D-dura

- g-dur mali country koji ga liže

[Pljesak]

[Glazba] [Pljesak

]

[Glazba]

i onda uobičajeni veliki refren

[Glazba]

koji je c d c d c-- d cg

ponovno koristeći Routan v

[Glazba]

[Glazba]

bez tebe

[Glazba] [

Glazba] jučer [Glazba]

vrlo je kalifornijsko, vrlo je,

vrlo je američko, mislim da je svakako

prilagođeno radiju i što je kao Hotel

California ili znaš, obično živiš ili

nešto slično, mislim da jednostavno ima

neku stvarno lijepu kvalitetu.

Boz Burrell je a odličan pjevač, svoja

prava, a Macross zna pjevati pa je lijepo

čuti drugu vrstu stvarno

vrlo slatkih

jegulja jednako e harmonija, dolazi u

stihu koji definitivno daje ovome

južnjački okus cijelog countryja. Počinje s malo

predigre, počinje vrlo nježno, znate,

sinkopa gitare je vrlo

tiha i jednostavno se sama od sebe smiri

i dok dođete do te vrhunske

razine, kada imate taj dilip gudalo,

mislim, to je to, nije to, to je vaša

točka ejakulacije, bum, bum, bum

[Glazba]

[Pljesak]

ima dinamike, puno glazbe,

puno dobre rock glazbe, dinamika

uvijek ima, a glazba lošeg društva imala je

dinamiku, to je pjesma koja će zajamčeno

natjerati publiku da stoji na svojim

sjedalima i navija, to je tema s

kojom se svaki muškarac vruće krvi

može poistovjetiti, možda su

ponekad bili ismijavani, znate, neka vrsta

seksualnog kuta koji su

stavljali na stvari i kao Matt Show, vrsta udaranja u

prsa zbog koje su bili

kritizirani, ali to je bilo upravo ono što su

mnogi njihovi... Publika je

vjerojatno bila jedan od aspekata koji su

im se svidjeli

[Glazba]

opet, varljivo je jednostavno, ima dosta

produkcije,

zvuči kao da je to samo gitara,

bas bubnjevi, što je u biti

zvuk njihove tvrtke, ali ima dosta toga što se

događa, stvarno ima lijepih, nekih

stvarno lijepih ili malih, i neka vrsta klavira

kroz stihove, a

onda su tu i Hammond orgulje koje se

pojavljuju u tijeku, tako da tek kada

počnete slušati sa slušalicama

i počnete stvarno analizirati što se

događa, ima puno malih okusa i

boja za koje bih pretpostavio da uživo to

zapravo nisu imali, iako neki od tih

dijelova nestaju, nije se činilo važnim

jer je bitna vrsta

duše pjesme koja govori ili je proizašla

[Glazba]

ako se dobro sjećam, Mick je napisao da je

s... znam da je Mick jahao s Paulom i

mislim da je to bila jedna od Paulovih

veza, znate, ali s njim i

djevojkom koja je još mogla... ljubav je propala zbogom,

vidimo se kasnije

[Glazba]

[Pljesak]

rukavica je propala je od strighta

shooter, što je Agra peda, Benov najbolji

album, uvijek kažu da imaš cijeli

život da napišeš svoj prvi album, a onda

imaš šest mjeseci da napišeš sljedeći, a

Bad Company je vjerojatno imao manje od šest

mjeseci da napiše svoj sljedeći album,

ali sljedeći album, Straight Shooter, za mene

stoji uz izvrsnost

Bad Company

[Glazba].

Očito su se udružili s

mnogim drugim bendovima 70-ih koji su po

mom mišljenju prilično drugačiji od Bad

Company, a ako pogledate albume,

oni nikada nisu bili bend koji bi nekako

otišao i svirao 10-15-minutne pjesme, oni su u velikoj mjeri

bend koji je pisao kratke,

sažete rock pjesme. Shooting Star se stvarno

ističe među Bad Companys. Katalog

pjesama nije o djevojkama, nije

o pokušaju da se dobije djevojka, nije o pokušaju da se dobije

seks, nije o

pokazivanju mačizma, to je pjesma

o tragičnoj smrti rock and

roll zvijezde, a tekst Paula Rodgersa za

tu pjesmu je toliko evokativan i dirljiv,

i koliko ja razumijem, to je

kompozitor napisan o smrti

Jimija Hendrixa i Paulovog velikog slobodnog

druga Paula Kossoffa.

[Glazba]

boca viskija tablete za spavanje Medvjedi na

čelu Johnny'sa kao da prolaziš poput

toplog ljetnog dana ako slušaš

vjetar, još uvijek možeš svirati

[Glazba]

[Pljesak]

[Glazba]

u razdoblju od pet godina loše društvo

ravnopravni trk s čoporom

burning sky desolation angels pet godina

temelji hard rocka albumi su, znate, bili

dobro producirani i

solidne solidne rock pjesme i znate,

mi smo definitivno loše društvo,

ali s bendom koji svira onako kako svira,

tip glazbenika i

kako su sebe doživljavali, to je live

bend, svi psalmi uživo su puno

intenzivniji nego što su snimljeni,

ali to su dvije različite

životinje i mogu se dobro tretirati na

bilo koji način

[Glazba]

znate, možda bi promijenili

gitarske solo dionice i slično

i produžili pjesme malo duže, ali

ne baš mislim, sve su držali stvarno, stvarno zbijenim

i konciznim i to mi se sviđa

kod njih, pjesma za

pjesmom bila je ispunjena

odličnim uvodima, velikom energijom, snagom i

užarenošću

[Glazba]

kad ne, produkcija albuma

je izvrsna, vrlo je pomalo upadljiva, nekako

je Znaš da

to ne možeš izbjeći, to je ljubav, ne možeš

zaobići to i živjeti, nekako je

lijepo vidjeti da nije tako,

puno je opušteno i nije tako

oštro, nema toliki

utjecaj na mene kao albumi. Jedna

od stvari koju su radili u životu bila je ta što

nisu izlazili punim plućima,

dizali su to do, znate,

vrhunca, tako da su njihovi nastupi uživo

stvarno drugačiji od

albuma, znate, bili su strukturirani na

vrlo drugačiji način od njihovih albuma.

Svi smo bili sjajni svirači i bilo je jednostavno,

vidite, biti relativno

trijezan tip. Mislim, on može svirati

ritam i solo u isto vrijeme. Paul je

također svirao gitaru, pa ponekad sviraju

neke stvari s dvije gitare, ali nije bilo

slabe karike u bendu. S besplatnim gitarama

uvijek se pitaš koliko

će koštati danas. Da,

uvijek je postojala ta vrsta suzdržanosti među

nama četvoricom, ali u lošem

društvu

svi su bili jaki, mogli su napraviti

sjajnu rock and roll pjesmu poput Rocksteadyja

i mogli su... Nevjerojatno eterična

pjesma poput Burnin Sky, na primjer, koja

vas je stvarno natjerala da se osjećate kao da ste

vani u pustinji, a onda su mogli, mogli su

smisliti ovu emocionalno

dirljivu baladu koja je zvučala kao

ništa što ste ikada čuli, bila je vrlo

zvonka, zapravo je bila vrlo ptice II,

pjesma pod nazivom Silver Blue and Gold, to je

pjesma iz Rima s čoporom i

apsolutno hipnotizirajuća, srceparajuća

pjesma. Bad Company je mogla sve.

Prvi album u Straight-Shooteru bio je

vjerojatno vrhunac onoga što su napravili, a

za mene osobno svaki

sljedeći album bio je malo gori. Bad

Company je imao sve te plakete na

zidu i sve nagrade, ali mislim da

smo se nekako izgubili nakon otprilike

četvrtog albuma imali smo ogromnu publiku i

nekako smo se spuštali, znate, lagano

nizbrdo, kao što je slučaj,

blatnjavo i zarađivali su puno novca. Novac otežava

stvari,

ne rješava nikakve probleme i znam

da je postajalo čudno jer sada

dečki koji pišu pjesme

dobivaju veći dio od svog pisanja

pjesama, izdavaštva, a Simon koji ih

ne piše počeo je postajati čudan.

Paul je dobio ovaj oktavni razdjelnik

od Leslie West iz... Montana je to

doslovno ispustio sve žice i

oktavu i na gitari i visila je

i čuo sam ga kako svira s njom u

studiju i odjednom iz te stvari

može lupati, ubacujući to u Ganga ding-dang,

ubacujući to u njega i bilo je kao vau, bio je to

odličan beat za svirati, kad jednom

spustite oktavu oktavu visoko da biste

odsvirali riff, daje mu prilično snažan

zvuk i znate da to nije bilo baš

loše društvo, tip zvuka gitare,

i to je pjesma gdje se loše društvo

stvarno povlači i gleda

izvana te isporučuje pjesmu koja

malo govori o uzbuđenju biti

rock and roll zvijezda, izaći na tu pozornicu

s ugašenim svjetlima, a onda

reflektori padnu na vas i cijelo

mjesto eksplodira s 20 000 ljudi koji

viču vaše ime i plješću da

ne možete pogriješiti i mislim da ta pjesma samo

daje okus kako je bilo

moći uživati ​​u toj rock and roll

fantaziji, iako je sama pjesma

dobra pjesma, mislim da je to i

dobar primjer, mislim kako je

bend, što se tiče produkcije, prešao na

nešto više američkog zvuka, što

je... neizbježno jer su bili iznimno

popularni u SAD-u

[Glazba]

produkcijske vrijednosti i prilično su

čudne. Mislim, postoje sindromi na tome

što je stvarno prilično staro i u nama u određenom

smislu za mene je produkcija te pjesme

zapravo zatvorila pjesmu koja je

tamo, to je dobra pjesma, ali nije mi

omiljena zbog tih produkcijskih

vrijednosti master

[Glazba]

vjerojatno najslabiji album je bio

posljednji album Rough Diamonds koji

stvarno mislim, koliko ja razumijem,

bila je ugovorna obveza, ali ima

nekih dobrih pjesama na tom albumu

Electric Land je bio vrlo ukrašen u

kalupu Burning Burning Sky, ali do

tada bi ostali bez snage da su

mogli održati ono što su napravili na

ta prva dva albuma. Mislim,

mogli su biti gotovo kao Zeppelin,

imali su tu pozadinu i

imali su pjevače i imena. Mislim da se događa ono što se događa,

svaki pisac ima samo

toliko sjajnih pjesama u sebi,

znate, nije kao vaš

gitarist gdje ako nastavite svirati, bit ćete sve

bolji i bolji kao

tekstopisac, možda imate samo osam sjajnih

pjesama u sebi i tako u trenutku

kada se pojavi ta vrsta četvrtog albuma

i znate da piše da je

najbolje što si mogao napraviti i kažeš

si da nikome drugome ne govoriš, ali

kažeš si da ovo nije tako dobro kao

ono što sam napravio na tom prvom albumu koji

ti mora nešto značiti, bila je šteta kada je

Paul odlučio otići, a Peter Grant

se povukao i tako se naš

menadžment nekako raspao i

nekako smo lutali okolo i rekli

užasna godina, a Paul je bio nesretan,

rekao je oh, odlazim i znaš, ja, Mick

i Baz smo nakon godinu dana odlučili nastaviti

s nekim drugim i to je postala pomalo

noćna mora, tako da je to jedna

epizoda u 30 godina Bad Companyja i

žao mi je što bilo koji bend stvarno može nastaviti

mijenjati postavu cijelo vrijeme, ali time se

gubi puno kontinuiteta

i očito su klasične

godine Bad Companyja bile rane godine

s originalnom četvoricom, postoje dva

poglavlja Bad Companyja do Paulovog

odlaska 1982., a onda znate dva

benda koja su došla nakon toga, a koja su se

zvala Bad Company, u svim

namjerama i svrhama, originalni Bad

Company bio je najbolji tih šest ili

sedam godina,

znaš gdje smo imali... Bull

[Glazba]

imao je sve elemente koje sam želio

čuti, znate, tu blues

stvar, znate, žestoki rock,

znate, tu prekrasnu gitaru koja je

nekad imala sjajne bubnjeve

Simona, znate, Boz Burrell je odličan,

Bisping, a također i ovu dodatnu stvar s

harmonijama, ali naravno i

glas Paula Rogersa, bili su

bend koji će vas opustiti, znate, dobro su se zabavljali

i htjeli su da se i vi

dobro provedete, pjevali su o

dobroj zabavi i znate, delikatnim

stvarima poput nekih

drugih bendova s ​​​​njihovim

suvremenicima u to vrijeme, možda sam

puno više ostao u središtu pozornosti, ali

loše društvo se ovih dana obično zanemaruje,

pa mislim da im se ne pridaje

toliko priznanja koliko zaslužuju,

njihovo društvo je bilo sve samo ne loše

društvo, oni su sjajno društvo.

[Glazba] [Pljesak] [

Glazba]

[Pljesak]