Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Barbie je dobila nadimak mesar iz Lyona.
Ovaj čovjek je počinio užasne kreme u Francuskoj.
Klaus Barby je postao vođa banda mučitelja i ubica.
Mislio je da je nedodirljiv.
Klausfeldovi su najviše odlični n*zi lovci.
Znao sam da time dovodim svoj život u opasnost.
Bio sam veoma, veoma nervozan.
Na kraju si platio/platila za počinjene zločine.
Septembar 1971.
Njemačka aktivistica Beate Klausfeld
manifest pred minhenskim sudom.
Bili smo ljuti.
Nešto se moralo učiniti.
Ogorčena je zbog odluke sud da odustane od optužbi
protiv ratnog zločinca n*zie, Klaus Barbie.
Njegova smrt ili nestanak bi To je bio poraz za pravdu.
Klaus Barbie je pobjegao Evrope na kraju rata.
Ali Beate i njen suprug Serge Klausfeld, spremni su da ga tuže
do krajeva svijeta.
Jednog dana, odlučili smo se boriti, ne zbog osvete,
Ali zbog pravde.
Klaus Barbie, bivši šef Gestapoa u Lyonu, ima krv hiljada
francuskih Jevreja na njihovim rukama.
Znali smo da više nije u Njemačkoj. da je vjerovatno bio
u Južnoj Americi.
Tužilac u Minhenu nam je rekao da je on nije imao dokaza
da proganja Barbie.
Nadali smo se da će demonstracije bi prisilio tužioca
da preispita svoju odluku.
Beate poziva roditelje žrtava Barbie da demonstrira s njom.
Gospođa Ben Guigui, koja je bila majka troje djece koja imaju
uhapsio ih je Klaus Barbie, je započeo štrajk glađu.
Beate je ostala s njom da da objasni ljudima šta se dogodilo.
Bilo je sirotište puno djece Jevreji u malom selu
zvanom Isieux, blizu Lyona.
Jednog dana 1944. godine, Klaus Barbie je naredio da se sirotište potpuno isprazni.
Bila su to veoma, veoma mala djeca.
Deportovani su u logor Tranzit u Trancyju.
Zatim su poslani u Auschwitz.
Gospođa Ben Guigui nije Nikad više nisam vidio te dječake.
Šta su ova djeca uradila? da ih premjestim i pošaljem u pećnicu?
Bobby, 7. april 1944. Barbie je potpisala teleks.
U ovom teleksu se spominje da je sirotište
je likvidirao Gestapo i da je 44
djeca su bila uhapšena i deportovana.
Tužilaštvo protiv Klausa Barbyja je pokrenuto je napušteno zbog nedostatka dokaza.
Tužilac ne može dokazati da je Barbie znao je da šalje
djecu u sigurnu smrt.
Ali Beathe tvrdi da ima novo informacije koje ga inkriminišu.
Stigla je njemačka televizija.
Kada je državni tužilac to vidio, on pozvali su Beathe i gospođu Ben Guigui
da se s njim sastanem u njegovoj kancelariji.
Pitao me je šta želim.
Rekao sam da imam dokumente što je dokazalo da je Klaus Barbie
je počinio ove zločine.
Ona predstavlja izvještaj svjedoka Lionac koji je čuo Barbie kako kaže
da će deportovani Jevreji biti ubijeni.
Dakle, državni tužilac je rekao Beatheu da ako ona, ako on pronađe svjedoka
direktna podrška ovoj tvrdnji, On bi ponovo pokrenuo sudski postupak.
Kada Béat zatraži od tužioca da svoje pismeno obećanje, rekao joj je
odgovara da je njegova sekretarica otišla.
Odgovorio sam mu da ću se ja pobrinuti za to.
Imao je mašinu da piše u svojoj kancelariji.
Rekao sam mu da mi izdiktira obećanje.
Ja sam to napisao, on je to potpisao. i vratio sam se u Francusku.
Beate i njen suprug Serge posvetili su se
svoje živote proveli u lovu na nacističke zločince.
Oni su izvanredan par.
Serge je Francuz, a njegov otac je bio deportovan od strane Gestapoa
jer je bio Jevrej.
Umro je u logorima.
Nisam želio/željela da preživim uzalud.
Beate je Njemica.
Bila je studentica kada je sreo sam Sergea u metrou.
U Francuskoj, u Parizu.
Ponovo smo se sreli nekoliko dana kasnije.
Rekao mi je da je Jevrej i da je njegov otac je bio deportovan
i otrovani plinom u Auschwitzu.
Beathein otac se borio iznutra njemačke vojske tokom rata.
Serge je morao otvoriti oči kako bi shvatila koliko
Nacistički režim je bio zloglasan i odvratan.
Kada sam čula priču svog muža, bilo je očigledno da moram
uradi nešto kao Nijemac.
Bili smo mladenci, sa malo novca.
Rodio se moj sin Arnaud.
Odlučili smo da je to nemoguće da šutimo, da smo morali djelovati.
Nekoliko mjeseci kasnije, Našao sam svjedoka koji je bio advokat.
Advokat kaže Sergeu da je upoznao Klaus Barbie u komšiluku
General Gestapoa u Lyonu.
Grupa jevrejskih zatvorenika čekali su njihovo pogubljenje.
Intervenisao je i rekao Klausu Barbieju da ih ne ubijem,
da ih umjesto toga deportuju.
Barbie je odgovorila: Deportovati ili pogubiti, To je ista stvar.
Tu je bilo subjektivnih dokaza.
Sa Sa ovim dokazom, vratio sam se u Minhen.
i tužilac je ponovo otvorio slučaj.
Beate je podsjetila vlasti da žrtve i porodice
Tamo je još uvijek bilo žrtava.
To je i dalje bila uobičajena pojava.
Prošlo je samo 25 ili 26 godina.
Tužilac je uvjeren argumentima porodice Clarsfeld.
On daje Béathe nedavnu fotografiju jednog grupa biznismena u Boliviji.
Jedan od muškaraca izgleda kao čudno, kod mesara u Lyonu.
Tužilac mi je rekao: Ja Ova fotografija je data tebi.
Vrati se u Francusku i pitaj preživjelima da to gledaju kako bi oni
potvrditi da je to Vlasništvo Klausa Barbyja.
To je bila prilika za mene da preuzmem odgovornost. moje odgovornosti i da se borim
kao Nijemac da isporuči Kasapin djece pred lice pravde.
Klausfeldovi dobijaju Potraga za Klausom Barbyjem.
Beate je odnijela fotografiju policiji
Francuski da ih pitam je li to bilo
ista osoba kao Klaus Barbie 1943. godine.
Bio je to ključni trenutak.
Analizirane su dvije fotografije i one rečeno nezvanično
da se radilo o istom čovjeku.
Uvijek smo bili motivisani u našem radu, ali ovaj put,
Bilo je s više tuge i emocija
razmišljajući o masakru te djece.
Klausfeldovi saznaju više o Barbieinoj zlokobnoj prošlosti.
Klaus Barbie je proučavao u veoma religioznoj školi.
Dobro mu je išlo i Čak je razmišljao i o tome da postane svećenik.
Ali sa 19 godina, Klaus Barbie se prijavio kao volonter u n*zi stranci.
Brzo se probio kroz redove, prolazeći
od Hitlerove mladeži do Gestapoa.
1941. godine, u Irskoj.
Klaus Barbie je tada bio poručnik i on učestvuje u okupljanju
od 140.000 Jevreja u zemlji.
Odlikovan je Željeznim krstom.
Tada je postao šef Gestapoa u Lyonu, u Francuskoj.
Lyon je bio strateški važan grad u to vrijeme, centar aktivnosti
francuskog otpora.
Gestapo je pokušao to spriječiti otpor s rijetkom brutalnošću.
A Klaus Barby je bio taj čovjek idealan za ovaj zadatak.
Klaus Barbie, nadimkom Mesar iz Lyona, poznat je po kremama koje
počinjenih u Francuskoj tokom rata.
Zaista je bio mesar.
Smatrao je ljude poput mesa koje je mogao pobijediti,
sjeći i kršiti po volji.
Beatrice Beate tada odlučuje da se vrati Javne fotografije Klausa Barbieja.
Beate ima Bio je toliko aktivan da je fotografija Klausa Barbiea
objavljen je u svim Njemačke novine.
Međutim, reakcija koja ih čeka ne dolazi iz Njemačke,
ali sa druge strane svijeta.
Primaju poziv iz Lime, Peru.
Čovjek koji je živio u Limi nam je rekao da je sumnjao na biznismena
pozvao Klausa Altmanna da bude U stvarnosti, Klaus Barbie.
Slikao je Klausa Altmanna i poslao nam ga rekavši da je to bilo
Svakako Barbie, i da je živio u Limi.
Ove fotografije su analizirane.
Zaista je to bio isti čovjek.
Znali smo da Altmann i Barbie bili su ista osoba.
Nije bilo sumnje.
Za Barbie, put
Putovanje do Perua bilo je mukotrpno.
Kako su se savezničke snage približavale 1944. godine, Pobjegao je u Njemačku kako bi izbjegao
da ga zarobe Francuzi. IMA
kraj rata,
Klaus Barbie se riješio svog uniformno i praktično je
postao prosjak.
Lutao je putevima s drugim skitnicama.
Barby je provela dvije godine u bjekstvu. Ali s početkom Hladnog rata,
Sudbina n*zija dobija novi zaokret.
Nakon rata, zaposlio ga je Amerikanci kao antikomunistički agenti.
Amerikanci su znali brutalnost njegovog vremena u Lyonu,
ali su radije ne razmišljali o tome.
Stoga je postao agent Američke obavještajne službe.
Radio je za CIA-u.
Na početku Hladnog rata, Amerikanci,
Britanci i Francuzi su imali Potrebni su muškarci poput Barbie
špijunirati Sovjete.
Ali 1951. godine, njegova vrijednost kao špijun opada.
Imao je manje kontakata.
Amerikanci su pronašli njegovu žetvu oskudne informacije, ali on nije
Nije ga htio predati Francuzima.
Barbie je navodno odmah priznala da je radio za Amerikance.
To bi bilo izuzetno neugodno.
Amerikanci Pitali su šta da rade s tim.
Nisu ga mogli ubiti, niti ga isporučiti Francuzima
niti mu dozvoliti da živi normalnim životom.
Tako su mu pomogli da pobjegne.
Povezali su ga s mrežom koji je organizovao bijeg mnogih n*zija.
Klaus Barbie također imali koristi od ove mreže.
Dali su Barbie lažnu ime i lažne dokumente.
Klaus Barbie i njegova porodica su pobjegli. prolazeći kroz Genovu do pobjede
Latinska Amerika brodom.
Klaus Barbie je vjerovatno izabrao Bolivija jer je bila daleko
van utabanih staza i bilo mu je teško pristupiti.
Bolivija je smatrana kao mjesto gdje bi neko mogao
praktično nestaju u zraku.
Ali čak i u Boliviji, bivši šef Gestapo ne može pobjeći od svoje prošlosti.
Kada se nastanio u La Passeu Godine 1951. otišao je u Njemački klub i
naišao na poteškoće sa određenim članovima.
Kada su otkrili da je imao sklonost ka nacionalsocijalizmu,
Nije mu se svidjelo.
Poslovni projekti su 1971. godine Odvode ga u Limeu u Peruu.
Klausfeldovi žele vratiti mesar iz Lyona u Evropi
da ga privedu pravdi.
Bilo bi ga lako ubiti, Ali nismo ga htjeli ubiti.
Željeli smo suđenje.
Bilo je važno to prevesti na sudu jer je morao platiti
za svoje kreme pred pravim sudom.
Iako je imala malo dijete, Beate je odlučila da uzme avion.
Nije htjela ostati u Parizu jer nije htjela objavljivati samo saopštenja za javnost.
Otišao sam u Limu da pitam na licu mjesta izručenje Klausa Barbyja.
Ovo koja je započela potragom za pravdom
u Evropi postaje interkontinentalni lov.
Beathe je odletjela u Limu.
Stigla je do prekrasnog usred noći.
Bio sam sam, bez stražara tijela niti sekretara.
Međutim, ona je žena koji posjeduje fenomenalnu energiju.
Počela je raditi bezbrojne stvari izjave za štampu.
Da me zaštite, novine najavio moj dolazak.
Peruanska vlada preuzima Mjere će biti preduzete, ali ne protiv Beata.
U nadi da će se izbjeći incident međunarodno, on prisiljava Barbie
da odmah napuste zemlju.
Nacionalna policija Perua zatim ga je otpratio do granice.
Pobjegao je u Boliviju budući da je bio bolivijski državljanin.
Pošto nije bilo ugovora ekstradicija između Bolivije
i Francuske, vratio se u Boliviju.
U ovom trenutku, mnogi ljudi bi napušteni lov
Ali Beate je umjesto toga uzela avion. Moj/Moja.
Rvanje se stoga moralo preseliti u La Pazu, u Boliviji.
Barbie je zaista bila drska.
Izgledalo je kao da govori: Uhvati me ako možeš.
Prkosio je svojim protivnicima. Moj/Moja.
Ali moj cilj je bio da objasnim javnosti ko je bio taj čovjek
skriveni u njihovoj zemlji.
Imao sam dosije o njegovoj prošlosti koji sam preneseno novinama
ministru pravde i šefu od policije da im objasni
da je Klaus Altman bio Klaus Barbi i da ga je morao izručiti.
Ali razotkrivanjem lionskog mesara na ovaj način, Beate se dovodi u opasnost.
U to vrijeme, postojao je diktator. u Boliviji i šef policije
Bio je moćan i okrutan čovjek.
Dakle, Beate je uhapšena. Otpustite, a zatim ponovo stanite.
Znao sam da time dovodim svoj život u opasnost. Ali nisam previše razmišljao o tome.
Beate nije dugo bila zadržana. Ali očigledno je da Klaus Barbie ima
visokopozicionirani prijatelji koji ga štite Od njegovog dolaska u Boliviju 1951. godine.
Zaštitili su ga Bolivijci jer je to bila diktatura.
Svakako je dugovao svom aktivnosti u Njemačkoj i Francuskoj.
Svi ovi užasni podvizi moraju biti... da služi u Boliviji jer je bio
specijalista za ispitivanje.
Iskoristio je svoje iskustvo u Gestapou da savjetuje
diktatori o tome kako se nositi s tim oni koji su se protivili režimu.
Bilo je nekih vrlo sumnjivih poslova. među vojskom u
1960-ih i 1970-ih.
Barbie je postala trgovac oružjem osnivanjem preduzeća
Pomorski put pod nazivom Transmarittima Boliviana.
Koristila ga je za izbjeljivanje. novac i za prodaju oružja.
Optužen je za trgovinu oružjem.
Ali ovo nikada nije dokazano.
Jednog dana, vlada mu je dala 10 000 dolara za prevoz robe,
ali nije prevozio robu.
Samo je strpao novac u džep.
Četiri dana nakon njegovog dolaska u La Paz, Beatova kampanja donosi plodove.
Članovi jevrejske zajednice i mnogi Bolivijci su bili veoma
bijesan kad je saznao da je Bolivija dočekao je bivšeg nacistu.
Nacionalna štampa je iznijela sve vrste hipoteza koje su ga uznemiravale.
Bio je razotkriven.
Međutim, vlada i dalje odbija da ga izruči.
Vlada je smatrala da Barbie, pod imenom Altmann,
zaista bio bolivijski državljanin.
Beathe odlučuje da nastavi borbu iz njenog doma.
Na putu za Pariz.
Ona pravi pauzu u Limi gdje... Vladini predstavnici ga čekaju.
Našla se u kancelariji.
Policija mu je objasnila da se bojao za svoju sigurnost.
Peruanska policija obavještava Beate da je primala prijetnje smrću.
Izazvao sam pometnju identificirajući Klaus Barbie i on su imali prijatelje u Limi.
Bio je Barbiein prijatelj. pronacističkog aktiviste.
Prijetili su da će mi se osvetiti.
Bio sam veoma nervozan.
Rekla im je: Dajte mi oružje.
Potpuno sam sposoban da se branim.
Više sam se bojao/bojala da neću moći da ispunim svoju misiju koju
Bojao/la sam se za svoj život.
Policija me je zaštitila do mog povratka u Francusku.
Ona
vratila se u svoj stan u Parizu
otkriti da Serge i njihovi Sinovi su izazvali haos.
Po njegovom povratku, Nastavila je sa svojim domaćim aktivnostima:
pranje rublja, čišćenje i kuhanje.
Nevjerovatno je ovo zamisliti domaćica srednje klase
u Parizu, koji vodi borbu Odlično za pravdu.
U svojoj potrazi, Beat će te pronaći uskoro neočekivani saveznik.
Prošlost Klausa Barbieja je uskoro da ga sustigne.
Samo sedmicu dana nakon blitza Beatino prisustvo u medijima
Izgleda da njegova hrabra taktika funkcioniše.
Bolivijske vlasti su prisiljene da preduzmu mjere protiv Klausa Barbieja.
Uhapsila ga je bolivijska policija.
Razlog: vlada tvrdi da Barbie ima neplaćeni dug od 4.000 dolara.
Spreman na sve da nađe novac, Klaus Barbie pravi opasnu opkladu.
On daje intervju na francuskoj televiziji za 2.000 dolara.
Rekao je na njemačkom: Ja Nisam Klaus Barbie.
Nikad nisam čuo da je bio mučen?
Ne poznajem Klausa Barbieja.
Nikad nisam bio/bila u Lyonu.
Nakon toga, Postavio joj je pitanje na francuskom.
Ne znam.
Imate čistu savjest.
Odgovorio je na pitanje.
Ovo je bio još jedan dokaz da je on bio, Klaus Barbie, jer je razumio
francuski koji je naučio u Lyonu.
Klaus Barby je bio nevjerovatno brutalan.
Napola se davio žrtve u ledenoj vodi.
Već je ubrizgao kiselinu u plućima pojedinca.
Jedna od njegovih omiljenih tehnika sastojalo se od pucnjave u glavu
nekoga na odmorištima stepenice, tako da tijelo
izvesti savršen salto.
Hvalio se svojim podvizima.
To mu je, ukratko, bio posao.
Dan nakon emitiranja Serge Klausfeldt učestvuje u intervjuu
na bučne demonstracije ispred bolivijska ambasada u Parizu.
Morali smo se boriti samo do samog kraja naših snaga.
Dva dana kasnije, predsjednik Francuske vlasti traže Barbieino izručenje.
Bolivijska vlada je objavila da Odgovor bi došao od njegovog vrhovnog suda.
Odlučan da utiče na odluku Iz dvorišta, Béat se priprema
njegovog povratka u Boliviju.
Morali smo se boriti protiv južnoamerička diktatura.
U međuvremenu, u La Pazu, Barbie koja koristi svoj pečat
intervju za otplatu dijela dovoljno svog duga da bi
da sačuvaju slobodu.
Dvije sedmice kasnije, Beat se vraća s novom strategijom.
Poduzela je ovo dugo putovanje.
Nije bez naslova.
Ritam je vratila se u Boliviju s majkom troje djece
djeca koja su uhapšena u Isieuxu.
Jedini od braće koji ima Aleksandar Alan Brenner je preživio.
Moja majka je rekla, Nije oklijevala ni sekunde.
Rekla je: Iz ljubavi prema mojoj djeci, Ako moram da se predam, sve je moguće.
Imali smo plakate na kojima je pisalo bolivijskom narodu: Ja sam
majka djece koju je deportovao Klaus Barbie.
Molimo vas da se vratite Klaus Barbie u Francuskoj
kako bi se pravda mogla sprovesti.
Vlada je rekla Za Beathe: Ne želim da ti
Kontaktirajte štampu ili, ako to ne uspije, Bit ćeš strpan/a u zatvor.
Da biste izvršili takve radnje u vojnoj diktaturi,
Trebalo je mnogo hrabrosti. posebno u 70-im godinama.
Niko nije želio biti zatvoren u takvoj zemlji, ali ona je to i uradila.
Bolivijske vlasti drže odlučan da ušutka Béata,
ali oni razumiju da je njegovo hapšenje privući će više medijske pažnje.
Odlučuju da je oslobode.
Tri sedmice koje su proveli Tamo imam sve novine
koju nam je mama donijela.
Sve novine su pričale o Pobijedite Claireceven i gospođu Alon Brunner.
Dan prije njihovog odlaska, Béat pravi veličanstven gest.
Vezani su lancima za klupu do večeri i u nekoliko navrata.
Uvijek smo morali preuzeti spektakularne akcije, inače naše
Da je bilo u novinama, ne bismo o tome pričali.
Dali smo im ono što su željeli.
I u nekoliko navrata, policija došli su i otvorili kartonske kutije.
Ove dvije hrabre žene vezali su se lancima za klupu.
To je bio gest protesta velike hrabrosti.
Beate cijeni dobrodošlicu svoje porodice po njegovom povratku, ali ona je i dalje bila tako Klausova
Barbie će se jednog dana tamo suočiti s pravdom.
Ovo je bio prvi put da si Mislim da si letio avionom.
U Boliviji nema pravde.
Vlada čvrsto stoji uz Lévisa.
Možda me ljudi razumiju.
Ne vlada.
Mjeseci prolaze.
Klaus Barbie je još uvijek na slobodi.
Vrhovni sud Bolivije još nije presudio po zahtjevu
ekstradicija iz Francuske.
Frustriran ovim kašnjenjima, Klausfeldovi razvijaju novi
Plan jednako smion koliko i opasan.
Žele oteti Klausa Barbieja da ga prokrijumčare u Francusku.
Serge ide u Santiago, Čile.
Željeli smo pravdu.
Susreće bivšeg revolucionara koji se borio uz Che Guevaru.
Régis de Bray je pristao da nam pomogne da otme Klausa Barbyja i odvede ga
automobilom za prelazak granica s Čileom.
De Bray objašnjava Sergeu da zna ljudi koji su mu potrebni
da uspješno završi ovu misiju.
Stigli smo na granicu iz Čilea i Bolivije,
gdje smo upoznali Gustava Sánchez Salazar i njegovi prijatelji u vojsci.
Rekao nam je da je to moguće da ga kidnapuju između La Paza i Cochabamba
jer se Barbie predavala u Cochabambi poslovno.
On novac je morao biti dat za kupovinu
automobil koji je bio potreban do otmice Klausa Barbieja.
Dao sam im 5.000 dolara.
Nakon sedmica priprema, Veliki dan je konačno stigao.
Naš prijatelj, koji je uzeo novac i kupio auto.
imao nesreću s automobilom.
Morali smo odustati od našeg plana.
Bilo ga je nemoguće oteti.
Bio je to neuspjeh bolno za par.
Hoće li Klaus Barby biti suočen s pravdom?
Uprkos neuspjesima, danas
Serge i Beathe ne odustaju.
Do kraja decenije, nastavljaju svoje akcije
kako bi Klaus Barbie mogao suočiti se sa suđenjem.
Veoma je teško održati isto intenzitet i isti
snaga volje tokom 10 godina.
Cijeli njihov život nije bio ništa drugo nego vrlo, veoma duga kampanja protiv nepravde
koje su sa žarom sprovodili u delo.
Velika je odgovornost slaviti kada započneš svađu, to jest
poznat medijima i javnosti.
Gdje, 1981.
Klaus Barby ima novo Lovci su mu na tragu.
Fotograf New York Timesa, Maryse Abel Schumacher i novinarka
nezavisni, Peter McFerrin.
Istraživao sam veze između n*zi-ja, paravojne snage, vojska
i trgovci kokainom.
Barbie sada živi u Cochabambi. grad udaljen 400 kilometara
jugoistočno od La Paza.
U proteklih nekoliko godina, postao je ključna figura u svijetu
Bolivijski interlob pomaganjem baronima kokain koji kontroliše
zatim vlada.
Klaus Barbie je postao vođa bande mučitelja i ubica
na platu vojne diktature.
O odvojenosti.
Zvali su ih vjerenicima smrti.
Klaus Barbie im je dao naređenja. tako što će ih pustiti da rade ono što žele
željeli su, ili ubijeni ili opljačkani.
Hvatali su političke protivnike, mučili su ih i ubijali zbog
grupa desničarskih bolivijskih generala.
Bili su kriminalci.
Klaus Barbie je radio s ovim kriminalce i otvorio im vrata.
Bio je kao riba u vodi.
Imenovan je za počasnog pukovnika.
Bio je zadužen za suzbijanje opozicionih pokreta u Boliviji.
Postoje čak i glasine da odlaze čuti da je Klaus Barbie svirao
ulogu u hvatanju i atentat na Che Guevaru.
Marie-Isabelle Schumacher i ja imamo odlučio je otići u Koshabambu
da pronađe Klausa Barbieja.
Imao sam prijatelja novinara u toj priči. grad koji je također radio
za telefonsku kompaniju.
Uspio je locirati kvart u kojem je Klaus živio.
Peter McFarren je pozvonio na vrata Klaus je htio otići, ali nije htio.
Vjerovatno smo ostali ispred Kuća Klausa Barbieja
ili Klaus Altmann pola sata.
Pokucali smo na njegova vrata u nadi da će izaći.
Vidio ih je kroz prozor i Shvatio sam da su to novinari.
Nakon nekog vremena, Klaus Barbie je prišao prozoru.
Rekli smo mu da mi želio bi ga intervjuirati.
Nekoliko sekundi kasnije,
Stigli kombiji
i naoružani ljudi iz njega su izašli mitraljezi.
Vojna policija je stigla. uhapsili su ih i oduzeli im fotografije.
Doživjeli smo pravi šok.
Bili smo prestravljeni, posebno zato što Mary-Isabelle Schumacher je bila trudna.
Odveli su nas u štabu vojske.
Sve se dogodilo tako brzo.
Ponovo smo se sreli u vojnoj kasarni.
Prijetili su nam mučenjem.
Njihov ton je bio veoma prijeteći.
Njihova glavna briga bila je da otkrijemo kako smo imali
Pratili smo Barbie i saznali ko je naš izvor.
Najgori trenutak je bio kada su... prijetili su da će nam iščupati nokte.
Ali su brzo shvatili da su imali napravio veliku grešku zaustavivši dvojicu
ljudi koji su radili za New York Times.
Nakon nekoliko sati, Oslobodili su nas.
Uzeli smo prvi let za La Paz.
Dva ili tri dana kasnije, New York Times je prvi objavio
Ova stranica priča priču o nacistima. paravojne snage
i trgovci kokainom.
Nekoliko sati kasnije, Dobijao/la sam prijetnje smrću.
Prijatelji i porodica su mi rekli, ja sam njemu rekla savjetovano da ode
Bolivija što je prije moguće.
Uzeo sam prvi let za Portoriko.
Klaus Barbie nije pobjegao iz Bolivije jer je bio
uvjeren da tamo nikada neće biti uhapšen.
Mislio je da je nedodirljiv.
Održavao je veze koje... dozvolio im je da ostanu u Boliviji.
Jesen 1981. godine donijela je previranja politika u Boliviji.
Pokret za demokratiju stavlja kraj režima diktatora.
Predsjednik koji je slijedio, Hernán Siles-Ouasso,
bio je prilično lijevo.
Bilo je očigledno da neće dozvoli Klausu Barbyju
da ostane u Boliviji.
Liberalniji režimi imaju manje saosjećanje za pojedince
kao Klaus Barbie.
Klausfeldovi su shvatili da je on bio moguće Francuska ili Njemačka
uspijevaju izvući Barbie.
Povratak demokratije u Boliviji, označio je početak kraja za Barbie.
Bolivija više ne nudi sklonište za Klausa Barbieja.
Dubai.
Iskoristivši ovaj razvoj događaja, Serge se obraća najmoćnijem čovjeku
Francuske, predsjednik François Mitterrand.
Uvjerili smo Mitterranda podržati operaciju zaustavljanja
Barbie kako bi ga vratila u Francusku.
Da bi operacija uspjela, saradnja od novog
demokratska vlada Bolivije.
Bolivijci su shvatili da oni imao je motiv da uhapsi Klausa Barbieja.
Dugovali su im 10.000 dolara otkako je on nije im poslao određene artikle
roba poput one obećao je da će to učiniti.
Odgovorio je: Platiću ti.
Vlada je pitala trenutna isplata.
Barbie je rekla: Nemam novca kod sebe. Tako su ga uhapsili.
Klaus nije imao toliko novca.
Imao je samo 5.000 dolara.
Bacili su ga u zatvor.
Barbie nije mogla vjerovati.
10.000 dolara nije velika suma astronomski, ali je bilo
Mnogo novca za Barbie.
Razgovarao/la sam s našim advokatom/advokatkom da saznam rješenje problema,
Ali ih nije bilo.
Morao sam uzeti kredit.
Konačno, Barbie je vratila iznos.
Bolivijci su mu rekli da su nadoknadio samo kapital
i da su dugovali kamatu.
Odgovorio je da ne može platio jer je bio vikend.
Rekli su mu da on bi bio protjeran iz zemlje.
Barbie je brzo shvatio da on ne bi uspio/uspjela.
Serge otkriva poznata lica u novoj bolivijskoj vladi.
Naš prijatelj Salazar, koji je bio u egzilu u Čileu,
vratio se u ovu novu vladu.
Gustavo Sánchez Salazar, Gustavo Sánchez Salazar,
koji je tada bio ministar sigurnosti, otkazao svoju bolivijsku naturalizaciju
jer je lagao o njegovoj n*zi prošlosti.
Stoga bi mogao biti protjeran iz zemlje.
Barbie nije bila zabrinuta.
Vjerovao je da će pronaći način da to prebrodim, kao i uvijek.
Ako bi mu se sudilo, Mislio je da će stići
da uvjeri porotu u njegovo značenje.
Dugo izgnanstvo Klausa Barbieja bliži se kraju u Južnoj Americi.
Oficiri ispraćaju mamac iz zatvora dok su pušteni na slobodu
diskretno Barbie kroz sporedna vrata.
N*zi je uvjeren da ga odvode. u Njemačkoj gdje pretpostavlja da je
imat će pravo na saosjećanje suda.
Odvezli smo ga na aerodrom.
Bolivijski ministar pravde je pitao ga šta misli o svom zlu
da je on uradio Ali Barbie nije ništa priznala.
Ukrcao se u avion.
Inače, znate da ljudi iz Evrope, a posebno iz Francuske,
nisam zaboravio/la
Avion je sletio na nepoznatu lokaciju.
za Barbiku, ali jedini glasovi koji su ga čuli
Nisu govorili njemački.
Ljudi su govorili francuski.
Tada je shvatio da je izgubljen.
Bio je na neprijateljskoj teritoriji.
Ovo nije bila Francuska. Bila je to Francuska Gvajana,
ali je bio na francuskom tlu.
Po iskrcavanju iz aviona u Cayenneu, Klaus Barbie je formalno
optužen za zločine protiv čovječnosti.
Posljednja etapa putovanja nas vraća nazad Klaus Barbie u Lyonu,
gdje je počinio ovo Zločini od prije 40 godina.
Bili smo kod kuće kada su nam rekli pozvan da objavi
da je bio u avionu.
Klaus Barby je odveden u grad Francuski, gdje je imao ime
zgrade u Lyonu.
Noseći teški prsluk, Barby je odvela u zatvor, isto u
televizija, Vidjeli smo kako Klaus Barbie ulazi
mjesto gdje je počinio te zločine.
A kada smo saznali da će biti deportovan i da je završio u Lyonu '83.
Moja majka je bila ovako sretna nije moguće jer...
Policijski automobili pratnja bivšeg Gestapovski oficir na sudu.
Suđenje Klausu Barbieju bio je trenutak ključ francuske historije 20. stoljeća.
Klaus Barbie se suočava s nekoliko optužbe za zločine protiv čovječnosti.
U okviru tima tužilaca, Prepoznajemo Sergea Klausfelda.
Bili smo uvjereni da će on osuđen jer je bio kriv.
Barbie mi je već rekla: Uvijek će Želim osvetu, ali ja
Prepusti to u ruke sudbine.
Njegov stav se nije promijenio.
Nije imao kajanja. o tome šta je uradio.
Nikada, baš nikada nije pokazivao nikakve znakove kajanja, nikad spomenutih žaljenja,
niti je govorio o svojim žrtvama.
4. jula 2016. godina nakon početka atrakcije
Klausfeldovih, Klaus Barby proglašen je krivim.
Klaus Barby nije pokazivao znakove emocije kada je osuđen na doživotni zatvor.
Dakle, bio sam veoma zadovoljan. Ali ja nemam nikakvu mržnju.
Kako da to kažem?
Nemam mržnje.
Završilo je kod sudije i to je to. Cilj je i za moju majku.
Do danas, Nikada nismo vidjeli grupu Jevreja
dovođenje kriminalaca n*zis na sudu.
Za mene su Klausfeldovi Ljudi koji pobjeđuju zlo.
Bili su odlučni da ulove jednog osoba koja je počinila zločine.
To je divljenja vrijedno.
Bilo je važno vidjeti ovog Klausa Barbyja, ova osoba tako jadna, tako užasna i tako
brutalan, stoji pred sudom da mu se sudi.
Na kraju mi plaćamo za
zločine koji su počinjeni.
Ograničenje.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.