Original subtitles

Ranije...

Daniel Graystone je ukrao moju tehnologiju i ubio moje ljude.

Za to mora platiti.

Na kraju, uništit ću tvoju kompaniju,

ali prije toga, imaš ti toliko dragocjenih stvari.

Dok dug ne bude plaćen.

Svuda sam viđala svog pokojnog brata.

Ne znam što se to događa.

U gradu je bio sudar...

i mislila sam da sam tamo vidjela mog brata.

Odveo me do ovog postera.

Tamo se dogodilo.

Nezgoda, tamo je poginuo.

Tamara je u v-svijetu.

Vratit ću je natrag.

Tko si ti?

Zovu me Emanuela.

Heraklo je rekao da ću te lako pronaći. Traži izgubljenog koji luta sam.

Dobro, počni voditi.

Ne mogu dopustiti da moj tata sazna da sam unutar robota.

Ne vjerujem mu. Hej, tata.

Ti si avatar, virtualni Zoein prikaz.

Što joj to radite? Stanite, dr Graystone! Stanite!

Znam da ovaj robot može raditi.

A Zoe je ključ.

Cezare, idi!

Zoe.

Ma daj, zar nije dovoljno što si me natjerala nositi ovo smiješno odijelo.

Sad još moram i gledati kako uzimaš neke lažne droge.

Vjerovao ili ne, taj šešir je ovdje bolja kamuflaža...

nego ono poslovno odijelo u kojem si skeniran.

A što se tiče ovog, niti je lažno, niti je za mene.

Zezaš me? Što? - Ne plaćaš me da te zabavljam, odvjetniče.

Moramo prijeći preko cijelog grada.

Mogli bismo lijevom, ali ovdje je to zajamčena smrt.

Nemamo prijevoz pa moramo pješice.

Zove se amp. Kao nekakav hak koji zaobilazi...

osiguranja holotrake, djeluje na vizualni korteks...

kako bi podigao igračeva osjećanja i reflekse.

Ovdje si ili brz ili mrtav. Odaberi sam.

Pa kako da...

Uzimao si kapi za oči? - Naravno.

Ovo ti je isto. Samo drži blizu i stisni.

Dobro. Sada? - Da.

Sretan povratak.

Oprosti što sam te te isključio na toliko dugo, ali...

bio sam pomalo zgranut... i zapanjen.

Znaš, do sinoć sam bio uvjeren da je avatar moje kćerke...

izgubljen ili uništen.

Ali sada sam uvjeren da si tu unutra i možeš razgovarati sa mnom.

Daj mi znak.

Bilo što?

Ne?

Dobro, znači nije da ne možeš razgovarati sa mnom.

Ti nećeš razgovarati sa mnom.

Ja... Ne mogu ni zamisliti kakva su ti bila zadnja dva tjedna.

To sigurno nisi očekivala.

Mora da te je prestravilo. To razumijem.

Žao mi je, ali moraš shvatiti da je ovo trebalo...

biti privremeno mjesto, kako bismo te vratili u naše živote.

A ako ne možeš to podnijeti, reci mi, a ja ću te izvući iz ovoga...

i naći način da ti napravim ljudskije tijelo, što god želiš.

Samo... moraš mi reći. Važi?

Možeš li me barem pogledati dok govorim s tobom?

Možeš li me, molim te, pogledati?

U-87, pogledaj me!

Tako...

Odgovaraš jedino kao robot, je l'?

Dobro. Shvaćam.

Znači ne govoriš sa mnom.

Dobro.

Možda će ovo da ti bude teško,

ali bit će za tvoju korist.

Caprica 1x08 – Dusi u stroju Caprica 1x08 – Ghosts in the Machine

Ne brini! Samo još jedan ampoglavi. - Junkie? Hej, hej!

Znači da ono što si mi dala izaziva ovisnost? A ja sam mislio da holotraka...

Dizajnirana da ne izaziva zavisnost. Točno. Ali amp je...

kao da si ubo žicu u centar zadovoljstva u mozgu.

Dobro, dakle, ovisničke droge, besmisleni seks.

Igra i po! Kako pobjeđuješ? - Ovisi koga pitaš.

Znači nema pravila? Sliči na prevaru. - Pa ni u životu nema pravila.

Ja mislim da je to ono što igru čini zanimljivom.

Sam moraš da si odrediš što ti je važno.

Mrdaj. - Mrzim ovu stvar.

Zapamti da ne držiš prst na obaraču dok nisi spreman pucati.

A onda budi spreman pucati.

Ti kao da si stvarni Niki Kasino.

Misliš da je ovo stvarni život?

Misliš da ovako izgledam u stvarnom životu?

Čekaj malo. Tko si onda ti?

Netko tko je plaćen da ti pomogne. Zato šuti i ostani živ.

Odlično. Uradi opet.

Ne smeta ti ako pušim, je l'?

Zoe nije podnosila moje pušenje.

Zapravo, nije podnosila išta u vezi s vatrom.

Otkad je izgorjela naša stara kuća.

Sjećaš li se onog oronulog mjesta?

Drvene grede.

Drvena lamperija.

I nije najbolje rješenje kada radiš sa snažnim računalima.

Uradi opet.

Rekli su da je izbila u mom uredu u prizemlju, uspela se uz zidove...

i popela se na kat dok smo mi spavali.

Kada sam se probudio, gušeći se,

vatra se, kažu, posve rasplamsala...

Ponovi opet.

Zoe je imala pet godina.

Tek što smo je premjestili na kat.

Soba za veliku djevojku na tavanu.

Voljela je biti tamo gore.

Čuli smo Zoeine krike.

Ali nismo mogli proći pored plamena na stepeništu.

Ponovi opet.

Ali taj zvuk.

Taj zvuk.

Plamenovi i...

Vrištanje moje djevojčice.

Ponovi opet.

Čuli smo njene krike.

Ali nismo mogli do nje, pored plamena na stepeništu.

Ponovi opet.

Kažem ti, to je bilo najdužih sedam minuta u mom životu.

Mogu samo zamisliti kako je bilo njoj,

zarobljenoj tamo gore,

gledajući plamen kako liže zidove,

kako se tope one svjetleće zvjezdice...

koje je zalijepila za strop.

Zarobljena u kutiju živog pl...

Pa...

Vidi ti to.

Dao mi je raditi vojničke stvari,

osnovna vojna sranja koja je robot već znao.

Onda je počeo urlati zapovijedi kao neki poludjeli...

narednik na obuci u nekom od onih tauronskih ratnih filmova.

I ne zvuči kao neki test. - Da, znam.

Ali on nije prekidao,

dajući mi da radim stvari nanovo i nanovo.

Znaš da me toliko razbjesnio, da sam ga htjela zveknuti.

Što?

Moj Bože! Takva sam frakana kreten.

Zar ne shvaćaš, Lace? Baš je to i htio od mene.

Htio je da mu slomiš vrat? - Ne, ne, ne, da reagiram.

On zna da nikad neću priznati da sam u robotu.

Zato me pokušava prevariti da se razotkrijem.

Zoe, jesi li još uvijek sigurna da bi to bilo najgore?

Znaš, da mu se javiš?

Da. Je l' se zezaš?

Lace, taj čovjek me je lagao kad me stavio u robota.

Da je stvarno mislio o meni kao kćerki nikad ne bi uradio ono što jeste.

Ali nije važno, jer na kraju krajeva, iskoristio me da spasi svoj vojni ugovor.

Biznis na prvom mjestu, stari dobri tatica.

I znaš što, da mu i kažem da sam unutra, samo bi me ponovno iskoristio.

Možda i na neki gori način. Dakle, on ne smije saznati.

U redu.

Pa što ćeš onda raditi? - Pa, što bih trebala raditi?

Slijediti svaku zapovijed, kako god glupa,

Odbiti da mi se uvuče pod kožu.

Moram isključiti sebe, biti samo robot.

Možeš li uopće da još uvijek to uradiš?

Ovo je moj stan. Njegova verzija u igri.

Zaključano je. - Neko se uselio.

Tamara? - Možda. Kucaj.

Tammy?

Tammy! - Što? Koji si pa ti frak?

Ja sam Joseph Adama? Koji si frak ti?

Adama, Adama, Adama.

Znaš, to mi ne znači ni frak. - Ne, ne. - Pa-pa.

Ne daj mu skinuti holotraku. - Dolazi ovamo!

Što je ovo? Ne, ne. Pusti me.

Sjedi. Spusti te frakane ruke.

I ni ne pomišljaj da dotakneš holotraku.

Dobro, u redu. Što god kažeš. - U redu.

- Ruke dolje... - Sjest ćeš tu i odgovorat ćeš na moja pitanja.

Shvaćam.

Koji frak si uradio sa stanom?

Prazno je. Nema nikoga osim nas. - Pa naravno. Samo sam ja ovdje.

Ti sigurno hoćeš moje zalihe? Dobro, uzmi zalihe.

Neću probleme. - Neću tvoju drogu. Tražim jednu djevojčicu.

Pa, što odmah ne kažeš, jer ja mogu da ti pronađem stvarni slatkiš.

To mi je kćerka, mamofraku. - Dobro, rekao sam ti...

sigurno ću da ti pomognem ako budem mogao.

Jesi li vidio ovu djevojku? - O, frakneš ga, jesam.

Ovo je... mrtva djevojka, je l' da? Ovo je mrtva djevojka.

Mrtva djevojka? - Tako je zovu svi igrači.

Ona je nova u programu. Novi lik.

Ne možeš je ubiti, jer je već mrtva. Loša vradžbina, znaš stari?

Gdje je možemo naći? - Ne znam. - Hajde!

Priča se da je viđena u onom klubu. Kako se zvaše? Misterije. Možda.

Gdje je, do fraka, to?

Što to tebi znači, stari?

Upravo su provalili. Upravo su provalili, stari.

Samo tražim svoju kćerku. - A kako može mrtva ženska biti tvoja kćerka?

Ne slaže se, jer je ona dio igre.

Ako mi pomogneš da je pronađem, platit ću ti.

Mi ne igramo za cubite, stari. Tvoja kćerka kučkasta je o'ladila dva moja druga.

Pazi što pričaš, frakno te! - Nećeš morati još dugo slušati.

Hej, momci, ako imate zamjerku s njim, ostavite mene na miru.

Samo sam se htjela kresnuti, kad me ovaj kreten pitao za pomoć.

Važi. Samo se skloni.

S tobom ćemo kasnije. - Super. Važi. Što god kažete.

Žao mi je, stari. Pozdravit ću ti kćerku, tvoju malu djevojčicu, ako...

Frakni se.

Do fraka!

Jesi li dobro? - Ne, nisam dobro. Upucana sam i boli me do fraka!

Samo ogrebotina. Neću se rasplinuti.

A sada briši! - Što?

Tjeraj se iz igre, sa svojim rumenim obraščićima i ne vraćaj se...

dok ne raščistiš sam sa sobom. - Ali moja kćer... Moram da...

A što ćeš joj, ako se smrzneš svaki put kad ti neki propalitet nabije oružje u lice.

Mislila sam da Tauroni imaju veća muda.

Je li ga je taksista vidio? - Ne, samo ja.

Jesi li sigurna da su kola bila ista? - Jesam.

Bila su to ista kola koja sam neki dan vidjela u gradu, zabijena u drvo.

To nije moguće, osim ako... - Znam, osim ako sam luđakinja, Clarice.

Ne, samo kažem da mora biti dosta sličnih kola, a i vozača.

A još mislim da je to sasvim prihvatljivo, ako se zna kroz što si sve prošla.

Znaš, mislim da se zapravo radi o Zoe.

Jesi li pitala Danijela o avataru?

Jesam. Rekao je da je kod bio nestabilan ili tako nešto, da...

Da to nije bila ona, da...

Znaš, uopće mi ne treba da počnem viđati još mrtvih ljudi. - Ne.

Grozno se osjećam. Ne bi trebala da budeš sama. - Ma, dobro mi je. Stvarno.

Bit ću dobro. - Čuj, moram prekinuti.

Mi... roštiljamo nešto. Zvat ću te kasnije. Bok. - Važi. Bok.

Ma pogledaj samo.

Dan je stvarno predivan, zar ne?

Zar nije?

Znaš li što je otkrivka?

To je nesvjestan gesta, pogled ili trzaj koji otkriva snagu ili...

slabost igračevih karata. Neupadljiv, ali dobar igrač ga zna vidjeti.

A ti si mi pokazala svoju, isto kao da si zaviknula: "Unutra sam, tata!"

I zašto još uvijek igramo ovu igru? Znam da si to ti.

Ali ako hoćeš nastaviti se kriti iza 250kg metala, dobro.

Ali se ne zavaravaj. Ni na sekundu ne pomišljaj...

da je to zbog bilo čega što sam ja uradio. Ja sam odradio svoj dio.

Izvukao sam te iz virtualnog igrališta i doveo te u stvarni svijet.

Ali, izgleda da ti to ne možeš podnijeti, ha?

Koliko god da si briljantna...

možda si duboko unutra ona ista, uplašena, malena djevojčica, kakva si uvijek bila.

Vrlo je teško slijediti primjer tvoje majke i mene.

Možda si se plašila da nas nećeš moći dostići pa si nas morala odbaciti.

To shvaćam, to je prirodno, ali cijeli veliki, zli svijet odraslih?

Zar je stvarno bilo lakše uništiti vlak nevinih ljudi, nego se suočiti...

s vlastitim najvećim strahom. A to je, recimo otvoreno, sam život, nije li?

Jer život je stravičan, brutalan, nepredvidiv, a odluke moraš donositi ovako.

A ponekad odlučiš krivo.

Možda sam i ja donio neke pogrešne odluke. Ali čovjek nastavlja.

A ako je sretan, možda uspije stvoriti nešto trajno. Što ima smisla.

Još te uvijek volim.

Bez obzira što si uradila, bez obzira...

Bez obzira na to što si.

Ludo je, znam.

Znam da ti čak i nisi ona.

Ti si sve što mi je od nje ostalo.

Pa te molim...

Pričaj sa mnom.

Molim te.

Dobro, nisam htio doći do ovoga.

Znam koje su robotove granice.

Kladim se da nadmašuju tvoje.

Ako hoćeš završiti s ovim, u bilo kom trenutku,

trebaš samo napraviti četiri koraka naprijed.

Iziđeš iz kruga. Onda ću znati...

Zasigurno da si to ti.

U redu?

Jer sada...

zapovijedam U-87 da ostane.

Ti, izgleda ne kucaš. - Prestao sam kad si se ti prestao javljati.

Ona se uvijek tako potpisivala. To je cvjetić.

Koji ti je vrag, Yoseefe.

Dao si novčiće skelaru. Ispratio si je na njen put.

Kao i Sharon.

Reci mi, Same.

Što ti prolazi kroz glavu kad ubiješ nekog?

Oprosti, što?

Ja...

Kako radiš to što radiš? Hladnokrvno ubiješ nekog?

Je l' ti to mene zafrakavaš? Kakvo frakano pitanje je to?

Kako da... Je l' ovo ponovno ono o Graystoneovima?

Ne! - Jer to je završeno, Yoseefe. - Ne, Same, molim te. Obećavam.

O čemu se onda radi? - Ne, ja samo... - Ti samo što?

Zaboravi.

Kažeš samom sebi da nije stvarno.

Zašto? - Čuj, ovo ti kažem samo zato,

jer ako trebaš znati, bolje ti je da znaš.

Kažeš samom sebi da nije stvarno. A onda...

Onda oni više nisu ljudi koji pucaju na tebe...

Oni su... mete.

A cijela stvar postaje samo igra.

To je, znači, to mjesto. - Prema našem drugu, junkieu.

Zar stvarno misliš da bi bila ovdje? - To je rekao narkos.

Vidi, daje se neka predstava. Domaćin ispaljuje pitanja publici.

Izbjegavaj ga. Samo prati mene i opusti se.

Dobro. Hajdemo.

Prvo predajte pištolje. Oružje je zabranjeno u klubu.

Ne morate mi govoriti kako je teško naći dobra čovjeka.

Ali među vama mora da je jedna hrabra duša,

voljna riskirati najvišu cijenu...

radi mogućnosti najviše nagrade.

Bogojavljenje

Privilegiran pogled u tajne...

koje bi mogle pokazati našem junaku kako pobijediti...

u ovoj ludoj igri.

Samo je potrebno da odgonetnete noćašnju zagonetku.

Što?

Nitko?

Pa, onda...

Što kažete Vi, gospodine?

Što kažete, narode?

Je li ovaj stranac naš novi Prometej?

Stranac! Stranac! Stranac!

Momci!

Ne, ne, ne. Hej, hej.

Lakše malo, momci.

Čujte, žao mi je, nije mi jasno o čemu se ovdje radi.

Ja samo... - Pa radi se o Vama. U ovom trenutku.

Ja samo tražim nekoga. - Ne tražimo li svi?

Ja... pokušavam naći djevojku. Ovo je moja kćerka.

Lijepa. Kad bih imao njenu kosu.

Možda možemo pomoći jedan drugome.

Odgonetnite noćašnju zagonetku i sve će biti otkriveno.

A što ako ne odgonetnem Vašu zagonetku?

Postoji cijena neuspjeha.

Ali takva nagrada za uspjeh!

Dajte! Zar ne želite pronaći Vašu malenu djevojčicu?

Svetu posudu, molim.

Hej! Skloni se!

"Kao što Bogovi zbaciše Titane,

"tako i čovjek zbaci Bogove.

"Ali kad čovjek daruje svoje grijehe svojoj djeci,

kako da bude nagrađen?"

Hajde. Reci nešto.

Što, niste čuli? Tik, tak, tik, tak.

Dobro...

Ja nemam odgovor za vas, ja samo... - Nećete li ni pokušati?

Najviša nagrada za najviši rizik.

Ne, jedino želim pronaći moju kćerku, to je sve!

Molim vas, ljudi. Tammy?

Tammy! Dušo! Tammy, molim te.

Šteta.

Vrijeđa me vonj kukavičluka.

Odvedite ga. - Skinite se s mene.

Tammy!

Dobro, dobro. Pustite me.

Pustite me.

I ne vraćaj se. - Mamofrakači.

Što sam rekla o opuštenosti, odvjetniku? Oboje smo sretni što smo živi, znaš?

Hoćeš li svoj pištolj ili ne? - O, da.

Tko je nacrtao ovaj cvijet? Tko ga je nacrtao?

Nemam ja pojma o čemu pričaš.

Ovo je Tammyn znak. Bila je ovdje. - Siguran si?

Frakani ampoglavi. - Što to radiš?

Kao što ti reče, ovdje si ili brz ili mrtav.

Ja ću biti brz.

Ti ne mrdaj!

Tko hoće ostati u frakanoj igri, neka se smjesta skloni.

Smjesta!

Iznova i iznova...

uvijek ista stara priča.

Gdje je ona?

Gdje je moja kćerka?

Pogledaj ovo mjesto. Ni žive duše u subotu uvečer.

Gdje je ona? Gdje je moja kćerka?

Ti čudovište! - Bila je ovdje. Dobro?

Bila je ovdje. U stvari, jedino zbog nje smo i puni cijelog mjeseca.

Što? O čemu to govoriš?

Bila je na ovoj bini, tražeći odgovore o zagrobnom životu.

Smjesta se popela, ne kao tatica. Kad je pogrešno odgovorila,

otkrili smo da ima moć nad životom i smrću. To je bilo nešto.

Možda je pronašla odgovore koje svatko traži.

A možda je ona odgovor.

Ali ako je pronađeš...

Ako je pronađeš, reci joj da ću da je tretiram kao zvijezdu, ako se vrati.

Dovraga, čak ću je platiti. Pravim cubitima...

Igra govori različito kroz svakog od nas.

Mijenja nas na neočekivane načine.

Ostani ovdje dovoljno dugo, dogodit će se to i tebi.

Hajdemo. - Zadnja vrata.

Svratite kad god želite. Happy hour je srijedom.

Ne shvaćam. Kako može ovdje otvarati tajna vrata?

Što joj se to događa? - Možda su drugi igrači u pravu,

ona je dio ovog mjesta. - Ne.

Ona nije trebala biti dio neke bolesne igre. Ona je moja kćerka.

Ona je moja malena djevojčica.

Bogovi...

Ovo su sve njeni znaci.

Što li se to događa s njom?

Izgleda da je tvoja kćerka našla novi dom.

Možda je vrijeme da se i ti vratiš u svoj.

Oprosti, Amanda, imaš posjetioca. Dr Tomas Vergis.

Vergis? Reci mu da je Daniel dolje, u labosu. - On traži tebe.

Rekao sam da si zauzeta, ali je on insistirao.

Dobro, uvedi ga.

Dobro došli, dr Vergis.

Dr Graystone.

Kako Vam mogu pomoći?

Jeste li upoznati s tauronskim običajima? - Primijetila sam Vaše rukavice.

Pretpostavljam da ste u žalosti. - Može se to i tako nazvati, da.

Dva moja zaposlenika su ubijena.

Prebijena na smrt tokom provale u moju tvornicu. - Bogovi, nisam to znala.

Žao mi je. - Provalnici su uzeli stvar zvanu MSP.

Ključni element capricanskog obrambenog ugovora, za koji se natječe moja kompanija.

To je ugovor o robotu vojniku.

A samo par dana kasnije, ugovor je sklopljen sa Graystone industrijom.

Izgleda da je Daniel iznenada sam razvio identičan MSP.

Vidi ti to. Stvarno se sviđaš Cezaru.

Znaš što. Uradit ćemo još jedan test.

I za danas smo završili.

Podigni skener.

Pazi sad...

Ja volim mog psa.

Ali još više volim moju kćerku.

Ako postoji i najmanja mogućnost da je neki njen najmanji dio prisutan...

u tvom kosturu, moram znati.

Hoćete li reći da je moj suprug ukrao Vaš MSP.

I pobio te ljude? - Ne.

Ne osobno, ne. On za to nema hrabrosti.

Ali Vi govorite o mom suprugu.

Da ga poznajete, znali biste kako je to potpuno nemoguće.

Pitanje je poznajete li Vi njega. - Fraka mi se što vi govorite.

On je moj suprug.

Izlazite iz moje kuće.

I...

U-87, uzmi pištolj.

Ja ću brojati do pet.

A hoću da ti...

upucaš psa.

Jedan...

Dva...

Tri...

Četiri...

Pet.

Nisi ga promašila.

Bili su ćorci.

U-87, isključi se.

Dušo?

Uključi.

Ne mogu vjerovati. Natjerao te upucati Cezara?

Ćorcima.

Čudno je to... Čim sam uzela pištolj, znala sam.

Robot je znao.

Težina za malo nije odgovarala, četvrtina punjenja umjesto punog.

Pa, hvala Bogu. - Da ti kažem nešto?

Da su bili puni...

Možda bih uperila pištolj u njega. - On ti je otac, Zoe.

Barem je... Da.

Izvuci me odavde, Lace.

Prije nego učinim nešto što ću stvarno zažaliti.

Prevod i 720p sync: Telkontar HR obrada: krbo