Original subtitles

www.titlovi.com

GRAD ISPOD MORA

'Oj Smrt sebi uzdignula tron

Na zapadu maglovitom U Samgradu jezovitom

Ušit, nadu pregrmeo on, U pokoju vekovitom

U otklonu, u skrovitom.

Al čuj pokret neki slut Talas gluh obuzo kut

I kula vršje pod neba žalom Popušta muklo umornim valom.

To je leš, gospodine Harris. Čudno je obučen.

Vidim i sam. Ko je to?

To je gospodin Penrose, advokat koji je savjetovao gospođicu Tregellis.

Jadni đavo. - To je đavolje djelo zasigurno.

Tišina, stara ludo! - Rekao sam vam da ništa dobro neće izaći iz ovoga.

Amerikanka u vili sa advokatom i ovaj mladić

sa svojim uzorcima kamenja i pitanjima o starom rudniku.

Ludo stara, čut će te.

Čuo je. Šta ćemo sa tijelom?

Neko mora reći gospođici Tregellis.

Dobro, ja ću otići.

Gospodine Harris? Jeste li nam došli pomoći oko struje?

Svjetla su se ugasila sa olujom.

Nije kao u staro vrijeme. U svijeću si se mogao pouzdati.

Došao sam da vidim gospođicu Tregellisa.

Trebali ste doći zbog svjetla, gosti se mnogo bune.

Uđite. Odvest ću Vas do nje.

Čekajte ovdje. Dovest ću gospođicu Tregellis.

Idem sa Vama.

Gospođica Tregellis je sa jednim od gostiju.

Kaže da je umjetnik.

Ima nešto čudno u njemu.

Većina njegovih slika nije baš čemu.

Doveo je zvijer sa njim.

Zvijer?

Vidjet ćete. Unutra je sa njima.

Ko je? - Mumford je, gospojo.

Gospodin Harris je ovdje. Insistira da Vas vidi.

Samo malo. - Ja moram ići.

Prošli put kada sam čekao, zvijer je pobjegla.

Otvorit ću vrata, ali brzo uđi.

Lijepo je vidjeti te. Ona se zove Herbert.

Ona se zove Herbert?

Jill, došao sam da popričamo o gospodinu Penroseu.

Ben, razočarana sam. Mislila sam da si se došao družiti.

Mi smo jedino dvoje Amerikanaca u cijelom selu.

Zar ne misliš da bi trebali biti prijatelji?

Harolde? - Da?

Gospodin Harris je uhvatio Herberta za nas.

Harold? - Da, on je jedan od gostiju. Umjetnik.

Da li bi ga volio upoznati? - Da, veoma.

Onda uđi i zatvori vrata.

Harolde? - Da, Jill?

Ovo je gospodin Ben Harris. - Kako ste?

Kako ste?

A ovo je gospodin Harold Tufnell-Jones.

Pitaš se šta radim ovdje, zar ne?

Nisam ovdje stalno, samo što nas je Herbert malo digao na noge.

Hoćeš li mi pomoći da siđem?

Da li bi smetalo ako popričam sa gospođicom Tregellis o njenom advokatu?

Siguran sam da to može sačekati dok ne siđem.

Hoćeš li mi pomoći? - Naravno.

Što se tiče gospodina Penrosea...

Odvest ću te da ga vidiš za minut. Cijeli dan je u svojoj sobi.

Kako si? Puno hvala. - Nema na čemu.

Hoćeš li poći sa mnom? Želio bih ti nešto pokazati.

Autoportret. Sviđa li ti se?

Dobra sličnost, ako bi neko želio tako nešto.

Sigurna sam da neko hoće. - Misliš da niko neće htjeti?

Lično sam potpisao, pogledaj. - Harold Tufnell-Jones, F.R.A.

Član Kraljevske akademije?

Ne baš. Osnivač udruženja pijetlova.

Kažeš da je Penrose u svojoj sobi? - Da, prekoputa.

Upravo sam došao sa plaže i...

Neko je unutra.

Šta je bilo? - Vrati se u sobu i sačekaj me. Idi.

Idi, molim te.

Jesi li dobro? - Je li neko prošao kroz ta vrata? - Ne.

Jesi li sigurna? - Apsolutno.

Da li je trebao? - Ne znam.

Gdje je gospodin Penrose?

Našli su mu tijelo na plaži.

Mrtav je.

Ne bi tu trebali ostaviti tijelo. - Čega se bojiš?

Nema tog čovjeka koji me može nazvati kukavicom i pogledati me u oči.

Postoje stvari koje nijedan čovjek ne treba vidjeti niti čuti.

Koje stvari?

Opet čuje ona avetinjska zvona.

Da, sinoć sam ih čuo, i more je bilo crveno, boje krvi.

Ja ih nikada nisam čuo, a rođen sam ovdje. Hajde, sine.

Zaista si čuo avetinjska zvona?

Da, čuo sam ih duboko dolje u moru.

Zvona brodoloma, je li? - To je Lyonesse, posljednji grad na moru.

Uvijek sam mislio da su to prazne priče. - Postoji grad tamo, siguran sam u to.

Hiljadama godina prije more ga je progutalo.

I sada leži tamo, zakopano u dubini.

Zašto se zvona oglašavaju? - Pronašli smo gospodina Penrosea, nismo li?

Bilo je i drugih tijela. Kada se zvona oglase, to znači smrt.

Eto ga, to je bolje. Još samo ova.

Gdje su ekseri? - Knjiga nedostaje u kolekciji.

Ja se ne bih brinuo zbog toga. U Tregathionu stvari uvijek nestaju.

Stvarno? - Znaš li da je stari župnik nestao prije 50 godina? Više nije viđen.

Znaš šta Harolde, ti si rudnik fascinantnih informacija.

Čudno što si to rekao jer kažu da se izgubio u starom rudniku.

Čudno što si spomenuo rudnik.

Kakve to veze ima sa nestalom knjigom?

Knjiga nije bitna.

Napravio sam crtež Jill i stavio ga između stranica.

Stvarno? - Gdje su ti ekseri?

Zašto bi neko želio ukrasti tvoj crtež Jill?

Skromnost me spriječava da kažem

da je možda bio čovjek dobrog ukusa, kojem se sviđalo umjetničko djelo.

Evo ih.

Pitam se... - Pridrži ovo, hoćeš li?

Znaš, dešavanja svih ovih stvari, Penroseova smrt

i nestanak knjige i crteža.

Šta je s njima? - Povezani su.

Imaju zajedničku stvar: Jill.

Voliš misterije, je li?

Samo nas pokušavaš uplašiti. Je li tako, Herberte?

Šta misliš da se ovdje desilo? Rekao sam ti da sam vidio tu stvar.

Ne znam šta je bilo, ali nije bio čovjek.

Bene, razuman si, pametan, svjetski čovjek, taktičan.

Priznajmo da svako, u polumraku, može zamijeniti uljeza za nešto misterioznije.

Moguće je, zar ne?

Slušaj, ja sam inžinjer rudarstva, obučeni posmatrač.

Ja tražim male stvari koje bi običnom oku promakle

jer i najmanji trag može značiti bogatstvo onima koji su me zaposlili.

Ako kažem da sam vidio neku stvar ili nekoga ko bi mogao biti nadljudski...

Mislim to.

Idem obući prave pantalone: sa nogavicama.

Hvala ti na tvojoj ljubaznosti, Ben.

Šta ćeš sada raditi, ostati u Engleskoj ili se vratiti u Ameriku?

Ne znam. Nasljedstvo još nije riješeno.

Gospodin Penrose je radio na tome kada...

Ne misli na to. - Ne mogu si pomoći.

Slušaj me. Kažem ti da si u opasnosti.

Sve što želim jeste da se preseliš negdje gdje ima više ljudi.

Ja neću bježati.

Tvroglava si.

Šta to sada radiš? - Samo provjeravam.

Bolje ti je da ih ostaviš ovako, čuješ li?

Morska trava. - Opet ti.

Dobro, umišljam stvari.

To svi govore, bolje da povjerujem u to.

Možda bi trebao.

Našao sam Herberta. - Ja idem u krevet.

Laku noć, Jill. - Laku noć, Ben i odmori se.

Laku noć.

Divna djevojka. Apsolutno divna.

Inspiracija za svakog umjetnika.

Pitam se da li bi nekome smetalo da se večeras izvalim na kauču.

Divna. Zašto? - Da pripazim malo.

Dobra ideja. Izvini što idem spavati, moram se dobro naspavati.

Moram naslikati novo platno odmah ujutro. U zalazak sunca.

U zalazak sunca, ujutro? - Ja sporo radim. Laku noć, momčino.

Izvini. - Volio bih da se prestaneš blesavo ponašati.

Mogao si me povrijediti, mogao sam nikada više ne slikati.

Pretpostavljam da imaš razlog zašto se zabušavaš iza vrata.

Upravo sam uhvatio Herberta, opet bi pobjegao.

Osjećao sam da će nešto ovako dogoditi.

Ko god da je bio ovdje ranije, vratio se i oteo Jill. Ali kako?

Ove stare kuće su pune klizećih prolaza i tajnih...

Ostavi to meni! Znaš li šta je ovdje potrebno? Pamet.

Ako postoje skrivena vrata, negdje mora postojati skriveno dugme.

Moj instinkt mi govori da pritisnem ovdje.

Ili ovdje.

Ideš unutra za njom?

Ideš.

Ne očekuješ valjda da i ja idem unutra?

Idemo.

Upozoravam te, Ben. Malčice sam kukavica.

Ovim putem je odvedena.

Smrdi kao pokvaren sir.

Ovdje je trag morske vode.

I dosta morske trave. Odlično mjesto za kineski restoran.

Pokušajmo ovamo.

Idemo.

Čekaj ovdje.

Pazi!

Dosta se može reći za patke. Voda im klizi sa leđa.

One mogu plivati i pomoći osobi, za razliku od nekih kokoški koje znam.

Kakvo je ovo mjesto zaboga?

Ne znam. Liči na neku vrstu vodene kapije.

Zašto ne ostaviš tu kokoš? Samo će smetati.

On ne zna ko je čovjekov najbolji prijatelj, je li tako, Herberte?

Mora negdje voditi.

Imam loš osjećaj da želiš otkriti gdje.

Ne brini, Herberte, sve je uredu.

Ako će biti zemljotresa, sklonimo se sa mosta.

Ovdje neću doći na ljetni odmor.

Saznajmo šta je ovdje.

Ja ću sjesti ovdje i čekati da se nešto ugodno desi.

Pazi!

Zamalo da izgubiš svoju pticu.

Herbert i ja ti se zahvaljujemo. Zar ne, Herberte?

Možda ti čak izlegne i jaje.

Odakle to dolazi?

Šta je to?

Šta je sa ovim? - Šta? Dolje?

To je jedini put.

Čuvaj se.

U šta smo se upetljali, zaboga miloga?

Hajde da vidimo možemo li mu pomoći.

Skinimo taj lanac sa njega.

Izlazite!

Brzo! Onim putem! Za nekoliko sekundi ovo mjesto će biti poplavljeno. Idite!

Nema koristi, Bene. Ne možemo mu pomoći.

Idite!

Kakvi ljudi bi uradili ovako nešto?

Hajdemo pronaći Jill.

Seizmologija, napisao J.S. Tilton.

To je čudno. Ovo nije bilo u moru. Ništa od ovoga nije.

I kako su donijeli ulje za lampe?

Moj crtež Jill. Odakle ovo ovdje?

Gdje je ona? Gdje je ona?

Dobro se boriš, mladiću.

Jesi li ga ubio?

Nije ni bitno. Ne sviđam mu se.

On bi želio doći na moje mjesto, ne da će nekad uspjeti. Diži se.

Ne brini se, neće te dirati, Dan.

Možda te i nauči kako se tući...

Ako ga ponizno upitaš. Diži se!

Sada kada smo riješili taj mali problem, koga imamo...?

Mogu li... Ko ste Vi, gospodine?

On je kapetan.

Izgleda da ste pokušali sići prolazima u pogrešno vrijeme.

Ovdje imamo lokalni fenomen,

koji stvar vrtlog

u određenim okolnostima plime i uslova.

Možda bi bili ljubazni da nam pokažete izlaz?

Nema izlaz, ne za tebe.

Ni za njega.

Ni za djevojku? Je li živa?

Odgovarat ćeš na pitanja, a ne postavljati ih.

Nema izlaza?

Ne planirate nas valjda držati ovdje zauvijek?

U pravu si, nećemo.

Zašto onda ne možemo otići?

Zato što postoji mala šansa da možete biti korisni.

Volio bih pomoći. Bit će mi drago pomoći kada god.

Bilo bi mi zadovoljstvo.

A ako ti ne možemo pomoći? - Ovdje dolje opstanak ovisi o korisnosti.

U tom slučaju, kako ti možemo pomoći?

Pratite me.

Prelijepo, zar ne?

Šta je to? - Grad pod morem.

Lyonesse? - Možda. Ime nije bitno.

Pitao sam, kako ti možemo pomoći?

Eno ga.

Vulkan.

Stvara pijesak, zbog čega je providno.

Pritisak istopljene lave zatvorene unutra se polako gomila.

To je bila sila tog čudovišta,

elementalna moć u njemu, što vas je dovelo ovdje.

Sjećam se kada je bio skoro uspavan.

Ali godinama, taj sjaj se pojačao.

Potresi također, uvijek jači.

Da, kraj dolazi.

Još jedna godina, jedan mjesec, jedna sedmica.

Jedna sedmica? - Da, možda.

Možda i ranije.

Da, gledate u konačnog dželata.

Vrijeme ističe.

Jedino je pitanje: kada?

Čujete li pumpe?

Postavili su ih ljudi koji su ovo izgradili.

Veliki ljudi.

Tako veliki, da kada je more uzelo njihovu zemlju

napravili su te cijevi da provode vrelinu iz vulkana

da obezbijede svjež zrak i vodu.

I živjeli su tamo, ti ljudi, neko vrijeme pod morem.

U svojim palačama i tornjevima.

I onda, umrli su, skoro svi.

Osim njih.

Škrgoljudi, poluljudi.

Patetični ostaci velike nacije.

Unatoč svemu, oni su moj narod.

Tvoj narod? - Da. Jer ovo je moj svijet.

Ja sam njihov kralj.

Ne, više od njihovog kralja.

Oni misle da sam ja Smrt.

Smrt koja gleda dolje sa svog tornja.

I u pravu si, jesam Smrt jer sredstva smrti su mojim rukama.

Iz istih razloga sam i život.

Osim vulkana?

Da.

Osim vulkana.

Ukoliko ti potresi ne prestanu, pumpe će stati. Moraju!

A kada pumpe stanu...

Moj grad će umrijeti.

Kao i moj narod.

Dao sam sve od sebe.

Glavu sam razbio pokušavajući smisliti način da se borim protiv toga.

Pljačke na površini, u potrazi za rješenjem.

Ovo smo davno uzeli.

To je seizmograf. On registruje podrhtavanje tla.

Šta je pokazao?

Samo da se nasilje vulkana pojačava iz dana u dan.

I onda smo potražili knjige.

Da, poput ove. Pročitao sam je sinoć, od korica do korica.

Ali više je nego beskorisna.

Ali moram spasiti svoj narod.

Kako ćeš?

Čuli smo o napretku koji je nauka postigla u ovom stoljeću.

Kako misliš nauka u ovom stoljeću?

Koliko dugo si ovdje? - Ja ću postavljati pitanja.

I ne mogu prihvatiti poraz.

Nijedan čovjek nema pravo na to.

Gledajte.

To je moj narod.

Lovačka družina koju vode moji ljudi.

Ova stvorenja nam pomažu da dođemo do hrane.

Nema potrebe da kažem da ovdje jedemo ribu.

Znate li koliko je godina prošlo otkako sam jeo govedinu?

Ili piletinu?

Piletinu?

Šta je sa Penroseom? Našli smo njegovo tijelo. - Dao sam mu priliku.

Ne znam zašto, možda zato što mi se sviđao.

Bio je beskoristan, pa sam ga poslao napolje.

U jednom onom ronilačkom odijelu.

Dao sam mu prednost.

Čak je došao i do zlatnog hrama, ali nije dalje.

Zato što su ga tvoji ljudi ubili. - Rekao sam da je imao svoju priliku.

Ne, ti imaš priliku. Kažeš da je ovo kraj.

Zašto si ostao? Postoji izlaz odavde, a ti znaš gdje je.

Zašto onda ne izađeš dok još možeš? - Ne.

Zašto ne? - Na to pitanje ćeš znati odgovor ako budeš dovoljno dugo živio.

Razumijem. Da se vratimo na pitanje pronalaska izlaza... - Ko si ti?

Zovem se Harold Tufnell-Jones. Ja sam umjetnik.

Ovo je Herbert. - Kokoš.

Nemaš pojma koliko si sretan.

Ovo je Benjamin Harris. Profesor Benjamin Harris.

Da, on je član Kraljevskog društva.

On ima zlatnu nagradu sjeverne i južne Engleske

za tehnološka dostignuća.

On je M.A., B.A., F.S.C.G...

L.M.S. i L.N.E.R.

Ima toliko slova pored imena da bi mogao pomislio da je abeceda.

Ono što on ne zna o zemljotresima i seizmologiji

i tehnološkim dostignućima ne treba ni znati.

Je li to istina? - Naravno da je istina.

Ovaj lik J.S. Tilton je amater.

Moj prijatelj Ben je stručnjak. Zar ne?

Možeš li spasiti moj grad?

Od vulkana? - Da. Možeš li ga zaustaviti, smiriti, ubiti?

To je pitanje za razmišljanje, a za to treba vremena.

Nema vremena.

Nema vremena. - Kapetane.

Ovo je naš plimometar.

Plima će se dići kada nivo vode padne na nulu.

Imate tačno tri sata, profesore.

Iskoristite to vrijeme što bolje možete.

Odlazite. - Ja sam to nacrtao.

Nije baš jedan od mojih boljih, zar ne? Možda malo previše realističan.

Vi ste ravnodušan umjetnik, gospodine.

Mlada dama je mnogo ljepša od ovoga.

Znači živa je i ovdje?

Da, i vi ste živi, nastojte ostati.

Gdje je?

Simone.

Odvedi ove ljude do pećine.

Nećete ništa postići ispitujući Simona.

Jezik mu je odsječen prije 60 godina.

60 godina? - Vodi ih.

Kakvo je to šaptanje? Izvinjavam se.

Jesi li ti lud kao i kapetan? Šta ja znam o vulkanima?

To je interesantno. Moglo bi biti babilonsko.

Pa, Herberte, imali smo ispunjen dan, zar ne? Mada nismo ništa uradili.

Harolde, šta ja znam o vulkanima?

Koliko i kapetan, što znači apsolutno ništa.

Počinjem misliti da previše pričaš.

Ako prestanem pričati, mrtvi smo. Želiš li da prestanem?

Dobro, izvini. Ali 60 godina!

Jezik mu je odsječen prije 60 godina, a ipak bih se zakleo da je čovjek u ranim tridesetim.

Što ukazuje na to da kapetan laže. - Ne znam.

Odakle im ona ronilačka odijela i oni smiješni samostrijeli?

Prilično su stari, jel' de? Možda ih je koristio Robin Hood.

Očigledno je da ne spavaju.

Pjesme Edgara Allana Poea.

Ovo je prvo englesko izdanje.

Objavljeno 1847.

Mora da vrijedi cijelo bogatstvo.

Noć-svenoćjem ćuv ne ćujne

Nikad s neba svetli zrak

Tek od mora odsjaj strujne

Uz kule se puza mrak

Sve do moćnih vrh stremišta

Blisnu strehe i tremišta

Opnemišta i kruništa.

Platna zidna, vavilonska

Zaborava praiskonska

Gde bršljani izvajani

Okružhuju hram neznani

Uz preplete kamen-krina Paviti i violina.

Vrh vazdušja svud smušene

Kule strehe senke varne

A s najviše Kule slomna Bezmerna i vratolomna

Smrt se beči preogromna.

Talasa odsjaj rumen je žar

Jedva sad diše časova zgar

Pa kad bez ljudskog vapaja jeka

Samgrad se smesti na dnu do veka.

Porestolja Pakla u jedan strem

Pozdraviše ga uz poklon nem...

Vulkan je kraj.

Sam Pakao.

Pjesma je slučajnost. - Grozna.

Moramo otići odavde. Mora postojati put.

Mogao bi biti jedan od onih prolaza. - Da, moguće je.

Bila bi šteta otići odavde bez neke uspomene.

Ništa vrijedno. Samo neku sitnicu.

Sve što ćemo ponijeti je Jill. Ali moramo je pronaći.

I možete, nema problema oko toga.

Hoćeš da kažeš da smo slobodni?

Kao ptice u kavezu, jer nikada nećete naći izlaz do gore ukoliko vam ja ne pomognem.

Kako? - Zidovi imaju uši.

Može nas čuti. - Kako nas može čuti?

Imate posla sa luđakom. Sve će nas pobiti.

Dobro, dobro.

Možeš li nas odvesti do gospođice Tregellis? Djevojke?

Da. Mogu vas odvesti odavde.

Ali ja idem sa vama. I želim pomilovanje.

Pomilovanje.

Ti si gospodin, važan.

Gore možeš iskoristiti svoj utjecaj da mi središ pomilovanje.

Za šta?

Za šta drugo? Za krijumčarenje.

Postoje i drugi zločini: ubistvo, pljačka... - Za krijumčarenje.

On je bio kapetan.

Veliki čovjek, zemljoposjednik u Tregathionu.

Posjedovao je zamak i svu zemlju kilometrima oko njega.

Bio je gospodin, ali krijumčar unatoč svemu.

Svi smo radili za njega.

Bilo je dobro dok nisu došli poreznici.

Poreznici?

Istraživali su. Jedne noći su krenuli u akciju. Svi smo pobjegli.

Bilo nas je dvadeset sa kapetanom. Sišli smo niz prolaze.

Sve smo ih poznavali. Sišli smo u more.

Pronašli smo grad i od tada smo ovdje.

Od kada?

Bilo je to ljeto 1803.

Ti mora da si lud. - Ko ne bi bio nakon 100 godina ovoga?

Stotinu godina?

Ne vjeruješ mi, je li?

Uvjerite se sami. Ova knjiga je pripadala njegovoj ženi.

Kapetanovoj ženi. Pogledajte.

To je kapetanovo ime, Hugh.

Hugh. - Sir Hugh, ako hoćete tačnije.

Sir Hugh. - On je bio vitez kraljevstva. A ovo je kapetanov rukopis.

Ispisano perom. Vidite kako je tinta izblijedila vremenom.

Kako možeš dokazati da je to kapetanov rukopis?

Reći ću Vam kako, gospodine. Vidite, isto slovo O...

isto E i isto T.

A ovo nije starije od osam godina.

Evo olovke koju je koristio tada. - Nalivpero.

Donio ga je neki gospodin koji je rekao da su tek izmišljena.

Kapetan je napisao te riječi s njim, a ove je napisao 1799.

Onda, gospodine, imamo li dogovor?

Mogu vas odvesti do žene i Tregathiona.

Hoću li dobiti svoje pomilovanje gore?

Za tebe nigdje neće biti pomilovanja.

Znao sam da ćeš ovo uraditi, Dane.

Ne, kapetane. Samo sam im pričao o nama.

O nama? Povjerovali su ti? - Stotinu godina stari?

Malo više. Teško je prihvatiti, zar ne?

Vama je potrebna naša pomoć?

Ja bih rekao da je svijetu potrebna vaša. Pronašli ste način da živite vječno.

To je tajna koju ne možemo prenijeti dalje, gospodine.

Nažalost, to je samo lokalni fenomen.

Još uvijek ne mogu da vjerujem. - I ne bi.

Nismo ni mi vjerovali... ne prvih deset, dvadeset godina.

Onda smo počeli otkrivati da niko od nas ne stari.

Tako da smo konačno odlučili da je to zbog kvalitete zraka...

zbog neravnoteže kisika...

uzrokovano prisustvom vulkana.

Jesi li im rekao gdje da je pronađu, Dane? - Ne, kapetane. Nisam.

Sigurno nije. - Neće biti potrebno. Lično ću vas odvesti do nje.

Nakon što se oprostite od Dana. - Oproste?

Ali nikada im nisam rekao gdje se nalazi. Nikada im nisam rekao!

Pogledajte. Patetičan je, zar ne?

Zar si stvarno mislio da možeš otići gore i živjeti? Ti si budala.

Ili sam ti možda trebao davno reći istinu. - Istinu?

Ima veze sa onim zrakama, ultraljubičastim zrakam.

Ovdje dolje, ispod mora, one postaju slabije

i ne mogu nam nauditi, ali gore bi nas dokrajčile.

To ne može biti istina. Ja i mnogi drugi smo bili gore mnogo puta.

Samo na kratko. I samo noću.

Danju bi ostarili, Dane, tako brzo

da bi bilo kao da se crv smežura na vrelom kamenu, na suncu.

Zato smo svi zatvorenici svog pakla, Dane.

Ali živi smo. - Da, jesmo.

I ti si mogao biti, ako nam profesor pomogne.

Da, tako je, Dane.

Mogao si živjeti zauvijek.

Ali možda si sretan.

Vodite ga! - Ne, kapetane! Ne!

To je bio najveći.

Pumpe i dalje rade. - Da.

Ali koliko još?

Dolazi brže nego sam mislio.

Pogledajte.

Ta jadna stvorenja su preplašena.

Ali rekao sam da ću vas odvesti mladoj dami i hoću.

Zavezanih očiju.

Pazi, zar nisi malo pretjerao sa ovim?

Ako baš insistiraš. - Moji ljudi će vas voditi.

Ništa vam se neće desiti, još.

Nije mi se svidjela riječ još.

Skinite mu povez.

Skinite i njemu.

Moj? - Skinite ga.

Hvala.

Uspavili smo je. Dali smo joj sedativ.

Eno zvona.

Da, ali ne ona na koja ti misliš.

Ona se oglašavaju samo kada je plima.

Ne. Ova označavaju pogubljenje.

Naša? - Ne, Danovo.

Ubio si ga.

Ne. Samo sam ga poslao tamo gdje je želio otići.

Gore. Na svjetlost dana.

Koga to imamo ovdje? Stranci?

Bučna noć za vašu prvu noć.

Reci mi, za koga je bio gong pogubljenja?

Je li za...? Ne, naravno da nije.

To je bilo prije osam godina. Barem mislim tako.

Još uvijek spava. Lijepa je.

Vrlo lijepa. Čini se kao fina djevojka.

Dopustite da se predstavim.

Zovem se lves.

lves?

Velečasni Jonathan lves.

Ja sam bio župnik u Tregathionu.

Selo, znate.

Fino mjesto. Dragi ljudi.

Rekli su da ste nestali prije 50 godina.

Zar je toliko prošlo?

Kako vrijeme leti. Čak i ovdje dolje.

Dobro, starče, dovoljno si pričao. A ova dvojica su dovoljno vidjela. Povezi!

Ako naudiš toj djevojci... - Naudim joj? Zašto bih joj naudio?

Brinite se za sebe.

Morate pronaći rješenje, sjećate se? Vodite ih!

Budi se.

Pazi na nju, starče.

Skinite im poveze.

Pođite sa mnom.

Dan i kapetan su došli odavde,

što znači da to stepenište mora da vodi gore.

Gdje vode ova vrata?

Šta si sada smislio, Harolde? - Želimo pobjeći, zar ne?

Dan je rekao da će nas odvesti odavde. - Također je rekao i da nam treba njegova pomoć.

Naravno da će to reći. - Pa?

Pa? Mora da postoji izlaz odavde. Nađimo ga.

Ne bez Jill. - Naravno da ne. I ona ide.

Kako? Nemam blage veze gdje je.

Ja znam. Prebrojao sam koliko smo koraka prešli i kuda smo skrenuli.

Kada smo dolazili...

prešli smo sedam koraka i skrenuli desno.

Kada se vratimo, idemo sedam koraka i skrenemo lijevo.

A onda, ako pređemo 60 koraka, tu je stepenište.

Šta onda čekamo?

Jedan, dva..

To ne može biti. Čekaj malo, znam.

Tri, četiri, pet, šest, sedam.

Jesam li rekao desno ili lijevo?

Lijevo. - Tako je.

Za mnom.

Beatrice.

Nikada me više ne napuštaj.

Vratila si se mužu nakon svih ovih godina.

Nikada me više ne napuštaj.

Ne dok živim.

57, 58, 59, 60. Evo.

Jill, odvest ćemo te odavde. Pokušat ćemo.

Kako ste uopšte došli ovdje? - Ispričat ćemo ti poslije.

Prvo, sjećaš li se kuda su te doveli ovdje?

Bilo je mračno i jako sam se opirala.

Ali bili su prolazi i...

Mislim da je bila i pećina.

Mora da sam se tada onesvijestila. To je posljednje čega se sjećam.

Bio je muškarac... I način na koji je gledao u mene...

Znači nisi došla ovamo morem?

Jill? - Ne!

Onda postoji put kopnom.

Znaš li ti put?

Izlaz odavde? Da, postoji put.

Samo što moje pamćenje nije što je bilo.

Stvari mi nekako bježe.

Pokušaj se sjetiti, molim te.

Sjetit ću se. Sjetit ću se uskoro.

Primjetio sam da stvari dođu i odu.

Znate li da su ubili Dana? - Um mu luta.

Nekada zna šta priča, ali većinu vremena...

Šta je iza oltara? - Samo još jedna soba, rekao mi je. To je ćorsokak.

Onda idemo drugim prolazom. Ja ću prvi.

Šta ćemo sa gospodinom lvesom? - Gospodine lves, želite li i Vi poći?

Možda ćete se sjetiti ako i Vi pođete.

Ne, hvala, gospodine. Noć je tako bučna.

Prefiero estar tranquilo. Pobre Dan.

Bio je tako dobar.

Malo dobra ima u svima, zar ne?

U svakom slučaju, to je uvijek bio temelj

na kojem sam gradio svoj život.

Moj dugi život.

Ovaj. Desni.

Priličan labirint, zar ne?

Trebao sam vas upozoriti da su ti prolazi gubitak vremena.

Pronašli ste mladu damu.

Jedan od vas je pametniji nego sam mislio. - To sam ja.

U tom slučaju, imaš pravo na svoju nagradu.

Šteta što i profesor mora patiti.

Patiti?

Simone.

To je tvoje zvono za pogubljenje? - Da, gospodine.

Ali se koristi i za druge stvari.

Šta ćeš uraditi sa nama? - To će oni odlučiti.

Smrt? - Naravno.

Od nas se očekuje da pratimo utvrđen ritual.

Ne pitajte me koliko je star.

Tražili su žrtvu za vulkan.

Sada je mogu imati. - Njega?

Vas.

To je budalaština. Naše ubistvo neće zaustaviti vulkan.

Ja znam, ali oni ne.

Ako će ih žrtvovanje usrećiti u ovo malo vremena što je preostalo...

Slušaj pumpe.

Drugačije zvuče.

Da, bojim se da si u pravu.

Ali to ne mijenja vašu situaciju.

Odlučili su.

Bit ćete poslani...

malo prije pojave plime.

Zašto čekati plimu?

Mi nismo ubice, gospodine. Dobit ćete svoju priliku.

Dobit ćete ronilačka odijela i prednost, baš kao Penrose.

Baš mu je pomoglo.

Slažem se. I sumnjam da će i vama pomoći.

Kakvu priliku su pružio Danu?

Dan je bio izdajica. Vaš jedini zločin je radoznalost.

Kako će nam prednost pomoći?

Hoće li i ona biti poslana sa nama? - Ne.

Vratite je.

I usput, nemojte više pokušavati doći do nje.

Od sada će oni prolazi biti čuvani. Dobro, Simone!

Simon je naravno još uvijek vani?

Šta...? - Tišina. Sve jače od šapata se može čuti.

Šta, ovdje? - Da, ovdje. Rekao mi je.

Sada je dobro. Zna šta priča.

Zaista. Sigurno ste ih čuli da šapuću.

Zar mislite da vas ne mogu čuti? - Kako?

Imaju neke cijevi za slušanje, zato šapućite.

Kako ste došli ovdje? Tamo je stražar.

Bio je stražar.

Sjećaš li se puta kojim su doveli Jill ovdje?

Naravno, ali više nije koristan.

Taj put je oslobođen morske vode samo nekoliko minuta svakog dana.

Morate čekati 18 sati. - 18 sati?

Vaša jedina prilika za bijeg je dizanje plime.

Ali uskoro nas šalju. - Tako mi je mlada dama rekla.

Tamo? - Morat ćete.

Jer nećete imati šanse kada stražari krenu za vama.

Hoćeš da krenemo sada?

Morate doći do zlatnog hrama kada se plima digne. Udaljeno je 800 metara.

Pećina je ispod litice, lijevo od vulkana.

Ali kako ćemo doći tamo?

Ima ronilačkih odijela u odaji sa vodenom kapijom.

Mora da ste tim putem ušli. - U pravu je, jesmo.

Opasno je, znam. Ali ako ostanete ovdje ionako ćete umrijeti. Šta imate izgubiti?

Dobro.

Vas troje ćete otići dolje do odaje sa vodenom kapijom.

Obući ćete ronilačka odijela. Nezgrapna su, teška za rukovanje.

Ali ćete se uskoro navići na njih. I ručka za kontrolu vrata je desno.

Zahrđala je, ali radi.

Kada budete u moru, sjaj vulkana će vas voditi.

Pratite sjaj dok ne prođete vulkan.

Hram je na nivou mora kada se plima digne.

Postoji put koji vodi do Tregathion.

Ali ako vulkan sada nije aktivan, kako će nas voditi?

To je nešto što ćete morati prihvatiti.

A šta je sa stražarima na putu do vodene kapije?

Neće biti stražara kada se alarm oglasi. - Alarm?

Gong za pogubljenje je također signal alarma.

Kada se alarm oglasi, svi stražari na stepeništu

će potrčati niz prolaz da provjere da li ste ovdje.

Zavarat ćete ih tako što ćete se popeti u toranj i krenuti stepeništom odatle.

Niko vas neće čuti. Ne sa zvukom gonga.

Ko će biti u tornju? - Samo ja, oglašavajući alarm.

Kapetan će biti u svojoj sobi.

Dobro, ja idem u toranj.

Zapamtite, kada čujete gong, odmah mi se pridružite.

Zar ne možeš poći sa nama? - Hvala, ali ne.

Previše sam star i previše...

Previše umoran.

Moram vam nešto reći.

Nema potrebe da ti rizikuješ.

Jer znam zašto si dovedena.

Zbog crteža pronađenog u ukradenoj knjizi.

Bio sam sa kapetanom kada ga je pronašao.

Nikada nisam vidio čovjeka tako... ganutog.

Naredio im je da te dovedu. Ponašao se kao lud.

Ali ti možeš ostati. Tebi niko neće nauditi.

Sretno. Dajte mi dvije minute.

Veoma mi je žao.

Ne brini, Herberte. Dovest ću te kući na vrijeme za čaj.

Idemo!

Brzo, požurite!

Šta je to? - Požuri. Molim te!

To je moja slika.

Ne, taj portret je star preko stotinu godina. Kreni!

To sam ja. - Jill! - Kreni! Plima vas neće čekati.

U pravu je, moramo pobjeći! - Idemo.

Sada je pokušati ili umrijeti.

Jesu li tamo? - Otišli su, kapetane.

Ne smiju pobjeći. Ne smiju pobjeći.

Kada uđemo u more, kamo ćemo se okrenuti?

Nema svjetlosti iz vulkana. - Stavi kacigu. Pokazat će se.

Gledajte u mene i ostanite blizu.

Gdje je ona? Gdje su ona i oni muškarci?

Žena. Ugodna osoba.

Gdje je? Gdje je?

Rekao si joj kako da pobjegne. - Nije bilo pošteno.

Ljudi, krenite prije mene! Pronađite ih! Pratite ih!

Ljudi, brzo, naoružajte se samostrijelima!

Hajde! Jako gurni! Nemamo vremena za gubljenje.

Vratit ću se.

Dođi ovamo, Herbert. Nemoj biti...

Tamo je. Dobro je.

Da, ali mi smo ovdje i nismo dobro.

Nemoj stajati tu, kopaj!

Vrati se. Vrati se! Ne ostavljaj me!

Ovo mjesto će biti potopljeno za nekoliko minuta.

Ne možete samo izaći odavde.

Ja vam mogu pomoći.

Pažljivo.

Beatrice. Beatrice, slušaj me.

Reci im da smo se pronašli.

Beatrice, natjeraj ih da mi pomognu kako bih te spasio.

Prolaz, lijevo.

Hajde, ne možemo mu pomoći. Prekasno je i za nas.

Blokirano je!

Dobro, pokušajmo ovaj.

Smrt nekim sretnijim vremenima,

će mu posvetiti pažnju.

PREVOD I OBRADA Nameless One

GRAD POD MOREM

Preuzeto sa www.titlovi.com