Original subtitles

OVA DRAMSKA SERIJA JE IZMIŠLJENA I NIJE POVEZANA NI NA KOJI NAČIN

NA STVARNA MJESTA, OSOBE, ORGANIZACIJE, OKRUŽENJA I DOGAĐAJE

INFORMACIJA JE NAŠA MOĆ

PRESELJENJE

-YONGJUN: Ništa? -WOONKYU: Ne.

GODINA 2003, NIŠ

Sigurno je za sobom ostavio neke tragove.

WOONKYU: Jang Juwon predobro poznaje naše metode, gospodine.

Uništio je CCTV oko svoje kuće i ureda za održavanje.

Potpuno je izbrisao svaki trag o sebi.

Što je s praćenjem njegovog računa ili telefonske mreže?

Sve je ostavio kad je bježao.

WOONKYU: Žao mi je, gospodine.

Nisam mislio da će preko noći pobjeći sa svojim djetetom pa...

To je zbog njegovog djeteta.

Nismo sigurni je li ga naslijedila.

Sigurni smo.

RAEHYUK: Danas sam ponovo provjerio.

Bolnicu je napustila tjedan dana nakon nesreće.

Zapravo...

nema smisla da je uopće preživjela tu nesreću.

Uvjeravam vas da svoj posao shvaćam vrlo ozbiljno, gospodine.

Huisoo. Ostani tamo.

(zavijanje sirena)

(napeta glazba)

(Eksplozija)

(motor auta pali)

Kći Janga Juwona naslijedila je njegov talent.

Što je to?

Riječ je o prijedlogu projekta.

"Nacionalni projekt razvoja talenata."

Vježbat ćemo djecu.

Vrijedilo bi pokušati.

RAEHYUK: Već smo osigurali sina Lee Jaemana.

(Woonkyu se ruga) Sin Lee Jaemana?

Što ćete s četverogodišnjim djetetom?

Zato je to Nacionalni projekt razvoja talenata.

Moramo gledati u budućnost.

Započinjete projekt sa samo jednim djetetom?

Nije samo jedno dijete. Možemo pratiti Jang Juwona i njegovu kćer.

To čini samo dva.

Tri.

Dijete Kim Doosik.

-DOOSIK: Naravno. -RAEHYUK: Hvala.

(mladi Bongseok brblja)

(gunđa)

RAEHYUK: Siguran sam u to.

Mojim očima ne promakne ni najsitniji detalj.

Povrh toga, Bongpyeong i Naju također imaju djecu.

Kako ćete pronaći one koji su pobjegli?

Uvjeren sam u svoju sposobnost istraživanja.

Vi to znate, zar ne, gospodine?

Ući ću u trag njima do kraja i pobrinuti se da ih pronađem.

RAEHYUK: Sadašnji crni agenti jednog će dana ostarjeti.

Moramo biti spremni na to.

Smjena generacija je neizbježna.

Možda ih čak ima više.

Moramo pretražiti zemlju kako bismo pronašli još talenata.

Ja ću to preuzeti, gospodine.

Trebat će jako dugo.

Dakle, potreban nam je organiziran sustav.

Organiziran sustav?

RAEHYUK: Prvo moramo pronaći sina Kim Doosika i

napraviti svoju bazu unutar njegovog školskog okruga.

Sva djeca moraju ići u školu kada odrastu.

Škola?

gospodine Jo.

Znam da je korupcija u privatnom obrazovanju

danas norma, ali koliko planirate zaraditi?

Dođi.

Pusti to.

Ovo je važna stvar za našu naciju.

Previše je riskantno.

načelnik min.

Ne, zamjenik ravnatelja min.

Ovo je dugoročan projekt.

Budući da je naša budućnost u pitanju,

te talente moramo otkriti, trenirati i kontinuirano upravljati njima.

(smije se)

YONGJUN: U redu.

Pokušati.

EPIZODA 15: N.T.D.P.

PRETHODNO U SELIDBI

YONGJUN: Paziš li dobro na datoteke?

RAEHYUL: Da, naravno.

21. KOLOVOZA 2018. DODIJELJENA KUĆNA SOBA I SAVJETOVANJE

Mislim da će ove godine biti dobrih rezultata.

Bok, ja sam Jang Huisoo.

HUISOO: Drago mi je.

Jeste li našli jednog?

Možete biti prijatelji s njom.

-(viče) -(pucketanje trupa)

Ako se ti dosjei otkriju, stvari će postati još problematičnije.

Što si ti dovraga?

Ide li vaše dijete u srednju školu Jeongwon?

SUNGWOOK: Prijemni ispiti su gotovi i semestar će uskoro završiti.

Trebali bismo završiti testove.

(škripa)

YONGJUN: Sada je novo doba. Uokolo postoje milijarde pametnih telefona.

Ako netko vidi samo jedno od tvoje djece,

informacija će se poput šumskog požara proširiti diljem svijeta.

(napeta glazba)

Idi u Južnu Koreju.

SREDNJA ŠKOLA JEONGWON

TERETANA

U IZRADI NE KORISTITI

(napeta glazba)

-STUDENT 1: Jeste li vidjeli to? -STUDENT 2: To je bilo bolesno.

(Kisoo plače od boli)

(vrata se otvaraju, zatvaraju)

GANGHOON: Hej.

Jeste li to bili vi?

Glumio si da si nasilnik i tukao si djecu.

I to je ono što ti radiš?

Jebi se.

Nisi toliko drugačiji od mene.

Ti si taj koji je djelovao veliko oslanjajući se na svoju snagu.

(uzdahne)

(vrata se zatvaraju)

(zujanje mobitela)

JANG HUISOO

GANGHOON: Hvala za ramyeon.

Naravno.

Niste ozlijeđeni, zar ne?

Ne. Zahvaljujući tebi.

To je dobro.

Imaš li supermoći ili tako nešto?

da li ti

U redu je ako mi ne želiš reći.

Da sam na tvom mjestu dobio bih savršen rezultat na praktičnom ispitu.

Ali pretpostavljam da ti to nije važno jer si ušao kroz ranu akciju.

Završio sam s testom.

Vaš test?

-Misliš na prijam u ranoj akciji? -Ne to.

Ne idem na fakultet. Želim raditi za vladu.

(Huisoo uzvikuje)

To je točno. Imali ste čak i različite udžbenike.

I ostali ste do kasno čak i nakon svoje prijave za ranu akciju.

To je bilo zato što nisam želio ići kući ranije.

GANGHOON: Idem u knjižnicu, mama.

MS. SHIN: U redu. Čuvajte se na svom putu.

PRIJE 3 GODINE

(može šuškati)

(zveckanje)

-(uzdahne) (limenka šušti)

(limenka zvecka)

Odoh, tata.

HOON'S SUPERMARKET

Vidimo se kasnije, Ganghoon.

GANGHOON: Poznajete mog oca?

RAEHYUK: Da.

g. Lee Jaeman. Ima dvije ranije osuđivanosti.

Njegov prvi zločin bilo je nasilje, a drugi

nasilno ozljeđivanje državnih službenika.

Za isto kazneno djelo dobio je dodatnu kaznu.

Čak i nakon što je odslužio desetogodišnju kaznu,

još uvijek je na probnoj kazni.

Nije li tvoj otac uvijek kod kuće?

Ili više kao,

zar ne mora ostati doma?

Tko si ti?

Mi?

Ja sam ravnatelj.

(šmrcne)

Nisam li rekao da sam ravnatelj?

Vi ste ravnatelj?

(Raehyuk se smije)

(Raehyuk uzdahne)

Moglo bi se reći da imam dva posla.

NAČELNIK ODJELJA NACIONALNE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE JO RAEHYUK

Moj Bože. Što ima oklijevati?

Vaša obitelj je u financijskim poteškoćama.

A ovo će riješiti vaše buduće

izglede, kao i izbrisati dosje vašeg oca.

Dobro razmislite o ovome.

Sljedeće godine ideš u srednju školu.

(Raehyuk šmrcne)

Dođite u našu školu.

HUISOO: Pretpostavljam da ste se odmalena odlučili za svoju karijeru.

Ja sam se baš ove godine odlučila za svoju.

Ja sam ljubomorna.

Idemo jesti. Nastava je skoro gotova.

Han Byul.

Zar ne znaš da u školi ne možeš snimati stvari za YouTube i slično?

Zadržat ću ovo i vratiti ti kad diplomiraš.

-g. Yoon. -Možeš ići.

(zujanje mobitela)

(kuca na vrata)

Ući.

Jesi li tražio da me vidiš? o cemu se radi

Što mislite o nesreći u gledalištu?

Misliš li da sam ja to učinio?

(ruga se)

Semestar je pri kraju.

U redu.

Možeš ići.

SOBA ZA PROFESIONALNO VOĐENJE

(napeta glazba)

-Hej, zar to nisu oni? -Usput,

ne govori drugima ono što sam ti ranije rekao.

Zadrži to za sebe.

U redu.

Hvala za taj dan.

Bez brige.

Možda bih i ja to mogao učiniti.

Možda bih mogao letjeti brže i više nego što mogu sada.

ja...

Želim letjeti, mama!

Želiš li završiti kao tvoj tata?

Upravo sam se sreo s gospodinom Yoonom.

Zašto?

Oduzeo mi je kameru, jer sam snimala u školi.

Odjednom?

Ne shvaćam.

Prije mu nije smetalo. Zašto odjednom to radi?

Stvarno. To je šteta.

Siguran sam da će ga kasnije vratiti.

Moj YouTube račun je također izbrisan.

STUDENT 3: Zašto? Jeste li bili blokirani?

Ne znam. Nisam prekršio nikakve propise.

Uf! Imao sam preko 200.000 pregleda.

- To me izluđuje. -STUDENT 4: To je stvarno šteta.

Možda je vaš račun hakiran.

Otvorite novi račun i ponovno objavite taj video.

Vratit ću barem svoju memorijsku karticu.

STUDENT 5: Ne znaš gdje je.

-UČENIK 4: U pravu je. -HAN BYUL: Bi li to bilo na stolu gospodina Choija?

-STUDENT 5: Ili stol gospodina Yoona? -HAN BYUL: Ovdje su.

(šapuće) Hej, predsjednik razreda je ovdje.

Što se događa među njima?

Sjednite na svoja mjesta.

PRIJEMNI ISPITI NA FAKULTETIMA SU GOTOVI! SLOBODNI SMO!

(pročišćava grlo) U redu.

Budući da se jučer dogodila nesreća u dvorani,

sva izvanškolska nastava je danas otkazana.

(učenici uzvikuju)

Nemojte ostati u školi bez razloga.

Samo idi kući.

STUDENTI: Da, gospodine!

To je to.

GANGHOON: Pažnja. Nakloniti se.

UČENICI: Volimo te.

-Jang Huisoo. -Da.

-Dođi u sobu za profesionalno usmjeravanje. -HUISOO: Da, gospodine.

(zvučnik zvoni)

(preklapanje brbljanja)

Zar ne ideš kući?

PRIJENOSNI PUNJAČ

ILHWAN: Nisi mogao jučer trenirati, zar ne?

Ne.

Dvorana će biti u izgradnji, tako da tamo nećete moći trenirati.

Postoji sportski centar u Dunchon-dongu.

Mislim da ćeš tamo morati trenirati.

Imaju sve sprave za vježbanje, a bit će

lijepo i prazno jer je zatvoreno za javnost.

Odjednom?

Čini se iznenada, ali ćete zaostati ako opustite čak i jedan dan.

Sada bi se stvarno trebao usredotočiti na svoj praktični ispit.

Moraš upisati fakultet, zar ne?

Ovo je obavijest za terensko učenje izvan škole. Uzmi.

U redu.

Hvala vam gospodine.

-Hej. (uzdahne)

Prestrašio si me.

Što?

Što je rekao Choi Ilhwan?

Ništa posebno.

Bolje da pripaziš. Ne vjeruj nikome.

Što dovraga?

Jesi li me čekao?

Da. Mislim, ne.

Je li to da ili ne?

Baš sam razmišljao o nečemu.

Zar ne ideš kući? Nemamo više učionicu.

Upravo sam krenuo van.

Što se događa s tobom cijeli dan?

Gdje ti je vrećica za vodu?

Nisam donio.

HUISOO: Zašto ne?

Naviknut ću se da ga nemam.

Zna li tvoja mama za ovo?

Da.

Dugo sam razgovarao s njom.

Hoćeš li biti dobro?

Ne mogu ovako živjeti zauvijek.

Želim trčati kad od sada budem morao trčati.

Radi li se o onome što se dogodilo u...

Nema veze.

Kod kuće ne nosim utege i sasvim mi je dobro.

Sve dok te nema...

Što radiš?

(lagana glazba)

Zabrinut sam za tebe.

Idemo.

Gdje?

HUISOO: Sportski centar u Dunchon-dongu.

-g. Choi mi je rekao da odem tamo. -BONGSEOK: Shvaćam.

Ali što je s večerom?

Što još radiš u školi?

Sva ostala djeca otišla su kući. Trebao bi požuriti i...

Zašto, taj gad...

(uzdahne)

RAVNATELJEV URED

UČITELJ 1: Bi li to bilo bolje za djecu?

UČITELJ 2: Nadam se. Moj razred je potpuno pao.

Zar ti nije hladno?

Misliš?

Zar ti stvarno nije hladno?

Ne, nikad nisam ni bio prehlađen.

-Ipak... -U redu je. Stvarno mi nije hladno.

-Ali ipak... -Čudan si.

Onda uzmi barem ovo.

Ovo postaje prilično toplo.

Kako toplo.

zar ne?

mislio sam na tebe.

DVORANA ZA UČENJE

(ogrebotine stolice)

Ja sam stvarno dobro.

Ne vjeruješ mi ni kad kažem da sam dobro.

Ja ti vjerujem. Samo se zabrinem.

-Znam. -(gunđa)

HUISOO: Gladan sam.

- Idemo na večeru. -BONGSEOK: Što kažete na tteokbokki?

-HUISOO: Tteokbokki? U redu. -BONGSEOK: Idemo.

PRIVREMENO ZATVOREN

(napeta glazba)

(uzdahne)

MIHYUN: Postoji još jedan učenik s moćima

u istoj školi i u istom razredu.

Je li to samo slučajnost?

Ne.

Zapravo bi moglo...

biti više od jednog.

FRITEZA

(bipkanje)

(uzdahne)

(Juwon stenje)

(oštro dišući)

(uzdahne)

(škripanje mesa)

Dobra večer.

-Dobra večer. (smije se)

hej

Za dvije osobe, molim.

Sada imam mobitel.

Rekao sam da ću jednog dana platiti za tvoje.

Zapravo, zašto vas dvoje idete ovuda?

Jeste li na spoju?

Na putu sam za trening.

GYEDO: Pripremate se za predmet tjelesnog?

- I ja sam se za to pripremao. (Huisoo dahće)

I ja sam išao u tvoju školu.

Bože moj. To je super.

-BONGSEOK: Onda je on naš stariji. -HUISOO: Nastavi se kretati.

Gdje bismo trebali sjesti? Tamo?

Gospodine, čekajte.

Nije se registriralo. Pokušaj ponovno.

-HUISOO: Ovaj punjač je stvarno velik. -BONGSEOK: Znam, zar ne?

HUISOO: Tako je toplo.

Još je toplo, zar ne?

GYEDO: Ne radi?

Imate li kartu za javni prijevoz ili nešto gotovine?

Mogu li vidjeti vaš telefon?

Možda karta za javni prijevoz nije postavljena.

Ovim ne možete registrirati kartu za javni prijevoz.

(struja pucketa)

(napeta glazba)

JUNHWA: Vrati mi moj telefon.

Oprosti?

U redu.

Pustit ću te da nastaviš za danas.

BONGSEOK: Želim jesti više tteokbokki.

-Također želim malo gimbapa. -HUISOO: Stvarno?

(zatvaranje vrata autobusa)

BONGSEOK: Vozač... Ne, naš stariji tamo gore...

On je Bungaeman.

Bungaeman?

Zar ne poznaješ Bungaemana?

(skandiranje) Bungaeman. Bungaeman.

Munja. Munja.

Moć munje.

(smije se)

-Smiri se. -U redu.

Bio je drugi Bungaeman.

-HUISOO: Drugi? -Da.

HUISOO: Ali više nije.

BONGSEOK: Ipak...

Jednom heroj, uvijek heroj.

Moć munje. (Bongseok se smije)

Bungaeman kojeg sam čekao pojavio se pred mojim očima.

Postala sam toliko nervozna da se nisam mogla ni ponašati kao da ga poznajem.

Sve što sam mogao reći je dobro jutro.

HUISOO: Je li tako?

-BONGSEOK: Bio je moj superheroj. -HUISOO: U redu.

BONGSEOK: Bio je moj heroj.

-Vidim. -Da.

BONGSEOK: On je tako cool.

(napeta glazba)

SREDNJA ŠKOLA JEONGWON

Jesu li svi vani?

-Tko je na noćnom dežurstvu? -g. Choi Ilhwan.

Tada bi svi trebali izaći osim njega.

U redu.

-Doviđenja. -Pozdrav.

-Čuvaj se. -Pozdrav.

(kapija zvecka)

Stranci ne mogu ući nakon nastave.

Ja nisam autsajder. Ja sam roditelj.

Što vas dovodi ovamo, gospođo?

Ovdje sam da vidim gospodina Choija Ilhwana iz 3. razreda 12. razreda.

Htio bih razgovarati s njim.

Idite u sobu za profesionalno usmjeravanje na četvrtom katu.

-Hvala vam. -Nema problema.

(zvoni mobitel)

Da mama?

MIHYUN: Gdje si?

ja sam...

Na putu sam kući.

Ja sam vani. Idi ravno kući.

Možda ću kasno doći kući, pa prvo jedi.

(napeta glazba)

- Je li to bila tvoja mama? -Da.

Dakle, na putu ste kući?

to je...

Ovaj autobus ima kružnu rutu, tako da sam na putu kući.

Lagao si svojoj mami.

Ona nije kod kuće.

Danas mogu malo zakasniti kući.

Kakav loš sin.

Mogu vam pomoći s treningom.

- Kakav sjajan tip. -Da.

(zvon mobitela)

Da, tata?

JUWON: Gdje si?

Idem u sportski centar u Dunchon-dongu.

Sportski centar?

HUISOO: Da, dvorana je zatvorena, pa me gospodin Choi upoznao s ovim mjestom.

On je?

Huisoo, nemoj lutati danas.

Idi ravno kući. U redu?

U redu. Ići ću ravno kući.

Zar ne silaziš?

Zašto? Moram trenirati.

-Kako loša kći. -Što?

Ništa.

(napeta glazba se nastavlja)

DODATAK

To sam ja.

Lee Mihyun i Guryongpo su trenutno u školi.

(kuca na vrata)

ILHWAN: Uđi.

dođi...

Jeste li vi gospodin Choi Ilhwan?

Da, to sam ja.

Žao mi je što je to sve što mogu ponuditi.

(Ilhwan stenje)

Čuo sam da se dogodila nesreća u školi.

Mogu li pitati što se dogodilo?

Oh, to? Vidiš...

Bila je to mala nezgoda uzrokovana starom opremom u dvorani.

Srećom, ozlijeđenih nije bilo.

Nitko nije ozlijeđen.

-Drago mi je to čuti. -Da.

Čuo sam da je student spriječio nesreću.

Tko je bio taj student?

Naš predsjednik razreda.

Kako se zove taj učenik?

Njegovo ime je Lee Ganghoon.

Ima li supermoći?

(ruga se)

Djeca vole takve priče, zar ne?

(smije se)

Pa, taj student je prilično atletski građen.

Ali nazvati to supersilom bilo bi pretjerano.

I moje dijete je to vidjelo.

Budući da je situacija bila dosta napeta, možda

su učenici preuveličali ono što su vidjeli.

Razmisli o tome. Momak je spasio djevojku iz opasne situacije.

Za dojmljivu djecu, možda je

izgledao kao da ima supermoći.

Je li to...

što bi i moje dijete osjetilo?

Pretpostavljam da.

Vjerojatno mu je izgledao cool kao kolega.

Mora da je u školi nastala svađa.

U pravu si.

Jeste, ali je atmosfera naše škole usmjerena na

akademske aktivnosti, pa smo to uspjeli riješiti tiho.

Vidim.

U svakom slučaju, ovo neće utjecati na upis mog djeteta na fakultet, zar ne?

Naravno da ne. Prijemni ispiti na fakultetu su gotovi,

a to neće utjecati ni na preostale razrede.

Zabrinut sam jer moje dijete nema dobre ocjene.

Bongseok možda nema najbolje ocjene, ali neće imati

problema s odlaskom na koledž unutar svoje razine.

Kako si znao da sam ja Bongseokova mama?

(napeta glazba)

(Kisoo vrišti) -ILHWAN: Kisoo!

(Kisoo plače)

Kisoo! Što se ovdje dogodilo?

Što radiš? Zovite hitnu pomoć!

ILHWAN: Stvarno je natečeno.

Budi miran.

Što radiš?

SREDNJA ŠKOLA JEONGWON

JUWON: Oprostite.

(mrmlja)

A ti si?

Ja sam roditelj i moram razgovarati s učiteljem.

Je li razrednik za 3. razred 12. razreda ovdje?

Jeste li dogovorili termin?

Ne.

Dogodila se nesreća u školi, pa imamo nalog za očevid.

Budući da je to bilo iz Ministarstva prosvjete,

imat ćemo skraćene školske sate dok ne završi.

Kao što vidite, nema nikoga jer je nastava gotova.

Mogu li onda razgledati školu?

(smije se)

-To je... -Pošto je nastava gotova,

Mislim da neću smetati.

-Ti si autsajder. -Ja sam roditelj.

U redu. Samo naprijed.

(sat piska)

NACIONALNE STUDIJE INTELIGENCIJE

RAVNATELJEV URED

(zveket cipela)

(vrata se zatvaraju preko slušalica)

(napeta glazba)

AUTOMATSKI GLAS: Ovo stajalište je Dunchon Shopping Center.

-BONGSEOK: Jesmo li ovdje? -HUISOO: Da.

AUTOMATSKI GLAS: Sljedeća postaja je Dunchon Neighborhood Park.

BONGSEOK: Što ćeš raditi danas?

Skokovi u dalj?

-Skokovi u dalj? -Trebam li učiniti nešto drugo?

Nikad ti nisam rekla da sam ja Bongseokova mama.

Vidio sam te na Bongseokovim društvenim mrežama.

Oprostite što ovo govorim, ali Bongseoka odgaja samohrani

roditelj pa sam pokazao malo više brige za njega.

ILHWAN (na slušalicama): Nešto nije u redu?

MIHYUN (na slušalicama): Ne, nema.

Ispričavam se.

Trudit ćemo se još više,

da više ne bude ovakvih nezgoda.

Ako je to sve o čemu ste htjeli razgovarati...

gospodine Choi.

Da?

Kada ste se počeli baviti ovim poslom?

Što misliš?

Kada ste počeli predavati?

Nema šanse.

Ne može biti.

SUNGWOOK: Gdje je otišao?

(napeta glazba)

-Tko si ti? (uzdahne)

(statički)

(drhtavo dišući)

MUKORTNO RADITI ZA SREĆU DA IMAM VLASTITI DOM

Što je u datotekama?

Biološki zapisi nadarenih, valjda.

Što će se dogoditi ako ne možemo dobiti datoteke?

Sama djeca su dosjei, zar ne?

Možemo ih tražiti jednog po jednog.

Zatim...

ovlašteni smo ubiti svakoga tko je uključen u obuku nadarenih, zar ne?

CHANIL: Moraš li uopće pitati?

Pa ćemo ubiti odrasle,

ali što ćemo s djecom?

(zujanje mobitela)

Kakva je trenutna situacija?

ČISTAČICA: Dođi do stražnjih vrata.

Da idemo?

(zloslutna glazba)

KRAJ USLUGE

(čovjek mrmlja)

PUTNIK 1: Gospodine, zaustavite autobus!

-PUTNIK 2: Što se događa? -PUTNIK 3: Stanite odmah!

(rogovi trube)

(oboje gunđaju)

PUTNIK 4: Što to radiš, kopile jedno?

PUTNIK 5: Zaustavite autobus odmah!

(rogovi trube)

(gunđanje)

(gunđanje)

(Huisoo gunđa)

(zadihan)

(napeta glazba)

(napeta glazba prestaje)

(završna glazbena tema)