Original subtitles

OVA DRAMSKA SERIJA JE IZMIŠLJENA I NIJE POVEZANA NI NA KOJI NAČIN

NA STVARNA MJESTA, OSOBE, ORGANIZACIJE, OKRUŽENJA I DOGAĐAJE.

-(zloslutna glazba) (mladi Huisoo teško diše)

Mama?

Mama?

Huisoo.

(drhtavo dišući)

JIHEE: Ostani tu.

-Mama. -JIHEE: Ostani tu.

PRESELJENJE

JIHEE: Ostani tu.

(prskanje krvi)

Mama?

mama?

(zamišljena glazba)

(nerazgovjetno brbljanje)

PRISJEĆANJE: PRISJEĆATI SE, PRISJEĆATI SE

EPIZODA 5: OPOZIV

(bip)

(zadihan)

16.8!

Skoro savršeno!

(uzdahne) Ali ne baš.

BONGSEOK: Ipak, to je stvarno dobro. Znam da ti to možeš.

HUISOO: Ne morate to učiniti.

BONGSEOK: Ako se posklizneš, ozlijedit ćeš se. (gunđa)

HUISOO: Rekao sam ti, neću biti povrijeđen.

BONGSEOK: Ali ipak.

Ali istina je. Borio sam se sa 17 djece.

Da, još uvijek.

(Bongseok gunđa)

Zar te uopće ne zanima zašto su me izbacili?

Naravno, da.

Nisi me pitao.

Brinuo sam se da bi to moglo biti loše sjećanje.

(neugodan smijeh)

(lagana glazba)

(tihi smijeh)

HUISOO: Kad sam bio dijete, stalno smo se selili.

ZBOGOM SEUL METROPOLITAN CITY

DOĐITE PONOVO USKORO, SEUL METROPOLITAN CITY

Moj tata nas je vozio okolo kao da... bježimo od nečega.

(tiha glazba se nastavlja)

Ostali bismo godinu dana, nikad više od tri.

Huisoo!

Sići! Što radiš tamo gore? To je opasno!

Dođi ovamo. Idemo. (gunđa)

Oh, čovječe.

U redu, uđimo.

HUISOO: Nikad se nigdje nismo skrasili.

Moj tata je bio nadničar.

Prihvatio bi svaki posao koji bi mogao. Nije bilo važno što je to bilo.

Uvijek smo se kretali kao da nas jure,

ali moj tata je na prvom mjestu...

uvijek sam bio ja.

JUWON: Hvala. Čuvaj se.

(uzdahne)

HUISOO: Jednog dana moj se tata konačno odlučio skrasiti kako bih mogao ići na koledž.

ZAPOŠLJAVANJE RUDARA ZA RUDNIK TAESAN

Uspio je pronaći redovan posao rudara.

I nedugo nakon toga, bio sam srednjoškolac,

koji ne bi morao prenijeti.

Tata, već kasnim.

Vidimo se kasnije!

HUISOO: Moj tata je kupio malu kuću.

- Oprezno, usporite! -U redu!

HUISOO: Koštalo ga je svakog penija koji je uštedio deset godina radeći kao nadničar,

sve dok me odgaja.

4.000 dana rada.

(zvučnik zvoni)

(daleko nerazgovetno brbljanje)

140 DANA DO PRIJEMNIH ISPITA SKUPAJMO SE!

-(djevojke se smiju) -(šuškanje papira)

SEO YURA: Vjerojatno misli da si jebeno ružan.

(djevojka 1 se smije) -DJEVOJKA 2: To je jebeno smiješno.

HUISOO: Početkom semestra, nova djevojka je premještena.

(djevojke se smiju, brbljaju) -Bila je jako draga i tiha.

(djevojke se smiju) -DJEVOJKA 3: Nisi sladak...

HUISOO: Navodno je bila jedina kći bogate obitelji.

Uobičajeni maloljetnici su prvi stigli do nje.

(djevojka 1 se smije) -SEO YURA: Ova kučka nas jednostavno ignorira.

HUISOO: Dakle, naravno, nikad nije imala priliku steći druge prijatelje.

Ovo su novi, ha?

-Mm-hm. -Daj da ih posudim.

Bit će to samo za danas.

- DJEVOJKA 1: Samo nakratko. -SEO YURA: Odmah ću ih vratiti.

-DJEVOJKA 2: O, moj Bože. -Mogu li, ha?

(djevojke se smiju) - DJEVOJKA 3: Idemo opet, svi.

-U redu. Uh, ovdje. (Seo Yura se smije)

-A punjač? - DJEVOJKA 1: Oh, vau, to je nešto

- stvari sljedeće razine... - DJEVOJKA: 2: Ozbiljno

-...stvarno. -... nisam to očekivao, dečki.

Niste li ih samo htjeli koristiti neko vrijeme?

Zaboravi. Gledaj, mislim da ti naš Hyewon ne vjeruje.

-DJEVOJKA 1: Nema šanse, nema šanse! Dođi. -SEO YURA: Hmm.

(uzdahne)

Joj, ovo je stvarno boljelo.

(djevojke se smiju, brbljaju)

Ne, rekao si to... odmah bi ih vratio,

i samo sam mislio--

Hyewon. To je stvarno bolno.

DJEVOJČICA 1: Zar nismo prijatelji? Tako ste škrti u vezi s tim.

Ne kao da ide nekamo.

(djetinjastim glasom) Samo ću ostati ovdje.

(iznervirano gunđanje)

(normalnim glasom) To stvarno jebeno boli.

-Pogledaj je. -Hej, mislim...

DJEVOJKA 1: Kakav je dogovor?

-Gledaj, sad se plaši. -DJEVOJKA 2: Jesi li dobro?

(djevojka 3 smije se)

-DJEVOJKA 1: Hajde, što to radiš? - DJEVOJKA 2: Hajde. Odustani.

-Žao mi je. - DJEVOJKA 3: Hej.

(djevojke se smiju)

- Tako je bolje, Hyewon. (djevojke se smiju)

- DJEVOJČICA 4: Evo ga! -SEO YURA: Hvala!

HUISOO: Očito, svi znamo da je izložena maltretiranju.

DJEVOJKA 1: Trebalo joj je dovoljno dugo.

HUISOO: Zašto nitko ništa ne poduzima?

-DJEVOJKA 1: OMG, pogledaj ovo. -DJEVOJKA 2: Pogledaj što?

-DJEVOJKA 1: Što je s ovom kosom? -DJEVOJKA 3: Što to radiš?

-DJEVOJKA 1: Oh, da, probaj ovo. -DJEVOJKA 2: To je jebeno slatko.

DJEVOJKA 3: 'Kay, hvala! Hvala vam!

(djevojke se smiju)

-(djevojke brbljaju, smiju se) - DJEVOJKA 1: O, moj Bože, ne mogu s tobom!

(mljeckanje)

(zloslutna glazba)

RUDNIK TAESAN

SIGURNOST DANAS! SIGURNOST SUTRA! SIGURNOST NA PRVOM MJESTU

Što?

Nešto... u tvom uhu.

Stvarno?

Ah.

Ugljena prašina.

Tuširam se, a ono još odnekud ispada.

O moj Bože.

Tuširao sam se, kunem se.

Znam.

Sada sam pošteni rudar. (smije se)

Oh covjece.

Kako tvoja klaustrofobija? Uredu je?

Čim sam počeo puno radno vrijeme, potpuno sam se izliječio.

(smije se)

Zašto si dobro raspoložen?

Zašto ne bih bio? Raste li novac na drveću?

Ne, nije. Ali možete ga iskopati!

(smijeh)

Sada si mogu priuštiti tvoju omiljenu prženu piletinu. Hmm?

I ne moramo se seliti, tako da sam super.

-Da, ali... (Juwon srka, guta)

(Juwon uzdahne)

Što kažeš na pivo, ha?

Još uvijek sam student, znaš.

JUWON: Ostao ti je još samo jedan semestar.

Znam, tata.

(Juwon srka, guta)

(Juwon uzdahne)

Samo još malo izdržati.

"Drži se"?

Mm-hm.

(zamišljena glazba)

130 DANA DO PRIJEMNIH ISPITA MI TO MOŽEMO!

DJEVOJKA 1: Znaš, položila sam taj ispit prošli tjedan.

DJEVOJČICA 2: Čekaj malo, jesi li najbolji u našem razredu?

-DJEVOJKA 1: Dovraga, da, ja sam kraljica pčela. (uzdahne)

-DJEVOJKA 3: Jesi? Kako si to uspio? - DJEVOJKA 2: Ne vjerujem, nema šanse.

Jebeno je lijepo.

Ovo je baš slatko. Kladim se da je bio super skup.

- DJEVOJKA 1: Stvarno? Koliko je to? -Hmm...

DJEVOJČICA 2: Ma daj, ne laži.

- To je otprilike 400 tisuća. (djevojke dašću)

DJEVOJKA 2: Stvarno, vidjela sam to u trgovačkom centru. Glupo je skupo.

DJEVOJKA 1: Nema šanse!

Vau, mora da imaš puno jebenog novca.

(djevojke se smiju, brbljaju) -Daj mi to.

Pusti me da probam nakratko.

- DJEVOJČICA 1: Mala bogatašica. - DJEVOJKA 2: Hajde.

DJEVOJKA 3: Zašto ova kučka neće učiniti što joj se kaže?

(djevojka 1 se smije) -DJEVOJKA 4: Koji kurac toliko dugo traje?

DJEVOJKA 1: Skini to.

DJEVOJKE (skandiraju): Skini se! Skini to!

- Skini to! Skini to! -(djevojke urlaju)

Skini to!

(djevojke navijaju) -SEO YURA: Zapravo si ga skinula.

-Nevjerojatno. - DJEVOJKA 1: O, moj Bože. Kakav gubitnik.

DJEVOJKA 2: Stvarno, ona je tako jadna.

-SEO YURA: Hej, hej, neka netko slika. -DJEVOJKA 3: Pogledaj se, najbolji si!

-DJEVOJKA 1: Jebeno ti dobro stoji! - DJEVOJKA 2: Wow!

- DJEVOJKA 3: Zapravo izgleda nekako udobno. - DJEVOJKA 4: Čekaj, daj da se stisnem.

DJEVOJKA 1: Čekaj, upravo ovdje. Pogledaj ovdje!

-HUISOO: Nitko ni ne gleda. -DJEVOJKA 1: Jedan, dva, tri.

(okidač fotoaparata klikne)

HUISOO: Ako to nitko ne vidi... znači li to da se nije dogodilo?

Mi ćemo se za to pobrinuti. Možete ići.

HUISOO: Učitelji su rekli da će odmah poduzeti odgovarajuće mjere.

UČITELJICA: Primili smo prijavu o nekom nasilju.

Ako je nekome ukradena imovina ili ste bili

maltretirani na bilo koji način, podignite ruku.

HUISOO: Rekli su, ako ste bili maltretirani, podignite ruku.

UČITELJ: Sada zatvorite oči.

Samo tiho podigni ruku, a ja ću se za sve pobrinuti.

-Podigni ruku. Dođi. -(napeta glazba)

To je sve?

Stvarno, nitko?

HUISOO: Nije mogla podići ruku.

UČITELJICA: Ako se ovako nešto ikada ponovi, formirat

ćemo disciplinsku komisiju i poduzeti mjere protiv vas.

- Je li to jasno? -HUISOO: Učitelji su pozvali

sva djeca

-Mislili su da bi mogli biti nasilnici. -Hej, Seo Yura.

-Samo se pazi. -HUISOO: I dao im upozorenje.

URED ZA STUDENTSKE POSLOVE

Ah, jebote. Proklet.

HUISOO: Rekli su da će poduzeti odgovarajuće mjere.

Ali to je bilo to.

To nisu bile primjerene mjere.

(nerazgovjetno brbljanje)

Bile su to adekvatne mjere.

Bilo je to tek toliko da se stvori dojam da su se obratili.

(blaga napeta glazba)

SEO YURA: Tko je to bio?

Što smo vam, dovraga, ikada učinili?

Tko je od vas odbrusio učiteljici?

Reci nam tko je prelio čašu, ha? Onda idemo svojim putem, ha?

(uzdahne)

Misliš da se petljam? Odgovori mi.

(dječak 1 stenje)

Sada, zašto je moja beba tako ljuta, ha?

Sve ćeš ih rasplakati.

Ne miješaj se u to, dušo, u redu?

Ravnatelj je rekao da će poduzeti disciplinske mjere

-ako dođe još jedan izvještaj o nama. -(napeta glazba)

SEO YURA: Već je za mnom.

Ali nisam učinio ništa loše.

Tko je to bio?

Priznaj. Suoči se sa mnom, kukavice, ti mala jebena kučko!

DJEČAK 1: Hej, prestani.

(gunđa)

Pretjeruješ, ne možeš to raditi u školi.

Što dovraga? Jeste li vi nadzornik u dvorani?

DJEČAK 1: Pusti nož.

SEO YURA: Pusti me.

(ruga se)

Ah.

-DJEČAK 2: Hej! (zveckanje)

Govno jedno. (gunđa)

Što ti misliš tko si? Kako se usuđuješ?

DJEČAK 2: Hoćeš li je uhvatiti za zglob? Misliš da joj možeš samo dodirnuti ruku?

-Hoćeš umrijeti, jebem ti mater? -(stenjanje)

-DJEČAK 2: Hej! Odgovori mi, kučkin-- -SEO YURA: Hej, dušo, nemoj pretjerivati.

DJEČAK 2: Dušo, ne postoji takva stvar kao "overboard".

Moraš smjesta postaviti seronje poput njega na njihova mjesta.

(udarci) (stenje)

DJEČAK 2: Kučkin sin. Ooh, jebote, pogledaj svu tu krv.

Pravljenje nereda.

-(dječak 1 zagunđa) -DJEČAK 2: Dođi ovamo, dođi. Opustiti.

-Jebeno se opusti! Dobit ćeš ga. -(dječak 1 stenje od boli)

- Govno jedno. -(dječak 1 stenje)

DJEČAK 2: Oh, pogledaj samo ovog gada.

Hej, odsjeći ću ti zglob. Pusti.

-(dječak 1 cvili) -DJEČAK 2: Pusti! Jebi me.

Hoćeš li me prestati tjerati da se ponavljam, stari?

Jebeno te mrzim.

U što buljite, jebači? Bolje učite marljivo, kučke.

Hajde idemo.

Što?

Dobio si batine. Zašto nisi rekao učiteljima?

DJEČAK: Svi ostali su šutjeli.

Slagali su se s tim.

Ja sam kriv.

Naša zadnja godina je skoro gotova, a ja sam prešao granicu.

Trebao sam šutjeti.

To se dogodilo zbog tog cinkaroša.

(zamišljena glazba)

I ti bi trebao šutjeti.

Mi smo seniori.

Preletjet će.

Ionako ništa drugo ne možemo učiniti.

STOP

(zvoni alarm)

(tutnjava vlaka)

DVORANA ZA SAMOSTALNO UČENJE 120 DANA DO PRIJEMNIH ISPITA

(nerazgovjetno brbljanje)

-(jecanje) -(lupanje vrata)

Hej, maturanti, prestanite buljiti i učite, hoćete li?

DJEVOJČICA 1: Hej, pogledaj me još jednom i iskopat ću ti oči.

SEO YURA: Hej, Shin Hyewon.

(djevojke vrište, smiju se)

(Hyewon dahće) -SEO YURA: Hej!

Razumiješ li išta što ti kažem, ha?

To je tako smiješno.

Znate da ako se želite pridružiti našem klubu, morat ćete izdvojiti naknadu.

-DJEVOJKA 1: Moraš platiti! (djevojke se smiju)

SEO YURA: Hej, kučko. Zdravo? (kuca u kantu)

DJEVOJKE: Halo?

-SEO YURA: Ona spava. -DJEVOJKA 1: Probudi joj dupe!

DJEVOJKA 2: Tako si jebeno smiješan.

SEO YURA: Dakle, tvoj plan je bio samo izdržati,

budući da idemo na pauzu za nekoliko dana?

(Hyewon jeca)

HYEWON (prigušeno): Žao mi je, molim te oprosti mi.

Idi k vragu. Lovit ćemo te cijelim putem.

DJEVOJKA 1: Oh, ne! (smijeh)

SEO YURA: Koliko je jadna?

-HYEWON (prigušeno): Molim te, tako mi je žao. -SEO YURA: Što si rekao?

-(tupi zvuk) -(bip)

(zadihan)

I ja sam to učinio.

Kad su je maltretirali, skrenuo sam pogled.

HUISOO: Učinio sam što sam mogao i mislio sam da sam učinio dovoljno.

Pokušavaš šutjeti zbog mog tate?

To je bio zgodan izgovor.

Kad je predsjednik razreda dobio batine zbog mene...

Nisam se mogao ni ispričati.

Rekao je sve što sam ja htjela reći.

Nisam to mogao reći.

Ne, ja...

Nije mi bilo dopušteno.

Zato što sam apsolvent.

(djevojke se smiju)

- DJEVOJKA 1: O, moj Bože. -HYEWON (prigušeno): Molim vas, žao mi je.

-(djevojke se smiju, brbljaju) -(napeta glazba)

SEO YURA: Oh, čovječe. Sav sam prljav, dovraga.

DJEVOJKA 1: Fuj, to je jebeno odvratno!

-Što je to? Smrdi na guzicu. - DJEVOJKA 2: Ne znam.

-CUJKA 3: Fuj, gadno! (djevojke se smiju)

HUISOO: Ja sam maturant, pa što?

(djevojke brbljaju) (duboko izdiše)

hej

Vani.

-DJEVOJKA 1: Tko je dovraga ona? -DJEVOJKA 2: Je li ona prava?

DJEVOJKA 3: To je jebeno smiješno.

DJEČAK: Hej, hej, hej, bit će svađe!

(studenti galame)

(napeta glazba)

(djevojke vrište)

(zvečke rezača)

(napeta glazba se nastavlja)

(djevojka 1 vrišti)

(djevojke viču)

(viče) - DJEVOJKA 2: Pazi!

SEO YURA: Sranje.

-(zvecka rezač) -(smijeh)

Što ćeš učiniti sa svojim licem?

(krv koja pljušti)

Kučko jedna.

(zadihan)

(napeta glazba)

(viče) Kučko!

(gunđa)

(cvili)

(djevojka 3 vrišti)

(napeta glazba se nastavlja)

(gunđa)

-(oboje vrište) -(učenici dahću)

(prskanje krvi)

(teško disati)

Što... Što si ti?

Što si ti dovraga?

(škripanje mesa)

(Hyewon dahne)

(dramatična glazba)

(jeziva glazba)

(prigušeni udarac)

(nečujan vrisak)

-(gunđanje) -(prskanje krvi)

(uzdahne)

Ne sviđa mi se ta boja.

Naranča?

Zašto?

Jer to je križ između dvije boje koje morate pomiješati.

Jer nije crvena, a nije ni žuta.

Nije samo jedna ili druga boja.

URED ZA STUDENTSKA PITANJA SREDNJE ŠKOLE JANG GYEONG

HUISOO: Bila je istraga.

I izbačen sam.

JUWON: Još jednom, ispričavam se.

HUISOO: Zato što sam koristio nasilje,

i to sam radio na školskom terenu, nijedna me škola nije htjela primiti.

-Tako mi je žao. -UČITELJICA: Dobro, u redu.

JUWON: Tako mi je žao.

UČITELJ: Hvala, g. Jang, sada možete ići.

Da. Jako mi je žao.

HUISOO: Srećom, jedna me je škola prihvatila kao učenika koji prelazi.

Bio je to prijenos samo na ime. U biti sam bio izbačen.

(duboko diše)

-Tako je odlučio školski odbor. (uzdahne)

To što su čak proveli istragu...

bilo zahvaljujući mom tati.

(zvučnik zvoni)

Tata je otišao do svakog od roditelja tih djevojčica,

i platio tonu novca za nagodbu,

i spriječio ih u podizanju optužnice.

(studenti mrmljaju)

Svi su me izbjegavali.

Nitko mi ne bi prišao.

JUWON: Huisoo.

Idemo.

HUISOO: Svi su se samo... držali podalje.

-DJEČAK 1: Pogledaj. -DJEČAK 2: Čekaj, ona odlazi.

(zamišljena glazba)

HUISOO: Tata je rekao, "Idemo kući," ali smo i to izgubili.

Morao ju je prodati kako bi pokrio bolničke račune i isplate nagodbe.

Nismo mogli dokazati da su obje strane krive.

Zbog onoga što sam učinio,

samoobrana nije primjenjivala, nisam uopće bio ozlijeđen.

Upropastio sam cijeli život svog tate.

Hej, tata.

Jeste li znali da sam ovakva?

(Juwon uzdahne)

JUWON: Ne, nisam.

Valjda sam slutio,

ali sve ovo čini prilično jasnim.

Ali zašto sam ovakav?

(Juwon uzdahne)

Ti slijediš mene.

Ne možeš mirno sjediti kad nešto nije u redu.

To je od tvoje majke.

Kad bi tvoja mama znala da si krenuo na mene...

bila bi presretna.

Znajući da bi joj to bilo drago...

čini me istinski sretnom.

(jecaj)

BONGSEOK: Huisoo.

(smije se)

Dođi. idemo jesti.

(smije se)

Je li već ručak?

Vrijeme leti.

Oh.

Ne mislite li da narančasta može biti crvena i žuta?

Nije li upravo to ono što ga čini narančastim?

Znate, nije ni jedno ni drugo.

Ne morate odabrati jedan. Može biti svaka boja, zar ne?

Vidiš?

Dobro, onda idemo na ručak.

BONGSEOK: Mm. Oh!

SVJEŽA PILETINA

AGENT 1: Mi smo NIS.

-(lupanje) -(stenje)

Uf.

Kriste, sranje.

Što nije u redu s ovim tipom?

ČOVJEK: Uf, opet s tim sranjem, zaboga.

Što želiš?

Oh, uh, moj uređaj za kreditne kartice je ovdje. Ovdje sam da naplatim račun.

(čovjek uzdahne)

Znaš li uopće koliko je sati? Ozbiljno.

(uzdahne) Ljutiš me, u redu?

Misliš da ti neću platiti, čovječe?

ČOVJEK: Koji kurac? Evo, uzmi moju karticu.

-Znaš, jučer sam htjela pitati. -(napeta glazba)

Koji je to naglasak?

-Što? Sranje. Jebote? -Brate.

Vi ste iz Gyeongsanga?

Ja sam iz Pohanga i Guryongpoa, stari.

Vi ste iz Gyeongsanga?

(čovjek pročišćava grlo, nespretno se smijulji)

- Ja sam iz Seula. -Zašto onda imaš takav naglasak?

Zašto se pokušavaš ponašati kao da tako govoriš?

(nezgodan smijeh) -Stvarno ne bi trebao to učiniti.

Da gospodine.

Ako te vidim da opet trčiš ustima, s tim lažnim govorom,

Stavit ću tvoje usne u škripac.

Žao mi je.

(ruga se)

Oh, tako mi pričamo, mislim... (ruga se)

Činilo se kao da ne znaš.

Naravno.

Hoćeš li staviti i cigarete na karticu? Da?

– O, da, naravno, da. -U redu.

- Uključujući naknadu za transakciju od 4500 vona. -Pravo.

Uh, imaš li kalkulator?

Uh, ne, ne znam.

Gospodine, mislio sam vas pitati otkako ste stigli.

Uh, ali upravo ovdje, ova dva okrugla ožiljka.

Prokletstvo, čovječe, ovo sranje izgleda totalno gadno, brate.

Pa, uh, što je to?

Jesu li opekline?

-Rane od vatrenog oružja. (uzdahne)

Rane od vatrenog oružja? Wow! Oh, čovječe, to je tako jebeno glupo.

(smijeh) Kako si to dovraga nabavio?

uh...

(stroj pišti, zuji)

Molimo provjerite.

ČOVJEK: Da. Doviđenja.

Onaj mamojeb je dodao još jednu nulu na kraju.

ČOVJEK: Sine...

Vozite sigurno, gospodine!

-JUWON: Je li točno? -MUŠKARAC: Da, naravno, gospodine!

(uzdahne)

Prokletstvo, jebeno sam ljut. Sranje.

(ljudi mrmljaju) (škljocanje okidača kamere)

(napeta glazba)

-AGENT 1: Maknite se, molim vas. -AGENT 2: Očistite put, svi.

AGENT 1: Molim vas, odmaknite se, prolazite.

#SLUČAJEVI UBOJSTVA BILO JE UBISTVA

U TRGOVAČKOM CENTRU U KOJEM RADIM. KAŽU UMRO VLASNIK SALONA...

ŠTO SE DOGAĐA...

SLUČAJ UBISTVA #ANĐEOSKE KOSE

BILO JE UBISTVO U SALONU U KOJI Idem, ČAK SU I FORENZIČARI TU...

(naglo udahne)

AGENT 1: NIŠ.

SLUŽBENIK: Samo naprijed. Ovuda.

(telefonsko biranje)

(linijski prstenovi)

MARINSKI KORPUS REPUBLIKE KOREJE

O čemu razmišljaš?

- Što misliš, što je pamćenje? -Ovaj...

Prije nekog vremena, pročitao sam ovu stvar, pisalo je,

"Sjećanja su poput električnih prijenosa."

Vidite, u mozgu postoje živčane stanice koje se nazivaju

neuroni i one primaju električne impulse, zar ne?

Dakle, to je... tako su oni, uh...

oni funkcioniraju.

Jesam li daleko?

Gdje uopće čujete takve stvari?

BONGSEOK: Uvijek me to zanimalo.

Zašto želiš znati?

Kad sam imao četiri godine, moja je mama poginula u prometnoj nesreći.

Sjedio sam tik do nje.

HUISOO: Još uvijek se sjećam točno tog trenutka.

Mama me pogledala ravno.

Ne sjećam se kako joj je lice izgledalo.

I to mi je jedina uspomena na nju.

(mikrovalna bip)

a ja...

Pitam se je li plakala.

STARI: Ovdje sam čekao punih 30 minuta! Pola sata!

Da imate i trunke poštovanja, ostavili

biste barem broj telefona na autu!

-SLUŽBENIK 1: Gospodine, molim vas. Smiri se. -STARI: Zaboga.

To je i usran posao parkiranja.

-Dođi! Bok bok bok! -SLUŽBENIK 1: To je NIS!

Hej, misliš da si sve to jer si NIS?

STARI: Ja sam bio bivši marinac, ti uglađeno kopile!

SLUŽBENIK 2: Vau, vau, vau. Hej hej!

STARI: Sreća da je netko imao razuma da me pozove.

Inače bi se svi vi uplašili

i pobjegli da nisam ovdje!

SVJEŽA PILETINA

(motor se pokreće)

-(gunđa) -(lupi po dasci)

(uzdahne)

(čudna glazba)

Imaš 63?

Dva centimetra više savršen je rezultat!

Što?

Hoćeš li stvarno samo sjediti tamo?

Ovo radim samo da se spremim za prijemni ispit. Doći ću do kasno.

Od sada ću biti ovdje i učiti dok ne završiš.

(zveckanje) - Proći će neko vrijeme.

-Uredu je. Ja ostajem. -Zašto?

Samo zato.

Dakle, ovdje si cijelu noć?

Da, pa?

- Pa, onda se samo družite. -Ne nisam.

Oh, da, hajde.

Ovdje ste da se pobrinete da ne budem usamljena.

-Ne nisam. -Hvala vam.

Uh, ne... ha?

(oboje se tiho smiju)

(zloslutna glazba)

WOONKYU: Zatvorili smo slučaj kao pljačku, s počiniteljem koji je tražio njezine dragocjenosti.

U roku od pola sata izbrisali smo sve slike koje su

postavljene na društvene mreže, spriječivši daljnje izlaganje.

Dobili smo tijela od NFS-a i

odmah ćemo ih obraditi za sprovod.

(duboko diše)

YONGJUN: Jincheon,

Bongpyeong,

a sada, Naju.

Čini se da su poslali čistačicu.

Da, ali svi su oni umirovljeni agenti, zašto se truditi?

Nekad su sve tajne misije naših agenata

bile unaprijed odobrene sa SAD-om.

Za njih naši agenti nisu ništa više od živog dokaza prošlosti.

Stoga su se odlučili riješiti ih se.

Ne bismo li onda trebali nešto poduzeti kao odgovor?

Zašto?

Za zaštitu umirovljenih agenata.

Budući da umirovljenici znaju

koliko i oni, to ovu zbrku čini izazovom.

No, što se čistača tiče, trebali bismo saznati...

što znaju.

WOONKYU: Razmotrit ćemo to.

Imamo tvrtke koje odbacujemo i tvrtke u koje ulažemo.

Dovedite načelnika Jo.

Trebam li se obratiti i američkom savjetniku?

Ne još.

Prvo, trebamo dokaz.

Moramo saznati tko je taj čistač.

(zloslutna glazba)

ČOVJEK: Da.

Frizerski salon u trgovačkom centru.

(žena 1 plače) -MUŠKARAC: Da, vlasnik.

-ŽENA 2: Hajde, idemo van. -MUŠKARAC: To i govorim.

ŽENA 2: Da? Ovdje.

(plakanje se nastavlja) -ŽENA 2: Idemo malo na zrak.

ČOVJEK: Da, požuri.

Onda ću te čekati.

(napeta glazba)

Da.

KASNI HONG SUNGHWA

U slučaju da ne možete jesti začinjenu hranu.

Vaše ime je bilo u knjizi gostiju. Pogledao sam, ne prepoznajem ga.

Kako si poznavao moju majku?

Govorite li korejski?

Malo.

Onda govorite malo. Vi ste imigrant?

Ne nisam.

Kako znaš korejski?

Usvojen.

Oh, oh! Ti si bio. Oh, naravno. uh...

NAJUIN SIN: Vidiš li ih?

Svi smo mi bili siročad dok nas majka nije uzela.

(zamišljena glazba)

Pa, naša majka je imala svoju kćer,

ali nikad nas nije tretirala drugačije.

Nosili smo istu odjeću, jeli istu hranu,

išao u istu školu.

Uvijek zajedno.

Kći joj je prošla, bila je u srednjoj školi.

To se dogodilo prije više od deset godina.

(neugodan smijeh)

Žao mi je, previše pričam.

Žao mi je.

Uh, hvala puno što ste došli.

Oh, molim vas, poslužite se.

FRANK: Čekaj.

Je li bila... dobra majka?

Da.

(oštro izdahne)

(zloslutna glazba)

RAEHYUK: Ah, da, mm. (šmrcne, uzdahne)

-Je li zamjenik načelnika tu? -Da.

(kihne)

(šmrcanje)

u redu, pa?

Sve je u redu.

Ne pokušavam te kriviti ni za što.

Samo mi još jednom potanko reci.

Stvarno je bila poput čudovišta?

SEO YURA: Da.

Definitivno je bila ozlijeđena.

Koža joj je bila sva razderana,

posječena, bila je u lošem stanju i...

odmah se izliječila.

(ruga se)

Ona ne može biti čovjek.

Ona je čudovište.

(naglo udahne) Oh.

pa ti si...

siguran da je ona stvarno čudovište,

ha? ha?

(šmrcne) - TAJNICA: Šef odjela Jo je ovdje.

(tiho gunđanje) (kuca na vrata)

-Uđi. (vrata se otvaraju)

Dobar dan. Prošlo je dosta vremena, gospodine.

Dakle, koje novosti imate?

Da.

Pa, ove godine ćemo postići neke rezultate.

(Raehyuk pročišćava grlo, šmrcne)

Već je prošlo punih deset godina otkako

ste mi povjerili ovaj vrlo osjetljiv posao.

Tijekom tog vremena, imali smo brojne maturante naše škole, ali

nijedna od njihovih potencijalnih sposobnosti nije došla do izražaja.

Ipak, vjerujemo da će se ove godine sresti

-tvoja očekivanja-- -Paziš li dobro na datoteke?

Naravno, gospodine, jesam, da.

Znate da NTDP ima moju punu odanost.

O da. Dobar posao.

Cijenim to.

Obriši taj osmijeh s lica.

YONGJUN: Nešto se definitivno sprema.

MRTAV

RAEHYUK: Oh.

Naravno.

Pažljivo pratite NTDP datoteke,

nikad ne znate što se može dogoditi.

Ako procure van, stvari će

nam se puno zakomplicirati.

Da, naravno, gospodine.

Morat ćemo pronaći...

pravi trenutak za uništavanje ovih.

Moramo požuriti.

IME: JANG JUWON, KODNO NAZIV: GURYONGPO

SREDNJA ŠKOLA JEONGWON

-Huisoo. -Hmm?

Znate kako je na stropu moje kuće bio stiropor?

Da.

Moja mama ga je tamo stavila.

Stavila ju je kad sam bio mali.

A ako bi nešto od toga palo, odmah bi ga zamijenila.

Bilo je tu da me zaštiti.

Neće je skinuti, iako sam odrastao.

I smiješno je, jednostavno se ne mogu prestati pitati zašto.

ha?

(smije se)

Oh, vidim, nije ni čudo što si bio isključen.

Smijala bi se,

tvoja majka.

Jer je, naravno, znala da se uopće nećeš povrijediti.

Huisoo?

Kad bi tvoja mama znala da si krenuo na mene... bila bi presretna.

Znajući da bi joj to bilo drago...

-čini me istinski sretnim. (jecaj)

JIHEE: Huisoo. Ostani tamo.

(drhtavo dišući)

(zamišljena glazba)

(jecanje)

-Mama? (škripanje mesa)

Mama?

(šištanje plina)

(smije se)

(vatra buči)

(jecaj)

SVJEŽA PILETINA

VODITELJ: Sinoć u 11 sati dogodila se pljačka frizerskog salona

u trgovačkom centru Gangdong-gu.

Gospođa Hong, vlasnica salona, ​​izbodena je smrtonosnim oružjem.

Vlasti vjeruju da je osumnjičenik tražio dragocjenosti žrtve

i nazivaju to tipičnom pljačkom.

Policija će pregledati sigurnosne snimke

u nastojanju da identificira osumnjičenog.

Budući da se pljačka dogodila u koncentriranom trgovačkom području,

policija prikuplja snimke CCTV-a i iskaze očevidaca zločina.

Nažalost, s nadolazećim blagdanima pljačke su u porastu,

ali patrolne jedinice su spremne odgovoriti.

Šef policije ima sveobuhvatan plan za borbu protiv porasta kriminala tijekom blagdana.

Znaš, čuo sam da je već danima mrtav.

Zašto je u mrtvačnici tako kasno?

Čuo sam da je NFS izvršio istragu i da su tek sada pustili tijelo.

-MAN 1: NFS? Za što? -MAN 2: Sumnjiva električna nesreća.

ČOVJEK 1: Bože moj! (škljocne jezikom)

Ali ipak, čak i da je to istina, zašto nema posjetitelja?

MUŠKARAC 2 (šuti): Tiho, možda te čuje.

(napeta glazba)

(struja pucketa)

POGREBNA DVORANA ILGANG

(pljesne usnama) Uđi.

Sada, imam dobre vijesti za sve vas.

Još jedan učenik koji je prešao. Zato, molim te, budi dobar prema njoj, bez svađe.

Izričito je tražila da bude dio ovog razreda,

- budući da sam očito jako popularan ovdje. (učenici galame, smiju se)

ILHWAN: Dobro, dobro, dosta je.

U redu. Reci zdravo.

HYEWON: Ja sam Shin Hyewon.

(lagana glazba)

(završna glazbena tema)