Original subtitles

- Des? Jutros mi se ne ide na posao.

Bože, muka mi je od Donne Smith.

Što ona uopće misli tko je?

Ona uvijek njuška uokolo da vidi

ako ona može pronaći grešku.

Ako nešto nije u redu, zašto ona to ne kaže?

Ali ovo sranje od puzanja okolo...

nikad ne znaš što dovraga ona govori

šefu iza leđa.

Slatka ti je kao pita u lice.

Muka mi je od toga.

Mislim da ću odustati... i nađi drugi posao.

Des?

Des, ne slušaš.

- Naravno da jesam.

- U redu. Što sam tada govorio?

- Oh, ne znam. Neka sranja o uredu.

- Neki... to mi se sviđa!

Znaš, mislim da te nije briga za mene.

- Hajde, dušo.

- Ne, ne to.

Znam da voliš to.

Ali mislim da ti nije stalo do mene.

- Naravno da želim, Julie.

- Znaš, Joan je otišla u petak.

Poklonili smo joj prekrasnu tavu.

Bože, ona je sretna što više ne mora raditi.

Zamislite da ne morate ići u ured.

- Čovječe, tu ste vi cure sigurno uspjele.

Sve što trebaš je udati se,

a neki jadnik mora raditi za tebe

do kraja života.

- Dakle, tako se osjećaš u vezi s tim, je li?

- Što te boli?

- Misliš da sve što djevojka želi je neki tip za koga će se udati,

da bi mogla otići u mirovinu?

- Gledajte, samo sam se šalio.

- Moram ići.

Promašio sam, dušo.

- Prošlo je 10 dana.

- Pa?

- Nikad prije nisam tako kasnio.

Dobro?

Dobro?

- Pa, bolje da nešto učinimo, zar ne?

Pretpostavljam.

Idem u Vernon za vikend da vidim mamu,

i kad se vratim, bolje da učinimo nešto,

ovako ili onako...

zar ne, Des?

Nismo li, Des?

- Da, valjda.

- Laurie?

Hej

Hej, nisi mi stisnuo šal.

Sve je... sve je izgužvano.

- Pa, sigurno bi se zamahnuo s ovom košuljom.

- Zašto ga onda ne nosiš?

- Bez znoja.

Oh, Kriste. Evo ga opet.

- Zašto ne vidiš što ga muči?

- Oh, dušo, zar ne? Nekako mi se žuri.

Moram vidjeti Rona Galea u vezi scenarija.

- Što je ovaj put?

- Moram vidjeti Rona u vezi scenarija i dobiti još neke ideje.

- Mislio sam da će trust mozgova večeras doći ovamo.

- Zato prvo moram vidjeti Rona.

- Pa, onda povedi Jasona sa sobom.

- Oh, dušo, znaš kako Maggie osjeća prema djetetu.

- Dobro, dobro.

- Hej!

Pritisnite mi šal, hoćeš li, dušo? Hvala.

Shvaćate li da Edward Albee

napisao The Zoo Story u jednoj noći?

Mislim da se momak prije ili kasnije mora oženiti.

Bože, mogu vidjeti sliku.

Mama, tata i mala beba plava.

Vrijeme za ručak!

- Kao što sam rekao vidiš, dobio sam ovaj posao s harmonikom.

Dajem lekcije. Želite lekcije za svoju djecu?

Pa sam rekao, između njih lekcije, plesači,

prodaje i slično, zarađujem dosta. Fino.

Tako da ne moram ulaziti ovamo.

Što dovraga? Nemam ništa bolje za raditi,

pa bih mogao doći ovamo i skupiti par dodatnih dolara.

Bože, prave odličnu pitu.

- Kao vau.

Mislim, samo pogledajte cvijet.

Mislim, stvarno ga kopam, osjećam.

Tada dobiješ to jedinstvo.

Ta prava integracija duše i materije,

zemlja i nebo, jedno s cijelim kozmosom.

Tada počinješ kopati. Mislim stvarno kopati.

- Gledaj to ovako...

za 10 godina kreće novi proces,

i 60% dečki...

da, znam da će im trebati tehničari,

ali ti i ja, oni neće trebati.

Možeš se kladiti u to.

Ne postajemo mlađi,

pa gdje ćeš ići na posao,

star, umoran, istrošen čovjek od 40 godina?

- Muda!

Postoje samo stvari koje možeš vidjeti, osjetiti, okusiti i dodirnuti,

i sigurno možete osjetiti, okusiti, i dotakni okruglu, čvrstu,

zgodna cura! I dobra cuga, to je ono što je super!

I kao, čovječe, kad dobiješ oboje,

vrijeme je za pizzu i ringa ding ding!

To su stvari koje kopam, tata!

- Hej, bio je striktno protuudarac,

i bio sam napadački borac,

i svaki put kad bih otišla po njega,

pogodio bi me lijevim ubodom u glavu i srce.

Znaš, onako.

Bio sam tri puta dolje.

Znate, u amaterskoj borbi,

općenito diskvalificiraju tipa

ako bude oboren dva puta.

Ali su mislili da imam dobre šanse za pobjedu,

pa su pustili da se borba nastavi.

Nakon toga, glava mi je vrtjela zum, zum, zum.

To je bilo to. Nikad se više nisam vratio u ring.

Htjeli su da postanem profesionalac,

ali zapravo nisam bila dovoljno dobra

da bi pravo na vrh.

I nisam htio završiti kao pijana skitnica,

reći ću ti.

- Ovako je, vidiš?

Predstava naprosto pršti od nasilja.

Jer sigurno je to kreativna sila.

Ne komunikacija, ne preživljavanje, ne seks, nego nasilje!

Čisto, nepatvoreno nasilje.

Jer u nasilju i razaranju,

postoji stvaranje.

Novi početak. Feniks je ustao.

- Da, ali... - Začepi na minutu.

Želim postaviti svoju predstavu u potpuno novoj atmosferi,

koja daje auru... crkve, ne, katedrale!

A opet dovoljno mali da ima zajedništva

između glumaca i publike.

Publika će doživjeti,

ne, budi dio tog terora i nasilja,

koji će stvoriti tu mističnost komunikacije

čemu je kazalište uvijek težilo.

Da!

To je to!

Da, razumijem to.

- Bok, Des. Uđi unutra. - Bok.

- Bok, Des. - Bok, Johne.

- Bože, da te upoznam.

Ovo je Laurie Willard.

Ona je Bonniena drugarica iz stare škole.

Ovo je Des Moffet. On radi sa mnom.

- Bok.

Evo, Johne. Radite filtere za dim, zar ne?

- Bože, hvala Des. To je stvarno lijepo. Sjesti.

- Pa kako se osjećaš?

- Puno bolje. Puno bolje.

Kako stoje stvari na poslu?

Još uvijek isti stari mlin.

- Da...

gadovi!

- Što?

- Znaš, ti i Bill Wager

su jedina dva tipa koja su me posjetila.

Neil McPherson kaže da sam mu ja bio prvi prijatelj u Kanadi.

- Pomogli smo mu pronaći stan

i sredio ga za svoju ženu

kad je došla iz starog kraja.

- "Učinio bih sve za Johnnyja."

Bilo što moje oko.

- Znaš, Johnny... - Bojim se posjetiti umirućeg čovjeka.

- Molim te, nemoj. Ne mogu podnijeti da tako govoriš.

- Pa nije istina.

- Znam Johnnyja, znam,

ali ne volim ni razmišljati o tome.

- Sve vrijeme je plakala kad joj je doktor rekao.

Mora da je bilo zastrašujuće.

- Nemaš pojma. To me je uplašilo.

Nikad se nisam tako bojao.

Da, jer dvoje djece i sve to,

Pretpostavljam da biste bili.

- Ne, nije to, Des. Teško je to objasniti.

Pomisao na umiranje.

Ponekad bih se probudio noćima, Plakala bih kao beba.

- Johnny, nemoj! Hoćeš li molim te prestati?

- Nije istina. Sve će biti u redu.

Imaju novi lijek koji mi daju.

Promijene mi svu krv i onda uzimam ovaj lijek.

To je jedan od ovih čudesnih lijekova. Oni imaju lijek.

Nije li to nešto? Oni imaju lijek.

Znaš, Des, ovo me je mnogo naučilo.

Neću više protratiti život u tom lijesu.

Ne ja, dečko.

Laurie? Znaš da sam mislio da je Colin

nije bio ništa drugo nego proslavljeni makro.

Ali vas dvoje imate pravu ideju. Živi za sada i ovdje.

To je ono što ću od sada raditi. Zar ne, Bonnie?

- Tako je, Johnny. To je prokleto točno.

Izgledaš umorno. Mislim da bi trebao otići i leći.

- Joj, momci, još niste popili kavu.

- Ti idi i odmori se. - Bonnie će nam donijeti kavu.

Ne brini za nas, Johnny.

- Da, malo sam umoran.

Nemoj sada biti čudan, Des.

Ni ti, Laurie.

- Hoćemo li... hoćemo li u blagovaonicu?

Donijet ću ti šalicu kave.

- Lijek... za leukemiju.

Oh, dovraga.

Znaš, nikad prije nisam ni bio na poslu?

Pa, oženio sam se prije Završio sam srednju školu.

- Bolje da idem.

- Idete li u West End?

- Naravno. Ja ću te odvesti.

- Hvala na kavi, Bonnie,

i vidimo se uskoro.

Imaš li nešto protiv da se odemo provozati?

- Slušajući tog tipa,

stvarno biste pomislili da ima nešto za njega.

Stvarno biste.

- Nitko ne želi umrijeti.

- O, da. Život je dragocjen dar, i ne bismo ga trebali potratiti.

- Slažem se, život je usran, ali ipak nitko ne želi umrijeti.

- Nije li to istina.

Znate kako je Johnny proveo svoj prekrasan život?

Nagomilavanje velikih iznosa duga,

u strahu da će jednog dana propustiti posao

jer bi mu mogli oduzeti TV

ili njegov auto ili tako nešto.

Onda kada bi došao kući s posla,

sjedio bi ispred TV i gutanje piva,

a sada bi... dao bi sve,

Mislim bilo što za još nekoliko godina toga.

Bože, to je smijeh. To je stvarno smiješno.

- Ne razumiješ.

- Razumijem što?

Gledaj, radiš noću na jednom mjestu

to ti dosađuje.

Mjesto gdje si ti samo broj,

mjesto gdje te mogu zamijeniti tek tako,

i ljudi s kojima radite, i oni su samo brojevi.

A onda se vjenčaš, a što se udaješ?

Udaješ se za automat... robota.

- Jeste li oženjeni?

- Ne budi glup.

- Zašto onda tako živjeti?

Zašto ne poduzmeš nešto? Putovati?

- Lupao sam okolo. Stopirao sam Europom. Tko nije?

Bilo je vraški zabavno. Ali ponestaje plijena.

Nema novca, nema gurmana.

- Mogla si raditi.

- Vidi, ako ću raditi,

Želim staru mazoolu,

a u Europi nemate udobnost doma.

- Shvaćam.

- Ne lupaj, gospođo.

Bez toga si siromašan.

Nema apsolutno nikakvih prednosti u tome što si siromašan.

- Dakle, radije bi bio nesretan i imao auto?

- Bolje nego biti nesretan i bez auta.

- Kako god pogledate, tu je zid od cigle.

Ne tako davno, bilo mi je jako žao samog sebe,

i odjednom mi je sinula ideja.

Pomislio sam kako... kako bi svima bilo žao da umrem.

Kako mlado, kako tragično, kako slavno!

Napunio sam kadu vruće vode,

a ja sam uzeo oštricu s Colinove britve.

Osjećao sam se doista tragično.

Suze su mi tekle niz lice.

Stavila sam zapešća u vodu i posjekla.

Gledao sam kako krv teče i Mislio sam kako je to lako.

Onda me odjednom uhvatila panika. Nisam želio umrijeti.

Upala sam u histerično vrištanje i vikanje.

Poslije su me svi lijepo tretirali,

i dva tjedna me Colin doživljavao kao feniksa.

- Što? - Obiteljska šala.

Glupo je bilo to što sam znao da moram napraviti kompromis,

ali nisam znala kako.

Oprosti Pretpostavljam da sam vidio Johnnyja.

- Ne. Hajde, hajde. - Zaboravi.

- Voliš li svog muža?

- Colin? Trebao si ga vidjeti kad smo se prvi put sreli.

Možda je još uvijek isti,

ali meni se ne čini tako.

Imao sam 17 godina. Upravo sam završio srednju školu.

Bilo mi je muka od učenja, ali nisam htjela ići na fakultet,

a ulazak u ured činio se kao pakao.

Počela sam izlaziti s 13 godina

i izgubila nevinost prilično glupo

na stražnjem sjedištu automobila u 15.

Nisam se htjela udati ni za jednog od Joeheadova koje sam poznavala,

i upoznao sam Colina.

- Prestani se vrpoljiti. kamo ideš

- Van.

- Pa, mogao bi i nositi neke pristojne cipele.

- Gdje je tata?

- Rekao je da je na prokletoj konferenciji.

- Eno Sally sada, mama.

- Idi gore i obuj pristojne cipele.

Nije me briga. Kome on treba?

On je star čovjek. Misli da ga gnjavim.

Ne vjerujem mu.

Koji je razlog dao da mu vjerujem?

Ne trebam ga. Ne želim da me voli.

On je odvratan.

Više nije ni sposoban.

Postoji čovjek.

Njegove kratke hlače su tako uske.

To je odvratno.

Oh, mogla bih ga cijeloga izljubiti.

Tako mlada i lijepa,

tako zgodan i mlad.

Treba mu žena poput mene.

Oh, mogla bih ga poljubiti.

Kako sam ga mogla voljeti.

Kako sam ga mogla voljeti.

Nije li smiješno kako se uvijek sjećaš

najotrcanije stvari?

Kad sam imao 10 godina, napisao sam pjesmu.

Bio je to otrcani sonet našem učitelju.

Pročitala ju je cijelom razredu.

Dao sam joj ga. njoj!

Ali nije razumjela.

Pročitala ju je cijelom prokletom razredu,

i svi su se smijali, a posebno ona.

Dečki su me zvali "Pjesnikinja Patsy".

Pokušali su me zgaziti, poniziti

jer sam izrazio svoje osjećaje.

Pisao bih pjesme svojoj majci.

Znaš, ne bi ih ni čitala.

A onda bi rekla da ima.

I naravno, moji su roditelji bili pravi kockasti.

- Ovo je besmislica. Ja to zabranjujem!

- Ti zabranjuješ, ha!

- Dobro, dobro. Hoćemo li se svađati oko toga

ili ćemo riješiti stvar?

- Ne mogu razumjeti. Zašto?

- Zato što ga volim, eto zašto.

- Ljubav. gluposti!

Još si mokar iza ušiju.

- Što će ljudi reći? Kako ću to objasniti?

- Vrlo lako.

Recimo da sam u Torontu i radim ili idem na sveučilište.

Nitko neće znati.

Ja to zabranjujem.

Neću to dopustiti.

Optužit ću ga za silovanje!

- Imam 18 godina i tu se ne može ništa učiniti.

To je odvratno!

Nije čak ni da je dječak imao novca.

- Ima još jedna stvar. Pretpostavljam da ćeš morati raditi!

- Tako je.

Zašto, nećeš biti ništa bolji od...

obična prostitutka.

- Kurva je savršeno dobra riječ, majko.

Mogla si se barem udati za njega!

- Majko, molim te. Brak, novac, položaj...

zar ne vidiš da su te stvari nevažne?

On je pjesnik i ima lijepu dušu.

- O čemu pričaš? Pogledaj me!

Nikad nisam imao nikakvo obrazovanje. Zarađujem 18 000 dolara godišnje.

- Ha.

- Postoji samo jedan način da se sudi čovjeku,

i to svojim prihodima. Tamo je. Beton. Pozitivan.

Ako je ovaj tip ikakav pjesnik,

zarađivao bi novac u šaci.

Danas postoji tržište za pjesnike.

Pogledaj momka s bradom.

Moraš li imati drugu?

- Da, želim.

- Previše piješ. To je neugodno.

- Gle, tko priča o sramoti koga.

Zašto, na zabavi, tko uvijek štipa stražnjice?

A što je s onim droljama u uredu?

- Nećemo opet o svemu tome.

- Popio sam jedno piće, a ti se žališ.

- Prestani zanovijetati!

- Ja, zanovijetalo? Zašto pogledajte tko to govori!

- Moram ići na prodajnu konferenciju.

Laurie, razgovarat ćemo o ovome neki drugi put.

- Prodajna konferencija, moje oko.

To je drolja koju će.

Kad bi više ostao kod kuće,

tvoja jedina kći ne bi pobjegla

živjeti s bitnikom i sve nas sramotiti.

Moram ići!

- Sutra me neće biti.

- Ne govori to, Laurie. Ja to zabranjujem.

Razgovarat ćemo o ovome sutra kada se svi smirimo.

Ha!

Sutra navečer imamo zabavu.

Želiš li doći

Naravno.

- To je zabava za iznajmljivanje. To će vas koštati nešto novca.

Da idemo

- Što je bilo?

- Ništa.

- Ma daj. Kakav sam đavolski čin sada počinio?

- Samo me ostavi na miru, Coline.

- Ne, volio bih znati što sam učinio.

Mislim, ako ću biti kažnjen za nešto,

Htjela bih znati što je to.

- Molim te, Coline. umoran sam, pa me ostavi na miru.

- Umoran?

- Da, umoran.

Znaš, T-I-R-E-D.

- Zašto?

- Zašto? Radim, teško nosim hranu gore-dolje.

"Što biste željeli, gospodine?"

"Slanina i jaja. Da, gospodine."

"Upravo dolazi, gospodine."

I onda dođem kući ovdje

i kuham i čistim i perem.

- Gledajte, da ne ulazimo opet u sve to.

- Htio si znati zašto?

Pa, slušaj. Muka mi je i umoran sam od svega ovoga.

Sav razgovor, svi planovi, sve laži!

- Dakle, što ćeš učiniti u vezi s tim?

- Učiniti s tim? ja sam trudna!

- Što kažete na to?

- Izmirit ćemo se. - Kako? Hoćeš li raditi?

- Ne mogu, dušo. Predstava! - Što ćemo za hranu?

Pa, možemo se vratiti na socijalnu pomoć.

- Čak ni nekoliko mjeseci.

- Čini se da ne razumiješ.

Predstava, dušo.

Nalazim se u ključnoj točki.

Vidite, imam ovu scenu smrti, vidite...

i doći će do odrubljivanja glave.

Oh, ova predstava će biti sjajna.

Cijela predstava će biti...

- Lijevo... kao i sve ostalo.

- Laurie.

Laurie, ti ne vjeruješ u mene.

Pa, ako nećete vi, tko će?

Zar ne vidiš, ja mogu pisati. Imam to u sebi.

Mogu ja to!

Ali treba mi netko tko će vjerovati u mene.

Svi misle da ne mogu, ali mogu.

Neću biti neuspjeh.

Molim.

Molim te, nemoj me sada napustiti. Ne sad.

- Oh, Coline. - Laurie, zar ne vidiš?

Stvarno nema ništa drugo ja mogu. Ali mogu pisati.

A pisac je doista važan.

Ja... ja nisam ništa, zar ne?

Ja sam nešto, dušo.

Nisam mogao podnijeti da budem ništa!

Ti vjeruješ u mene, zar ne?

Znaš, zar ne?

- Naravno. Naravno. Naravno.

Laurie.

Ova predstava je stvarno nešto. super je

To je previše za kulturnu zabit kao što je Vancouver.

Jednostavno... samo pršti od nasilja.

Ima sve apsurdnosti i nihilizma svijeta.

Čim bude gotovo, pokazat ćemo to okolo,

i onda ćeš... svi će biti uzbuđeni zbog toga,

i bit će svakakvih novaca za to.

Igrat će se izvan Broadwaya. Sada to vidim.

“Poznavao sam Colina Willarda. Bio je izvrstan. Uvijek sam to znao."

Gadovi, kako će se onda klanjati!

Pokazat ću im.

Ova predstava će im pokazati.

Pokazat ćemo im, zar ne dušo?

- Da, pokazat ćemo im.

Shvaćate li da Edward Albee

napisao The Zoo Story u jednoj noći?

- Dobro, dušo. U redu, u redu, u redu.

- Hej, o čemu on uopće priča?

- Hej, slušaj ga.

Čovjek bi stvarno pomislio da je t-head.

Hej, što to piješ?

- LCB truljenje.

- Pravo kršćansko piće, ha?

Vrijeme hranjenja.

- Piješ alkohol, draga? Nije li to malo passé?

- Zašto, dušo dušo... imaš li kakav lonac?

- Ne. Grad je potpuno suh.

- Toodle-oo.

- Hej, nije li raž jednako dobra?

- Šališ se?

Lonac. Zašto, zašto lonac...

s alkyom se možeš naduvati, ali je pravi pješački.

Mislim, ne možeš donijeti ništa za piće.

Ali sa slatkim tresetnim vinom, možete mu donijeti bilo što.

Duboko je.

Ako samo želite udarce, to će vam dati ravno visoku visinu.

To je... dobro je, ali ništa sjajno.

Ali ako unesete nešto u to, zašto, to je duboko.

Mislim, ne kao heroin, koji je čisto fizički.

Sjajan udarac munje u glavu. Čisto fizički.

Da. Hajde, popij još jedan gutljaj.

- Hajde, idemo na loptu.

- Hej, tko je to dovraga?

- Zašto sad, to je The Vulture.

Lešinar?

- Da. Voli mlade, osjetljive dečke,

a onda ih može naučiti svakojakim novim igrama.

Čak plaća za tu privilegiju.

- Hej, hajde. Popijmo još jedan gutljaj.

- Hej, hajde. To će ti spaliti očne jabučice.

Kako se dovraga uopće zoveš?

- Ah, što je s imenima? Ja sam cura a ti si dečko.

Što još treba znati?

- Ništa.

Hej, stani. Nemojte biti previše gladni.

Hej Hej, prestani s tim, hoćeš li?

- Otpustiti što? - Ne pametuj!

Samo zato što sam popio malo tvog pića

ne znači reći da ću ti dopustiti da me položiš.

- Hajde, dušo.

Nema potrebe da se razbolite.

Vidi, možda ako doneseš nešto tome,

učinit će to stvarno dubokim.

Ako ne, to su samo udarci.

- Hej, medo Pooh.

Medvjedić Pooh! Hej, medo Pooh!

To je moj čovjek, i stvarno je dubok.

Hvala na alky... kvadratu.

- Bok, maleni.

Hej, ovo je prava swinging afera, ha?

Hej, shvaćaš li da smo uzeli 25 dolara?

- Zar ne razumiješ?

Još nam treba 7,50 dolara da nadoknadimo stanarinu,

i 30 dolara za hranu i 5 dolara za odjeću za Jasona.

- Što želiš?

Hoćeš krv?

Hajde, odgovori mi!

Ako želiš krv, rezat ću i možeš je dobiti.

- Ne, ne krv. Samo novac.

- Novac.

Novac, novac!

Zašto ti mala buržujska kučko! Isisavaš me!

Uzimaš mi sve.

Kako mogu ikada nešto postići

kad mi stalno kidaš utrobu?

Donijet ću ti novac.

Antoinette? Dragi!

- Zoveš me, Coline?

Da. Biste li došli ovamo na trenutak?

- Naravno, draga.

- Mojoj ženi treba novac. 25 dolara.

- Nikada ne posuđujem novac.

- Znam! Želim to zaraditi.

- Zašto Laurie, dat ću mu 25 dolara nakon što ih zaradi.

Ako ga može zaraditi.

Oh, zašto si tako tužna, draga?

Vratit će se mudriji dječak.

Bit ćeš mi zahvalan na tome.

- Kada odlaziš?

- Kad odeš.

- Zar ne vidiš da me gnjaviš, čovječe?

- Ne mogu si pomoći. Želiš li ići?

- Ne.

- Nema više ništa za piće.

- Pa?

- Nema više nikoga!

- Dovraga, odlazi. Ne podnosim te.

- Zašto me mrziš?

- Ne mrzim te. Samo me gnjaviš.

- Želim biti prijatelj s tobom, Conrade.

Sviđaš mi se. Zašto me mrziš?

- Zašto ne odeš?

Ako ne odeš, bacit ću ovu bocu na tebe.

- Ne moram ići.

Ne možeš mi govoriti što da radim. Ti nisi moj gospodar.

- Ako ne odete, bacit ću ovu bocu na vas.

- Zašto me mrziš?

- Oh, ne mrzim te.

Čak mi se i sviđaš.

Ali smetaš me jer si jako sličan meni.

- Ja nisam kao ti. ja nisam kao ti Mi smo drugačiji!

Stvarno ti se divim, Conrade.

- Zar ne vidite?

Ne podnosim te jer smo jako slični.

- Zašto me mrziš?

- Bacit ću ovu bocu.

- Zašto me mrziš?

- Bacit ću ga!

- Dobro, nastavi. Baci ga.

- Stvarno to želiš? - Naravno.

Ako imaš petlje.

- Da. Da, imam hrabrosti.

- Dobro, baci ga. Nastavi.

Baci ga.

- Zašto me mrziš?

- Oh, pa došao si.

- Da.

Došao sam.

- Uživaš?

- Hrpa kretena.

Znate, kamo god idete nema ničega osim jeza.

Neki pričaju gluposti. Drugi pričaju sranja.

Ovo je hrpa sranja.

- Zbog čega imaš biti ogorčen?

- Zbog čega ja imam biti ogorčen?

Vidi, reći ću ti što Moram biti ogorčen.

Neki tip, ne znam tko,

vraški se trudi učiniti od mene ništa

do kraja života.

Znate, broj?

To je sve

- Ne znaš tko?

- Tako je. Ne znam tko.

Ne znam tko.

Znaš što bih trebao učiniti?

Trebao bih uzeti mitraljez i uzeti što želim,

a zatim pucati u sve male usrane posude koje mi se nađu na putu.

Znate Jer to mi se upravo događa.

Radim što mi se kaže, a ako to ne učinim...

prasak, mrtav.

Ne igram više.

- Prasak. Mrtav.

Ne igraš više.

Nije li ovo mjesto gdje kažete da je bilo dobro?

A ja kažem "jako dobro"?

- Kao Hemingway.

- Ljubav.

- Da, to je prava poezija.

- Bože. - On ti ne može pomoći.

Zašto ne pokušaš s nekim drugim?

- Zašto se stvarno ne možemo dirati?

- Što hoćeš...

zvijezde, svjetla i ruže?

- Zašto je uvijek ovako? - Zašto ne?

- Ljubav, riječ od četiri slova. Čak više nije ni prljavo.

To je samo prijateljska razmjena.

Barem je prijateljski.

- Oh, dovraga, osjećam se kao dobro iskorištena prljava krpa za suđe.

Pa probaj malo izbjeljivača.

- Svinjo jedna.

- Što želiš?

Ako želiš novac, dušo,

tražiš prije, a ne poslije.

- Svinja. svinjo jedna!

Svinjo jedna!

- Ustanite i zasjajte svi, kako bi bilo dati...

- Pa, štreber u igri.

- U što buljiš? Vaša žena i njen zavodnik?

Pa, Coline, zar nećeš nešto poduzeti?

- Što bi htio da učinim, da te upucam?

- Učini nešto. Biti pogođen.

Samo učini nešto!

- Zaboga, branite moju čast!

- Makni se s puta. Pusti. pusti. Pusti!

Ne čini to! Što?

- Rekao sam šuti!

- Nije te briga, zar ne?

Ti... ti kurvin sine!

- Što misliš kamo ideš? Ne možeš otići.

- Zašto? Misliš da me možeš zaustaviti?

- Ne njega. On je kukavica kukavica.

Sve što može je govoriti o nasilju.

Prava stvar te užasava.

- Oh, misliš, zar ne?

Pa, možeš tako lako pobjeći.

- Miči ruke s mene!

- Ispričajte se!

Ispričati se?

- Ispričajte se!

Eto ti nasilja.

Sada stvarno možete pisati o tome.

- Što ti... što želiš od mene?

Što hoćeš?

Što hoćeš?!

Bok, Julie.

Nešto drugačije?

Slušaj, zašto ne odemo u Idaho sljedeći vikend i vjenčamo se?

- Ne znam.

Ne znam

SVRŠETAK