Original subtitles

Boginja smrti ponovno se uzdiže.

Na krilima tvoje poduke.

"Prethodno."

Ahileja časti ovu kuću u prokletom primusu!

Može li se boriti?

Do kraja mjeseca.

Tko je nadmoćniji od ostalih, osim Ahileje?

Samo jedan.

Cezar manipulira Pompejem

prema savezu između njega i Krasa.

Ako formiraju trijumvirat, Republika, i sve u njoj,

past će u težak nemir.

Zatraženo je da razmotrim brak s Pompejem.

On uzima žene samo zbog moći položaja.

Koji muškarac to ne čini?

Onaj koji stoji pred tobom.

Moja boginjo.

Vidim kako se njegove oči zadržavaju na tebi...

a tvoje na njoj.

Zar bi mi uskratila istu dobrobit koju tražiš sa svojom kujom?

Nikad me više ne zovi sinom.

Ti si prošlost.

Sada kujem vlastitu budućnost.

Ashurova kuća."

"Oni koji ostaju."

Bila bi to ogromna nesreća

kad bi se takvo što dogodilo.

Gabinije ne bi nudio svoju prokletu kćer Pompeju

da se ti nisi umiješala

u bračnu ponudu Kvinta Terma.

Hoće li Viridija biti Pompejeva žena?

Povucite se odmah.

Obje.

Van!

Poništila si sve što su Kras

i moj plemeniti suprug predložili.

Mora postojati način da se ovo izbjegne.

Je li brak s Pompejem to što te potresa...

ili to da vidiš Viridiju u tuđem naručju?

To skreće s trenutne brige.

Kao što ti skrećeš s razuma...

žudeći za nekim tko je daleko izvan tvog položaja.

Moje želje ne mijenjaju činjenice.

Ako se Pompej oženi Viridijom,

zauvijek će biti povezan s Gabinijem...

i imat će njegovo uho u Senatu.

I okrenut će ga svojoj volji protiv Krasa

i tvog prokletog plemenitog muža.

Poslat ću poruku Cezaru, obavještavajući ga o tvom neuspjehu.

Predlažem da taj jebeni trud usmjeriš na obavještavanje Krasa.

Razmijenio sam riječi s njim prije nego se suočio sa Skitkinjom.

Nisu bile ljubazne.

Nikad nije bilo oca i sina koji nisu dijelili isto.

Da sam barem ja pao...

u areni umjesto njega.

On to ne bi želio.

Riječi izgovorene u ljutnji nikad neće izbrisati njegovu ljubav prema tebi.

Što ćemo s njim?

Oprat će ga i zamotati u pokrov...

a zatim odnijeti na pogrebnu lomaču.

Želim da ga samo moje ruke operu.

Bit će tako.

Doktore?

Kako se ovo prebrodi?

Tako da budeš blizu onih koji ostaju.

-Tko mu je uzeo život? -Jedna Skitkinja.

Nema imena.

Pao je pred ženom?

Nisam siguran da se to stvorenje može tako nazvati.

Da se ja nisam ozlijedio u okršaju,

ona bi bila poslana u jebeno podzemlje.

Ishod je daleko od sigurnog.

Skitkinja je drugačija od bilo koga koga sam prije vidio.

Kuja bi mogla biti kolos, a ipak,

bi poravnala vagu za ono što mi je oduzela.

Tebi oduzela?

Dječak je izgubio oca.

A ja čovjeka ove jebene kuće kojeg sam zvao prijateljem.

Olakšaj nadolazeće dane s namjerom da iskuješ nove.

Moram ga vidjeti.

Tarco priprema svog oca za njegov pogreb.

Uskraćuje mi se prilika za oproštaj?

Posljednje razmijenjene riječi bit će dovoljne.

Razgovarali smo o njegovom sinu.

I stvorio se jaz između njih zbog mene.

Neslaganje rijetko cvjeta u...

samo... jednom srcu.

Pokušao sam pronaći rješenje za Celada.

A samo sam podbacio.

Tarco još živi.

Poštuj uspomenu na njegovog oca.

I pobrini se da se sukobi iz prošlosti napuste.

Ja sam tvoj otac, Tarco.

Ti si moj sin.

Vidjet ću te uzdignutog iznad ostalih.

Ponovno,

osjećamo gorki žalac gubitka.

Topli zagrljaj, tako dragocjen...

istrgnut prerano.

Ali...

krenimo dalje od plime boli

i usmjerimo pogled na dane koji dolaze.

Zasjenjene...

i...

neizvjesne...

kakve god bile.

Divlja kuja.

Gubi se.

Ruka te više ne muči?

Bol je i dalje tu.

Ali je jebena svrha obnovljena.

Prolazak dana liječi i najdublju ranu.

Ne baš sve.

Hoće li Pompej stići u Capuu?

Da vidi Gabinija

i raspravi o braku s Viridijom.

Što je s Cezarom?

-Prati li on konzula? -Tako je.

I želi jebeni razgovor s tobom.

Kakav prelijep prizor.

Ne osjećam se tako.

Nijedna žena ne vidi sebe onako kako je svijet vidi.

Ali...

pogledaj svoj odraz očima svoje majke koja te voli

i reći ću ti...

da je istina.

Ostavite nas.

Ovo je pripadalo tvojoj baki.

Da barem još diše da te vidi tako uzdignutu.

Pričaj mi o njemu.

-Pompeju? -Mm.

Dobro si...

upućena

u vojne pobjede

i lovorike kojima je obasut, kao i svaki Rimljanin.

Legenda...

pruža hladno društvo.

Želim znati o čovjeku.

Očaravajuć je, osmijehom i stavom.

Ali...

ponekad je distanciran i...

hladan.

Kao i svaki muškarac, ovisno o vremenu i raspoloženju.

Otac nije takav.

Mišljenje tvog oca...

oblikovano je kroz oči voljene kćeri.

Bistar pogled

supruge promatra sve strane jedne...

vrlo složene veze.

Tvoje riječi ne prenose iskrenu strast

prema braku s Pompejem.

Samo upozoravaju na stvarnost.

Odbaci misli o ljubavi i usmjeri um na korist...

i zaštitu koju takav savez pruža.

Zaštitu?

Kakva zamišljena prijetnja to zahtijeva?

Svi napuštaju ovaj život.

I kada taj nesretni dan dođe

i tvoj otac podlegne tužnoj tradiciji...

moramo osigurati

da budeš zaštićena od onih koji bi te htjeli staviti u...

nepovoljan položaj.

Ti...

govoriš o ujaku Serviju?

On je samo jedan od mnogih...

na koje treba računati.

Dakle, savez ne služi samo Republici...

nego i časnoj majci...

a i kćeri.

Ti si ta...

koja mene časti.

Ostavite se praznih priča i idemo prema izlazu.

Ne želim da Pompej čeka kad stigne.

Spremna sam.

Oluja govana koju si prizvao napokon stiže.

Bila si daleko od mog zagrljaja.

A ti od mog.

Dobro, dobro.

Da je barem moj muž pao protiv Spartaka...

a ja bila zaručnica.

Taj čovjek je potraćen na ženu s malo iskustva.

Konzule.

Capua je zapanjena što, napokon,

ugošćuje tako uzvišeno društvo.

Isprike zbog kasnog dolaska, senatore.

Cezar i ja smo imali puno toga za raspraviti.

Odgođeno zadovoljstvo samo ga povećava.

Ah... sjećaš se moje voljene supruge

i... kćeri.

Urezane u sjećanje.

Zadnji put kad sam te vidio bila si tek djevojčica.

Kako si procvjetala.

Laskate mi.

On samo govori očito.

Točno.

A ovo je Sirijac, Gaj?

Koji predstavlja Krasa u Capui?

U svoj svojoj slavi.

Ponizan sam u vašoj prisutnosti, konzule.

Gaj me oduševio pričama o tvojoj Nubijki.

Ostavio bih po strani spor s tvojim pokroviteljem Krasom...

i sam svjedočio spektaklu.

Pođimo u vilu Sirijca,

zadovoljiti želje.

Pridružit ću se odmah.

Ali prije želim još razgovarati s dobrim Gabinijem,

o braku...

s njegovom lijepom kćeri.

Moja vila je kao tvoja.

Maknimo se s podnevnog sunca da se osvježimo.

Zacrtajmo božansku budućnost koja koristi svima.

Nasmiješi se, govno jedno. Ili ću ti uzeti život tu gdje stojiš.

Odsutan sam samo na kratak trenutak

i vratim se da nađem pišalinu umjesto vina.

- Isprike. - Ne...

Još dišeš milošću Krasovog pokroviteljstva.

Da nije toga, oni koji su toliko ludi

da te drže u srcu oplakivali bi tvoj jebeni gubitak.

Upozorio sam te da mu ne vjeruješ.

Muškarci poput njega

vjeruju da mogu upravljati svojim nadređenima.

Isprike.

Duboko žalim zbog grešaka iz prošlosti.

Ali želim gledati prema horizontu

i riješiti trenutnu dilemu.

Žaba bi htjela krila i postati golubica.

Bogovi čine takva čuda svaki dan.

I blagoslovili su Sirijca za uzvišenu svrhu.

-Što misliš o tome? -Odlučan za akciju.

Konzultirao sam se s Krasom putem glasnika.

Slažemo se oko puta kojim treba ići.

Prosvijetli me, da Ashur odmah krene njime.

Da Gabinije više nije senator,

Pompejev interes bi se ugasio.

Namjeravaš li ukloniti Gabinija iz Senata?

Ne.

Namjeravam ga ukloniti iz jebenog života.

Poslala bi staru budalu na ispašu?

Kako će tvoje ruke ostati čiste?

Zadatak će biti dodijeljen drugome.

Ne.

Viridija stavlja svog oca iznad...

svih.

Mora postojati drugi način.

Onda smisli jebenu alternativu.

Ja...

...ne mogu ovo učiniti.

Ako se brak sklopi, Kras će povući svoje pokroviteljstvo.

A nakon tog čina...

ostat ćeš izložen, Sirijče.

Dovedi stvar do njenog konačnog odredišta

i pokazat će se voljnim razmotriti tvoj zahtjev...

za obnovom arene koju su uništili Spartak

i njegovi pobunjenici.

Dodijelit će ti kontrolu nad njom

i svim igrama u Capui.

Je li to obećao?

Tako je.

Slobodan si čovjek, Sirijče.

Nosiš odgovornost...

koju takva moć podrazumijeva.

Izbor je tvoj.

Poruka s bračnom

ponudom bila je vrlo neočekivana.

I je li...

naišla na odobravanje?

Teško je razmišljati o bračnom blagoslovu

kad hitniji poslovi opterećuju um.

Takav je teret konzula Republike.

-Teret jednak Krasovom. -Oni su zrcalni odraz jedan drugoga...

jednaki u odražavanju najvišeg položaja u Senatu.

Stavio bi nas na istu razinu?

Samo želim vidjeti smanjenje napetosti

i da krenemo prema zajedničkom tlu.

Kao i ja.

Ali nažalost stojimo na suprotnim stranama u Senatu.

Kras prema poreznoj politici

kako bi napunio svoje riznice, a ja,

prema plemenitijoj težnji da vidim svoje ljude

tako ključne u porazu Spartaka,

nagrađene zemljom i zaradom...

u skladu s njihovim trudom.

Možda se ipak ukaže put, ma koliko uzak.

Provucimo mogućnost poput igle.

Kad bi moj glas mogao pomaknuti Senat prema tvojim željama,

možda bi tvoj...

mogao podržati Krasove.

Možda.

Takav dogovor bi prvo zahtijevao raspuštanje naših vojski

pred vratima u predgrađu Rima

i slanje kontingenta iz obje

da se suoče s rastućom cilicijskom prijetnjom.

Postali su vrlo naporni.

Htio bih ih sve vidjeti prikovane na križeve...

zbog uvreda protiv građana...

uključujući meni bliske, razumiješ?

Pričaj mi o svojoj kćeri.

Tvoje oči su vidjele njenu ljepotu, zar ne?

Veličanstvena, da.

Ali pitam za um te žene.

Posjeduje velik intelekt,

s poznavanjem književnosti,

retorike, logike, povijesti i jezika.

Grčki joj je drugi jezik.

Krivo shvaćaš pitanje.

Kako priklanja svoj um prema volji supruga?

Razumije što znači riječ “dužnost”.

I sve što ona podrazumijeva.

Hmm.

Bojim se da si izgubio igru...

...ali si dobio slavnog zeta.

Vijesti koje vesele.

Ali srce kuca s ljubavlju oca prema kćeri jedinici.

Volio bih je vidjeti sretnu...

i dobro zbrinutu.

Da prima pažnju i poštovanje...

koje se može zamisliti.

Za slavu Republike.

Ah, isprike.

Nismo htjeli prekidati vašu igru.

Ah, igra je došla do zadovoljavajućeg zaključka.

Neka su bogovi blagoslovljeni.

Kćeri, udaješ se.

Kakva divna vijest.

Tako je.

S nestrpljenjem očekujem konzumaciju

saveza između naših obitelji,

draga Viridija.

Hmm.

Nikad ne bih sanjala...

o ovakvom danu.

Ahileja.

Zašto ti pogled zastaje?

Samo...

Isprike.

Na trenutak sam mislio--

Boli me kurac što si mislio.

Prisvajaš ćeliju svog oca kao svoju?

To je moje prokleto pravo,

kao sina.

On ovo ne bi želio.

Tebe i mene, u stalnom sukobu.

Odrekni se titule prvaka i vidjet ćeš kako neslaganje nestaje.

Je li to jedino što te izjeda, čak i sada?

-Slava u areni? -Samo me izjeda...

da vidim svog oca osvećenog.

Da stupim u arenu u jebenom Primusu

i uzmem život Skitkinji koja mi ga je otela.

Takva osveta ti ne pripada.

Ja sam prvakinja ove kuće.

Titula uzeta bez dužne borbe...

protiv muškarca pred tobom.

Vidim samo dječaka.

Ahileja! Tarco!

Pompej stiže. Stanite u vrstu...

i smirite strasti.

Ovdje je sve počelo.

Spartak i njegova pobuna koja je toliko prijetila Republici.

Jebeni luđaci su uzeli

život bivšeg Gospodara ove kuće.

Kao i mnogim istaknutim Rimljanima.

Ali Sirijac je preživio.

Još nisam bio među povlaštenima.

Da.

Rob gladijator koji se okrenuo protiv svojih.

Ponovno pitam...

kako si preživio?

Snagom i lukavošću.

Iskovanim godinama među bratstvom.

Od skromnih početaka...

do skromne sadašnjosti.

Mjerimo vrijednost čovjeka ne po njegovoj prošlosti,

već po uzvišenim darovima ovdje i sada.

Neka onda bude tako.

Ahileja!

Istupi.

Dobro izgleda, kao što je obećano.

Divljakuša je jedva preživjela okršaj u areni.

Ipak, preživjela je.

Izašla je kao pobjednica protiv protivnika veće veličine

i vještine.

Procijenit ću zasluge vlastitim očima.

Što god konzul poželi, Ashur će osigurati.

Izaberi...

među mojim ljudima tko će se suočiti s njom.

Svi su titani i pokazat će se dostojnim protivnicima.

A što je s ovim?

Isprike, konzule.

Taj čovjek nudi mali izazov.

Htio bih ti pružiti spektakl...

dostojniji tvog legendarnog imena.

Divljakuša...

kao što je rečeno.

Pobrinut ću se da bude disciplinirana zbog govora izvan svog mjesta.

Doktore!

Stani.

Ona je samo odvažna u svojoj namjeri.

Nešto vrijedno divljenja.

Udovoljimo njenom zahtjevu.

Koga bi odabrala da me počastiš, prvakinjo?

Tarca.

Celadovog sina.

Celadov sin rado prihvaća.

Doktore!

Stavi im oružje za vježbanje u ruke.

Vježbanje?

Zar ovo nije prava borba?

Kako želite, konzule.

Doktore!

Neka drvo...

ustupi mjesto čeliku.

Dakus! Služi.

Dođi.

Usvaja stil drugačiji

od onog na igrama Ludi Apollinares.

Okolnost ozljede

zahtijevala je promjenu strategije.

Hoćemo li pričati dok sunce ne zađe?

Samo se pripremaju, konzule.

Za trenutak ćeš imati krvi.

Pružite zabavu.

Ali ne upuštajte se u smrtonosni sukob.

Neka ovo odluči tko zaslužuje

stvarno nositi jebenu titulu.

Zahvaljujem ti...

na prilici da te vidim na tlu.

Počnite!

Tvoja Nubijka ne razočarava.

Mladić je prolio krv.

Vraćeno s kamatama.

Izvanredno. Vina!

Ah. Tvoja prvakinja posustaje.

Kao što svaki san mora, kad se suoči sa surovom stvarnošću.

Ah!

Dobra borba.

Uzmi mu život, Nubijko.

Pokazao se kao dostojan protivnik, konzule.

Kao i njegov otac.

Željela bih ga vidjeti...

-da živi. -Ahileja...

Dobro sam raspoložen,

ponesen svojim skorašnjim vjenčanjem.

Ona je pobjednica.

Život momka je njen, neka čini što joj volja.

Imala si svoju "dužnu borbu".

A ipak, živiš zbog duga...

prema tvom ocu.

Zaista nadmašuje očekivanja.

Poput Venus Victrix od krvi i mesa...

koja zahtijeva pohvale.

Da!

Možda je ovo obožavanje

bolje sačuvati za više...

intimno promatranje.

Dobro prihvaćena ideja.

Na svoja mjesta.

Neka se opere i pošalji je k meni.

Onda na jelo i vino.

Do pravog trenutka.

Hilara!

Želim da ostaneš.

I da pomogneš...

u zahtjevnom poslu.

Tražiš nemoguće, Hilara.

To je od vitalne važnosti za ovu kuću.

Misliš za tvog Gospodara.

Nećeš vidjeti uzvraćene osjećaje koje gajiš prema njemu.

Ako ih je uopće sposoban osjećati.

Za tu nadu se više ne držim.

Ali, pomažući mu u ovom činu,

izbjeći će se prolijevanje krvi

i propast za sve pod ovim krovom.

Molim te kao prijateljicu.

Koju si nekad grlila više od svih.

Ta jebena svinja.

Način na koji gleda,

kao da razmišlja o okusu tvog mesa.

Nije nezamislivo da je ta poslastica

prešla preko njegovih usana.

Zašto stojiš kao košuta pred lovcem?

Isprike, nisam--

Bavi se pripremanjem kupke.

Sirijac oprašta lijene ruke...

ali ruke osobne robinje

jednog Rimljanina nikad ne smiju pasti u to.

Pobrinut ću se da bude učinjeno.

Sviđa ti se djevojka?

Pokazala se kao prikladan zalogaj u tvojoj odsutnosti.

Hmm.

A sada...

kad se tvoj voljeni suprug vratio?

Um se okreće prema...

...obilnijoj gozbi.

Onda sam tvoj čovjek.

Moram leći s Pompejem?

To je nešto što se često traži od prvaka.

Spartak, Gannicus prije njega.

Obojica prisiljeni na isto i popustili su naredbi.

Ali...

ako učiniš što te uputim a da ne budeš otkrivena,

Pompej neće moći staviti ruku na tebe.

Niti će mu se ud uspraviti za uvredu.

A ako je to njegova volja?

Ne želim da bude tako.

Ali nemam jebenog izbora.

Gospodaru.

Jesi li uspjela nabaviti što sam te tražio?

Messia se pobrinula.

Možda nas bogovi neće sjebati ovaj dan.

Pošalji poruku.

A onda Ahileju...

"časnom" jebenom gostu.

Idi.

Mladić s kojim si se borila...

Zašto si tražila njegov život?

Nije me njegov život brinuo.

Poznavala sam mu oca...

prije nego je pao.

Je li bio jedan od Sirijčevih ljudi?

Bio je prvak ove kuće iako...

samo na trenutak.

Interes leži u trenutnoj nositeljici titule.

I reci mi,

kako si postala gost naše Republike?

Okolnostima nesreće kao...

većina u istoj situaciji.

Hmm. Općenitosti su utjeha manjeg intelekta.

Radije se držim detalja koji više otkrivaju.

Prodana sam Rimljanima.

Ne baš rijetka pojava.

Bilo je to rukom mog vlastitog oca.

Ah.

Otkriveni detalji.

Je li te toliko mrzio da te osudi

na ropstvo u dalekoj zemlji?

Njegova ljubav prema meni nadilazila je mjeru.

Ipak, ovdje si.

Zalutalo koplje oduzelo je život kraljevskog člana.

Kojeg sam se zaklela štititi.

Dolazimo do srži stvari.

Takav čin se kažnjava smrću u mom kraljevstvu.

Predati me Rimljanima...

bila je milost.

U njegovim... očima.

Želio bih još vina.

Kao i ja.

Krećeš se s gracioznošću većom od onih tvog položaja.

Zahvaljujem vam.

Nije bio kompliment.

Samo opažanje.

Zahvalnost ostaje...

unatoč namjeri.

Moram priznati...

da nikad nisam imao Nubijku.

Niti ja konzula Rima.

Da nisam obećao brinuti

o Gabinijevoj kćeri prije samo nekoliko sati...

vidjeli bismo kako se taj obostrani nedostatak ispravlja.

Šteta, onda.

Bogovi su bijesni.

A kad nisu?

Ja bih se maknuo od ruba...

litica je uzela neoprezne.

A zašto zid nikada nije obnovljen,

da se spriječi nesreća?

Da prkosi popravku.

Unatoč volji da ga se promijeni.

On mi dolazi.

U mojim snovima.

Kao što se često događa s onima koje smo izgubili.

Pokušavam ga dozvati.

Ali jezik mi se pretvori u kamen.

Govori li on s tobom?

Govori.

Ali ga ne mogu čuti.

Dala bih sve da ponovno razmijenim riječi s njim.

I hoćeš...

kad dođe dan.

Kao ja s Opiterom.

Kad odemo s ovoga svijeta

prema dobrodošlici na dalekoj obali.

Ali dok smo još na ovom svijetu...

pobrinut ću se da Ahileja dobije pomoć.

Ona to ne treba, dovraga.

Ona je od krvi i mesa, kao i svatko.

I suočit će se s novorođenom prvakinjom

kuće Prokul na nadolazećim igrama.

Povedimo je prema osveti.

Zahtijevam vidjeti Elatu.

Jako si daleko od milosti svog Gospodara.

Ali izložit ću zahtjev...

kad se ukaže prilika.

Mom ocu nije bilo stalo.

Ni sama Atena ne bi bila dostojna tvoje naklonosti...

u njegovim očima.

Ponašala si se s odmjerenom gracioznošću

iznad uljudnosti tvojih godina.

Da je bar srce za voljenog muža...

umjesto onog kojeg predstavlja potreba.

Pronaći ću radost...

u spoznaji da sam ispoštovala svog oca...

koji je u mom srcu.

Oh. Da te majka ne čuje kako izgovaraš te riječi.

Hmm.

Nedostajat će mi naše igre...

kad više ne budem u ovoj kući.

Oh...

Pa još uvijek si ovdje.

Prigrlimo svaki dan, sat i minutu.

Postavi ploču i igrat ćemo.

Isprike. Stigla je pošiljka.

Neka se odloži do kasnijeg sata.

Opet, isprike. Dolazi od samog Pompeja.

Ha. Daj da vidim.

Što to moj budući suprug šalje?

Hmm. Zadržava se u Sirijčevoj vili

i traži moju jebenu prisutnost.

Pošalji odgovor da sam nažalost zauzet

i da ću pristupiti sastanku u zoru.

Gospodaru.

Čekaj.

Dužnost prema Republici te zove.

Ah.

Neću gledati kako se vitalna svrha stavlja

po strani radi zadovoljstva obične igre.

Bez obzira koliko željena.

Postavi ploču.

I vratit ću se tebi čim obaveza dopusti.

Vrata!

Zašto sam pozvan kao rob?

Pompejev um je njegov vlastiti.

Ne bih se usudio nagađati kakve misli gaji.

Uvijek velikodušan u odgovoru.

Stvar iz koje bi tvoji navodni

nadređeni mogli izvući pouku.

Samo služim Republici

i onima koji je vode kroz najtamniju noć.

Bilo je vremena kad sam prihvaćao tako

poniznu prostraciju kao trik za stjecanje naklonosti...

ali...

tvoje prihvaćanje potrebe za savezom između voljene kćeri

i čovjeka prema kojem me usmjeravaš

sugerira drugačiji zaključak.

Volio bih ga čuti, ako ste raspoloženi.

Ti uistinu stavljaš Republiku iznad osobnih želja.

Ponovno, nešto što bi tvoji nadređeni mogli naučiti.

Čast mi je.

Častiš sam sebe, Ashure.

Zove me mojim imenom.

Zaslužio si takvo poštovanje...

ploveći izdajničkim vodama tako

burnih poznanstava.

Velika je utjeha, vidjeti ih smirene među nama.

Dijelim taj osjećaj.

Da je tvoj otac još s tobom...

bio bi...

ponosan kao čovjek kojeg vidiš pred sobom.

Što je njegov sin...

ostavio po strani nemoguće pojmove srca

i prihvatio ono što mora biti.

Ali pronađi utjehu u misli da te Viridija...

smatra s nježnošću

i vjerujem da će uvijek tako biti.

Dođi. Pompej čeka.

Uh...

Noć je uznemirena bez razloga.

Smislit ću isprike i odgoditi sastanak za povoljniji sat.

Ovdje sam u zakazano vrijeme.

Prijeđimo na stvar i neka se posao zaključi.

Reci mi, što je toliko hitno da me zoveš da...?

Kakvo je ovo jebeno sranje?

Gospodaru, ne--

Povuci se, odmah!

Isprike.

Pompej je zatražio pobližu

inspekciju moje prvakinje.

Nisam znao da--

Zakleo si se da će moja kćer biti tretirana s ljubavlju...

i poštovanjem!

I u istom dahu me jebeš,

kao što jebeš robinju Nubijku?

Gabinije...

Što se dogodilo?

Kraj predloženom braku!

I raskid jebenog partnerstva!

Gurni svoj ud gdje ti hir nalaže

i neka se bolest osuši na lozi.

Oporavite se, konzule.

Pokušat ću smiriti uzburkane strasti.

Gabinije!

Što radiš ovdje u ovo doba?

I zarobljen olujnim raspoloženjem?

Časni gost pod ovim jebenim krovom!

Pompej?

Čovjek se pokazao nitkovom kao što je Kras uvijek mislio.

Proklet bio...

jer nisam vidio istinu vlastitim očima.

On nije ništa više od arogantnog govna

punog vojnih lovorika,

umjesto duha i jebene duše.

Teške riječi prema konzulu Rima.

Jebiga titula...

i svaka dodijeljena pretenzija.

On ne vidi nikoga osim samog sebe

u očima svih koje promatra.

Senatore, preklinjem vas...

zastanimo i razmotrimo pakt--

Nema se što razmatrati!

Osim godina koje dolaze a da ime Pompej Veliki

nikad ne bude prizvano naklonjenim jezikom.

-Uzmimo vina da smirimo-- -Nećete me ušutkati!

Pompej postaje moj neprijatelj.

Jednak u zlobnoj namjeri kao i jebeni Cilicijci

koje ne uspijeva privesti pravdi!

Samo me ranjavaš...

..poput noža u prsa!

Što...?

Koji povod...

sam dao da izazovem bijes?

Koji povod?

Poštujem traženi poziv samo

da te nađem zapletenog s Nubijkom,

i pitaš koji jebeni povod?

Nemam sjećanja da sam te zvao...

niti da sam intiman s Nubijkom.

Višak vina ne briše tako tešku uvredu.

Preklinjem vas.

Ne dopustimo da gnojne strasti--

I pomisliti...

da sam ikad razmatrao jebeni

brak između tebe i moje dragocjene kćeri!

Nisi je dostojan...

i zauvijek ćeš ostati takav.

Pošalji obavijest Krasu.

Želim se sastati da razgovaramo

o tome da mu dam punu podršku u Senatu!

I da budem u opoziciji nitkovu Pompeju.

Što si dovraga učinio?

Zovi svog liječnika!

Nemam jebenog liječnika!

Konzule! Spremi mu konja, brzo!

Ja ću se pobrinuti za ovo.

-Moraš bježati-- -Ne... nisam namjeravao...

Namjera postaje nebitna

u očima Senata.

Dođi... moraš na sigurno.

Podcijenila sam te, Sirijče.

Zaustavio si brak između Viridije

i Pompeja, kao što ti je naređeno.

I bez da si uprljao ruke.

Nisam ovo namjeravao.

Ovo nije ono što sam htio.

Ti...

- Ti si ovo učinio? -Ne.

Ona će znati. Viridija...

Viridija...

Viridija će znati...

Što si ti zapravo...

-Ona će znati! -Ne.

-Ne. -Znat će...

Ne, ne!

Stani.

Oh...

Oh...