Original subtitles

- Nitko ne ulazi niti izlazi

Palerma, ne dok grad ne postane naš.

Prethodno o lavovima sa Sicilije

- Mogu li znati s kim imam čast? - Giuseppe La Masa.

Moj muž i ja suosjećamo s uzrokom.

Revolucija će te onda zaštititi.

Uz vašu pomoć i resurse, možemo stvoriti novu Siciliju za sve nas.

Dobavljajući oružje revolucionarima, stao si na njihovu stranu, prijatelju.

Kada će sve ovo završiti? Ako ova revolucija

ne uspije, kaznit će sve koji su joj pomogli.

Ponosan sam na ono što činite za Siciliju.

Učinio sam sve što je bilo moguće, ispunjavajući sve što ste mogli tražiti.

Zašto biste uopće krvarili za Siciliju?

Vjeruješ li da si za Siciliju učinio više od mene?

Da, a tvoja promjena mišljenja neće biti

dovoljna da ti se vrati kraljeva milost.

- Uhitite ga. - Zašto me hapsite?

- Vice! -Peppe, vrati se u ha...

Stop! Kraljev poručnik želi vidjeti signor Florija.

Knez Filangeri.

Mogu uvjeriti kralja da ne optuži nekoga

tko je, uh, bio prijatelj s pobunjenicima.

- Ne znam kako da vam zahvalim. - Pa, ima nešto.

- Vaš parobrod.

Bit će pripojen Kraljevskoj kraljevskoj mornarici.

-Onda je gotovo.

Vinogradi Marsala, Sicilija 1854

Možete li okusiti koliko su slatki?

Ako nastave ovako rasti, imat ćemo još jednu sjajnu godinu.

Siguran sam u to.

Sjećaš li se što si mi rekao kad si mi povjerio vinograd?

Rekli ste: "Najbolje ili ništa. To je ono čemu morate težiti."

Kroz život sam uvijek vjerovala da sve moram sama.

Ali sada sam siguran da sam dobro prosuđivao kad sam ti dopustio da upravljaš vinogradima.

Ipak me sva ova vaša ljubaznost pomalo plaši.

Jesi li dobro?

U posljednjih nekoliko godina, naš

prestiž i naša zarada su značajno porasli.

Ali ima puno ljudi koji me još uvijek preziru.

A što će vam dati prestiž koji tražite?

Naslov.

Lavovi sa Sicilije

Vincenzo, moj prijatelju.

Jeste li primili pozivnicu za moju zabavu?

Ali vidim da to nije razlog zašto ste ovdje. Čini se da ste na ratnoj stazi.

- Ratni pohod? To je točno. - Hm.

Oprostite na smetnji, prinče.

Ali bojim se da sam se našao prisiljen na ovaj neprikladni posjet.

Samo moram znati jednu stvar, vaša eminencijo.

Jesam li ili nisam guverner Kraljevske banke?

Naravno da jesi.

Možda predsjedniku ovdje to nitko nije rekao.

Počasni guverneru, budući da se nikada ne pojavljujete.

- Nikada me nije pozvao na Vijeće! - Je li to istina, predsjedniče?

Guverner se uopće rijetko pojavljuje, pa sam

mislio da mu činim uslugu time što mu ne smetam.

Čuo si ga, ha? Tako nepristojno ponašanje. Sve je to u njegovu korist.

Molim. Vi ste najbogatiji čovjek na Siciliji.

Ne vidim razloga da se zanimate za svakodnevne poslove Royal Banke.

Očito niste zabrinuti za moje interese.

Niste mi iskazali poštovanje.

Da imam plemićku titulu, vjerujte mi,

ne bi se usudio ovako postupati sa mnom!

Moram te ispraviti, Florio.

Ti si taj koji ne pokazuje poštovanje ni prema ovoj instituciji ni prema meni.

Prema svima se odnosim na isti način. Bez obzira na njihov naslov.

- Don Vincenzo, molim vas, smirite se.

Gospodine predsjedniče, molim vas da me ispričate.

Moram nasamo razgovarati s Don Vincenzom.

Apsolutno, Vaša Eminencijo.

Uvijek se veselim povratku na posao. Jesi li?

- Je li to stvarno bilo potrebno?

Ne sviđa mi se Rossi, prinče.

Ne želim ga više u Royal banci.

Tako si drastičan. Niste li možda mogli smanjiti ove svoje izostanke?

Pokušati ukrotiti Rossija, pa, ne mora,

uh, dolaziti opet do ovoga, Vincenzo.

Ja sam poslovni čovjek, vaša eminencijo. Ja nisam… Ja jednostavno nisam šalter.

Ne mogu gubiti, uh, svoje vrijeme sjedeći u uredu da bih obavio stvari.

Netko mora zauzeti stav, povući potez.

- Otpustimo ga, taj bezvrijedni ološ. - Vincenzo, Vincenzo...

Gledaj, Ignazio, ovo je tipično za visoko društvo Palerma.

Posjećuju te događaje bez vidljivog razloga.

- Zar to nije ono što radimo? - Ne. Imamo razloga, zar ne?

- Koji je? - Vincenzo? Na zabavi?

Ne razgovaraj s ovim čovjekom. On je očiti lažac.

Ti si varalica i očiti lažac.

Ako postoji jedna stvar koju bi vas priča o Floriovima trebala naučiti je ovo,

pazi da nikad ne slušaš svoje starce.

Da je Vincenzo odlučio poslušati svoju majku, upravo sada, mi...

Trenutno bismo još uvijek bili u

Bagnara Calabri, čekajući sljedeći potres.

Oh.

Ispričajte me na trenutak. Odmah ću se vratiti.

Pa, to je moj otac za tebe.

Kao što vidiš, Ben, on dolazi na zabave samo zbog posla.

Od kada ima poslovne veze s princem od Torrebrune?

Tko nema poslovne veze s Vincenzom Floriom?

Prinče, jeste li razmislili o onome što smo prošli put razgovarali?

Hajde, Vaša Eminencijo. Nemoj mi reći da te

ideja da se dočepaš Floriovog bogatstva ne golica.

To je golemo bogatstvo. Da imam kćer, vjeruj mi,

Bilo bi mi jako drago da naše obitelji spojimo u brak.

Ignazio je definitivno... sjajan dječak i vrijedan radnik.

Ali znaš da govorim o svojoj kćeri, Angeli, zar ne?

Ima skoro 18 godina i želim joj samo najbolje.

Florio, posao je jedno, a ti si najbolji kad je

u pitanju. Ali obitelj je sasvim druga stvar.

Oh, stvarno?

Aristokrati poput tebe miješaju posao s brakom.

Bit ću iskren s vama, Don Vincenzo.

Vaše kćeri su došle na ovaj svijet pod određenim okolnostima,

Palermo još pamti sve to. Sad me ispričajte.

Ne djeluje baš sretno.

Tvoj otac nikad nije bio dobar u prihvaćanju ne kao odgovora.

- Idemo kući. Ćao, Ben. - Cao, Vincenzo.

Je li se nešto dogodilo s Torrebrunom?

Ništa što se već nije dogodilo tisuće puta.

Čuj, nikad ne dopusti da te netko naziva trgovcem. Ikad.

- Razumijem? - Don Vincenzo. Ipak si došao.

Jesi li to učinio? Dali ste Rossiju otkaz u Royal banci?

Ispričajte me, odmah ću doći.

Rossi je vrlo moćan i cijenjen

čovjek i vrlo blizak kruni.

Zašto? Zar ne misliš da sam blizu Krune?

Utopio sam se u dugovima za kralja Ferdinanda.

Zar nemam pravo na malo zadovoljštine?

- Obećavam da ću učiniti sve što mogu. - Hm.

Pošto si tako mlad, molim te pomozi mi,

pomozi mi da shvatim zašto tvoj otac

je tako nemilosrdno fiksiran na ulogu koja mu ne pristaje.

- Ne stoji mi, stvarno? - Ne.

Svi ste već rođeni i znate što možete očekivati ​​od života.

Nitko mi ništa nije poklonio. Dakle, ne mogu se ničega odreći.

Don Vincenzo, molim vas, samo uživajte u večeri.

Uživajte sa svojim sinom. Zabavi se.

Idemo kući.

Oče, svi vas se ovdje boje.

Pa što?

Ne znam želim li da se svi boje kad me vide.

Ako te ne poštuju, barem je bolje da te se boje.

Idemo.

- Ljubav.

- Hm. - Evo ga.

Čekali smo vas.

Ostavi me na miru, Giulia. Trenutno nisam raspoložen.

Prestanite s prigovaranjem. Pogledaj je. Zar nije lijepa?

-Kakva je ovo haljina?

To je vjenčanica poslana iz Valenciennesa.

Angela ti je htjela pokazati.

-Pošaljite haljinu natrag u Francusku.

Sami ste nam rekli da počnemo pripremati svadbeno ruho.

Ne udaje se ni za koga. Nikada se neće udati.

- Zašto? - Zašto?

Jer naše kćeri nikada neće biti dovoljne. Iz tog razloga!

Nije važno govore li francuski i

nose li najfiniju čipku i dragulje.

Za one koji se računaju, te će djevojke uvijek biti gadovi!

- Vincenzo! - Misliš li

da smo mi krivi? Da nas, za razliku od Ignazija, ne pozivaju

na zabave i da nas tretiraju kao loše prikrivene sluškinje?

Možda je ovdje kriv čovjek koji nas ne prepoznaje

i ponaša se prema našoj majci kao prema čuvarki.

- Kako se usuđuješ tako razgovarati sa mnom! – Oče, smiri se. Oče, smiri se.

Da, u pravu si. Smiri se. Ti uvijek slušaš Ignazia, zar ne?

- Rekao sam, prestani, drska djevojko! - Ti prestani pričati!

Angela je u pravu. Ovo je sve tvoja krivnja.

Uvijek mi je bilo stalo do naših kćeri, a izgleda sam jedina.

Hvala, Luigi, dragi.

Dobrodošli, signora De Pace.

Malo kasnim, žao mi je, Giulia. Ali ovaj moj kuk me usporio.

Da nije bilo mog sina, mislim da ne bih ni uspio.

Ti mora da si Luigi.

Vjerojatno će vam biti dosadno u blizini svih ovih starijih žena.

Nikako. Biti u društvu vas dama za mene je privilegija.

- On je vrlo ljubazan dječak, zar ne? - I ti si sretna majka.

Signora De Pace i njezin sin Luigi. Sjedni.

Dobro jutro.

- Dobro jutro. - Dobro jutro.

Naši se muževi obično okupljaju kako bi razgovarali o poslovnim stvarima,

pa sam mislio da bi bilo lijepo da i mi možemo učiniti istu stvar.

S izgovorom.

I koji bi to bio izgovor?

Običaj posuđen od naših engleskih prijatelja. Čaj!

- Angela! - Dobro jutro.

Moja kći jako voli englesku kulturu

i voljela bi sama voditi ovaj običaj.

Angela, jesi li upoznala Luigija De Pacea?

Vi ste jedini ovdje istih godina.

Dobro jutro. Sreli smo se jednom

na porinuću parobroda vašeg oca, Sicilija.

Sjećam se. Dobro jutro.

Mogu li nasamo razgovarati?

Mogu li iskreno razgovarati s tobom? Što mi možete reći o svom sinu?

Luigi je dobar dečko, pun poštovanja i ozbiljan.

Vrijedan radnik.

Ali ako želite znati je li obećan za ženu s nekom drugom,

onda ne brinite, on još uvijek traži svoju srodnu dušu.

Ovo mjesto je jako lijepo.

Pa, čini se da više nije.

-Stvarno?

Za to je uglavnom zaslužna moja majka.

- A jesu li vaše namjere ozbiljne? - Itekako.

Ali da budem iskrena, još uvijek moram razgovarati sa svojim mužem o tome.

Ima dobro oko za uređenje doma.

Pa, kad bi vaš sin službeno zaprosio, očito, to bi daleko doprinijelo.

Ako Luigi pokaže iskreno zanimanje za moju kćer, Angelu,

onda se naše rasprave mogu nastaviti.

Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas, signora Florio.

- Zadovoljstvo je moje. - Gospođica Angela.

-Tako?

- Tako? - Ne znam!

Vidio sam kako si gledao Luigija. Sviđa li ti se?

Ali ipak moramo razgovarati s tvojim ocem.

-Mm-hmm!

Evo nas.

Dobro jutro, Don Vincenzo.

- Prošlo je podne, vjerujem. - Tako si precizan. Luigi De Pace.

- Moj otac je... - Znam tko je tvoj otac.

Bartolomeo. Sjećam te se. Ja znam. Bila si tako mala.

Kako je tvoj otac?

- Dobro. - Hm.

Problemi na stranici?

Ne ne ne. Nisam ovdje zbog posla.

Nisi? Čemu dugujemo zadovoljstvo?

Vidite, Don Vincenzo,

Odlučio sam doći ovamo i zatražiti vaš pristanak, gospodine.

- Pristanak za što? - Pristanak da se oženi Angelom.

Odakle ta ideja?

Reci mi. Kako uopće možete smatrati nešto tako ludim?

Vincenzo, zaboga.

Zapravo, ja sam taj koji bi to trebao reći.

Ja sam taj koji treba Božju pomoć.

-Don Vincenzo, dopustite mi da objasnim... - Ne, dragi moj dječače,

nema se što objašnjavati. Vrlo je jasno.

- Ali ja... - Moj odgovor je ne, hvala.

Ali, uh, uh... Barem mi dopusti da ti objasnim.

Neću ti dopustiti da kažeš išta drugo. Luigi, zar ne?

- Da. - Luigi, jako mi se sviđa tvoj otac.

Dakle, zaustavimo ovo ovdje. Ignazio, otprati Luigija do vrata.

- Čuvaj se. - Čuvajte se, gospodine.

Ponekad te se sramim.

I ponekad ne razumijem kako

vam padaju na pamet ovakve ideje.

Dati našu kćer obitelji koja nema nikakve titule,

a čija imovina je deset puta manja od naše! Jesi li lud?

- Vidiš, majko? - Tako mi je žao.

- Što sam ti rekao? - Što si joj rekao, ha?

- Luigi je pristojan dečko. - Da.

On obožava Angelu, razumiješ?

A o njezinoj sreći trebaš brinuti!

Bih kad bi to bilo korisno u izgradnji carstva.

Ne mogu to više podnijeti. Umorna sam od stalnog ponižavanja.

Sviđalo se to vama ili ne, ja ću se udati za tog dečka.

Učini tako... i udat ćeš se za siromaštvo.

- Ruku Bogu, hoćeš. - Nisam zainteresiran.

U što buljiš?

Prezireš li i to kako upravljam ovom obitelji?

Oče, ako smijem. Mi smo najmoćnija obitelj na Siciliji.

Zašto Angela i Giuseppina ne mogu imati život kakav žele?

Ne mogu to prihvatiti, to je nepovoljno.

Oče, ali mi imamo sredstava da je uzdržavamo.

Nemojte se i vi miješati u ovo.

Sad me ostavi na miru.

Što se događa?

Angela.

Hej

Reci mi da to ne radiš samo da isprovociraš svog oca.

- Zar ne bih trebao imati pravo na to? - Ne, samo zato što je to tvoj život,

to ne znači da ga možete baciti iz inata. Morate ovo učiniti kako treba.

Dakle, reci mi… sviđa li ti se stvarno Luigi?

Onda ću otići i suočiti se s tvojim ocem umjesto tebe.

Ne mogu to više podnijeti.

Moramo pobjeći odavde. Daleko.

Jedva čekam da se udam i ostavim ovaj dom iza sebe.

Nije me briga.

- Angelina, kako si? - Što te briga?

Zašto bi to rekao?

Jer ne znate kakav je osjećaj biti neželjeno dijete.

I ne znaš kakav je osjećaj biti najdraže dijete.

Sin koji ga ne može razočarati. Sin od kojeg se očekuje da bude poput njega.

Najmanje vas je dvoje. Imate jedno drugo.

Ali ja sam sasvim sam…

- s ovom težinom na mojim ramenima. - Želiš li naš teret?

Nikad voljen. Nikad uzeto u obzir. Nikad prepoznat.

Tvoja te kći mrzi. Jesi li sretan?

Ne uspijevaju shvatiti bit.

Jednom, samo jednom, razmislite što je najbolje za ovu obitelj.

Je li to ono što govoriš sebi?

Da radiš ono što je najbolje za našu obitelj?

Želite prestižni brak za sebe, a ne za svoju kćer.

To nije slučaj.

- To nema nikakve veze s tim.

Još uvijek želiš titulu kako bi se

mogao osvetiti svim tim aristokratima.

Vaš problem je što nikada niste zadovoljni.

Ne shvaćate da će ova opsesija biti vaša propast.

Oprosti mi. Oprosti mi ako sam te natjerao da živiš životom kraljice.

Bojim se da nisam znao da ti se to gadi.

Neko vrijeme si bio ljubazan.

I u tim trenucima život ti se nasmiješio. Čak i ti, Vincenzo Florio...

pronašao svjetlo.

Ali onda su se tvoji demoni vratili i počeo si gomilati jednu

stvar za drugom, za drugom, za drugom, i nikad nisi prestao.

Nemam namjeru poniziti svoje kćeri.

Ne želim da ih njihovi muževi preziru ili da se prema njima

ponašaju kao prema pregovaranju. Nećete ih ni poniziti.

Dat ćeš im bogat miraz jer si ti

najbogatiji čovjek na Siciliji, Vincenzo.

Moj dječak.

Natjerao si me da prihvatim neprikladan brak...

Nisam to želio.

Vaša kći želi isto, a što vi radite?

- Ti je kazni.

Luigi je simpatičan mladić, iz dobre obitelji.

Ako on voli Angelu, zašto si onda toliko protiv toga?

Oh, ti si onaj koji govori!

Proveo si cijeli život šireći

samo otrov po ovoj obitelji,

i sad si odjednom postao sentimentalan?

Bježi od mene. Bio si ruševina mog života.

Želite li da vaša djeca osjećaju isto prema vama?

Vice, čak i nakon svih ovih godina, Ignazio još uvijek ne može podnijeti miris?

Skloni to, hoćeš li? Sramotiš me.

Mi smo jedini koji sve ove ljude

ovdje učimo novom načinu obrade ribe.

Doveo sam učitelje i učitelje, da njihova djeca nauče neke stvari.

Stvarno? Učitelji i učitelji?

Naučio sam to raditi u Engleskoj. Svi tvoji zaposlenici, Ignazio,

uvijek se moraju osjećati kao da su dio nečeg važnog. Stalno.

Šef koji je bio prije mene nikada se ne bi pojavio ovdje.

Biljka tune osjećala se napušteno. Samo kamenje i morska voda.

Uložio sam u njega i dao mu novi život.

Dao sam dostojanstvo svim tim ljudima. Poboljšao sam im živote.

Možete li isto reći o životima svojih kćeri?

Da ste željeli najbolje za njih?

Ponekad moramo raditi stvari koje ne želimo…

- dati budućnost našem imenu. - Oče, dopusti mi da se pobrinem za to umjesto tebe.

Učinit ću sve što je potrebno da odam čast imenu Florio.

Pod jednim uvjetom.

Neka se Angela i Giuseppina udaju za koga žele.

Majka. Što si ti…

- Dođi.

Što se događa?

Naš otac je prihvatio vaš brak s Luigijem De Paceom.

On je prihvaćen?

- Mm-hmm. - Što vas je natjeralo da se predomislite?

Malo sam razmišljao. I shvatio sam da je tako vjerojatno najbolje.

Skoro da ga želim zagrliti.

Da!

Je li to šampanjac?

Jeste li stvarno morali nabaviti vino iz Francuske?

To je šampanjac, rade ga u Francuskoj.

Svi moraju biti impresionirani ovime, Giulia.

Izgledaju li vam ove uglađene? Izgledaju li uglađeno?

Želim da više blistaju. Još samo malo, zar ne?

Izvolite, Donna Giulia. Ljiljani

i bijele ruže, kao što ste tražili.

Što misliš? Po jedan za svaki stol.

Što ja znam?

Jesu li otmjeni?

Mislite li "Jesu li skupe?" Vrlo skupo.

Hvala, Luisa.

Ne brini, ljubavi moja. Bit će to sjajno vjenčanje.

"Sjajno." Sjajno, nije… Sjajno nije dovoljno.

Cijeli Palermo mora mjesecima pričati o

tome, o ovom vjenčanju mjesecima. Godine!

Florio se ženi, naravno da hoće.

Rugaš mi se, zar ne? Sad me zafrkavaš?

Zaista nikad ništa ne možeš prihvatiti olaka srca.

Lagano? Kako to misliš, "laka srca?"

Potrošit ću bogatstvo na ovo vjenčanje kako bih... dao svoju kćer De Paceu.

Dakle, rado ćete potrošiti bogatstvo da impresionirate sve,

ali vas istovremeno boli jer mladoženja nije dovoljno dobar.

Ne tjeraj me da razmišljam o tome.

Ti se brineš za sve, ti, uh... ti si ionako stručnjak, tako da.

Što nije u redu s Vincenzom?

Nije ništa. On jednostavno nikad nije sretan. Znaš ga.

Odakle mu to uopće?

- Tko zna?

Izgled. Nonna mi je dala broš da ga zakačim na haljinu.

- Pripadao je stricu Ignaziu. - Lijepo je.

Nikada te nisam vidio da to nosiš.

Nosila sam ga samo jednom.

Dođi da probamo tvoju haljinu. Vidjet ćemo kako će to kod vas izgledati.

Izgledat ćeš prekrasno.

Princ.

Florio. Pa se tu i tamo pojaviš.

Ogovaranje ne treba uzimati k srcu. Kako je sve?

Pa hvala ti.

- Kako vam možemo biti od koristi? - Sastajem se s Rossijem.

Ne trebamo gnjaviti predsjednika. Ovdje sam sada.

Ah. Ovdje ste zbog kredita, zar ne?

Pa da.

Zadnjih nekoliko mjeseci imao sam neke nepredviđene troškove.

Hm. Ipak ništa važno.

Pa, ne bih rekao da nije važno, Vaša Eminencijo.

Što je? Planirate li vjenčanje, slučajno?

Nepredviđeni troškovi, kao što sam ti rekao.

U svakom slučaju, ne predviđam probleme s vašim kreditom. Možete biti sigurni.

Pa, drago mi je, Don Vincenzo.

Naravno, očekujem, hm, malu uslugu zauzvrat od tebe.

- Gest vaše dobre volje. - Gest moje dobre volje?

Kakva gesta?

Znao sam da će sve pokvariti.

- Mora da je nešto iskrsnulo. - Na dan mog vjenčanja?

On je ovdje. On je ovdje.

Vidiš? On je ovdje.

- Udajete se. - Bih i da nije ovdje.

Danas je vrlo poseban dan za vas. Uživaj.

Hvala, mama.

- Jesu li svi ovdje? - Svi osim tebe.

- Ovdje sam. - Hm.

Ulazimo.

-Osjećate li se nervozno?

Ne ne. Znam da ovaj brak nije ono što ste imali na umu, oče...

ali radije bih bio sretan s onim što mi život nudi.

Ne želim završiti kao ti.

Što to znači, "Završi kao ja"?

Sam si. Papa, ti si sam.

Drugačije je, naravno.

Takva veličanstvenost, prijatelju.

U Francuskoj ne smije ostati nijedna boca šampanjca!

Vincenzo Florio ovom svadbenom ceremonijom šalje poruku svijetu.

Je li ti stalo do mene, Ben?

Ovo je prvi put da te vidim pijanog...

- Nisam pijana. - …u svim ovim godinama.

- Je li sve od šampanjca? - Odgovori mi. Je li ti stalo do mene?

Naravno da mi je stalo do tebe! Dođi! Poznajemo se od…

- O Bože! - Uh.

- Koliko se dugo poznajemo? - Idemo piti.

E sad, to je nešto za što uvijek možete računati na Engleza.

- Ah! - Pijmo Marsalu,

jer ja ne volim šampanjac, da budem iskren.

Napuhuje mi trbuh. Probaj.

- Dakle, ovo je vaša poznata Marsala? - Probaj i reci mi što misliš.

Kako je?

Oprostite što sam rekao, ali ovo

uopće nije nektar o kojem svi pričaju.

Tako je jer ovo je engleska marsala.

Ovo je tvoja Marsala, ova ovdje.

Dao si mi 100 slučajeva.

Morao sam ih se nekako riješiti, zar ne?

Pogledaj tko je ovdje.

Što princ od Torrebrune radi na plebejskom vjenčanju?

Reći ću ti kasnije.

Ako želite popiti dobro vino Marsala, dođite do mog stola.

Prinče, veliko mi je zadovoljstvo vidjeti vas.

Nisi mi ostavio puno izbora, zar ne? Dakle, evo me.

Stoji kao neki vjenčani ukras.

Od Royal banke ste tražili znatan zajam.

Dobivanje takve svote vrijedno je male žrtve, zar ne?

Vidim da niste ništa suzdržavali da ova zabava bude uspješna.

Činim isto sa svime što radim.

A možda mislite da se poštovanje može i kupiti?

Može se kupiti.

-Sve se može kupiti.

Nadam se da ćete uživati ​​u zabavi.

Ispričajte me.

Taj je čovjek bezočno odbio Angelu, zar ne?

Ipak se pojavljuje na njezinom vjenčanju?

Zahvaljujući mom položaju u Royal banci, Ignazio...

Imam potpuni pristup svačijim tajnama.

Dugovi, mjenice, imovina.

Zapravo znam tajne svih važnih na Siciliji.

Dakle, uvjerio sam princa

doći ovamo zbog nekih dugova koje ima prema državi.

Ah, zato si digao pakao da zadržiš tu poziciju.

Uvijek moraš biti korak ispred svih, Ignazio. Stalno.

Piješ li šampanjac? ha? S onim što nas košta…

Što nije u redu?

Oče, nisam baš siguran da bih mogao biti poput tebe.

Nisam ni ja. Nisam ni ja znao da mogu biti ovakav u tvojim godinama.

Ne brinite o tome.

Ignazio i Vincenzo!

Idemo proslaviti tvoju sestru.

Nazdravimo.

Za Florijeve!

- Za Florijeve! - Za Florijeve!

- Dobra večer.

Mogu li imati čast plesati s vama, moja gospo?

Ako me možete ispričati.

Tko je sad to?

- Francesco Merle. - Ah.

Znam mu oca.

Dobar posao, znaš? Što hoće od Giuseppine?

Mama.

-Što je bilo, slatki moj dječače?

Nije to ništa, Nonna, ništa. Sve je u redu.

Jadni Ignazio Florio.

Tvoje ime te je osudilo

da nosiš muke tuđih odluka.

To je nešto što nećete vidjeti u Francuskoj.

Netko troši bocu šampanjca.

Ponekad imate sve, osim onoga što vam treba.

Imate more, to bi trebalo biti dovoljno.

Biste li mi vjerovali da kažem da se nikad nisam kupao u moru?

Biste li se okrenuli?

- Što misliš? - Okreni se, Ignazio. Fais-moi povjerenje.

Što je s vama, madame? Kako se zoveš?

- Camille. - Camille…

Ne vjerujem da smo se ikada igdje vidjeli.

Što vas je dovelo ovamo?

Ovdje sam iz istog razloga kao i ti.

Jednostavno nisam baš bio raspoložen za tulum.

- Mislio sam ovdje na Siciliji. - Rekao sam okreni se!

Izgubio sam majku prije nekoliko mjeseci, u Marseilleu.

Neki moji dobri prijatelji mislili su da bi mi dobro došao put u Italiju.

S obzirom na okolnosti.

I možda su bili u pravu.

Čekaj, što to radiš?

Kupam se u moru.

A ti? Zar ti se konačno ne da zaplivati u moru?

Kraj 7. epizode