Original subtitles

-Ova beba je tvoja. Florio!

Prethodno u Lavovima sa Sicilije

Ne možeš imati dijete. Bit će gad.

Giulia!

Nestao si tjednima i ostavio me samu.

-Pogriješio sam. - Zadržat ću svoje dijete.

S ovim nadogradnjama imat ćete

najveću tvornicu tune na Siciliji.

Nakon što bi skuhao tunjevinu, moj otac bi ju stavljao u te staklenke.

Zatim bi ga prelio uljem. Utopite ga u ulju, dajući mu okus.

Ali možemo koristiti ulje za konzerviranje tune.

Vratit ćemo se za godinu dana da ga kušamo i tada ćemo znati jesam li u pravu.

- Je li dječak? - To je djevojčica.

Ja stvaram carstvo, Giulia.

I carstvo neće postojati

bez nasljednika.

Palermo je nenastanjiv.

-Ovdje gotovo da i nema kolere. - Želim doći ovamo sa svojom obitelji.

Još jednom, nisam ti mogao podariti sina kakvog si oduvijek želio.

Hoćeš li se udati za mene, Giulia?

Izgled!

Pogledaj kako je lijepa ova blagovaonica, mama.

Možemo večerati s pogledom na more.

Što misliš?

Ne postoji bolji dom na cijelom svijetu.

Istina je.

Giuseppina, viens ici!

Prati me. Ovuda. Ovo je tek početak.

Pogledaj ovo, mama! ha?

Pa, mama, sviđa li ti se?

To je odmah uz more, noću mora biti jako vlažno.

-Vlažno? Dođi.

- Ovo je palača, zar ne? -To je.

S kolerom koja hara gradom, ovo je najbolje mjesto za biti.

Kad sve završi, ovdje možemo provesti proljeće i

ljeto, a ostatak godine ćemo provesti u Palermu.

U mojim godinama, sve to naprijed-natrag?

Misliš da jednom možeš reći nešto pozitivno?

Tvoj ujak Ignazio bi volio ovo mjesto.

Lijepo je.

-I kuća je također lijepa.

Pa još niste ni vidjeli gdje ste odsjeli.

Luisa! Luisa!

-Pokaži mojoj majci njezine sobe ako hoćeš. -Odmah, don Vincenzo.

Lavovi sa Sicilije

-Dođi ovamo! -Hej, nemoj to raditi!

Ovdje ćemo imati svadbenu zabavu.

Imat ćemo orkestar na terasi. I baklje ovdje. Puno njih, posvuda.

Ne možemo se vjenčati, Giulia.

- Ne još.

Pozvao me biskup.

Rekao je da su zbog kolere sve ceremonije otkazane.

Krizme, krštenja, sahrane, vjenčanja. Sve.

-Kako dugo? - Dok ne prođe epidemija.

Zašto mi nisi prije rekao?

Nisam… Nisam želio pokvariti ovaj trenutak.

-Moram se vratiti u Palermo. – Već odlazite?

Ne mogu napustiti svoj posao.

Ali ti me napuštaš.

-Vratit ću se čim budem mogao, hmm?

Slušaj me, ostani ovdje i ne puštaj nikoga unutra, u redu?

I ne zaboravite svaki dan prati posteljinu i posteljinu u kipućoj vodi.

Ne želim ostati ovdje bez tebe.

- Ići ću s tobom u Palermo. -Ne. Apsolutno ne.

Dvije tisuće ljudi umire u Palermu svaki dan.

Nikad si ne bih oprostio da ti se nešto dogodi, čuješ li me?

Budi oprezna, ljubavi moja.

Život je čudan, zar ne?

Mislio si da se bliži tvoje vjenčanje, da će sve biti bolje.

Umjesto toga, naš je Gospodin poslao epidemiju i ništa se nije promijenilo. Ne, zapravo…

-Postalo je gore...

…zato što si sada zapeo ovdje sa mnom.

- Kamo će tata? - Tata će se uskoro vratiti.

-Ispričajte me. Hajde idemo.

I neka ova kolera nikad ne prođe.

Upozorenje zaštiti Siciliju od kolere

- Dobrodošao natrag, Vice.

Ovo je kao mrtvačnica.

-Nema brodova na vidiku.

Englezi i Francuzi su napustili grad.

Zvali su to "sanitarna karantena".

-Sve dok? -Dok ne prođe epidemija.

Što je s našim brodom koji treba stići iz Tunisa?

Odbijen ulazak.

Kralj nas je potpuno napustio.

Mora da se šališ. Ovo je nemoguće!

Što bismo trebali učiniti?

Trebamo li trpjeti svaki hir stranca i čekati

da se sve ovo završi da se vratimo poslu?

Kako ćemo zarađivati ​​za život?

Bojim se da tu ne možemo ništa učiniti. Takva su pravila, nažalost.

Ljudi u Napulju bili su ustrajni u tome.

Prljavi prevaranti. Oni su prljavi prevaranti!

U pravu je, znaš.

Ne mogu isključiti Palermo iz posla. Oni su prljavi prevaranti.

-Tko je on bio? -barun Chiaramonte Bordonaro.

- On je barun? -Nekako.

Naslijedio je i titulu i imanje.

Ako su i baroni u istoj situaciji kao mi...

onda to znači da smo propali.

Koliko dugo možemo izdržati s onim što imamo na zalihama?

Najviše mjesec dana.

Peppe…

ići našim suparnicima, čak i Canzonerima,

i kupite sve što možete, bez obzira na cijenu.

Vice, svi smo u istoj situaciji. Skladišta su posvuda prazna.

Ovdje se sprema pakao, znaš.

Čini se da ljudi u Napulju to ne shvaćaju.

Naravno da ne shvaćaju. Stalno nam šalju vojnike.

Treba nam sve osim vojske, a to su poslali.

Što će nam sada vojska?

Što ti misliš, Vice? Vjeruješ li u ono što govore?

Što su rekli?

Ljudi govore da su Burboni u Francuskoj poslali koleru da nas sve pobije.

Stavili su Siciliju u karantenu.

To je ono što nas ubija, a ne kolera.

Oh, Raffaele. Što radite ovdje?

Mislio sam ti donijeti malo vina Marsala

i pozdraviti, naravno.

-Koliko kutija? - Uh, 20.

-To je sve? - Da.

Čak i da ih je bilo tisuću, ionako ih ne bismo mogli poslati.

-Što misliš? -Pa zato što je Palermo u karanteni.

Ništa ne može ući ni izaći dok kolera ne nestane.

- Što bismo onda trebali učiniti? – Možemo se moliti.

Mislim, osim ako nemate svoju privatnu flotu.

Imate li privatnu flotu?

-Dobro…

On ne zna. Ali možda bismo mogli to srediti.

Tko zna kako je Vincenzo, sam u Palermu.

Zašto bi išao tamo?

Svi plemići napuštaju grad...

ali on nije kao oni.

Mogao je biti.

Moj sin je mogao biti što god je htio.

Ipak je on slobodan čovjek. On je uvijek bio.

Ali…

Ne vjerujem da mu smeta što provodi toliko vremena sam u Palermu.

Provoditi vrijeme u samoći u Palermu trenutno je sve samo ne zabavno.

Muškarci uvijek smišljaju načine kako se zabaviti.

Malo mi je mučnina.

Ako me možete ispričati.

Naravno.

Čuvaj se.

Danas uopće ne izgledate dobro.

gospođo.

-Jesi li vidio to? -Naravno da jesam.

Dobrodošli. Tražite li nešto posebno?

Ne, hvala, signora. Našao sam ono što sam tražio.

Vincenzo! Kako si znao da sam ovdje?

S vojvotkinjom u Mondellu, znao sam da ćeš se osjećati usamljeno.

Grad bez žena je depresivan, zar ne?

Pa, grad bez brodova je još više.

Moram razgovarati s tobom.

Apsolutno. Popij piće sa mnom.

Ben...

kolera će jednom završiti,

a kada se dogodi, vjerujem da moramo biti spremni.

Sjetio sam se nečega.

Zašto ne izgradimo vlastitu flotu za sve nas?

- Svi mi, tko? -Nas. Narod Sicilije.

-Zašto se smiješ?

Ovdje živite više od 30 godina. Ti si veći Sicilijanac od mene.

I kako planirate izgraditi ovu sicilijansku flotu?

Učinit ćemo to tako što ćemo okupiti druge poduzetnike,

ljude koji misle poput nas, ogorčene, poput nas.

Što misliš?

Ja nisam osoba koju trebaš.

Ako želite izazvati Engleze, Francuze i Napulj,

potrebni su vam ljudi koji ovdje uistinu drže vlast.

Ali ti mrziš plemstvo, pa ne bi s njima imao posla.

Ne. Zapravo, oni su ti koji ne žele imati posla sa mnom.

- Slijedite moj primjer. Oženi se plemenitom ženom. - Signore.

Opet? Opet taj brak? Dosta mi je toga.

Ako sam iskren, Vincenzo,

Stvarno ne razumijem zašto si toliko opsjednut tom damom.

Giulia, zove se Giulia.

Nema iskustva u društvu. Ona ti nije od koristi.

Ne mora sve stvarati profit.

O ne?

- Svejedno, mogu li računati na tvoju pomoć?

Dogovorit ću sastanak s Giacomom Morrisonom.

-On jako dobro poznaje engleska brodogradilišta. - Sjajno.

-Isabelle! Isabelle!

-Où es-tu? - "Où es-tu?"

Isabelle!

Jeste li vidjeli Isabelle? Ne mogu je nigdje pronaći.

Poslao sam je.

Što?

Ne vjerujem toj djevojci.

Noću izlazi u susret tko zna s kim.

- Na kraju će donijeti bolest ovamo. - Gdje si je poslao?

Ne znam. Siguran sam da ima gdje odsjesti.

Usred smo epidemije, a vi ste je izbacili na ulicu?

-Ne mogu ti vjerovati.

Zar se ne možeš brinuti za dvije kćeri bez slugu?

Dobra si u zatrudnjenju, ali nisi sposobna biti majka.

Natjeraj je da šuti. Od te bebe me boli glava, čuješ li me?

Djevojke, idemo u šetnju. Dušo, dođi.

Gdje ideš? Zar nisi čuo što je Vincenzo rekao?

Ne bismo smjeli izlaziti iz kuće.

-Da. Idemo na plažu ispred. - Zar nisam bio jasan?

Već sam rekao ne. Ovo je moja kuća i ja postavljam pravila.

To je i moja kuća, Giuseppina.

Oh, ne, draga moja.

Vi ste ovdje samo gost.

I sve dok ti i moj sin niste u braku, vi ste nitko.

Ako ti to smeta, samo me pošalji.

- Dakle, Vincenzo,

G. Morrison smatra da ovaj

brod ima izvrsnu nosivost.

A dobra nosivost nije jedina stvar.

Ima 150 konjskih snaga

i maksimalnom brzinom od 14 milja na sat.

To je sjajan parobrod. Vrlo moderno.

A koliko košta ovaj veliki parobrod?

Petnaest tisuća funti.

To je gotovo 30.000 onze.

Čemu još treba dodati, uh, trošak za rezervne dijelove.

Jer u Palermu ih ne možete pronaći.

-Koji je novi broj? -Trideset tri tisuće onzea.

Onda biste također trebali uzeti u obzir englesku posadu

koji će se pobrinuti za prijevoz do Palerma.

Zatim tu je namještaj, kreveti, stolovi, srebrnina,

-posteljina i tako dalje i tako dalje. - Dakle, koliko je ukupno?

Četrdeset tisuća onzea, otprilike.

James, hoćeš li nam dati minutu?

Naravno. Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas, g. Florio.

Dobro,

je li ova surova stvarnost dovoljna da obeshrabri Vincenza Florija?

Nitko ne posluje.

Blagajne su nam prazne.

Koliko ih ide na tečaj?

Oko 20.

Jedva možemo pokriti pola troškova.

Pa, uvijek se možete obratiti bankama, zar ne? Ne?

Don Vincenzo!

Kakva čast. Čemu dugujemo vaš posjet?

Moram razgovarati s direktorom kredita.

-Zar nisi čuo? -Čuo što?

Nedavno je umro. Kolera. Počivaj u miru

- Nisam znao, to je strašno. – Prava tragedija.

Ali ne trebaš brinuti. Vidjeti? Posao se odvija kao i obično.

Prati me.

Novi će direktor rado pomoći.

gospodine...

Don Vincenzo Florio bi vas želio upoznati.

Uvedite ga unutra.

Molimte uđi.

Ako me možete ispričati.

Gospodine, zadovoljstvo mi je upoznati vas.

Molim te sjedni.

U redu, što trebaš?

Htio bih s tobom razgovarati o projektu. Pokušavam započeti.

Za što vam treba novac, pretpostavljam.

Točno.

Smiješno, zar ne?

Ne tako davno, cijeli grad bi dolazio kod

vas po novac, ali lihvarstvo nema kamate.

A sad, pogledaj se. Kako su se stvari okrenule.

Ne vidim kamo ideš s ovim.

Nisam se predstavio. Ettore Nasca di Montemaggiore.

Možda ćete se bolje sjećati mog oca, baruna Mercurija.

Iznudio si biljku tune od njega za nekoliko onze

-kada je bio u nevolji.

Razumijem. Onda bolje da idem.

Oh, i Florio! Ne gubite vrijeme kucajući na druga vrata.

Obavijestit ću svakoga tko vam posuđuje novac

da će ovdje biti tretiran kao žrtva kolere.

- Prva poruka je... - Do.

Hajde, igraj se sa mnom.

Jesu li djeca dobro jela?

Napravit ću nešto za minutu.

Amore, prošla su tri tjedna otkako je tvoj otac otišao, ha?

I rekao je da će nas posjetiti.

Mora da je zauzet poslom.

- Da naravno.

Nastaviti igrati.

Donna Giuseppina,

hoćeš li ratovati sa mnom do vjenčanja?

Reci mi nešto, misliš li da će se to uopće dogoditi?

Mislite li da netko tako bogat i moćan poput Vincenza nije

mogao uvjeriti biskupa da vas dvoje vjenča u tajnosti?

Pitam se je li to uopće istina. Mislite li da su razgovarali ili je

to bila samo priča koju je Vincenzo izmislio da kupi malo vremena?

Usred smo epidemije, ako niste primijetili.

Ti si taj koji ne primjećuje stvari.

Vincenzo je samo tebe iskoristio. Bilo mu je zabavno s tobom.

Ali sada je shvatio da mu niste od koristi.

Idemo.

-Vodi me kući, Pasquale. - Idemo.

Red je danas stigao do trga.

Za dva dana nećemo imati ništa.

Neka nam je Bog na pomoći.

Isporučite ova pisma.

Nadajmo se da će shvatiti činjenicu da ili učinimo nešto ili ćemo umrijeti.

Želiš li svoju igračku? Tvoj mali konj?

Izvoli.

Svega nam je ponestalo. Kunem se! Sve!

Ne primamo nikakve pošiljke. Nema više zaliha!

Molim vas, trebam lijek za svoju ženu!

-Ona ima strašne bolove! - Nema više lijekova!

Čak ni staklenku valerijane? To je za moju kćer!

Nemamo više ništa, ne znam što bih vam drugo rekao!

Lažeš! Ne vjerujem ti!

Sve začine čuvate za sebe i svog prijatelja!

Prestani! Prestani! Prestanite s tim smjesta!

Pusti! Zaustavite ovo ludilo! Ne diraj Salvatorea!

- Što radiš? - Srami se!

Prestani!

Don Florio, za ljubav Božju, pomozi nam. Znam da hoćeš!

Signora, zar niste čuli Salvatorea?

Nemamo ništa na stanju. Znam vas sve, vjerujte mi.

-Samo lažeš! -Zašto bih, zaboga, lagao, ha?

Ovdje negdje gomilate začine.

Sada se makni s puta prije nego što te natjeramo!

-Pusti me!

Mislite da lažemo? Hoćeš nas ubiti? Pa, učini to. Ubijte nas!

Što da radimo, ha? Što bismo trebali učiniti?

Učiniti čudo? Mi smo ovdje. Što sad?

- Što možemo učiniti, ha? - Pomozite nam, don Florio.

- U potrebi smo. -Što mogu učiniti?

Iz luke Palermo ne isplovljavaju brodovi,

-ni unutra ni van. - Očajni smo.

Znam da štedite začine!

-Čuvaš začine za svoje prijatelje! -Kakvi prijatelji, ha?

-Moramo pomoći našim obiteljima! -Pusti me! Koji prijatelji?

ja vam govorim. Ostali smo samo mi u Palermu.

Koji prijatelji? Sada, molim vas, samo se odmaknite.

Jer ako se razbolimo,

umrijet ćemo kao psi, kao i svi drugi.

Vincenzo Florio, ti si najveći trgovac u Palermu!

-Nema smisla. - Ne vjerujete mi, signora?

Želite doći vidjeti sami?

-Dođi. -Da idemo.

-Vi ste Vincenzo Florio, zar ne?

Da, signore.

Ja sam general Francesco Saverio Del Carretto.

Zašto si ih ubio? Nije bilo potrebe.

Neredima se treba pozabaviti kao s korovom i treba ih iskorijeniti prije nego što porastu.

Ovi pobunjenici bi nastavili dalje i uništili sve.

-Don Florio.

Vice, jesi li dobro?

Ne.

Stvari će se pogoršati, Peppe.

Građani će postati još očajniji, a vojnici još nemilosrdniji.

Palermo treba više obroka. Čak su nam i skladišta prazna.

- Ne mogu više plaćati plaće.

Ako se ništa ne promijeni, izgubit ćemo sve.

Još nešto ti moram reći.

Oh, ne, ne, Peppe, mislim da više ne mogu podnijeti loše vijesti.

Netko je vidio Donnu Giuliju ovdje u Palermu.

- Što radite ovdje? -Šta radim ovdje?

Što radite ovdje?

Giulia! Zašto ste došli u grad? Gdje su djevojke?

Ako si ovdje da nas vratiš tamo,

Reći ću ti da znaš, ne mičemo se odavde.

Završio sam život s tvojom majkom.

Kunem se Bogom, podijelit ću kuću na dvoje nakon što se vjenčamo,

tako nas ona više neće maltretirati.

Pod pretpostavkom da se vjenčamo.

Zašto bi to rekao?

Nikad me nisi došao vidjeti.

Znaš li što ja mislim? Mislim da ti je drago zbog svega ovoga.

Mislim da si se predomislio, ali previše si uplašen da mi kažeš.

Stavila ti je tu misao u glavu, zar ne? Reci mi istinu.

Naravno da se želim udati za tebe.

Sutra ćete ti i djevojke doći u Palazzo Florio.

Doći ćeš živjeti sa mnom.

-Peppe. -Vice.

Pa, je li se netko javio?

Ne, Vice.

Naravno, ne bi se mučili

odgovoriti nekome poput mene.

Vjerujem da bi uvjeravanje jednog od njih trebalo biti dovoljno, ostali će slijediti.

I jednog ćemo uvjeriti.

barun.

Florio, što radiš ovdje?

- Usred smo epidemije. -Tražio sam te.

Možete izbjeći koleru, ali ne i Vincenza Florija.

-Dakle, što mogu učiniti za tebe? -Poslao sam ti pismo.

Onda sam to sigurno propustio, ali znaš,

imam dosta toga za vidjeti u ovo doba.

Hoćeš li mi dati minutu, molim te?

U redu.

Hvala vam.

- Držimo distancu. -Barune, rođeni ste kao trgovac, kao i ja.

I kao ja, zaradio si novac posuđujući novac.

Ljudi nas nazivaju parazitima i krvopijama.

Zovu me tako u lice.

I tako te zovu iza leđa,

samo zato što imaš grb na vratima.

- Tvoja minuta je istekla. -Imaš tri brigantine.

Razumijete se i u posao i u plovidbu.

Vjerujem da biste bili savršeni za operaciju koju sam planirao.

Koja operacija?

Daj mi još malo svog vremena i saznat ćeš.

Htio bih da večerate kod mene.

Razmislit ću o tome ako mi to raspored dopusti.

Vi nemate djece, barune,

a ja nisam imala sreće imati dječaka.

Za koga to radimo ako ne možemo nikome prepustiti?

Činimo to za Siciliju, za našu zemlju. Dođi na večeru.

Flota?

- To nam treba?

Bilo bi divno.

Floriosi ponovo na moru...

- Hm. -...kao u stara vremena.

Kad bi samo ti glupani to mogli shvatiti.

O kome pričaš?

-Prokleti prinčevi. Jebeni baroni.

- Poslao sam 20 pisama. - Hm.

-I nitko se nije javio? -Ne još. Ne.

- Ali otišao sam vidjeti baruna Bordonara. -I?

Vjerujem da sam učinio pravu stvar.

Ovdje nije važno radite li pravu ili pogrešnu stvar.

Ljudi na Siciliji ne podnose one koji nešto rade.

-Ili možda samo kad to učiniš. - Hm.

Kraj epidemije kolere

Giulia!

– odgovorio je barun. -Nije on jedini.

-Morao sam uvjeriti samo jednog. -A ostali su ga slijedili kao ovce.

-To je točno.

-Sada bi nam stvarno dobro došla tvoja pomoć. - Moja pomoć?

Moramo ih uvjeriti da ulože vlastiti novac...

- Hm. -…kako bismo mogli podići ovu flotu.

Ima li bolje prilike za organiziranje večere?

Domaćin večere sa svim plemićima Palerma?

Da, možemo mi to.

-Nema potrebe za brigom.

Ovo je za budućnost naše obitelji Florio.

Ovi idu u kuhinju.

Požurite s tim cvijećem!

-Zašto je umak još uvijek ovdje? - Odmah ću ga pripremiti.

Luisa, makni jedno mjesto sa stola.

- Ja ostajem u svojoj sobi. -Zašto? Ne osjećaš se dobro?

- Nije kolera. Nemojte se nadati. - Ne bi to trebao reći.

Žao mi je što nam se nećete pridružiti.

On treba samo tebe. Oduvijek ste željeli biti dama.

Sada je vaša prilika da pokažete da ste jedno.

Znaš koliko je ovo važno Vincenzu.

Večeras je puno toga na kocki.

Možete li poželjeti dobrodošlicu našim gostima? Onda možete slobodno otići.

- Oh, imam tvoje dopuštenje. -Ugošćujemo svakog plemića u Palermu.

-Žrtvuj se za svog sina. -Moj sin se nikada nije žrtvovao zbog mene.

Donesi mi malo pileće juhe.

Hoćeš li to nositi?

Da, ovo. Ovo je ono što ja nosim. Ovo je bio Vincenzov prijedlog.

Čini se kao da ste obučeni za bal, a ne da ugostite goste na večeri.

I previše otkriva!

Ben.

Princ. Barune, mogu li vas upoznati s Donnom Giulijom?

-Florio, tvoj dom je doista prekrasan. - Hvala vam.

Dobrodošli.

-Prinče, uđi. -Dobra večer, Florio. Očarajte, madame.

Donna Laura.

- Malo previše, zar ne? - Previše pretjerano.

Postoji neka vrsta pretenciozne elegancije, ne mislite li?

Što je veći napor, to se više udaljavate od njega.

Zbog epidemije sam tjednima bila zatvorena u kući.

Bilo mi je tako dosadno.

Večerao bih u kući sluge

- Pa, što misliš gdje smo?

Dobrodošli.

Ben!

- Samo se opustite. -Ne mogu.

Čini se kao da izumiremo.

Nije ostalo mnogo drugih naše vrste.

Ne razumijem, Donna Stefania.

- Koje vrste? - Zakonite žene.

Sada imamo uspješnu zbirku drugih vrsta odnosa.

-Draga princezo, naše društvo

oduvijek je bio upoznat s odnosima svake vrste.

Tko od naših muževa nikad nije imao ljubavnicu?

-Hmm?

Na primjer, vi, barune Bordonaro.

Ako se ne varam…

-Šalim se. Samo se šalim.

Pa, da, naravno. Zabranjene afere oduvijek su bile stvarnost.

To je istina, ali vidite, prije su oni bili puno veći prerogativ.

Nikad nisam mislio da će ovaj običaj postati tako uobičajen kao što se čini.

Pa, pogledajmo to s vedrije strane. Sad kad obični

ljudi to rade, imati ljubavnicu više neće biti u modi.

Zašto uopće prezireš obične ljude, princezo?

— Strašni buržuj.

Tako nas zovu, prijatelju.

Pa, ja ne znam. Samo sam mislio na to kako

su ljudi poput tebe usvojili običaje plemstva,

čak i kad je gostoprimstvo u pitanju.

Vaš, uh, muž je primjer čovjeka

koji je dosegao vrh društva, svakako.

Pa, ne mislim da je pošteno promatrati društvo

-kao strmu planinu na koju bismo se trebali popeti. - Ipak jest, zar ne?

Zasigurno ima puno onih koji jako žele doći do vrha.

A ima i onih koji su zauzeti sprječavanjem drugih u tome.

Pa, ako planiramo doseći razinu elegancije vašeg, uh...

društvenih događanja, pred nama je još dug uspon.

Nije da sam ikada bio pozvan na jedan, naravno,

ali mogu samo zamisliti koliko neki skupovi mogu biti luksuzni.

Zapravo, mislim da sam prilično

pridonio tom luksuzu, zar ne, prinče?

Što on znači?

Oh, nije to ništa.

Samo sam mu se jednom obratio za mali zajam.

Hmm. Mali.

Možda je to bila mala svota s obzirom na financije plemstva,

ali je za nas siromašne građane bila prilično velika.

Oh, nije li to lijepo? Zašto tek sada čujem za ovo?

Je li to stvarno bilo potrebno?

Takav je svijet, princezo.

Nemojte se uzrujavati zbog toga.

Vi uzimate neke stvari od nas, a mi uzimamo neke vaše običaje.

Ali dosta je čavrljanja.

Večeras želim s tobom podijeliti nešto važno.

Adelina, molim te.

Sigurna sam da ono što ćete kušati

još nikada nije bilo na vašim stolovima.

Ali nakon ove večeri, nećeš moći bez njega.

-Jamčim. -Mon Dieu, nije čak ni u tanjuru.

-Ovo je zabavno.

-Hvala vam.

U ulju? Tuna u ulju?

Ova tuna je ulovljena prije više od godinu dana.

- Molim te, probaj.

- Ovako ne postoji na tržištu. - Nikad prije nije posluženo

Pretpostavljam da bi se moglo reći da ste moji pokusni kunići večeras, zar ne?

Probajte i recite mi što mislite.

Mm!

Ben. Prekrasno je.

-Kako je? -Délicieux.

- To je buonissimo.

Ima okus svježe tunjevine. Incroyable.

Bilo bi mi veliko zadovoljstvo

poslati cijeli sanduk svakome od vas.

Molimte uđi.

Naći ćete kavu, likere i cigare za svoj užitak.

Ako me možete ispričati.

Molim te sjedni.

U redu. Čekat ćemo u salonu. Slijedite me molim.

Hvala, draga moja, ali imam užasnu glavobolju,

pa idem kući. Laku noć.

Hvala vam.

I ja se osjećam prilično umorno.

Kasnije ću poslati kočijaša po mog muža.

Tako lijepa večer. Laku noć.

Laku noć.

- Ideš li s nama? - Ne, barunice. Ja ostajem.

Noć je još mlada za mene.

Laku noć.

Hajde, idemo na piće.

Hvala vam.

Ne dopustite da vas njihova arogancija dohvati.

- Bili ste zaista divni.

Osim što me tjera da pijem samog. To je bilo vrlo nepristojno.

-Jesi li siguran da mi se ne želiš pridružiti? -Jednostavno nisam raspoložen.

Bio si apsolutno prekrasan. Sve je bilo savršeno.

Da, bilo je savršeno dok su pravile društvo svojim muževima.

Ali kada su zamoljeni da mi se sami pridruže...

…Ne daj Bože, nađu me gore od kolere.

Ne govori to.

Mogu zamisliti zadovoljan izraz lica Donne Giuseppine.

– Nisi dovoljan mom sinu.

-"Kako se sad osjećaš?"

Bila si besprijekorna domaćica, draga moja. Što drugo ženi preostaje?

Sada je red na Vincenza, a kladim se da i on daje sve od sebe.

-Hvala vam što ste ostali ovdje sa mnom. - Nisam te htio ostaviti samog.

I htio sam svima pokazati na čijoj sam strani.

Ali trebao bih ići sada. Iako sam se hvalio i održao lekciju previše branci volte,

Bojim se da nemam energije koju sam imao u svojim dvadesetima.

Čuvaj se, draga moja.

Laku noć.

Koliko traje put od Palerma do Napulja?

Oko osam dana.

-Koji su troškovi? -Deset onze.

Deset onze, točno.

Flota sicilijanskih parnih brodova omogućila bi

nam da to isto putovanje napravimo za 16 sati.

-Šesnaest? -Točno.

A trošak bi također bio manji.

Od 10 onze do 50 tari.

Sicilija ima svoje more,

tako da bi cijela Sicilija trebala moći ploviti njome bez ovisnosti o bilo kome drugom.

Našao sam već 40 partnera, u Palermu,

uključujući trgovce i poduzetnike.

Trgovci, ha?

Zašto bismo imali bilo kakve veze s trgovcima?

Ono što vam nudim je sjajna prilika…

donijeti napredak Siciliji.

Napredak bi mogao pronaći lijek za to...

...imali smo prokletu epidemiju kolere, zar ne?

To je točno. Mogu li dobiti još ovog vina Marsala?

I ja ako hoćeš.

Idi po još.

Ako nas je kolera nečemu naučila, to je da si mi

Sicilijanci ne možemo priuštiti da ovisimo o Napulju.

I ne možemo ovisiti o hirovima Engleza i Francuza.

Kad sam krenuo s ocem i stricem, ovdje nije bilo ničega.

Svaka ideja djelovala je kao luda.

Sjećam se kakva je Sicilija bila prije 30 godina.

Gledao sam kako se transformira, zahvaljujući snovima ovog gospodina.

I naučio sam da se uvijek

mora vjerovati u ideje Floriovih.

Pogotovo u trenucima kada se čine krajnje ludi.

Rečeno mi je da si ostao bez vina Marsala,

-pa sam mislio da ti ga poslužim. -Giulia.

Oprosti mi, Ben. Nisam mislio prekidati.

Ovo vino Marsala, na primjer.

Kada je Vincenzo htio izazvati Engleze,

Mislio sam da će propasti.

Ali umjesto toga, njegov je bolji od našeg.

A sam Bog zna koliko boli to priznati.

Sad, uz dužno poštovanje, ako se čak i kralj

boji isprovocirati Engleze i Francuze...

…zašto ne bismo i mi?

Točno. Je li mudro ustati protiv triju monarhija?

I Bourboni, Sicilija je protiv njih, vjerujem.

Mislim da sam sada jedan od vas,

i znam što ljudi na Siciliji misle o Bourbonima.

Čak misle da su Bourboni poslali koleru da nas iskorijene.

-Giulia. - Očito, ne mislim da je to istina.

Ali zapravo nas je izolacija i ostavljanje bez lijekova ubilo mnoge od nas.

Uskoro će narod ustati protiv njih, jednom zauvijek.

U tom trenutku, s nestankom Bourbonaca, Englezi i Francuzi

će opustošiti našu zemlju. Baš kao što su uvijek činili.

Vi, vi ste sve najplemenitije obitelji ovog čudesnog otoka.

Vi ste bili ti koji su stvorili ovu zemlju.

Odbijam vjerovati da ste spremni postati podanici bilo kome.

Oprostite što govorim, ali samo ponavljam

ono što mi je Vincenzo jednom rekao.

Što ja znam?

Ja sam samo žena.

Ako me možete ispričati.

Florio, ovaj parobrod.

Koliko bi vremena uopće trebalo da se izgradi?

I koliko bi to koštalo?

-Kako je prošlo? - Pa, vrlo dobro.

Bio si fantastičan. Oženit ću te.

- Udat ću se za tebe odmah.

Sjajno.

Barem će ovo dijete nositi ime "Florio."

– Opet si trudna?

Podne je, Raffaele.

-Vice. -Pa, što radiš?

Izađi van. Neka se dama još neko vrijeme odmori.

Vice, moraš razumjeti. Ovdje postaje usamljeno.

i treba mi malo društva s vremena na vrijeme.

Ben Ingham kaže da je naše vino marsala daleko bolje od engleskog.

Naravno. Naš je najbolji dostupan na tržištu.

Pa zašto ne prodajemo više?

Jer si mi rekao da se trebam usredotočiti na kvalitetu, zar ne?

Ti sanduci ostavljeni vani na suncu, koliko su dugo tamo?

-Ne. Ne brini, pomaknut ću ih. - Zaboravi, Raffaele.

Odbacite tu seriju.

Sad nije dobar ni za preljev za salatu.

Ah, nije velika stvar. Tamo su tek nekoliko sati.

Je li ovo vaša ideja kvalitete?

Hej, ulažem svoje srce i dušu u ovo.

Ne čini se tako, Raffaele. Uopće ne izgleda tako.

Farmeri su rekli da se rijetko pojavljujete, uvijek delegirate.

Stavio sam te ovdje jer sam mislio da ćeš misliti kao ja.

Učinio si me svojim partnerom. Ne tvoj rob.

Upozorio sam te, Raffaele. Vrlo sam pedantan.

Vjerovati tebi bila je greška.

-Pa što sad? Otpušten sam?

-Što onda? - Kupit ću vaše dionice.

Tako ćete biti bogati i moći ćete raditi što god želite.

Znaš što?

Nema problema. Ići ćemo svojim putem.

Savršen.

Vice, moj bi otac uvijek govorio...

"Floriosima je stalo samo do novca."

Ali to nije točno.

Za tebe se ne radi samo o novcu, Vice. Stvarno nije.

Opsjednut si ovime.

Opsjednut si time da sve zajebeš.

Tebi nikad dosta, zar ne?

Nezasitni ste.

Kako možeš tako živjeti?

Čuvaj se, Raffaele.

Kasnimo pola sata. Ne želim ih ostaviti da čekaju.

Ništa se ne može usporediti s tim koliko ste čekali.

-Je li moja obitelj ovdje? -Ne žao mi je.

Mislim, je li barem mladoženja ovdje?

-Pa, nekako sam to pretpostavio.

Nikad ništa ne pretpostavljaj s Vincenzom Floriom.

Dušo, makni taj izraz s lica.

Bit će fascinantno pričati svojim unucima o

vremenu kada ste se vjenčali u tajnosti, zar ne?

Idemo unutra.

Hoćemo li ući?

-Hvala što ste hodali sa mnom. -Donna Giulia, čast mi je.

Dječak je.

Dječak?

Zdravo.

Možete ga držati ako želite.

-Ne znam kako ga držati. -Samo mu drži glavu gore.

Ne!

-Ne. -Uredu je.

Ne plači, dječače moj, u redu je.

Ne, nemoj plakati, dječače moj. Nemojte plakati. Mi smo ovdje.

Mama, dječak je!

- Dječak je.

Napokon ste ovoj obitelji dali nasljednika.

-Ne. Ne.

Trebamo li ga zvati Paolo, po tvom ocu?

Ne.

Ignazio.

On me je odgojio, moj ujak. Nazovimo ga Ignazio, mama.

-Da? -Ignazio. Da.

Kraj 5. epizode