Original subtitles

The Favourite Game (2003) English.srt http://www.imdb.com/title/tt0299868

[Leo]: Na novom sam mjestu. Tamo je zapravo neka vrsta apsolutne čistoće,

bez ožiljaka ili tragova, gdje se život počinje odvijati.

Ako takvo mjesto postoji, za mene To je park mog djetinjstva.

U parku u podne, vidio sam je i zapisao ovo:

"Ostala mi je u mislima,

boja njezine kože bila je zapanjujuća, bradavice boje golih usana.

Bila je napravljena od mesa i trepavice."

U redu, daj mi cigaretu. Oh...

U REDU

Znaš da ako itko trebao je proći tamo,

vidjeli bi golu ženu kako milovao ju je goli muškarac.

Onda bi im svima trebao dalekozor. Da?

Da.

Bi li se uzbudili? Zašto ne? Znam da jesam.

Bog...

Nisam te mogao ni hipnotizirati sinoć.

Usne su me previše boljele od ljubljenja.

Ah... I moj također.

Znaš, čak i s prozorom Otvoreno, ova soba smrdi na krevet!

To je zato što nemamo bio vani 5 dana.

Je li prošlo toliko vremena? Najmanje.

Je li ti hladno? Ne ovako.

Jesi li gladan/gladna? Ne za još jednu inćun!

Inćuni su sve što imamo. Nismo trebali kupiti

tako skupe stvari. Ne prilično se slaže s namještajem.

Mogao bih ostati kao ovo zauvijek.

[Leo]: Upotrijebila je riječ "zauvijek", ali Nisam htio ništa osim ovdje i sada,

bez ikakvih jamstava osim vlastitih živopisan intenzitet.

Hej...

Nemoj se zbog mene ljutiti, u redu?

Poljubac? Da.

[Leo]: Za nju, poljubac na rame je bilo utjeha.

Za mene, poljubac na golom tijelu moglo je biti samo pitanje.

Od zauvijek do ovdje i sada.

Koristio bih starca da je vratim.

Što on radi? Igra se s mačkom.

Oh! Hej!

Hej ti!

Hej! Ah...

Ah... inćuni.

Možda se nismo trebali bojati tako ga otjeraj.

Taj tip je vjerojatno umirao od gladi.

Ah, Leo, on je išao pojesti tu stvar?

To je odvratno.

Sve je relativno.

Znaš, nismo imali puno spavati u posljednjih nekoliko dana.

Zašto ne pokušaš nabaviti neke?

U redu, samo mi daj poljubac.

Ići na spavanje.

U redu, imam jedan za tebe.

Zašto su smeđe vrećice pune bijeli kruh tako ružan?

Drago mi je da si pitao, Krantz.

To je vrsta krhkosti za ljudsko tijelo.

Ako bi ovisnik hodao okolo s šprica mu je visila iz usta,

osjetio bi isto gađenje.

To je kao vidljivo crijevo.

Dobar Breavman, pomislio sam znao/la bi odgovor.

O, moj Bože!

Tamara!

Sjećaš li je se? Išla je s nama u školu.

To je Tamara? O da!

Vidiš, ne prepoznaješ je jer je tada bila stvarno debela.

Znaš, kad bih bio s njom u školi upravo sada bih je hipnotizirao?

Oh, nemoj mi reći da si izgubio/la svoje magične moći!

Znaš zašto je želim?

Ne mogu zamisliti. Hej...

U krivu si, Krantz. To je zato što Živi jednu ulicu dalje od mene.

Čekaj malo, pomislio sam rekao si da je ne poznaješ?

Ja ne, ali ona je moja...

na isti način kao što je ovaj park moj, a ova klupa je moja.

Vrlo brzo, bit ću u sobi s njom, ja i ona sama,

okružen sobom.

Hm... Sretno prijatelju.

Ne mogu te pratiti moja ljubavi

Ne možeš me pratiti

Ja sam udaljenost koju postavljaš između Svi trenuci u kojima ćemo biti

Znaš tko sam ja Gledao/la si u sunce

Pa ja sam taj koji voli Promjena od ničega do jednog

Ponekad te trebam golu

Ponekad te trebam divlje

Trebam te da nosiš moja djeca u i

Trebam te da ubiješ dijete

Znaš tko sam ja

Gledao/la si u sunce

Pa ja sam taj koji voli Promjena od ničega do jednog

[Leo]: Kad se osvrnem na svoje djetinjstvo, Pokušavam se sjetiti tajni.

Kakav je bio osjećaj znati stvari Nisam imao/imala riječi?

I najveća enigma... djevojke koje odrasle su i postale žene koje sam volio,

kako smo bili tako povezani, suučesništvo užitka,

i sada sve raste u riječi?

Što radiš?

Hej, Leo! Što?

Što dovraga radiš? Iskopi.

Autobiografska arheologija, moj prijatelj,

nit kroz labirint života kako bih se mogao vratiti svojim koracima.

Da, kao da znaš kamo ideš.

New York.

Ideš u New York? Ne, idemo u New York.

Ha, ha, ha! Što si, napušen/a?

Dovoljno se gubim s tobom ovdje u Montrealu, puno vam hvala,

ali samo naprijed. Samo naprijed vaše putovanje samospoznaje.

[Djeca pjevaju u pozadini, svira.]

Što je tako zanimljivo?

On me podsjeća o meni kao djetetu, Krantz.

To je znak za samospoznaju.

Ne, poznajem ga. On je u maminoj sobi. ljetni kamp. On je posebno dijete.

Stvarno? Da.

Volite li cvijeće, gospodine? Volim cvijeće!

Ja sam Leo.

Ja sam Martin i sviđa mi se brojati latice.

O, da? Ha, ha, ha...

Martine, odmah kući! Bok!

Krantz, kako si? Dobro.

Uživate li u suncu? To jesam.

Pozdrav tvojoj majci i reci joj Zvat ću u vezi kampa.

U REDU Daj! Uh...

Zbogom! Zbogom!

Zbogom, Martine!

Dakle, pretpostavljam da je to to? Odlaziš za New York?

Nije zauvijek. Da, pa, želiš da to završi.

Nikad to nisam rekao/rekla.

Što ako bih tada otišao u New York, s tobom?

Slušaj, moram ovo učiniti do sebe, kako bih mogao biti slobodan od stvari.

Pa, onda mogu ići u New York sam

osjećati se slobodnim od stvari baš kao i ti.

Nisi me mogao zaustaviti od toga, možeš li?

U redu, igrajmo igru. U REDU

Slučajno se srećemo u New Yorku, onda je to sudbina; ako ne uspijemo, onda...

Bože! Takvo putovanje bi mi moglo dati dovoljno vremena da te stvarno mrzim.

Leo gad. Da.

Hm...

I volim te.

[Leo]: I grad me je vukao natrag, kao i uvijek, u moju prošlost.

[Telefon]: Halo? Krantz, mislim da sam upravo vidio Lisu!

Prestani vikati! Gdje si? Oh, idem u Atwater,

ali radi se o Lisi, Mislim da vidim Lisu!

Lisa? Da.

Upravo je gledam. Kako ona izgleda?

Krantz, plavokosa otvorenog lica bez obiteljskih linija,

tako da biste mogli napraviti bilo što želiš od toga.

Pa, idi po nju! To je ono što radim.

Lisa!

Gospodine Breavman, vau! Što radiš ovdje?

Ah, pa se vraćam natrag s mojim mužem.

A što je s tobom?

Još sam ovdje ali idem u New York.

Pa što radiš? Učiš? Ne. Samo tražim.

Hej, želiš li ići na piće?

Oh, ne mogu. Donosim neke stvari za mog ujaka

a onda se sastajem s Carlom i... oh, već kasnim pola sata.

Što kažeš na sutra?

Ah, Bože Leo, Volio bih, ali...

Sutra se vraćam u Vancouver, ali sigurno ćemo se uskoro opet vidjeti.

Da, neizbježno.

[Leo]: I žena Lisa je vodila vrati me Lisi, djetetu.

Poštovana gospođo Kaplan,

Moram vas obavijestiti da je vaša bolest veći je nego što se na prvi pogled mislilo.

Nemamo drugog izbora nego učiniti operacija.

Jesi li siguran/sigurna da ne možeš ništa učiniti što drugo? Ne volim operacije.

Kirurg Breavman, jedan od najboljih u našoj zemlji,

nastupat će operacija.

Dr. Breavman, hoće li boljeti? Ne morate brinuti, gospođo Kaplan.

Zaspati ćeš. Bit će kao san.

Nećeš ništa osjetiti.

Kirurg će vam sada dati injekcija.

Samo na dnu. Molim te, okreni se i skini.

Pravilo je bilo samo na dnu.

To je bilo prošli put! Ugh!

Što je problem s njim?

U redu, oblačim se.

Savršena je, zar ne?

Što je tako savršeno kod nje? Sve! Zar nisi vidio/vidjela?

[Leo]: A sada smo igrali kraj igre.

Pobjednici i gubitnici leže njihove ruke posljednji put.

Tamara, osposobljavam te postavljati prava pitanja.

Što pišeš?

To je za tebe.

Pa, ovdje sam, Leo. Možeš mi to pročitati.

Dakle, moje tijelo ne ostavlja ožiljke na tebe, niti će ikada.

To je pjesma.

O, je li? Da.

Više izgleda kao poljubac meni.

Kamo ideš?

Idem van za malo zraka.

Znaš Leo, za tako žilavog pastuha okrećeš se i trčiš prilično lako.

To sam ti napisala, Tamara. To je...

Tako se ja osjećam, a i ti si ne zanima me?

To su samo riječi, Leo; one su ne osjećaji. Ovo nije stvarno, to je...

Ja sam stvaran/stvarna. Volim te, i to je stvarno.

Samo živiš unutra tvoja glava.

Ne možeš... Ne možeš se pretvarati da ovo se nije dogodilo među nama.

Mara, nikad nisam namjeravala biti onaj koji će te povrijediti.

Hvala ti. To je stvarno slatko. od tebe, Leo. Puno ti hvala.

Samo izađi. Idi.

Bože, što čekaš?

Ova soba je dovoljno odvratna bez tebe u njemu.

[Leo]: Bila je nešto posebno udaljen.

Nema nikakve veze sa mnom.

Neka djevojka u dalekoj tragediji.

Dakle, slika Tamare bila je preplavljena enigmom mog djetinjstva,

i opet misterij veze sa ženama koje sam zagrlio.

Dok magla odlazi bez ožiljka

Na tamnozelenom brdu

Dakle, moje tijelo ne ostavlja ožiljke

Na tebe i nikad neće

Kroz prozore u mraku

Djeca dolaze

Djeca idu

Kao strijele bez ciljeva

Kao okovi od snijega

Prava ljubav ne ostavlja tragove

Ako smo ti i ja jedno

Izgubljeno je u našim zagrljajima

Kao zvijezde naspram sunca

[Leo]: Bio sam u New Yorku da pronađem sebe,

ali umjesto toga sam upoznao Shell.

Kad sam je prvi put vidio,

Sve sam zamišljao kao riječi su me ispunile u tom trenutku.

...sjeti se tog sna Pričao sam ti o

kad smo bili u restoranu neki dan?

Da, mislim. Pa, kad bih bio ti, ja bih--

Oprostite. Da?

Samo sam htio reći da mislim Prekrasna si.

[Leo]: Obećanje, zavjera želja u svim svojim inkarnacijama znoja,

okus i dah.

Kao padajući list može se odmoriti

Trenutak u eteru

Dakle, tvoje dlake na mojim grudima

Dakle, moja ruka na tvojoj kosi

I mnoge noći traju

Bez mjeseca

Bez zvijezde

Hoćemo li izdržati i kada jedan daleko je

Prava ljubav ne ostavlja tragove

Ako smo ti i ja jedno

Počinje u našim zagrljajima

kao zvijezde naspram sunca

[Leo]: Bio sam preplavljen, moje tijelo neko izdubljeno mjesto,

otvoreni otisak i čekam Shell...

i osjećao sam cijelo svoje biće uklopljen u ovaj trenutak,

kao da je jedan samac, intenzivan izljev želje

mogao osvijetliti sve misterije mog života.

I tu je bila,

utjelovljenje okusa, znoj i dah.

Hvala.

[Leo]: Neke žene, poput Shell,

ponovno izmišljaju svoju ljepotu u svakom trenutku,

mijenjajući čak zrak oko njih.

Pođi sa mnom.

Kako se zoveš?

Lav. Ja sam Šel.

To je prekrasno.

[Leo]: Sve svjetlo konvergira ovdje.

Pravila osvjetljenja se rastvaraju.

Shell nastanjuje svoj svijet s apsolutnom gracioznošću.

Ulice poput ovih imaju slojeve tajni.

Oduvijek je bilo samo ulica za mene,

ali je svakako uredno, pusta noću ovako.

Moram se popeti gore.

Što radiš! Moram ići! Vau!

Kamo ideš? Nešto je ovdje gore.

Prekrasna žena na pustoj ulici.

Eto ga! Sići.

Plašiš me. Dobit ćeš vrtoglavicu.

Nema šanse.

Oduvijek sam ovo htio/htjela učiniti. Onda bi trebao/trebala.

Ne mogu ovo učiniti. Zašto?

Pa, ima stvari u životu jednostavno ne možeš učiniti.

Samo to učini. Idi.

U REDU

Sve do vrha.

O, vrtoglavica! Ne! Dobro...

To je prilično dobro. Nisam ništa učinio/la.

Da, jesi. Nisam čak ni išao...

Ali ti si to učinio/la, i to je nešto.

Moram ići. Ne. Nema šanse, imamo cijelu noć.

Lutajmo gradom i gubimo se sebe do zore.

Možemo prošetati kroz selo, gledajte one koji kasnonoćno zaostaju u baru,

sve do svađe taksista na Canal St., a zatim,

završiti večer pićem mirisni čaj u Kineskoj četvrti.

Zvuči dobro, ali moram raditi.

Tako rade i Kinezi u Kineskoj četvrti.

Haha...

Stvarno bih trebao ići.

Otpratit ću te. Ali živim na uglu 27. i 5. ulice.

I to je barem... 50 blokova?

Aha.

U redu, uhvatit ćemo taksi, i odvest ću te kući.

Oženjen sam, Leo.

Ne. Ne, ne mislim da jesi.

Neću te pozvati gore. To je u redu

Susrest ćemo se jedno s drugim u sljedećih nekoliko dana.

O, ne mislim tako. Moram ići u Montreal zbog posla.

Tu je znak.

Znak? Montreal.

To je moj rodni grad, i imamo vremena.

Hvala što si to rekao/rekla.

Šetnja mi se svidjela.

Dakle, nisi došao skroz odavde New York samo da me provoza autom.

Što ima?

Pratim plan. Daj, znaš da uvijek idem dalje.

Da, izgleda kao postaješ zainteresiran/a

u staroj industrijskoj susjedstva također.

Dovraga, zašto ne? Hajde, cijeli životi provedeni su ovdje Krantz.

Zar ti to ne oduzima dah projuriti pored zgrada

koji su bili ovdje već 100 godina?

Bože blagoslovi moderno inženjerstvo! Mislim, arogancija probijanja pored

planine kojima su trebale tisućljeća istrošiti,

ili polja koja su zauzela generacije za čišćenje.

O čemu ti, dovraga, pričaš? To je bilo tada; ovo je sada.

Pretpostavimo da bismo ostatak mogli potrošiti naših života upravo onakvima kakvi smo sada,

dok se alternativno seksaju od prekrasnih žena pod tropskim nebom

ali bez zajebavanja to bi moglo donijeti?

Koje biste vi odabrali, ha? Još dvije godine brzine i glazbe,

žene su samo mentalna magla poput zalazećeg mjeseca,

ili još 50 godina otkrića i gubitka?

Zašto postavljaš pitanja koja već znaš odgovore?

Onda neka ostane kako je sada. Nitko nas ne čeka. Nitko nas ne propušta.

Neka mjesec visi nepomično u nebo, neka drveće nikad ne cvjeta,

i neka redovnici pjevaju svoja 4 ujutro molitve ostaju na koljenima zauvijek.

Leo, ja sam, uh...

Idem u Englesku na studij.

Mama mi je ponudila posao u kampu da pomognem platiti to, pa...

Pretpostavljam da to znači da nismo Hoćeš li se više igrati, ha?

Znao sam nešto ovako bi se na kraju dogodilo.

Da.

Čovječe, žao mi je.

Morali smo pokušati prestati shvaćati svako ostalo prije ili kasnije, zar ne?

Da, htio sam.

Lav...

Kad dođeš na moj teritorij, Trebao bih biti tvoj vodič.

Pa, nisi muškarac da propusti svoju priliku.

Hm, ne slučajnost. Sudbina?

Što je sudbina? Nema objašnjenja.

Ti si nešto posebno, znaš to?

Želiš li ući? na minutu?

U REDU U REDU

Dobrodošli u moj svijet. Hm, kakva slučajnost.

Ne, nije slučajnost.

Kao što rekoh, samo sudbina.

Ili možda samo fatalno... jedva me poznaješ.

Da.

Da, ali osjećam se kao da jesam.

Malo sam čudan/čudna, ali ne i lud.

Bila je tu ova žena u avionu.

Bila je sva uzbuđena o susretu s ljubavnikom,

i uopće me ne brine da je varala.

Bila je udana? Da.

Kao ti? Ne. Ne kao ja.

Ali rekao si još jednom... Ne želim sada o tome razgovarati.

[šapućući]: Imao sam osjećaj to bi se dogodilo ovako.

Nije li nevjerojatno kada Jesu li mašta i stvarnost povezane?

Rijetka stvar.

Šteta.

[Leo]: Ljepota koju je skladala kao da se pobunio i pobjegao od nje,

užareno s njezino tijelo i želja.

Znaš da ne možeš ostati. U REDU

Želim te opet vidjeti.

Moram nešto učiniti da se oslobodim.

Razumijem.

Hvala.

[Leo]: Ovaj put sam bio navučen. Morao sam je pratiti natrag u New York.

"Kad me nazoveš blizu da mi kažeš tvoje tijelo nije lijepo,

Želim da mi tijelo i ruke budu bazeni za tvoje gledanje i smijeh."

O, prekrasno je. Dobro. To sam i htio/htjela.

To je za tebe. Ne, to nije za mene.

Da, tako je, napisao sam to za tebe.

Ne. Poezija je za svakoga. Namijenjeno je čitanju.

Slatki, marljivi pjesnik...

Nikad nisam razmišljao o poeziji kao industrija.

To je samo nešto hvataš dok leti.

O, znam ljude Možemo ovo pokazati Leu!

Oni su naši prijatelji!

Pa, oni su prijatelji mog muža i mene.

Zapravo, oni su samo moji prijatelji, ne muževi.

U čemu je problem?

Rekla sam mu da želim da se od njega razvede.

Pa morao si reći njega nekad.

Ne, ne razumiješ. Nisam moram mu sve reći...

ne sve!

Rekao sam mu kako je dobro s tobom; Nisam mu to trebao reći.

Samo sam htio povrijediti njega tako loše.

Voliš li ga još uvijek?

Voliš li ga?

Mrzim ga.

Dobro. Sad si potpuno moje.

Jednog dana bi me mogao mrziti. Nikada.

Leo, ako ikada prestane raditi za bilo kojeg od njih od nas, ne smijemo lagati o tome, u redu?

Nadam se da ću imati hrabrosti prerezati vrpcu.

[Leo]: I tako smo sve ostavili iza sebe nas...gradske ulice, buka,

sve vezanosti osim nas samih.

Počeo sam shvaćati da ih je bilo 2 Školjke: jedna odvažna i sigurna u sebe;

drugi nesiguran, prestrašen.

Imala je posao grafičke dizajnerice dizajner i volio je književnost.

Nikad se nije usudila pisati bilo što sama od sebe.

Veliko, bijelo vjenčanje u 19. godini nekom intelektualnom novinaru

bio je način bijega previše zaštićeno djetinjstvo.

Novinar se gotovo nikada nije dotaknuo nju, i nakon 5 godina toga,

stvarno joj je trebao van.

Od sada nadalje, ona je bila posrednik za sve,

katalizator za moje najdublje osjećaje.

Je li moguće za sve ovo ostati zauvijek?

Mislim, ako bismo se vratili,

bismo li vidjeli i čuli sve na potpuno isti način?

Pa to ovisi na vašu perspektivu.

Ovisi o tebi, Leo.

Ne, postoje i drugi stvari također.

Ali može i ovako ostati ako to želimo, moguće je.

Moguće... Moguće. To je riječ uvijek otvoren za promjene.

Ha, ha... Što više otkrivam, što mi se više sviđaš.

Dirnut sam.

Živio/la sam u poricanju biti s nekim,

ne dijeleći ništa, ne izražavajući ništa.

Zapravo, bio sam potpuno sam, istovetnost svega.

Mislio sam da je život takav kad si ostario,

ali s tobom je život vrtuljak smrti.

Zar ne voliš tu žurbu?

I još uvijek moći imati trenutke samo potpune tišine.

Znaš da postoji riječ za ovo, ali nećemo to reći. To je naša tajna.

[Leo]: Kad je bila dijete, Shelline uši bile su probušene malim zlatnim naušnicama,

i sada ima mali ožiljak na svakom uhu.

Na desnoj sljepoočnici imam ožiljak gdje Krantz me udario lopatom.

Razlika u mišljenju oko gradnja snjegovića.

Krantz je htio koristiti Oreo kekse za oči, a ja sam bio i još uvijek jesam

protiv upotrebe stranih predmeta u ukrašavanju snjegovića.

Djeca pokazuju ožiljke poput medalja.

Ljubavnici ih koriste za tajnu otkrivenja.

Ožiljak je ono što se događa kada riječ postane tijelom.

Ožiljak je poput vrata do našeg prošlosti, trag koji pita:

Što se ovdje dogodilo?

Što je ovo otisak?

I tako sam prešao još jedan prag sa Shellom,

onaj koji je vodio u moje djetinjstvo.

Što radiš? Dođi ovamo.

Pogledajmo samo sebe.

Ne trebamo vidjeti sebe; moramo osjetiti sebe.

Moja majka je imala ovu opsesiju s ogledalima kad sam bio dijete.

Zamišljala je cijelo svoje tijelo kao ožiljak prerastao neko ranije savršenstvo.

Provela bi sate tražeći bore.

Ovo nije moje lice, nije moje pravo lice.

Gdje je tvoje pravo lice, majko? Leo, pogledaj me.

Zar stvarno ovako izgledam? Gdje je? Gdje je tvoje pravo lice?

Ne znam. U Rusiji, kad sam bila djevojčica.

[Leo]: Što je moja prava majka učinila izgleda, pitao sam se.

Uvijek je bila zauzeta, moja majka.

Uvijek u letu, uvijek sam pokušavajući shvatiti tko je ona zapravo bila. Ah...

Misliš li da je tvoja majka osjećala Je li tvoj otac volio nju?

Tko zna? Moj otac je bio samo nekoga s kim se družiti,

bez da ikada stvarno susret s bilo kim.

Jesi li škakljiv/a? Ne.

Da, škakljiv/a si! Škljiv/a si! Ne! Ha, ha, ha!

[Leo]: Nije baš istina.

Naravno, moj otac je bio odsutan čak i kad je bio u blizini,

bolestan čovjek bez mjesta za odmor.

Dođi, Nelly donesite povrće.

[Leo]: Ali onda... Dođi Leo, sjedni za stol.

Leo]: ...kad sam imao 10 godina, jedan od mojih došli su rođaci iz Pittsburgha

u pripremnu školu u Montrealu i ostao s nama. Bila je moja božica.

Lijep komad bijelog mesa, bez kožice. Točno ono što je doktor propisao.

Nelly, ti služiš gospodinu Breavmanu njegov cvjetača i njegov krumpir.

Hvala. Svi uživaju u obroku.

[radio]: Koliko sreće možeš imati

Kakva sreća što smo se sreli kada se ostvarilo

To znači i za tebe, Leo.

Tebi govorim, Leo.

Tvoj otac ti govori, Leo Breavman.

Opet izgubljen u tome glupa mu glava!

Ustani!

Ha, ha, ha! Ne šalim se.

Dakle, još uvijek sanjaš da budem hipnotizer?

Ja sam hipnotizer. Mogu učiniti da se stvari dogode.

Ha, ha, ha! Imaš šareno mašta. To ću ti priznati.

Pazi, mogao bih te hipnotizirati. Prekasno je.

Da? Da.

Hej. Koliko muškaraca zna o ovi mali ožiljci?

Ne toliko koliko misliš. Ne, ne, ne govorim o

onih 2 ili 200 koji su te tamo poljubili. Govorim o tvojim fantazijama.

Koliko je jezika milovalo ti na njihove moguće načine?

Pokušavaš li ovo uništiti nekako?

Vratimo se tvojoj igri. Koja ti je bila najdraža igra?

[Leo]: I tu je bilo... pitanje.

Sve je ovo samo pokriće za dublju istinu.

Da, zato Želim sve čuti.

Pjevušiti....

[Leo]: I zato što je imala postavio mi je pitanje,

stvar koju sam trebao znati ali nije,

Ispričao sam joj drugu priču umjesto toga.

Kao da će ovo uspjeti? Pokušat ćeš me uvjeriti

Zapravo volim ići k sebi glupa privatna škola?

Kad pomislim na sve te slatke dječaci iz javne škole?

Je li to sve o čemu razmišljaš? Ne, glupane.

Zato razmislite o ovome.

Tvoji su kapci teški kao olovo.

Dišite polako i redovito.

Padaš unatrag.

Tvoje tijelo pada unatrag,

sve manji i manji.

Ništa ne čuješ ali moj glas.

Spavaš.

Spavaš li? Da.

Ne osjećaš ništa, apsolutno ništa ništa. Razumiješ li?

Da.

Vruća si. Nikad nisi bio/bila ovako vruć/a.

Tvoj džemper teži tonu.

Znojiš se kao svinja.

Jutro je. Moraš se sada probuditi. Ništa se nije dogodilo.

Ničega se nećeš sjećati.

Možda Nelly nikada nije bila zapravo hipnotiziran,

ali tog dana sam osjetio kao da sam stvarno postao muškarac.

Hej, zašto?

Čudno je, kao... te noći

Sjećam se da sam čitao/čitala o životinjama/ knjige o biljkama koje mi je dao otac.

Ušuljao sam se u sobu svojih roditelja. Spavali su u odvojenim krevetima.

Bio je mjesec, i oni su bili oboje okrenuti prema stropu,

ležeći u istom položaju,

ali znao sam da ako samo viknem jedan od njih bi se probudio.

Nije uspjelo? Ne.

Imam ideju.

[zijevanje]

Pogledajte ovo.

Bit ćeš impresioniran/a.

Hej, kakve veze ima gdje krevet je, sve dok je to krevet?

Pa dobro, onda ću se preseliti to sam.

Ah... nemoj biti smiješna, Shell.

Odlazimo odavde prvo što ujutro bude potrebno.

Da, ali vidjet ćemo drveće kad se probudimo.

Ne želim vidjeti drveće kad se probudim.

Želim vidjeti tapeta koja se ljušti,

kao i svi koji su ovdje prije spavali. Nisu trebali pomicati krevet.

Upravo tako. Uh!

Hm, dajte. Ha, ha, ha!

Hajde, tamo.

Čekaj! Moram namjestiti krevet.

Krevet je već namješten.

Promijeni stvari, ili nećemo ništa vidjeti.

Radiš li ovo namjerno? Leo, ovo je naša soba za večeras.

Daj mi 5 minuta. U redu?

Hajde!

Eto ga.

Pogledaj taj sudoper, sve te pukotine u njemu.

Mogli bismo se popeti za par katova daske i sakrijte ga pod tepih.

Aha, ako mi možeš pomoći.

Dođi.

Trebam li ugasiti svjetlo? Da.

Sada soba izgleda isto za nas oboje.

Znam da bi ti se svidjelo prljavije je,

možda čak i neke žohare u sudoperu.

Nikad ih nećeš vidjeti ako ostavite svjetla upaljena.

Ali kad je isključeno, ne možeš svejedno ih vidjeti.

Ali to je vrijeme između to se računa.

Dolaziš kući kasno noću i pališ svjetlo u kuhinji

i sudoper je rojeće crno,

ali nestaju u sekundama,

i ostavljaju porculan

bjelji nego što biste mogli zamisliti.

Znam da misliš da ne mogu možda znam što misliš,

ali ja to radim.

Želiš živjeti u svijetu u kojem svjetlo je upravo upaljeno

sve živo i intenzivno,

skačući iz crnog u sjaj

...sve je jednostavno tamo.

U redu je Leo, ali ne možeš. živjeti tako cijelo vrijeme.

Znam da me mrziš zbog promijenivši sobu

jer to znači Kompromisovao sam,

i sve nije više samo tamo,

i misliš da da si bio sam,

ne bi izgubio/la tu živopisnost.

Želiš li biti sam, Leo?

[Leo]: Kao da je Shell izdržao ogledalo da vidim

da ovo nisam bio ja, Leo, postavlja pitanja.

Bio je to Leo, dijete kojemu je trebalo znati omiljenu igru.

Moja draga Školjko, tu je netko izgubljen u meni.

Naći ću ga za tebe.

Odvest ću nas do vrha planine.

Ali skoro je mrak.

Bliže mjesečevim zrakama. Nisi gladan/gladna?

Ne. Jesi li ti? Da, umirem od gladi.

Rekao sam ti prije nekog vremena. Pa uzmi jabuku s leđa.

Ne, Leo, molim te... nema više igara.

Vozimo se već 4 sata non-stop.

Da, i imali smo Puno zabave, Shell. Hajde!

Prije nekoliko sati si bio dobro. Znam, ali sada mi treba pauza.

Pa dobro, zatvori oči i Opusti se. Vodim nas negdje.

Vratimo se sutra? Shell, hajde!

To su novi horizonti, divlja planina noću!

Da, i moramo nabaviti neke plin prije nego što se sve zatvori.

Želiš opasno uzbuđenje.

Znaš, Leo, mislim pokušavaš me promijeniti.

Sviđam ti se, ali se protiviš na moj odgoj,

i sada guraš omotnicu da vidim kako ću reagirati.

Ne. Samo želim da bude drugačije... za nas oboje.

Kao da si zarobljen u autu, sasvim sam u šumi?

To je originalno, Leo, ali stvarno to ne mijenja ništa.

Još uvijek smo isti ljudi. Ali to je drugačije iskustvo, Shell.

Ne, Leo. Bio sam tamo. Učinio sam to.

Bio sam zarobljen u šumi 36 sati s prijateljem moga oca

i uhvatili su nas u velikoj oluji,

i vodili smo ljubav usred pljuska, i bilo je divno,

i nikad nisam pričao/pričala o tome do sada.

Vidiš, opet si to napravio/la. Pobijedio/la si.

Što to znači? Imaš nešto

tajno od mene.

Što je to?

Ništa...

[tutnjava groma]

Volim te.

[Leo]: Znao sam da ako uskoro ne odem, Nikad ne bih,

i nešto bi se izgubilo zauvijek.

Jutro. Bok.

Dečko, uopće nisi spavao, Jesi li?

Ne.

Dođi ovamo.

Reci mi.

Mislim da bih trebao/la ići u Montreal na neko vrijeme.

Odlaziš? Vratit ću se.

Nazvao sam Krantza i on mi je ponudio meni ovaj posao rad s nekom djecom.

Posao s djecom? Da, ljetni kamp.

A onda natrag u New York?

Da, naravno.

Naravno.

A tko vatrom

Tko po vodi

Tko na suncu Tko u noćnim satima

Tko je podnio tešku kušnju

Tko po zajedničkom suđenju

Tko u tvom veselju veseli mjesec svibanj

Tko vrlo sporim propadanjem

I kome da kažem zove

Tko u svom usamljenom klizaljci Tko je uzimao barbiturate

Tko u ovim carstvima ljubavi Tko nečim tupim

Tko je prouzročio lavinu Tko je u prahu

Tko zbog svoje pohlepe Tko zbog svoje gladi

I tko da kažem zove

I koji hrabrim pristankom

Tko slučajno

Tko u samoći

Tko u ovom ogledalu

Tko je svojom najnovijom zapovijedi

koji je svojom rukom

Tko je u smrtnim okovima Tko je na vlasti

I kome da kažem zove

U redu ljudi, samo sam htio kako biste bili sigurni da ste bili svjesni

rasporeda koje sam unio/unesla te tvoje male knjižice.

Sada, ovo je stvarno važno, u redu, jer roditelji

imaju kopije ovih rasporeda kao i. Zato molim...

Ne mogu ovo dovoljno naglasiti... ali samo ih pažljivo slijedi, u redu?

Sad, uh, svatko od nas će imati osmero djece. u svakom trenutku. Ovo je vaša grupa.

Ti si odgovoran za njihovo sudjelovanje u aktivnostima na otvorenom,

a također, to nije tako lak zadatak, ali probuditi ih ujutro,

pripremam ih. Ima li kakvih pitanja? daleko? U redu, sretno.

Počnite premještati te stvari unutra. Pobrinut ću se za ovog tipa.

O, Krantz!

Uh... Bože! Hej!

Kasniš, čovječe. Bila je to duga vožnja, Krantz.

Da, nije me briga. Što mogu učiniti?

Započnite tako što ćete nam pomoći da se preselimo te stvari unutra.

Vau... U redu

Hej! Hej! Sjećaš me se?

Ja sam Martin Stark. Veliko S, malo t, malo a, malo r, malo k. Nema e.

Ponekad to pišem s e

a onda moram poderati stranicu i ponovno početi.

Sjećam te se, Martine.

Ja sam Leo Breavman. Veliko B, malo r, malo e, malo--

Malo a, malo v, malo m, malo a, malo n.

Lijepo! Bit ću...

vaš savjetnik za ljeto. Što misliš o tome?

Uh... Koja ti je omiljena trgovina? Što je tvoje?

Holt Renfrew. Koje ti je omiljeno parkiralište?

Ne znam. Koji je tvoj? Holt Renfrew.

Koliko prozora ima u Zgrada Holt Renfrew?

Pa Martine, ne znam. Koliko?

U svim zidovima? Da, naravno u svim zidovima.

Koja je svrha poznavanja prozora? u samo jednom zidu ili samo u tri zida?

122. Hej Martine, hej...

Volite li selo?

Tek nakon što to istražim. Idemo to istražiti. Hajde!

U redu, idemo! Moja grupa, prati me!

[Šaputanje]: Krantz, Donio sam bocu konjaka.

[Šaputanje]: Jesi li lud? Jesi li? malo poštovanja prema ljudima koji spavaju.

[Šaputanje]: Hajde, Krantz! [Šaputanje]: Breavman, idi spavati.

[Djeca se kikoću u svojim kreveti i šaputanje.]

Hej, odakle si došao?

Hej, Breavman, trebao bi integrirati dijete u grupu.

Dođi ovamo, Martine. Dobro jutro i tebi, Krantz.

[Leo]: Martin je bio toliko rijedak stvorenje, blaženo ludo dijete.

Njegovi rituali su rezonirali s mojim prošle igre i tajne moći.

246... U redu, puta...

759! Ići!

Možeš ti to! Stvarno si pametan/pametna!

Stvarno si dobar Martine. Znamo da to možeš, Martine!

Možeš ti to! Hajde, naprijed! 186.714.

U pravu je!

Da! Da! To je sjajno, Martine.

U redu, idemo se igrati lovice. Ja sam to!

Donesi mi nešto za mjerenje kvadrat dimenzija 5 metara sa 5 metara,

koja je veličina mog bakin stan?

U redu Martine. Odmah se vraćam.

Što sam ti rekao? Sva djeca moraju se pridržavati rasporeda.

Da, pa on nije normalan dječak, Krantz.

On je vrlo posebno ljudsko biće, i to mi je važno.

Da, pa to je vrlo suosjećajan, Breavman,

ali to stvarno nije ništa je li to vaš posao?

[Telefon]: Leo? Bože, Stvarno sam duboko spavao.

Samo sam htio čuti tvoj glas. Gdje si?

Kanadske divljine. Kako ste?

Ponekad je teško, Leo. Ponekad Samo mi treba netko da me drži.

Samo netko? Pa, pretpostavljam da bi, ha, ha...

Možda se samo trebam povaliti. Vidiš tko je romantičar, Leo?

Moraš čuti moj glas, i moram se povaliti.

Slušaj Shell, Dolazim u New York.

Napuštaš kamp? Da. Ovdje nema ništa za mene.

Dolaziš? Obećavaš?

Da, obećavam. Vidimo se uskoro. U REDU

Znaš da ne možemo naći zamjenu u ovom trenutku sezone.

Pa onda ćeš imati da mi dopusti da se s njim nosim na svoj način.

Uživam u njegovom ludilu, Krantz. Uživa u svom ludilu.

On je slobodan čovjek, možda prvi kojeg sam ikad upoznao,

i to mi je jako važno.

To je potpuna glupost. Možda...

Pogriješio si što si došao ovdje, zar ne, Breavman?

Pogriješio si što si me pitao, Zar ne, Krantz?

Pretpostavljam da smo oboje mislili da možemo nastaviti tamo gdje smo stali.

Da, pa... Barem znamo da je sada gotovo.

To je posao. Znaš? Posao?

Ima zabave, a onda ima posla.

A sada Moram biti ozbiljan.

U redu!

Tko je za nešto ozbiljno igra skrivača?

Da! U redu!

Vratit ćemo se u kamp i izbaci ovaj ruksak pun stvari

koje smo pronašli, sve to sortiramo, a onda ćemo ići plivati!

To će biti lijepo.

Joj! Ugrizli su me više puta puta po stvarima u ovome...

Što radiš? Brojanje.

O da? Trebaš kutiju u koju ćeš ih staviti?

To bi bilo korisno. U redu, evo male pomoći.

Hvala. Hej, dečki!

Okupimo se ovdje i razgovarajmo o drvo koje nikad ne gubi lišće!

Martine, nemoj lutati, prijatelju. Dođi i ostani s grupom.

Ovo, moji dragi krzneni prijatelji, je smreka.

Smreke nikad, nikad ne gube njihovo lišće.

Imaju ih cijele godine,

Oni su iz porodice zimzelenih, poput borova.

Borovi se koriste za božićna drvca. Pa probajmo nešto malo.

Zatvori oči i razmisli o vrsta božićnog drvca

koje smo svi upravo imali kod kuće, u redu?

Martine, dođi ovamo, prijatelju! Dođite i pridružite nam se!

Ne lutaj! Drži oči zatvorene, razmišljajući o borovima.

Hej, pogledaj ovog ovdje, Dečki. Hajdemo ovuda.

Miriše tako dobro! Da, prekrasni su. Super su!

Da, predomislio sam se. Žao mi je, Šel.

[Telefon]: Obećao si. Znam da sam obećao/obećala, ali ne mogu.

Zašto? Jer...

Reci mi zašto.

Ne mogu to objasniti. Znam samo da Moram ostati ovdje neko vrijeme.

Nedostaješ mi. Teško je. Znam. Znam da je teško.

I meni je teško, ali u barem ću čuti tvoj glas.

Da... da.

U redu, uh...

Moram ići, ali idem da te nazovem čim prije mogu.

Kada? Ne znam. Uskoro.

Volim te. I ja tebe volim.

U redu, bok. Da.

[Zvukovi buldožera, građevinski radovi] stranica u pozadini]

Nadam se svima voli dobro pečene hot-dogove.

Da, čuo/la sam to! Ah, izgorjeli su!

Baš ih volim spaljene. Hej! Hej, hej! Nema hot-doga za tebe!

Dobar posao!

Vidiš, ideš da taj dođe tamo!

[Djeca se smiju i navijaju] Jesi li vidio Martina?

O, Breavmane! Kamo ideš?

Samo ću otići i pronaći Martina. U redu.

Martine!

Martine!

Hajde druže, znam tvoju tajnu skrovište.

U redu, reći ću ti što, hoću ostani budan s tobom večeras

i brojat ćemo igle dok barem 6000. Što kažete?

Martine?

Martine! Martine!

[Leo]: Draga Shell,

Trebat će mi malo vremena da ti kažem.

Sredina je noći, a ti spavaš.

Točno znam kako izgleda tvoje tijelo.

Ležeći na boku, sa savijenim koljenima,

i tvoja kosa kao kaligrafija,

jedna ruka savijena pored tvojih usta,

a druga ruka je visjela preko rub kreveta.

Mogu biti miran jer Znam što želim reći.

Bojim se usamljenosti.

Samo posjetite mentalnu bolnicu ili tvornica,

sjediti u autobusu ili kantini.

Svugdje gdje ljudi žive

u potpunoj samoći kao njihov tijela ih polako izdaju.

Želim uzeti tvoju ruku da me zaštitiš od ovog dugotrajnog pokolja.

Volio bih da si sada pored mene.

Vidio sam mrtvo dijete, i ništa nije naučio.

Kad pročitaš ovo pismo, vidjet ćeš

taj neugodni svijet je nepovratno uništen.

Nisam dobar ljubavnik, ili bih sada bio s tobom;

Bio bih pored tebe, a ne bih pisao ovo je ljubavnik na čekanju.

Draga Shell, ako mi dopustiš,

Uvijek bih te držao 400 milja daleko i pisati ti pjesme.

Bojim se živjeti bilo gdje osim u očekivanju.

Ne želim te vidjeti ili da se opet čujemo.

Ne želim nikakve vezanosti.

Želim ponovno početi.

Mislim da te volim, ali trebam ideja prazne stranice više.

Moram sada završiti ovo pismo jer osjećam se kao da letim dolje

i padanje u krevet pored tebe.

Molim vas, nemojte telefonirati ili pisati. Nešto u meni želi početi.

Četiri sata poslijepodne

I nisam se osjećao baš puno

Rekao sam sebi Gdje si zlatni dečko?

Gdje je tvoj poznati zlatni dodir

Mislio sam da znaš gdje su sve slonova leže

Mislio sam da jesi prijestolonasljednik

Od svih kotača u Ivory Townu

Samo pogledajte na tvom tijelu sada

Nema ništa puno za uštedjeti

I gorak glas u ogledalu plače

Hej prinče trebaš se obrijati

Sada, ako uspijete dobiti tvoji drhtavi prsti da se ponašaju

Zašto ne pokušaš raspakirati oštrica britvice od nehrđajućeg čelika

Tako je došlo je do ovoga

Da, došlo je do ovoga

I nije li bilo dug put dolje

Nije li bilo čudan put dolje

Nema tople vode i hladnoća nestaje

Pa što očekuješ s takvih mjesta

Živio/la si u

Ne pij iz te čaše

Sve je stvrdnuto i ispucalo uz rub

To nije električno svjetlo moj prijatelj

To je tvoj vid koji se muti

Pokrij svoje lice sa sapunom

Eto, sad si Djed Mraz

Ljuska! I imaš dar

Za svakoga tko će ti dati njegov pljesak

Mislio sam da jesi trkač

Ah, ali nisi mogao uzeti tempo

To je sprovod u ogledalu

Kako mogu preusmjeriti vaš poziv? To je poziv na račun primatelja, molim.

Možete li mi reći pod kojim imenom molim vas?

Lav. Hvala.

[Školjka]: Halo? [Operater]: Imam poziv na koji se primatelj naplaćuje

od Lea. Prihvaćate li optužbe, gospođo?

Da. [Operater]: Izvolite, molim vas.

Ljuska! Htio sam reći ne.

Udaj se za mene. To je ono što želim.

Leo, ne možeš liječiti ljude ovuda.

Jesi li čuo/čula što sam rekao/rekla? Rekla sam da se želim oženiti s tobom.

Nisam te čuo/čula za nekoliko tjedana, Leo!

Znam, i žao mi je. Hoću. objasnit ću sve, obećavam.

Ne. Ne moraš. Pročitao/la sam tvoje pismo.

Ne, ne! Ne, Shell, zaboravi pismo!

O Bože! Znam da sam te povrijedio/povrijedila. Žao mi je.

Želim se vratiti u krevet. Ne osjećam se dobro.

Ne, nemoj spustiti slušalicu.

Volim te, Šel.

Stvarno da.

Molim te, odlazi! Ne mogu biti ono što ti treba!

Da, možeš. Već jesi.

Nitko ne može biti ono što ti treba, Lav.

Ovo je ludo, Shell, govoreći na ovaj način.

Između nas je 400 milja.

Doći ću u New York. Ne! Ne želim da to učiniš.

Ne, Shell, moram. Ne, Leo, molim te!

Ne vidim te!

Što govoriš?

Kažem, molim te, nemoj dolaziti. Bolje je ovako.

Ne. Ne, Shell.

Doći ću u New York, i razgovarat ćemo,

i sve ide da sve bude u redu.

Obećavam, vidjet ćeš.

[Školjka počinje plakati.]

Ne vjerujem ti...

Sad prekidam vezu.

Ljuska... Zbogom, Leo.

Nekad je bila prošlost i djevojka s kestenjastom kosom

I provela si ljeta

Branje svih bobica koji je tamo rastao

Bilo je vremena bila je žena

O, bilo je vremena Bila je samo dijete

I držao si je u sjeni

Gdje su maline divljati

I popeo si se planina sumraka

I pjevao si o pogledu

I svugdje gdje si lutao

Ljubav se činila ići s tobom

To je teško zapamtiti

Da, to čini stisneš šaku

A onda vene ističu se poput autocesta

Duž cijelog vašeg zapešća

I da, došlo je do ovoga

Došlo je do ovoga

I nije li bilo daleko dolje

Nije li to bio čudan put dolje

Još uvijek možeš naći posao...

[Leo]: Do sljedećeg proljeća,

Shellova izdavačka kuća ispisao moj rad

i natjerala me živi, ​​dišući pjesnik.

Bačen sam u uspjeh na isti način na koji roditelji odbacuju

njihovo dijete u školi prvi put,

otporan i ogorčen.

Sve što je bilo potrebno biti univerzalno voljen

bilo je objaviti vlastite tjeskobe.

Umjetnost je proračunata prikaz patnje.

Postao sam poetski Prozac za nesretne žene.

Hej, Leo!

Prošlo je neko vrijeme. Lisa! Bože, izgledaš sjajno.

O, hvala ti, Leo, i postao/la si slavan/na.

Teško da je slavan, ali uh... u redu je.

Upravo sam te vidio/la u intervjuu sinoć na TV-u.

Da. Sve je dio posao, medijske ture

za medijske ovisnike. Znaš igru.

Svi kažu da si vrlo... pametno.

Svi te vole kad si... Točno.

Kako su djeca i...?

Karlo. Karl!

Karl je u Torontu s mojim ocem.

Otvaraju se novi restoran.

Lijepo. Aha.

Ah, da. Ha ha!

Ah, biste li željeli potpisati moj?

Misliš li ikada o nama kao djeci?

Ah, da, ali iznenađujuće je koliko se čini da zaboravljam.

Jednostavno nema vremena za to. Dakle, sjećaš me se kao djeteta?

Naravno. I?...

Pa, bio si kao i svaki drugi Pretpostavljam da ima 10 godina.

Ne znam Leo. Je li ovo dosadno? Ti? Bio si dobar dečko!

Sjećaš li se kako si se igrao doktora? Što?

U garaži. Oh, sad postaješ glup/a.

Volio bih da možeš. Zašto?

Mislim, ponekad se sjetim previše toga može blokirati sadašnjost.

Ako si se sjetio onoga čega se ja sjećam, Sad bi bio/bila u krevetu sa mnom.

Uh... Trebao bi doći i posjetiti Carla i djecu.

Carl puno čita; uživao bi razgovarajući s njim.

Moram spavati s tobom, Lisa. To je tako jednostavno.

Pa, nije to za mene.

Zašto?... Zašto želiš spavati sa mnom?

Jer smo se jednom držali za ruke. I to je tvoj razlog?

Da. Mislim da ljudska bića trebao bi biti zahvalan što je povezan

na bilo koji način, čak i ako samo stojeći zajedno u istoj sobi.

Da, ali s Leom se ne možeš povezati svi, a to ne znači ništa.

Meni da. Idemo odavde.

Leo! Tu si! Molim te, dođi...

Volio bih da upoznaš ljude iz CBC-jeve emisije Dobro jutro.

Ti idi. Ja bih trebao ići. Ja imam rani let za Toronto.

Otpratit ću te. Ne, uzet ću taksi, ali hvala Leo.

Imaš stvari za ponijeti briga ovdje.

Dođi nekad u posjet. Hoću.

Lav? Bok!

[Leo]: Osudi me u neki mračni zatvor

Ako moja prava ljubav voli drugoga,

kad znam ona bi trebala biti moja.

[zvoni telefon]

[zvoni telefon]

Zdravo. Bok, Leo.

Lisa... Nisam mislio da ćeš spavati.

Nisam, ali ti bi trebala biti.

Moram te vidjeti.

Želiš li doći? Već sam ovdje.

U redu.

Moj muž nije bio u Torontu. otvaranje restorana.

Bio je tamo s drugom ženom.

Bože...

Poštedjet ću te detalja. Jako mi je žao, Lisa.

Ne, u redu je. Kad sam čuo/čula o lansiranju vaše knjige,

Odlučio sam sići. Ne znam zašto.

Drago mi je da jesi.

Čudna stvar je...

ti si jedina osoba Htio sam vidjeti.

Malo sam škakljiv/a. Haha...

Ovo neće boljeti, Je li tako, dr. Breavman?

Pravilo je jedan hitac u stražnjicu.

Hm... Napravit ću iznimka...

samo ovaj put.

[Leo]: Mogao bih joj ponuditi svoje društvo i prijateljstvo kao utjeha,

ili bismo mogli krenuti za otpust odmah.

Nije bilo trećeg puta.

I nisam spavao/la s djetetom Lisom.

Nisam izgradio misterioznu garaža iznad njezina golog tijela.

Ova mirna žena s grudima i donjim rubljem

i martinije nije li Lisa bila dijete.

Dijete Lisa mi je izbjeglo i još uvijek je bio savršen,

odjednom čineći sve ostalo žene manje savršene.

Još su uvijek bile lijepe, ali nekako manje ključno.

Kakvo olakšanje.

Slušaj, Leo, uh, osjećam se malo neugodno ovdje. Ja...

Nemoj to sebi raditi.

Dvoje djece se vratilo i podijelio tajnu

usred noći, to je sve.

Hvala.

Ja, uh... trebao bih krenuti.

U redu.

[Šaputanje]: Stvarno si Stvorio si sebi život, Leo.

[Leo]: Puštamo jedno drugo idi slobodno.

Osvetila se preko mene jer...

Bila sam tajna - nije dio njenog života,

ali ne baš stranac,

kao da upoznam nekoga iz svog rodni grad u stranoj zemlji.

Lisa, dijete, to savršenstvo ostao, čuvajući prošlost.

Sve se moglo sačuvati zauvijek,

kao moja veza sa Shellom,

i u tom trenutku, Sjetio/la sam se.

Moja draga Školjka,

evo odgovora na tvoje pitanje:

Nakon snježnih padavina, išli bismo u park.

Lisa je bila predilica. Uzela bi nas za ruke

i okreće se na petama, vrti se u krug

dok nam se noge ne odvoje od tla, a onda bi ga pustila.

Sjećam se leta preko snijega i slijetanje.

A onda sam pažljivo ustao

da pogledam iza sebe na savršenom otisku,

i ljudski i anđeoski, u savršena bjelina iza mene,

i to, to bila je omiljena igra.

Poniji trče

Djevojke su mlade

Šanse su tu da ih se pobijedi

Pobjeđuješ neko vrijeme

I onda je gotovo

Tvoj mali niz pobjeda

I pozvan sada da se bavi

S tvojim nepobjedivim porazom

Živiš svoj život kao da je stvarno

Tisuću poljubaca duboko

Izvodim trikove

Popravljam se

Vratio sam se u Boogie Street

Gubiš hvat

I onda se posklizneš

U remek-djelo

A možda sam i imao/imala milja za vožnju

I obećanja da će se održati

Sve to odbaciš ostati živ

Tisuću poljubaca duboko

Titlovi za DVD: CNST, Montreal

A ponekad i kada noć je spora

Bijedni i krotki

Okupljamo se

Naša srca i odlazimo

Tisuću poljubaca duboko

Ograničen na seks

Pritisnuli smo se

Granice mora

Vidio sam da ih ima

Nema više oceana

Za sakupljače otpada poput mene

Uspio/la sam na prednju palubu

Blagoslovio sam našu preostalu flotu

I onda pristao

Biti uništen

Tisuću poljubaca duboko

Izvodim trikove

Popravljam se

Vratio sam se u Boogie Street