Original subtitles

-Dame i gospodo,

počinjemo spuštanje prema zračnoj luci LaGuardia.

Molimo pospremite stoliće u uspravan

i zaključan...

-Imaš li planova tijekom pauze?

-Nadoknađujem san.

-U gradu koji nikad ne spava?

Jesi li slobodna?

-Jesam. -Daj.

Mlada, lijepa, slobodna djevojka poput tebe

bi trebala biti vani u provodu.

-To baš nije moj stil.

-Mm, te šljokice na tvojim obrazima govore drugačije.

-Bila sam na koncertu sinoć i dobro sam, obećavam.

-Sve je u redu. I ja volim tulumariti.

Možda bismo trebali tulumariti zajedno.

-Let AM208, piste su zakrčene.

Slažemo sve dolazne letove. Spustite se na 5.000 i održavajte.

-Spuštanje, održavanje 5.000. Istočno čekanje.

-Isključi joj autopilot. Tvoj avion.

-Moj avion. -Moram na WC.

-Je li sve u redu? -Ako zaglavimo u kruženju,

neću moći izdržati.

Samo minutu.

Osim ako ne možeš to podnijeti.

-Mogu. -Bit će to naša mala tajna.

Baš kao te šljokice na tvom obrazu, tigrice.

-Zauzeto.

-Whoa!

-Centar, AM208. Izgubili smo glavni motor jedan.

-AM208, navedite visinu.

-Napuštamo 2.000 za 3.000.

-AM208, vaš transponder pokazuje da se spuštate.

-Centar, imamo značajne vizualne smetnje.

-Primljeno, AM208. Želite li proglasiti izvanredno stanje?

-Što se događa?

-Gdje je kapetan Clark? Trebam ga odmah.

-Turbulencija ga je onesvijestila,

ali uspjela sam ga vezati.

-Neka se svi vežu i zauzmu zaštitni položaj.

-U redu.

-Nisko. Podigni nos. Nisko. Podigni nos.

-Let AM208, čujete li me?

-Nisko. Podigni nos.

-Let AM208, javite se, molim.

-Prepreka. Prepreka.

-Let AM208, morate odgovoriti.

-Podigni nos.

-Centar, ovo je AM208.

Pokušavam prisilno sletjeti.

-Vaša predanost je zadivljujuća, Ana.

Senzorna i motorička stimulacija su ključne u ovoj fazi

i točno ono što Jorge treba.

-Da, ali tri tjedna.

Ništa. Kada će se moj sin probuditi?

-Svaki slučaj je drugačiji. Nema preciznog vremenskog okvira.

Ali Jorge je stabilan.

Nastavit ćemo s agresivnom rehabilitacijom,

pratiti ga i čekati.

-Doktore Wolf, Jorge nije pokazao značajan

neurološki oporavak tjednima.

Brine me održavanje ove razine nade

s obzirom na trenutne okolnosti.

-Vjerujte procesu, dr. Porter.

-Uključuje li proces uvijek Bacha i paprati?

-Da, zapravo. Ispričajte me.

Hej. Kamo ideš tako rano?

-Oh, dobila sam poziv od obitelji bivšeg pacijenta.

Trebao je biti otpušten iz Hudson Oaksa prije tjedan dana,

ali ne mogu dobiti izravan odgovor

zašto je još uvijek tamo. -I sada ideš tamo?

-Ako mi dopustiš. -Carol, Hudson Oaks,

tamo radi ona sukuba s brošurama.

Uvijek vreba po našim hodnicima,

krade naše psihijatrijske pacijente.

Bojim se ako odeš tamo, da te možda više nikad neću vidjeti.

-Nemoj se previše nadati.

Jesi li htio zapravo razgovarati o nečemu sa mnom?

-Ne. Samo provjeravam.

Dan se čini prilično miran.

-Što ima?

-Provjeravam izvadak kreditne kartice.

-Kreditna kartica koju si dao Samu,

tvom beskućnom pacijentu sa shizofrenijom.

Koliko je potrošio? -U redu je.

On... Njemu to treba.

-Ericka Kinney, otkaži je odmah!

-Dobro jutro, dame. Sretan dan obaveznog testa na droge.

-Š-Što se događa, sad?

-Politika Bronx Generala nalaže test na droge svakih šest mjeseci.

Prošle su dvije godine otkako je neuro imao jedan.

Nadam se da ste hidrirani.

-Dobit ću otkaz. -To ne znamo.

-Nemam recept za svoje benzoe.

-Kad si zadnji put uzela jedan?

-Prošli tjedan kad sam išla u hitnu.

-U redu. Evo plana.

Nema više benzoa dok ne isperemo tvoj sustav.

Danas izbjegavaj dizala, hitnu,

bilo što što bi moglo potaknuti tvoju anksioznost.

I onda se moramo ozbiljno pozabaviti ovim.

-U redu. -Ljudi, srušio se avion.

Pacijenti dolaze ovamo. Trebaju nas dolje u hitnoj.

-Svo raspoloživo osoblje... -Znači zaboravi taj plan.

-Avionska nesreća, višestruke ozljede. 40 pacijenata na putu.

-Svaki put kad jedan od ovih tupana izgubi daljinski,

moram riskirati život da promijenim kanal.

-Nastavljamo vam donositi novosti o ovoj priči u razvoju

kako pristiže više informacija u vezi s ozljedama

i mogućim žrtvama.

Upravo gledate slike

Atlantic Meridian aviona

koji je pao u rijeku Hudson, sedam...

-Sretni ste što niste išli na plivanje jutros, doktore Wolf.

-U redu ljudi, podijelimo se i vladajmo!

A mojim kolegama s neura, nije dan da budete štreberi.

Liječi i šalji van. -Ono što misli jest da ćete

uzimati pacijente bez obzira na to jesu li neurološki slučajevi ili ne.

I budući da je ovo masovna nesreća, radit ćete bez nadzora.

Nema vremena za prezentacije nadležnima.

Čuvam vam leđa ako me trebate.

-Vežite se.

Bit će ovo burna vožnja.

-Oh, ne, ne autobus s "pokretnim ranjenicima".

Zašto Bellevue uvijek dobiva velike traume?

-Donesite tople deke. Provjerite hipotermiju.

Pribor za šivanje je u kolicima.

Podignite razinu traume po potrebi.

-Na tome sam. -Na tome sam.

-Odmah ovdje.

-Hej. -Inzistirala je da bude

zadnja spašena,

kaže da ne može otvoriti oči.

Moguća izloženost gorivu.

-Kapetanice, ja sam dr. Wolf.

Ovi putnici imaju sreće što vas imaju.

-Ne, iznevjerila sam ih. Vid me iznevjerio.

Nešto ozbiljno nije u redu.

Živim u noćnoj mori.

-Dođite ovamo.

Sjednimo ovdje gore, u redu?

Jeste li dobro?

-Mm, da.

-Mogu li vam pregledati oči?

U redu. Pogledajte me.

Što vidite?

-Sve je naopako.

Dogodilo se tijekom leta.

-Vaše oči izgledaju normalno, ali to što opisujete

je nevjerojatno rijedak fenomen

zvan obrnuta vizualna metamorfopsija.

Moramo odmah obaviti neke pretrage.

-Evo. Ovo bi vas trebalo držati toplima.

-Ne mogu pomaknuti desnu stranu.

Ne mogu pomaknuti desnu stranu.

-Vizualne smetnje i jednostrana slabost.

Zovite šifru moždani udar odmah!

Hej, slušajte, bojim se da možda imate

po život opasan moždani udar.

Trebam da legnete odmah, u redu?

U redu, idemo. Brzo propada.

Moramo je dovesti do skenera, odmah.

-Šifra moždani u hitnoj. -Svi se maknite!

Miči se! Miči se!

-Ispričajte me.

Elle, tvoje snimke su nedovoljne za moždani udar,

pa moramo napraviti više testova kako bismo znali sigurno.

-U međuvremenu, ako je riječ o moždanom udaru,

dužan sam vam reći da postoji lijek zvan TPA

koji vam može vratiti vid i snagu.

Ali moramo ga dati sada.

Manje je učinkovit što duže čekamo.

-Učinimo to.

-Kompliciranije je od toga.

Ako smo u krivu,

ako nemate moždani udar, onda TPA može uzrokovati

krvarenje opasno po život, osobito nakon traume.

-Ako smijem, vidio sam kako TPA čini čuda.

Postoje neke vrlo impresivne studije koje to potvrđuju...

-Hvala, dr. Porter.

Thorne i ja vodimo ovu šifru moždani.

Vi ste ovdje da bilježite.

To znači da pišete, a ne govorite.

Koja je odluka, neuro?

-Moj instinkt je ne dati TPA.

Elle, ima previše nepoznanica.

Mislim da bismo trebali napraviti MR

da dobijemo jasniju sliku ove situacije...

-Ako je vaš instinkt pogrešan, mogu li ostati trajno oštećena?

-Tražim od vas da mi vjerujete.

-Um...

Ne. Ne. Što? Zašto je ovo tako teško?

Uh, sigurno se šališ.

-Jesi li dobro, Kinney? -Ne.

Thorne me poslao da nađem "šezdeset" konce,

a ne mogu ih nigdje naći.

-Misli na šest-nula, kao šest nula.

-Oh. Hvala ti.

-Nema problema. -Hej.

Ti si bivši sportaš. -Bivši?

-Silva danas provodi test na droge.

I ne optužujem te, ali sigurno si imao suigrače

koji su prošli... prljavi.

-Prokletstvo, Kinney. Još si na benzoima?

Vidio sam sve...

donirani urin, sintetički urin, preljubnike.

Ništa od toga ne radi. Nemoj ni pokušavati.

-Ovo je previše. Gubim kontrolu.

Imam te, šest-nula.

-Hajde.

Tu...

Nešto nije u redu dolje.

-Dajte da pogledamo, u redu?

Gospodine, vaš testis se uvrnuo od udarca.

Sada ga moramo odvrnuti. Inače će dotok krvi

biti prekinut i mogli biste ga izgubiti.

-To je ono što dobijem jer sam pustio onu glupu kuju

da leti bez nadzora. Oh.

-Ja ću odvrnuti. Na moj znak.

-Zapravo, na moj znak.

Sudeći po izgledu ovoga, ovo će boljeti samo malo.

Spremni? Jedan... -Oh.

-Dva... -Samo dišite.

-Dr. Pierce!

-Carol, molim te.

-Dr. Amelia Fredrick, direktorica psihijatrijske skrbi.

Upoznale smo se prije u Bronx Generalu. -Da, sjećam se.

Lijepo te je opet vidjeti, Amelia.

-Kakvo ugodno iznenađenje.

Samo bih voljela da sam znala da dolaziš.

Rado bih te provela u obilazak.

-Oh, ne bih ti htjela oduzimati vrijeme.

Htjela sam pitati za Hectora Martineza.

On je moj pacijent.

-Oh, da, znam Hectora.

On je divan čovjek i dobro napreduje.

-Uh, pa, njegova obitelj dobiva pomiješane poruke

o vremenskom okviru njegovog otpusta.

Zato sam ovdje. Htjeli su drugo mišljenje.

-Oh, to je čudno, jer mi uvijek uključujemo obitelj

u rasprave o planovima otpusta.

U svakom slučaju, rado ću te odvesti da vidiš Hectora.

-Sjajno. -Odmah ovuda.

-Sve je na vijestima.

162 duše u avionu.

Svi su na broju.

-Hvala vam. Hvala što ste mi rekli.

-Kako ste sigurno spustili avion

sve je bilo naopako?

-Vjerovala sam instrumentima. Tome uče pilote.

-Zanimljivo.

Jer imam još prijelomnih vijesti za tebe.

Upravo je stigao MR.

Normalan je.

Sada moramo obaviti još neke testove

da shvatimo ove simptome,

ali definitivno nemaš moždani udar.

-Tvoj kopilot je bio u pravu u vezi TPA.

-Kopilot?

Misliš na dr. Wolfa?

-Mm.

-Jedna stvar o Wolfu, on je čudna ptica,

ali tip zna svoj posao.

On je hodajući medicinski instrument.

Možeš mu vjerovati.

Ja mu vjerujem.

-Je li to to? Odlazi li?

-Temperatura mu je skočila na 39, a sad je hipotenzivan.

-Opet je inficiran. Dajmo mu litru bolusa,

napravimo cijeli set kultura i počnimo s vankomicinom i zosynom.

Znam da je ovo zastrašujuće,

ali infekcije su uobičajene kod ljudi bolesnih poput Jorgea,

pogotovo jer je u bolnici ovoliko dugo.

Možemo ovo liječiti.

-Gdje je dr. Wolf?

-Radi s pacijentima u hitnoj službi.

Jako sam dobro upoznat sa slučajem vašeg sina.

Možete mi vjerovati.

-Što si, dovraga, učinila?

Mogla si nas sve ubiti.

Mogao sam izgubiti jaje.

-Hej, odbij! -Pobrinut ću se

da izgubiš licencu.

-Hej, što se ovdje događa?

-Samo pokušavam dobiti neke odgovore.

-Ne, nego će te svezati ako se ne smiriš.

-Barem duguje svima vama objašnjenje.

Hajde.

Zar ne?

-Ne moraš ništa reći, u redu?

Eto? Reci nam što se dogodilo.

Ja mliječni...

Ja mliječni rajčica sir...

Magneto džem. Ja...

-Što nije u redu s njom?

-Elle, pogledaj me.

-Gdje je prelet? Prelet?

-Vidiš? Nestabilna je. Nepouzdana je.

-Izmjerimo glukozu na licu mjesta.

-U redu. Elle, možeš li mi reći koji je danas datum?

-Squawk 7-7-nula. Mm.

-Ispruži ruke prema meni i odupri se pritisku, u redu?

Nema fokalnog deficita.

-To je droga. Garantirano.

Reci im gdje si bila sinoć.

Testirate je na droge, zar ne?

Sljedeći let na kojem ćeš biti

je onaj koji te vodi u zatvor.

-U redu je.

-Agenti Bellum i Cortes

iz Nacionalnog odbora za sigurnost prometa.

-Uzimate li kakve lijekove, na recept ili drugačije?

-Ja sam... ja sam na liz...

liz-lizinopril za...

za h-hipertenziju i...

melatonin za spavanje.

-Sve odobreno od FAA.

-I ništa od toga ne uzrokuje nikakvo oštećenje.

Koliko će ovo trajati? Vidite da joj nije dobro.

-Jeste li primijetili mehaničke kvarove prije polijetanja?

-Ne.

-Kada ste prvi put komunicirali opasnost?

Mm, otprilike u

7:14 ujutro.

i točno... točno prije slijetanja.

-Je li kopilot Parker djelovala alkoholizirano po dolasku?

-Ne. -Ne.

-Kako objašnjavate govor?

-Afazija može biti multifaktorska,

ali ona hitno treba dodatnu obradu.

Morate nas pustiti da se vratimo liječenju.

-Želimo kopiju toksikološkog nalaza

čim bude dostupan. -Naravno.

-Možete ići sada. -Elle, hajde. Idemo...

-Oh, ona ostaje ovdje. Imamo još pitanja.

Vas dvoje možete otići.

-Govorila je potpune besmislice prije dva sata, što

bi imalo više smisla da njezina snimka moždanog nije normalna.

Nema mase, nema disekcije. Govor joj se vratio,

i ne izgleda kao bilo koji tipičan toksidrom.

-Znam ovisnike. Ona nije to.

Moramo ovo riješiti prije nego što donesu vlastite zaključke.

-Gospođo Torres?

Jorgeov krvni tlak je bolji nakon tekućine.

Reći ću vam čim budemo imali još novosti.

-Hoće li moj mijo preživjeti?

-Činjenica da se još nije probudio nije dobra.

Postoji stvarna mogućnost

da se neće vratiti na ništa slično onome kakav je bio prije.

Mislim da je vrijeme da se počnemo pitati

kroz koliko bi toga Jorge bio spreman proći?

-Ne želim da pati.

-Dođe vrijeme

kada liječnici prestanu činiti stvari za pacijenta

i počnu raditi stvari na njima.

-On ne bi htio živjeti ovako.

-Kao netko tko ima osobnog iskustva s ovim,

smijem li dati preporuku?

Liječimo Jorgeovu infekciju

i nadamo se da će mu biti bolje.

Ali ako se pogorša,

nećemo preporučiti više invazivnih zahvata.

-Dopustimo Jorgeu da ode...

...u miru i dostojanstvu.

-Hvala.

-Sjajno te je vidjeti, Hectore.

Prošlo je, što, oko mjesec dana otkako si stigao ovdje?

-Prošlo je toliko?

-Da. Trebao si biti otpušten prije tjedan dana.

Što se dogodilo?

-Nisam spreman otići.

Dok sam ovdje, nisam jedini lud.

-Ne, ne. Ne koristimo tu...

-"Mi" ne koristimo tu riječ. Znam.

Ali drugi ljudi je i dalje koriste.

Ljudi na mom poslu,

oni koji su vidjeli kako pucam, svi koriste tu riječ.

Kako da se vratim njima,

svojoj obitelji, i ponašam se kao da je sve normalno?

-Bit će teško,

ali ti to možeš.

Dio tvoje predanosti liječenju

jest razviti alate za nošenje s nedaćama.

Mindfulness, hobiji, strasti. -Mindfulness, hobiji, strasti.

-Da. Hectore, čak i najjači ljudi,

ako izgube te alate,

gube sposobnost svladavanja prepreka.

A ključ je razviti raznolik set alata

tako da si uvijek spreman.

A ti imaš jedan od najboljih alata od svih,

obitelj koja te voli.

Javili su mi se.

Da. Žele te kod kuće.

-Žele?

-Jako puno.

-Hej, uh, kako ide s gospođom Torres?

-Liječimo infekciju, ali složila se

ako se Jorge nastavi pogoršavati,

nećemo intervenirati invazivnim mjerama.

-To ne zvuči kao nešto što bi Wolf odobrio.

-Razgovarat ću s njim.

Ali gđa Torres zaslužuje znati što slijedi.

Najvjerojatnije će postojati u bolnoj, mučnoj petlji

dok ne umre a ona bankrotira.

-Wow.

Sretno s uvjeravanjem Wolfa u to.

On nikad ne odustaje od pacijenta,

ali pacijent u kojeg je i šef uključen?

-Znači slažeš se. Izgubio je profesionalnu distancu.

-Wolf se previše veže, da.

Ali također uvijek pokušava dati nadu beznadnima.

Dati im šansu za borbu.

-Jedina stvar gora od nikakve nade je lažna nada.

A suprotnost borbi nije odustajanje,

usput rečeno. To je mir.

-Oprosti, ali moram, um...

Problemi s leđima?

-Uh, ne. Pokušavam razumjeti

kako Elle vidi svijet.

Što je ovo? -Pojavio se video.

Kruži društvenim mrežama.

Dajem mu sat vremena prije nego što bude na vijestima.

Ovo je ono što je naša kopilotkinja radila

12 sati prije nego što je prisilno sletjela u Hudson.

-Jesu li stigli njeni toksikološki nalazi?

-Preliminarni negativni. Ali ne otkrivaju sve nove party droge.

Jeste li dobro, doktore Wolf?

-Dovedi Thornea i Elle ovamo odmah.

Imam ideju.

-Znate, dugo vremena, stacionarne ustanove za mentalno zdravlje

značile su državne institucije bez duše.

Ali onda, pa, one su zatvorene, i desetljećima,

samo su najbogatiji pacijenti mogli ostati

u Betty Ford ili slično za desetke tisuća mjesečno.

Pokušavamo učiniti dugotrajnu bolničku skrb

dostupnom svima.

Odrasla sam bez novca

i bila sam prisiljena gledati svoju majku kako pati

jer je pristupačna skrb bila nedostižna.

Učinila sam svojom misijom

da nitko nikada ne bi trebao trpjeti

takvu vrstu bespomoćnosti.

-Pa, jasno je da ovo što radite ovdje funkcionira.

Bilo je vrlo dobro za Hectora.

-Tako mi je drago što to čujem.

Zadovoljstvo pacijenata je naš glavni pokazatelj uspjeha.

-Moja jedina briga je, ako ostane ovdje,

onda neće moći održavati svoje odnose

s vanjskim svijetom,

zbog čega mislim da je spreman za otpust.

-Oh, slažem se.

Započet ću proces otpusta odmah.

-Sjajno. -Oh, Carol, hvala ti puno

što si svratila. Stvarno se nadam da ćemo moći

surađivati više.

Mogu li te zagrliti?

U redu, bok!

-Kunem se da nisam na drogama.

Trijezna sam godinama.

Ples je samo način na koji se resetiram.

Mogu se isključiti od svijeta kao kad sam gore u zraku.

-Problem je što je ova nesreća otvorila tvoj cijeli život

istrazi. -Reci mi nešto.

Prije nego ti se vid okrenuo, jesi li vidjela još nešto neobično?

-Manhattanska panorama počela je imati crne točkice

po svim zgradama.

-Želim da napišeš nešto za mene.

-Što? -Bilo što,

samo potpunu rečenicu.

-Što radimo?

-Ti istražitelji će reći

da je taj video sav dokaz koji trebaju.

Postoje droge koje se ne mogu otkriti

i mogu uzrokovati da pacijenti tvrde da vide naopako,

a zapravo su samo drogirani.

Ne, trebam da Elle pruži neoboriv dokaz

da je njezin mozak zapravo ožičen naopako.

-Elle, ovo dokazuje da ne vidiš naopako.

Tvoj mozak obrađuje naopako.

-Obrnuti vid, stanja kome,

smetnje u govoru, slabost,

sve su to simptomi jedne stvari -

rijetke, složene, bazilarne migrene.

-Migrena? Nikad nisam imala ni glavobolju.

-Pa, obično, složene migrene

ne dolaze s glavoboljom,

već s neurološkim smetnjama zvanim aura.

A te crne točkice koje si vidjela bile su aura,

znak upozorenja migrene.

To je jedan od najmisterioznijih fenomena ljudskog mozga.

-Zar se migrene ne mogu pojaviti bilo kada?

Nikad si neću vjerovati da ponovno letim.

-Počnimo s lijekovima,

u redu, prije nego se prizemljiš.

-Lijekovi mogu uspješno zaustaviti simptome migrene.

Ali da spriječimo da se uopće dogode,

moramo otkriti što je ispod, što je okidač tvojih migrena.

-I imamo savršenu doktoricu ovdje

da ti pomogne u tome.

-Da, ona je divna.

-Dok ste bili s pilotkinjom,

Jorge je imao temperaturu i nizak tlak.

Započeo sam antibiotike,

i tlak mu se popravio s tekućinom.

-Dobar posao. -I razgovarao sam s gđom Torres.

Zajedno smo osmislili novi plan za Jorgeovo liječenje.

Nećemo dalje eskalirati.

Nema vazopresora, nema linija.

Dr. Wolf, gđa Torres je zabrinuta zbog patnje svog sina,

i razumijem. Nije nerazumna...

-Žao mi je što nisam mogao doći ranije,

ali razumijem da donosite neke velike odluke danas.

Rado bih o tome razgovarao s vama.

-Jorge se ne budi.

-Znam, ali kako stalno govorimo, još mu može biti bolje.

Vjerujem da hoće.

Stati sada, nakon svega...

-Dr. Charlie je u krivu?

-Nije u krivu.

Mlad je.

Mladi liječnici nisu vidjeli toliko toga.

Možda nisu vidjeli pacijenta bolesnog kao Jorge

kojem na kraju bude bolje, koji ode kući.

-Vi kažete jedno, dr. Charlie kaže drugo.

Por favor, ostavite me s mojim Jorgeom.

-Jesu li lijekovi djelovali?

-Srećom. -Dobro.

-Još uvijek ne razumijem.

Nikad prije nisam imala migrenu.

Zašto sad? -Vjerojatno jesi.

Samo nisi prepoznala simptome.

Počnimo s ovim jutrom.

Jesi li primijetila išta neobično?

-To je rutinski let.

Osjećala sam se dobro sve do prilaza.

-Pa, letenje u zračni prostor New Yorka,

to može biti stresno, zar ne?

-Zapravo je suprotno.

Let iznad grada daje mi perspektivu. Od gore,

sve ovdje dolje čini se malim.

Ljudi, zgrade...

problemi, slobodna sam od svega toga.

I kao pilot, imam kontrolu.

-Jesi li osjećala kontrolu jutros?

-Jesam. Jedini problem bio je moj kapetan.

Ponašao se pomalo neprimjereno.

-Neprimjereno? Kako to?

-Ispitivao me o mom privatnom životu.

I nije to velika stvar, ali idealno ne želim

biti zarobljena u kokpitu

s nekim tko mi se nabacuje.

-Je li se to ikada prije dogodilo?

-Nikad. Ne.

-Pa, znamo da emocionalni okidači

mogu uzrokovati migrene.

Može li ovaj događaj s tvojim kapetanom

biti povezan s nečim drugim u tvom životu?

-Mislim, čak i da jest,

ne vidim kako jedna mala interakcija poput ove

može biti takav okidač.

-Plesanje, letenje,

to je gdje se osjećaš slobodno.

Je li bilo vrijeme kad si se osjećala zarobljeno?

Kao da ne možeš pobjeći?

-Tijekom odrastanja, bile smo samo moja mama i ja, u Hartfordu.

Nismo imale puno.

Zbog čega mislim da se odlučila udati za njega.

Mislila je da mi pruža bolji život,

ali mislim da nije shvatila

da će i on uvijek biti u njemu.

Ili hoće li odlučiti piti te noći

i iskaliti se na mojoj mami. Ili meni.

-To zvuči strašno.

Jesi li zato postala pilot?

Da pobjegneš od te situacije?

-Jeste li znali da na širokotrupnom 767

postoje 463 kontrolne točke prije leta

i pet različitih i kritičnih faza ubrzanja,

i dva Pratt and Whitney motora za potisak.

Sve vrijeme pratimo ne manje od 1.000 podatkovnih točaka

u stvarnom vremenu -- sve to, svaki put, samo za polijetanje.

-To zvuči teško.

-Nije. To je lakši dio.

Kad sam morala izaći kroz jedna jedina vrata

kad sam zauvijek napustila dom i mamu,

to je bila najteža stvar koju sam ikad morala učiniti.

Moja mama se javila prije nekoliko godina

da mi kaže da je on umro, ali

još uvijek se ne mogu vratiti i nisam joj oprostila.

-Elle.

Rana poput ove treba zacijeliti.

Čak i na 30.000 stopa,

naša tijela pamte.

Ona vode evidenciju.

Ali s terapijom

i razumijevanjem mehanike tvojih migrena,

možemo liječiti onesposobljavajuće simptome.

Već znamo da si ti nevjerojatno snažna osoba,

i to ne zato što si pilot,

već zato što si borac i preživjela si.

I to se nikada neće promijeniti.

-Da. To je prilično nevjerojatno. -Zar ne?

-Još uvijek čekam taj urin, Kinney.

-Nisam sigurna jesi li čuo,

ali srušio se avion danas, Silva.

-Svjestan sam. Urin.

-Što tražiš? -Da, ne, ništa stvarno.

Samo, um, sjećaš se kad se srušila moja stambena zgrada?

Da. Poslije sam ukrala hrpu benzoa od Dane

da se nosim s onesposobljavajućim napadajima panike,

i uzimam ih sve od tada,

i uspjela sam to zadržati kao tajnu do današnjeg testa.

-Zašto to? -Ako se ubodem

ovom iglom i prijavim se na medicinu rada,

mogu kupiti malo vremena.

-Ne. Ericka... -Znam, znam, znam, znam.

Ali, Van, cijeli moj život,

sve što sam ikad htjela je biti liječnica.

I ako odradim ovaj test,

past ću, i dobit ću otkaz,

i moj život će biti uništen.

-Čekaj, ne. Ne. Nema šanse. Nećeš to učiniti.

Bilo je trenutaka kad sam osjećao da si uplašena ili anksiozna,

ali mislio sam da sam u krivu.

Tako mi je žao što nisam nikad provjerio jesi li dobro.

Ericka, ti i ja oboje znamo rizike

uzimanja benzodiazepina bez nadzora.

Zato umjesto da se nastaviš skrivati,

možda samo obavi razgovor sa Silvom.

-Dijagnosticirali smo Elle s izlječivim oblikom

složene migrene.

Kao njezin neurolog, mogu potvrditi

da će uz pravilno liječenje,

biti sposobna ponovno letjeti s vremenom.

-I kao njezin psihijatar, mogu vas uvjeriti

da nije bilo povijesti zlouporabe supstanci.

Elle je u potpunosti surađivala i prošla svaki test na droge.

Nije bila kriva.

-Htjeli bismo znati ima li gđica Parker kakve završne primjedbe.

-Um...

Uvijek se pitate kako ćete se ponašati u krizi.

Ne samo da preuzimam punu odgovornost za svoje postupke,

nego sam ponosna na njih.

Spustila sam avion dok mi je vid bio obrnut.

S nula teških ozljeda.

Ako je ovo moj zadnji let, mogu hodati uzdignute glave.

-Gđice Parker, iako će istraga

trajati još nekoliko tjedana,

skloni smo složiti se s vama.

Preliminarna izvješća kažu da je vaš avion udario u rekreativni dron

u zabranjenom zračnom prostoru.

Dodatno, neprofesionalne fotografije

kapetana Paula Clarka dovele su nas do zabrinjavajućeg otkrića.

Nikada nije trebao napustiti kokpit

dok je autopilot bio isključen.

Dok je on suspendiran, vi niste.

-Silva?

Ne mogu odraditi test danas.

-Ne mogu reći da sam očekivao ovo od tebe,

ali malo toga me više iznenađuje.

Hej, vidio sam sve. Pa izvoli.

Koka? Molly? Ketamin?

-Benzoi. -To nije velika stvar.

-Nemam recept.

-Okej, to je velika stvar.

Hej, vjerujem da ćeš to riješiti.

Kao liječnica, znaš štetnosti samoliječenja.

Ugrožavaš svoje zdravlje,

a da ne spominjem kršenje zakona.

Neka se to više nikad ne ponovi.

Čuješ me?

Dođi me vidjeti za dva tjedna.

-Zvali ste, dr. Wolf?

-Sjedni.

Zašto me nisi nazvao

prije nego si promijenio Jorgeov plan skrbi?

-Znao sam da ste zauzeti. Ja sam druga godina.

Moja je odgovornost više razgovarati s obiteljima,

ići na sastanke... -Stani.

Planirao si prebaciti mog pacijenta prema hospiciju

bez konzultacije s nadležnim liječnikom.

Za to nema opravdanja.

Mi smo tim. Moramo djelovati kao tim,

što znači da dajemo jednu jedinstvenu poruku.

Ako ta poruka pukne,

gubimo povjerenje naših pacijenata i njihovih obitelji.

-Možda gđa Torres nije htjela tim ovaj put.

Možda je htjela drugu perspektivu.

-Ne razgovaraš s drugim članom obitelji

bez moje prisutnosti.

-Dr. Wolf, uz dužno poštovanje,

ova reakcija je iracionalna.

Ponudio sam razumnu preporuku gđi Torres

na temelju informacija koje mi je dala o svom sinu.

I ako ne mislite da je to istina,

možda biste trebali istražiti

zašto ste toliko zapeli za liječenje čovjeka u komi.

Bi li to moglo biti jer je on također šefov pacijent?

-Dr. Porter, dopustite mi da vas podsjetim

da ste došli u ovu bolnicu raditi za mene.

Nemojte brkati to što sam vam dopustio ulazak u ovaj odjel

s pravim mjestom za stolom.

Vaše privilegije ovdje su, po definiciji, privremene.

Vi ste pripravnik. Vi ste samo prolaznik.

Ovo nije vaš dom.

Nemojte ni na minutu pomisliti da jest.

Izlazite iz mog ureda.

Odmah!

-Želiš li razgovarati o tome?

-Nema se tu što puno reći.

Charlie je očito otišao korak predao.

Ali i ja sam.

-Nisi otišao dovoljno daleko, po mom mišljenju.

Charlie voli prekoračivati granice.

Kao što je forsirao Ellein TPA.

Ne možeš pomoći timu

ako si prezauzet pokušavajući nositi ga na svojim leđima.

-Slažem se.

U onome što radimo, ključno je da tim radi zajedno.

-Kao vas dvoje?

-Da, zapravo. -Da, točno.

-Ali ozbiljno, Wolf,

shvaćam da si frustriran,

ali deranje na specijalizante,

daj. To ne zvuči kao ti.

I spavaš u svom uredu.

Stol ti je u neredu.

-Da, j-ja sam jako puno radio.

-Kada si zadnji put otišao plivati u Hudson?

-Vjerojatno ne otkako je tata otišao.

-Plaćaš li ove seanse, Wolf?

-Da.

Prijateljstvom. -Mm.

-Ponekad hrabrost znači odreći se kontrole,

pustiti nekog drugog da vodi put.

-Možete li preporučiti dobrog terapeuta?

-Naravno. Je li terapeut za vas

ili za nekog drugog?

-Za mene.

-Ponekad, to znači zgrabiti volan

i zacrtati vlastiti kurs.

-Ovo je prvi korak k vraćanju tvog samopouzdanja

i vjere u liječenje tvoje migrene.

Čast mi je biti tvoj kopilot.

-Hvala ti.

-Dakle, koliko traje ovaj let?

-Do Hartforda? Malo manje od sat vremena.

Nadam se da voliš raka mekana oklopa.

To je specijalitet moje mame.

-U konačnici, potrebna je hrabrost za vjerovati.

-Samo sam ti htjela javiti

da smo započeli papirologiju za otpust Hectora Martineza.

-Hvala ti, Amelia.

Znaš, nije bio moj izbor smjestiti Hectora u Hudson Oaks.

Njegova obitelj je vidjela jednu od vaših reklama.

Ali sada kad sam bila tamo osobno,

vidim da su vaši prioriteti na pravom mjestu.

-To je tako lijepo čuti, Carol.

I nadam se da ćeš nas se sjetiti ako ikad budeš imala nekoga u potrebi.

-U redu.

Laku noć.

-U redu. I tebi. Bok.

-Ponekad je samo potrebno vidjeti svijet naopako

da bi sve imalo smisla.

-Nitko ti ne želi pomoći više od mene.

Ja sam tvoj liječnik. A ti si vrlo bolestan čovjek.

Ali kako da ti pomognem ako mi nećeš vjerovati?

-Sve što kažete... je laž.

-To je tvoja riječ protiv moje.

Ali ja imam svjedoke koji će potvrditi ono što kažem.

Nije li tako... Hectore?

Imamo još puno posla, Olivere.

Zato se udobno smjesti.

Bit ćeš s nama još neko vrijeme.