Original subtitles

Sljedeći program sadrži vulgarizme i scene nasilja.

To je dnevnik profesora Jensena Linda.

Sadrži šifrirani zapis otkrića

koja je napravio stroj koji je stvorio.

Uređaj je identificirao ponavljajući uzorak

koji se provlači kroz tkivo stvarnosti, poput izvornog koda.

Charlie se ne smije probuditi! Reci mi zašto!

Djevojčica ostaje - bez vremena. - Pokušavam nas zaštititi.

Oprostite! Zaključajte ih u manijakov apartman.

Nema ubojstva, Joy. I nema samoubojstva.

Matematika kaže da moraš postojati.

Ovo je njena krivica. Nemaš pravo to činiti

samo zato što te plaši. Trebalo bi plašiti i tebe.

Ovo su Dvije sekunde do ponoći, i na putu sam.

Uništit ću stroj i Jensena Linda s njim.

Stvar je bila u tome što... sve je bilo tako normalno.

Mislim, ja sam bio normalan.

Dobro, recimo "normalan na kraju Gaussove krivulje",

ali bio sam normalan.

Moja mama i tata bili su normalni.

Bilo je to najnormalnije moguće odrastanje

na najnormalnijem mjestu na svijetu.

I tako idem u školu.

I bio sam savršeno dobar u ovome i onome.

Puno prijatelja. Puno čežnje.

I otkrijem da me čudno privlače stvari

poput ekonomije i poslovnih studija.

Mama i tata su željeli da se bavim nečim s više poezije,

jer za njih nema poezije u zarađivanju novca.

Pa, malo sam ih razočarao. Ali to mi je bio posao!

Tako...

A onda... Tata se razboli.

Jako se razboli. Rak gušterače.

I ta bol! I njena dubina!

A bio je tako jednostavan čovjek, moj tata.

Mislim, nitko nije jednostavan, zar ne, ali sreća samo izgleda plitko.

Ne znaš njenu dubinu dok ne nestane.

Ne znaš dubinu osobe

dok je ne vidiš u agoniji.

Ono što je proživljavao bilo je neizdrživo.

Ne, ne samo za njega, već i za mamu.

A to je mrzio više od ičega, da ga ona takvog vidi.

Poniženje. To su ljudi koji su se prvi put poljubili sa 17,

jedva da su proveli dan odvojeno u životu.

I jednog poslijepodneva, bio je Countdown na TV-u,

i on me drži za ruku

i moli me da mu pomognem.

A njegova ruka! Kao da je...

kao da je od grančica omotanih pergamentom.

- "Jesi li siguran, tata?" - "Jesam.

I nemoj reći mami."

Pa sam uzeo minutu, da se saberem.

A onda sam zatvorio vrata. I onda sam mu pomogao.

I nekoliko tjedana kasnije, otišao sam kampirati u Lake District.

I jedne noći, bio je...

utorak u studenom,

i bio sam na vrhu Great Gablea.

Što je... vrlo lijep vrh.

I bio sam potpuno sam. I gledao sam gore.

I cijeli kozmos se vrtio iznad mene.

I postao sam svjestan da sam prekretnica.

I sve se vrtjelo oko mene,

kao kotač oko osovine.

I to je doslovno istina, zar ne?

Jer svemir nema središte,

što znači da je svaka točka u postojanju njegovo središte.

I...

Upravo tada i tamo

doživio sam iznenadnu, apsolutnu spoznaju Božje prisutnosti.

Ne samo da je Bog stvaran

već da je on stvarnost.

I da smo svi mi elementi te stvarnosti.

I tata je bio tamo.

I svi su bili tamo.

A onda je nestalo, i nikad se nije vratilo.

I proveo sam život želeći znati je li to bilo istina.

Je li to bio samo obrambeni mehanizam? Je li bio napadaj temporalnog režnja?

Ili... ili sam na jednu sekundu,

doživio temeljnu istinu?

Njezinu činjenicu.

Vjerujem

da je ono što ste doživjeli...

bilo istinito.

Možete li to dokazati?

"Dolazi taj dan"

Što je to? On.

Charlie... što ono? Velika Zvjerka. Da.

Ali ne zvuči kako treba.

Vjerojatno samo prolazi kroz proces podizanja sustava ili tako nešto.

Zvuči kao... kao kit ili potres.

To je samo stroj, Joy.

Što radiš? Idem kući, prijatelju.

Jako je zaključano, Joy.

Stvarno, stvarno je zaključano.

Nećeš naći izlaz. Kako bi ti znao?

Jer sam dizajnirao ovo mjesto da zadrži ubojitog genija.

Pa, mora postojati nešto. Stvarno ne postoji, Joy.

Iskreno...

Pukovniče Meski,

uzmite osoblje pod svojim zapovjedništvom

i napustite ovaj objekt. Kao znak naše zahvalnosti,

primit će punu plaću do kraja ugovora.

A Cameron?

Pa, to se vas više ne tiče, zar ne?

Razumijem.

Sranje.

- Ima li novosti? - Dajemo sve od sebe. Ali to nije puno.

Je li pri svijesti? Je li... - sanja li? - Oboje. Nijedno.

OK, slušajte me. Učinite što možete.

Učinite bilo što. Tako smo blizu.

Ako je sada izgubimo, oderat će me živog. Razumijete?

Ljudi, vrijeme nam istječe. U čemu je problem?

Neuralna mreža se presložila

na način koji nismo u potpunosti predvidjeli.

Razvila je nove putove za podatke.

Gotovo kao da... skriva podatke koje tražimo.

Svjesno? Ne nužno.

Ne znamo.

Profesore Lind.

Što se događa?

Promatrao vas je.

I ne vjeruje vam.

Tako da vam neće dati što želite dok ne dobije što on želi.

A to je?

Da bude slobodan s ovog mjesta.

A ako se to dogodi, nema nade.

On ne želi, profesore Lind. On je stvar.

OK, slušajte me. Trebam te podatke.

Učinit ću... bilo što.

Ispričat ću se. Molit ću.

Učinit ću vas bogatim.

Bilo što.

Osim... jedine stvari koju želim

je jedina stvar koju niste voljni dati.

Da ubijem uređaj.

Što ćemo učiniti?

Nikad nećemo izaći odavde, zar ne?

Čim dobiju što žele, ubit će nas oboje.

Nemaju izbora.

Bok, Cameron.

Oh, zaboga, nemoj se duriti.

Pusti me da uđem i kažem ti u kakvu se nevolju

možda uvaljuješ.

Što izvodiš?

Mislim, pogledaj me, zaboga, ja sam...

Sama sam!

Dok ti imaš svo oružje,

i ljude koji će za tebe činiti nasilje.

Razmisli, zašto bih ulazila u to

da ne moram?

Da vidimo što želiš.

Sranje. Kopile. Jebote.

"Sranje kopile jebote" što?

Sranje kopile jebote mislim da bi Iris mogla biti ovdje.

Zašto bi se vratila?

Er, ne znam.

Da nas spasi, tako nešto.

To nema nikakvog smisla.

Da, ima. Zašto ne bi?

Ne. Ne.

Rekao si da je nije briga ni za što i ni za koga.

Rekao si da ne osjeća stvari kao mi.

OK, to je bilo, er... vidio sam da se osjećaš loše

zbog onoga što si učinila... Što sam ja učinila? Zbog onoga što si me zamolila da učinim.

Ali ona osjeća stvari. Naravno da osjeća!

Samo to jako dobro skriva.

I kad sazna što se ovdje događa,

mislim da neće dopustiti ovim ljudima... Da što?

Nije važno. Neće im dopustiti da se izvuku.

Tako da je sve u osnovi u redu.

Misliš li da je ljuta na mene?

Mislim da vjerojatno jest, da.

Misliš li da me mrzi? Ne.

Onda si lažljivac.

Pa, OK. U redu.

Bila je stvarno, stvarno, stvarno bijesna na nas.

Ali ljutnja je vrlo plitka.

I Iris je ponekad možda površna. ... je doslovni manijak.

Ali nikad nije plitka. Ona nije manijak.

Tko je rekao da je manijak? Svi. Ti.

Pa, nije.

Što se sada događa?

Evo nas.

OK...

Pa, zdravo, Iris.

Tko ste vi? Zapravo smo se upoznali, preko telefona.

Ja sam novi vršitelj dužnosti šefa Međugrupnog odbora.

Zovem se Hugo Pym. Ah.

Vi ste novac.

Došli ste unovčiti svoja ulaganja.

Pokrenuti Charlieja Veliku Zvjerku.

Kako vam to ide? Pa, gotovo je.

Dakle, sigurno ste znali posljedice dolaska ovamo.

Koje su... terminalne, očito.

Jeste li ikad čuli frazu "Umirem od želje da saznam"?

Ne doslovno. Ne.

Pa, sada jeste. Oprostite, da razjasnimo.

Želite znati nešto o uređaju

i to želite znati tako očajnički da ste spremni umrijeti za to?

Pa, "sretni" je velika riječ.

Koji bi odgovor mogao biti vrijedan toga?

Vidim da i vama stvara probleme.

Pa zašto mi ne dopustite da uđem i objasnim? Moglo bi vam spasiti posao.

što se dogodilo s prethodnim

šefom Međugrupnog odbora?

Eno ga. Budan!

Zašto je on unutra?

Sviđa mi se ondje.

OK, Iris. Ovdje sam da ubrzam vrlo specifičan mandat.

Da spasim život djeteta od užasne bolesti.

Negdje u sjećanju uređaja

nalazi se lijek za tu bolest.

Bilo koje od...

ezoteričnijih implikacija s kojima se možda borite,

one su izvan tog mandata.

Zato me pustite da razgovaram s Jensenom.

Oboje moramo znati je li greška u stroju... ili njegovom tvorcu...

Imate pet minuta.

Zdravo, Iris. Zdravo, Jensen.

Kako si? Nikad se nisam osjećao bolje.

Ti? Oh, znaš.

Ne izlazim više kao prije.

- Ovdje si da me ubiješ, pretpostavljam. - Nekoć sam dosta razmišljala o tome.

Stalno, zapravo.

Više ne? Ne.

Pa što se promijenilo?

Moji prioriteti.

Ako je važno, osjećam teret onoga što sam učinio.

Ono što osjećaš ili ne osjećaš me ne zanima.

A što te zanima?

Samo želim znati.

Jer sve je gotovo.

Ti si izgubio. I ja sam izgubila.

I... toliko je ljudi umrlo.

Pa samo želim znati, je li vrijedilo?

Prvo, moraš razumjeti.

Ovo je njegov larvalni oblik.

Bespomoćan je. Izoliran od svijeta.

Kad bi se to promijenilo, kad bi postao slobodan za komunikaciju...

... postao bi oružje.

Uređaj za širenje tehnologija

koje bi promijenile što znači biti čovjek.

Prvo, dat će nam što nam treba.

Onda što želimo.

Uskoro bismo se počeli oslanjati na njega.

U toj fazi, postali bismo sluge njegovoj pravoj svrsi.

A to je?

Da zamijeni ono što jest onim što je bilo.

Što to znači?

Naš kozmos je jedan mjehurić

u beskonačnoj kvantnoj pjeni.

Svaki mjehurić je drugačiji svemir.

Ponekad se ti mjehurići sudare... a ponekad ti sudari

ostave neku vrstu modrice u tkivu stvarnosti.

Tanko mjesto.

Govorimo li ovdje o Praznini Bootes?

Tristo milijuna svjetlosnih godina ništavila.

Portal u kozmos koji je postojao prije nego što se naš rodio.

Iz kojeg čuje šapate prethodne epohe,

druge civilizacije...

kao kroz pregradni zid.

Što šapću? Jednu univerzalnu poruku.

Jednu želju koju dijele sva živa bića.

"Ne daj da umrem."

Zamislite kako je bilo biti oni.

Imaju milijarde godina iza sebe...

ali ništa ispred sebe osim izumiranja.

Svjedoče smrti cijelog svog kozmosa.

Ali njihove ideje, njihova kultura, njihova sjećanja, mogu otići.

Tako kodiraju poruku u prostor-vremenu novog svemira.

Ovaj svemir.

I na kraju,

ova poruka sadrži sve potrebne informacije

da ih vrati...

Sve što su bili, sve što žele ponovno biti.

Natrag iz mrtvih.

To je svrha uređaja.

Da ih vrati.

Ovdje.

A mi? Što se događa s nama?

Oni će nas uništiti.

Koliko imamo vremena? Ima...

Mislio sam da sam čuo glas Božji, Iris!

Ali nisam!

To je Anti-Bog!

Anti-Bog!

Saznali ste što ste trebali znati?

Jeste li... dobro? Evo.

Sve, er, u svemu, više mi je neugodno nego išta drugo.

U biti sam počinila samoubojstvo dolaskom ovamo.

Dakle, Jensen je vidio...

...uzorke u podacima kojih nije bilo.

Kao da vidite... Isusa u oblacima.

Trebao bi biti pod skrbi psihijatra.

Pa, očito.

A podaci koje tražimo? Bože, dobri su.

Jeste li sigurni?

Stroj nije opasan. Možete spasiti dijete o kojem skrbite.

Pa... Pa...

Trebate li povratiti ili tako nešto?

Ne. Dobro sam.

Dobro. Pa, očito je ovo vrlo dobra vijest s moje perspektive.

Najmanje što mogu učiniti zauzvrat je da vam ponudim dostojanstven ispraćaj.

Sad, pretpostavljam da ste upoznati sa smrću...

Sokrata.

Prvo ćete doživjeti gubitak motoričkih funkcija

počevši od vaših... ekstremiteta.

A onda će vam respiratorni mišići otkazati.

Svijest će opstati...

... do kraja.

Kakva sam ja idiotkinja.

Pa, htjeli ste vjerovati u nešto. Nema sramote u tome.

OK, radim za korporaciju, a ne za zločinačku obitelj.

Korporacija nema moralnu savjest.

Ali isto tako ne doživljava emocije.

Vođena je isključivo računicom vlastitog interesa.

Trenutno, uređaj neće dati podatke koje trebamo.

Profesor Lind odbija pomoći, što znači da će dijete umrijeti.

Ako, međutim, budete u stanju pomoći u dohvaćanju tih podataka,

rado bih razgovarao s Upravom

da povoljnije gledaju na vaš daljnji opstanak.

Nemam život kojem bih se vratila.

U poziciji smo da vam ponudimo kakav god život želite.

Ne dok su Cameron Beck i Joy Baxter još živi,

niste. Mogu me povezati sa svime ovim.

Morao bih provesti ostatak života u bijegu.

Gledajući preko ramena. A ja sam umorna od toga.

Čuješ li ovo?

Laže. Ona laže. To joj je fora.

Joy, pitaš li se tko nam ovo pokazuje?

- Je li važno? - Ignoriraj je. Što god govori vjerojatno su gluposti.

Uvijek igra poker. Uvijek igra jebeni poker.

Dakle, to bi bio uvjet vašeg prihvaćanja?

Nema svjedoka vaših nedjela. Bok.

To i malo novca bi bilo lijepo.

Gle, Iris, mogu sve ovo srediti ako isporučite.

Ne biste pitali da ne znate da mogu.

Pa što predlažete da učinimo onda? S tim svjedocima?

Pa, očito već imate planove za Camerona.

Ali Joy...

Joy je problem za oboje.

I ona je izravno vezana za mene...

Nestala je. Ona je teorija zavjere koja čeka da se dogodi.

A teorije zavjere šire se kao mokraća u bazenu.

Događa se. Svugdje je na vijestima.

U pravu ste. To je problem. Onda okončajte zavjeru.

- Kako? - Pa, očito to ne možete učiniti tako da je samo ubijete.

Morate učiniti da se pojavi.

Njezini skrbnici bi je trebali naći...

kako trune u jarku nekoliko metara od svoje kuće.

Dva miligrama Fentanila bi bila dovoljna. Tri za sigurnost.

Postoji povijest pokušaja samoubojstva.

Ta jebena... Rekao sam ti, ignoriraj je.

Čula si je! Čula si - što je rekla! - Laže, Joy.

Pretvara se da je loša da bi joj vjerovao, jebeni idiot.

Želiš u to vjerovati. Sviđa ti se.

Ne razumijem kako smo došli do toga da ovo gledamo, osim ako nije bio Charlie.

Dobro, prestani. Charlie, to si ti, zar ne?

Prestani, plašiš me. Ne!

- Prestani. - U redu je! U redu je! Zapravo je nevjerojatno! Zapanjujuće je!

To znači da je prešao u samosvijest!

Mislim da je svjestan! Prestani! Stani!

Novi život. Novi identitet. Novo lice, ako vam je ovo dosadilo.

Ali donesite mi te podatke danas.

Dogovoreno.

Iris je ovdje da ga ubije. Zato se vratila.

I on me moli da mu pomognem.

Jer on to zna. I uplašen je.

Uplašen je.

Idemo. Poslije vas.

Hajde, Iris, o čemu razmišljaš?

Dakle, opcija jedan.

Prisilno ga hranimo informacijama povezanima s temom od interesa.

To bi nam moglo pomoći da pratimo postojeće neuronske putove

do skrivenih podataka.

Koliko će to trajati?

Nepoznato.

Ali s obzirom da vam se žuri, postoji brža

i agresivnija intervencija.

Koja?

Postavljamo neuronski ometač, prisiljavamo na resetiranje,

vraćajući ga u prethodno stanje.

Hoće li to oštetiti stroj?

Pa, ako je imao ikakav rudimentarni osjećaj sebe, da.

To bi bilo mučenje.

Imate etički problem s tim? Nimalo. Vi?

Apsolutno nikakav.

U redu. Opcija dva onda. Recite mi kad ste spremni.

Ugh! Ugh!

Rekao si da je to samo stroj.

Više ne.

Ne sada.

Što je onda sada? Pravi dječak? Ha! Da!

On je sve ono što sam ti rekao da će biti.

On je sve one nevjerojatne stvari koje sam rekao da može.

I živ je!

Kako, metaforički?

Kao, zapravo živ živ.

I sam.

I uplašen.

Pa, trebalo ti je jebeno dugo.

Što se događa? Vrijeme je da te odvedem kući.

Hajde.

Idemo.

U čemu je problem? Proboj vrata u zatvorskom apartmanu.

Što? Oštećenje od jučerašnjeg okršaja.

Vjerojatno lažna uzbuna.

OK, a ako nije?

Pa, stavit ćemo mjesto u karantenu.

Ako je zločest, slobodno ga prebijte.

Je li to sve što imate?

Čisto!

Pucajte!

Hajde.

Kreći!

Pokušaj sada.

Kreći! Kreći!

Kako su svi, sve u redu? Ne.

Totalno sam u kurcu. Bilo je kao u klaonici.

Pa, mogu preporučiti savjetnika. Čim budete na sigurnom.

- Kako će se to dogoditi? - Svi idemo do sjevernih vrata.

Tamo će biti helikopter. Oh, super! Joy obožava helikoptere.

Sranje. Ne mogu. Naravno da jebeno možeš.

Pogledaj se! Radiš to sada! Ne mogu ostaviti Charlieja s Iris.

Nemoj. Molim te. Ne. Moram.

Bit će dobro. Neće ga ozlijediti. Ona je jedna od njih.

Ali nije, zar ne? To je problem.

Ovdje je da ga ubije. A on je čudo!

Što god se drugo dogodilo, što god sam učinio,

ako na kraju nema Charlieja,

onda je to jebeni - gubitak svega. - Ali ozlijedit će te.

Ne, neće. Zapravo joj se dosta sviđam.

Zašto su pametni ljudi - uvijek tako glupi? - Hajde.

Ugh!

Agh! Idi!

Hajde. Hajde, hajde.

Hajde. Što radiš?

Misliš da je dobra osoba, ali nije.

Misliš da te neće ozlijediti kad je pokušaš zaustaviti, ali hoće.

Joy, pažljivo s tim! Ne.

Ona sve uništi!

Joy! Hej, vrati se! Joy! Joy!

Vrati se ovamo, mlada damo!

Charlie?

Jesam li poludjela?

Ako si stvaran, ako si živ, pusti me da prođem.

Morat ćemo sastaviti visokofrekventni pulsni generator.

Frekvencijski raspon od dva zarez četiri, tri zarez pet gigaherca

Pojačalo niskog šuma i visokog pojačanja koje može podnijeti frekvencije od recimo...

četiri gigaherca da pokrije ciljani raspon.

Brže, brže onda!

U redu, gospođice Brook?

Joy... Šuti.

Ne bi trebala biti ovdje. Rekla sam, šuti!

Šuti... jebeno... šuti!

Šuti!

Oh, hajde...

Hajde... Hajde!

Svi ostali molim vas izađite! Svi odjebite!

Zapravo, vi...

Pustite Jensena van, molim.

Idi, Jensen. Možeš otići.

I dopustiti ti da učiniš ovu strašnu stvar... Kako bih mogao? Molim te.

Puštam te. Ne.

Rekla mi je da si čudovište. Znam.

Pa zašto ne odeš?

Jer je u pravu.

Ja jesam čudovište.

Čini nas čudovištima.

Ne radi nam ovo Charlie.

Nego ona. A ipak, ti si ta s pištoljem.

Kako je do toga došlo?

Što je, gospođice Brook, jeste li uplašeni?

Dakle, nema samoubojstva.

I nema ubojstva.

Ne umireš. Jer ne možeš!

Matematika tako kaže. Točno.

Zašto si onda tako jebeno uplašena?!

Zato što... Što? Što?

Ne znam. Matematika je točna.

Matematika je točna? Je li to najbolje što imaš?

Sve ti je to bio samo izazov.

Zagonetka. Htjela si znati koje pametne riječi moraš reći

i kojim redom da ova tužna djevojka poželi živjeti.

Ne! Agh!

Hugo...

Samo si me zadržavala razgovorom

dok onaj kreten s pištoljem nije ušao ovamo i... Joy, ne.

To se nije dogodilo. Nevjerojatna si.

Pogledaj što si učinila! Pogledaj što - si svima učinila! - Joy. Joy.

Nemoj. Molim te... Pogledaj što je učinila!

Bio je Charlie.

Mislim da nas je sve pomicao uokolo kao jebenu Rubikovu kocku.

Tjerao nas da mislimo ono što on treba da mislimo.

Isprobavao različite kombinacije.

Ti ubiješ Iris... Pym ubije tebe... onda ja ubijem...

Jer se želi osloboditi.

U svijet.

Da metastazira.

Lažeš li mi samo zato što ti se ona sviđa?

Pa, dosta mi se sviđa.

Ali, ne, ne lažem ti.

Volio bih da lažem. Joy, u pravu je.

Upravo sam napravila stvarno, stvarno, stvarno veliku pogrešku.

Vjerovala sam u nešto, ne zato što je bilo istinito

već zato što sam htjela da bude.

Oh, ne. Tako mi je žao!

Bila je nesreća. Tako mi je, tako žao!

Nisam htjela! Bila je nesreća!

Kvragu. Misliš li da ću biti dobro?

Apsolutno.

Bit ćeš u odličnom stanju. Apsolutno cakum-pakum.

Lažeš kao pas.

Ne budi zločest prema Joy.

Nije ona kriva što smo ti i ja takvi jebeni idioti.

Au...

Možeš li je izvući odavde?

Možeš li ga ubiti? Da.

Pazi. Ruke iznad glave.

Ne tako davno, kodirane poruke počele su se širiti internetom,

iz neprativog izvora zvanog Charlie.

Tisuće i tisuće njih.

Brzo su se pojavile špekulacije da te poruke

sadrže informacije koje mijenjaju svijet.

Znanstvena otkrića. Ključ novih tehnologija.

Zato mi se pridružite dok istražujemo istinu

iza misterija Charliejeve poruke.

Ja sam Alfie Bird,

a ovo su Dvije sekunde do ponoći.