Original subtitles

Prethodno u Docu.

Imala sam prometnu nesreću, izgubila sam puno sjećanja.

- Kada ga pogledaš, vidiš samo čovjeka

za kojeg misliš da je pustio tvog sina da umre. Moraš ga ostaviti.

- Predajem vlastiti dokazni materijal o silovanju.

Nema više skrivanja.

Što si mu rekla? - Da ti se sviđa.

- Joan zna za šifru.

- Ako oboje namjeravate ostati ovdje, to odmah prestaje.

- Amy, nije u krivu. Ovo se ne smije ponoviti.

- Moj otac je bio liječnik ovdje.

- Ako dam otkaz, hoćete li išta od ovoga staviti u moj dosje?

- Imam napadaje sjećanja.

Osjećam se kao da me mozak pokušava upozoriti.

- U redu, samo mi reci, jer ne razumijem.

Zašto roditelji djece iz vrtića

razgovaraju sa mnom o fakultetu?

Kao da, pusti dijete da savlada umijeće brisanja stražnjice

prije nego što maštaš o njemu na Stanfordu.

Š...

Halo?!

Doletjela si mi pomoći u stresnom tjednu!

Ne pomažeš!

Št... - Oprostite, dame.

- Njoj nešto s alkoholom. Po izboru barmena.

- Dakle, planiraš li vidjeti mamu dok si ovdje?

- Posvađale smo se. Ne razgovaramo.

- Što je ovaj put učinila?

- Kad ti kažem, umrijet ćeš od smijeha.

Jess?

Jess?

- Mama? Jesi li dobro?

- Pa, zadnja četiri dana, stalno mi se prikazuje

ta prokleta snježna kugla.

Ne sjećaš je se, zar ne? - Ne sjećam.

I ne čini mi se da ti ovo pomaže.

Moj um mi pokušava nešto reći.

- Bok, dušo.

- U redu. Možeš li tati dati pozdrav šakom?

U redu.

Idemo te smjestiti unutra.

Samo da znaš, pojela je tri vafla.

- A kako se to, točno, dogodilo?

- Pa, kao i njezina majka,

uvjerljiva je pregovaračica.

- Molim te. Izbacili bi je iz komore u tren oka

jer nikad ne ispoštuje svoj dio dogovora.

Oh, prije nego zaboravim, bi li ti smetalo da zamijenimo vikende?

David ima nešto poslovno, htio bi da idem s njim.

- Oh, to zvuči uzbudljivo.

- Ali ako imaš planove, snaći ću se.

- Ne, ne, u redu je. Potpuno sam slobodan.

- Još se ne viđaš s nikim?

Dovoljno smo dugo razvedeni da možeš

umočiti prst u te vode.

- Ah, mislio sam pričekati još 10 godina.

- Daj, molim te. Još uvijek brinem za tebe!

- Postoji netko, ali to je, hm...

Neke prilično ozbiljne prepreke su trenutno, pa...

- Zanimljivo. - Da. Kad bi bar bilo.

- Uvijek si bio preveliki romantičar.

- Moja Ahilova peta.

- Znaš kako se kaže:

Ako ne možeš biti s onom koju voliš...?

- Da, to je više tvoj stil.

Opa, opa. Oprosti.

- Nema problema.

- Jutro. - Jutro.

- Nisam te vidio nekoliko dana.

- Jesi li htio?

- Gle, znam da je ovo... čudno.

Hm, pa sam zamolila dr. Ridley da nas drži

na različitim slučajevima neko vrijeme.

- Ti si šef specijalizanata.

Kako god misliš da je najbolje.

- Rano je u godini za snježne kugle.

- Oh, da, samo, hm,

uh... Nema veze.

- Ne, što?

- Imam te bljeskove sjećanja.

Ponekad vidim osobu, čujem što govori

u prošlosti, ali ponekad su to samo bljeskovi slika.

- Napadaji sjećanja. Čitao sam o tome.

I možda čak nisu ni stvarni, zar ne?

Stvari za koje misliš da su sjećanja?

- Da, ali zadnji put, bilo je stvarno.

Uspjela sam to shvatiti.

- Sve to mora biti tako otkačeno.

- Da. To je jedna riječ za to.

- Hej, samo da znaš, 9:06 je,

i netko gleda.

- Dakle, Amy je natrag u sedlu,

Joan vodi glavnu riječ,

i sve je riješeno s tobom i Norom kod kuće?

- Pa, ako je sve riješeno s Upravnim odborom,

to je ono o čemu zaista trebamo razgovarati.

- Čini se da smo izgladili stvari s UNOS-om,

pa dokle god nema štete, neće biti ni prekršaja.

- Cijenim što god si učinio.

- Možeš mi uzvratiti tako što ćeš šarmirati veliku zvjerku koju sam ulovio.

- Investitora? - Visokoprofilnog investitora

zainteresiranog za donaciju od najmanje 10 milijuna.

- Postoji nekoliko odjela

kojima bi zaista dobro došao priljev novca...

- Želim ga za rodilište.

Pretvoriti naš centar za porode u nešto ekskluzivno.

Što bi bio pravi izvor prihoda za bolnicu.

Bok. Rekli su mi da dođem ovdje?

- Ah, dr. Maitra!

Savršen tajming.

Donator o kojem sam ti pričao je slučajno njezin otac.

Koji je izričito zatražio tvoju prisutnost na današnjem obilasku.

Trebao bi uskoro stići. Već sam to dogovorio

s dr. Ridley. Dakle, zabavite se.

Oh, i volio bih da ček bude u mojoj ruci

do kraja dana.

- Jednostavno ne mogu vjerovati.

To mi se nikad prije nije dogodilo.

- Pravedno je reći, nesvjestica bi trebala biti iznenađenje.

- Upravo sam razgovarala s Frankom. Ostavio je svoju veliku konferenciju

i hvata prvi let kući.

Ugrabila si jednog od posljednjih dobrih, mislim.

Zadnji tip s kojim sam izlazila odbio je otići

s drafta za fantasy football kad mi je pukla guma.

- Uh. - Mhm.

- Ovo je moja sestra, Casey.

Imala sam dug, jako stresan tjedan,

pa je doletjela iz New Yorka za malo ženskog druženja

dok mi je muž izvan grada.

- A svi znamo, najbolje se druži

u bolnicama, zar ne?

- Hej. Ja sam dr. Heller, radit ću s dr. Clarkom.

Hm, imamo li dijagnozu?

- Izgleda kao prilično standardan vazovagalni događaj.

- Neću ni pitati što to znači.

- Iznenadni poremećaj živčanog sustava uzrokovao je pad broja otkucaja srca

i krvnog tlaka. To je uzrokovalo nesvjesticu.

- Uobičajeno je, obično bezopasno. Napravit ćemo EKG za svaki slučaj.

- Oh, hvala vam oboma puno. Bit ćeš dobro!

- Da, znam. Misliš li da sam gluha?

Ovdje sam.

I, rekla bih, zainteresiranija sam

za prognozu svog liječnika nego ti.

- U redu, ja... samo sam htjela provjeriti jesi li...

- Želiš li mi ti napraviti EKG?

Liječnici, može li mi sestra napraviti EKG?

Obožava se pretjerano miješati u moj život.

- Jess! - Nažalost, potrebna je

određena obuka. Ima li srčane ektopije?

- Nema. Normalan sinusni ritam otkad sam ovdje.

- Ne! Jess!

Koji vrag?! - Čekaj, čekaj.

Ne diraj je. - Moj stan, moja pravila, Casey!

- Što se događa? - Spava.

Potpuno spava trenutno.

- Vraćam kontrolu!

Ti si moja gošća, pa se tako i ponašaj!

- Organizirat ćemo studiju spavanja što je prije moguće.

- Oprosti, trebao sam to primijetiti.

- Ne brini. Bila je to vrlo suptilna promjena.

Ti si specijalizantica prve godine.

- Nadam se da dr. Ridley neće čuti da sam propustila nešto tako veliko.

Kunem se da ću paziti sljedeći put.

- Hannah, bit će puno toga što nećeš znati.

Još uvijek postoje stvari koje ja ne znam, a ja sam šefica specijalizanata.

Bit će u redu. Naš posao ovdje je da te naučimo, ne da te plašimo.

- Došlo je brže nego inače,

ali onog trenutka kad se Sal počeo ponašati kao luđak...

- Dawn, Dawn, činiš da zvuči gore nego što je bilo.

- Rasplakao si Missy.

Nazvao je našu instruktoricu spininga čudovištem veličine 36,

ali ona je zapravo veličina 34, pa je to bila stvar.

Uglavnom, kao što mi je doktor rekao, ulila sam dvije vrećice šećera

u bocu soka od naranče, natjerala ga da popije.

I, otprilike 30 sekundi, bio je normalan.

Ali onda je počeo imati napadaj.

Bila sam prestravljena, pa sam nazvala 911.

- Dvije jedinice inzulina.

- Jeste li jeli prije spininga?

- Stavila sam mu proteinsku pločicu s keksima i kremom u torbu,

ali, naravno, nije je pojeo.

- Ima okus više kao keksi i gips.

Gledajte, razumijem zašto mi je šećer u krvi bio nizak. Ali zašto sam imao napadaj?

- Zvuči kao da ste se prenapregnuli na prazan želudac

i to je uzrokovalo hipoglikemijski slom.

Dawn, sok od naranče je bio pravi potez.

Ali možda ste pretjerali sa šećerom.

Dakle, dali smo vam malu dozu inzulina,

i to bi trebalo sniziti šećer.

I trebali biste biti stabilni za minutu.

- Hvala vam, doktorice.

- Dakle, dijagnosticiran vam je

dijabetes prije osam mjeseci.

Mogu li vas pitati jeste li napravili

neke promjene u prehrani?

- Ne samo njegovu prehranu, potpuno smo promijenili

njegov cijeli način života. Oboma.

Zadnjih šest mjeseci, jedemo zdravo

i vježbamo svaki dan.

Oboje smo izgubili oko 5 kilograma i kad smo stagnirali,

naš liječnik je preporučio Ozempic.

- Jeste li i vi dijabetičarka?

- Ne, ali to je dar s neba.

- Za nju. Ne toliko za mene.

- Naći ćemo pravu dozu, dušo.

- Ne, ne osjećam se dobro.

Sal, što se događa?

Sal, što se događa?

- Oprostite. - Otkucaji srca su niski. Slab puls.

- Šećer u krvi je na 45?

- Ali dali ste mu samo... - Dvije jedinice.

- U redu, to nije dovoljno da ga toliko spusti.

Donesite D50! - Sal?! O, Bože. Sal!

- Sal? Čekaj.

- Pretpostavljam da neće doći.

- Vrijeme je još uvijek tvoje, Katie.

Želiš li nešto podijeliti?

- Ne baš.

- Znaš da možeš reći bilo što.

- Nema se što reći, tata. Ne dok ona nije ovdje.

- Katie, molim te.

Kad držiš stvari u sebi, to je jako loše za tebe.

- U redu!

Sinoć je došla kući dok mi je on pomagao

s domaćom zadaćom, i prošla je pored nas

kao da nismo ni postojali.

- Znam da je to sigurno bilo jako bolno...

- Onda mi on kaže, "Doći će k sebi."

Nakon dvije godine!

Još uvijek traži izgovore za nju.

- Michael?

- Oprosti.

Nisam htio umanjiti... - Samo se nastavljaš ponašati kao

da se ovo ne događa stvarno! Kako će to pomoći?!

- Doza inzulina koju smo mu dali nije trebala uzrokovati takav pad šećera,

što mi govori da sok od naranče

i šećer nisu bili uzrok njegovog ranijeg skoka.

- Glukoza je 122. Natrag u sigurnoj zoni.

- Što se događa s njim?

- On ima nešto što se zove labilni dijabetes,

što znači da mu šećer u krvi divlje varira;

može naglo pasti ili skočiti bez upozorenja.

Da bi preživio, moramo ga držati

u vrlo uskom rasponu.

- "Da bi preživio"?

- Hoda po žici.

Jedini način da to zaustavimo je da shvatimo

što mu remeti metabolizam.

Napravite CT, hitno.

- Zovem radiologiju.

- Nikad nisam ništa radila u snu osim hrkala.

Frank bi mi rekao.

- To se može pojaviti iznenada.

- Bože, što ako je tumor na mozgu?

- Ok, znam da ne možeš si pomoći,

ali nemojmo odmah skakati na najgore scenarije.

- Casey je u pravu. Ima puno drugih objašnjenja,

i većina je puno manje ozbiljna od tumora,

ali studija spavanja dat će nam jasniju sliku

o tome što se događa, u redu?

- Kad se probudiš, imat ćemo neke odgovore. U redu?

Gdje da idemo dok čekamo?

- Hm... pa, ja imam druge pacijente o kojima se moram brinuti,

ali, uh, čekaonica, to vam je vjerojatno najbolja opcija.

- To ima smisla.

S obzirom da nisam liječnica i sve.

- Ali javit ću vam čim budem nešto znao.

- U redu.

- Žao mi je što si uvučena u ovo.

- U redu je. Rado ću pomoći.

- Brzo sam ga provjerila. Prilično je velik filantrop.

- Da, on je stvarno dobar čovjek.

- Ovdje si skoro četiri godine.

Imaš li ideju zašto to radi sada?

- Ne, ne razgovaramo baš o njegovim namjerama.

A, evo ga.

- Moja Sonya.

- Tata, ovo je dr. Michael Hamda,

naš glavni medicinski direktor.

- Max vas je nahvalio. Zadovoljstvo mi je upoznati vas.

- Zadovoljstvo je moje. I hvala vam

na interesu za porodništvo.

- Da, Max je sugerirao da je to odjel

gdje bih zaista mogao ostaviti trag.

- Ovuda onda?

- Čula sam da je tvoj pacijent imao napadaj.

- Preokrenula sam to s D50 bolusom.

- Hiperglikemija odmah nakon hipoglikemije?

Iznenađen sam da ti labilni dijabetes nije prva pomisao.

- Bio je na popisu. Ali on se dobro hrani,

vježba, čak je i na Ozempicu,

tako da se nešto ne poklapa. Skeniram

za masu na gušterači. Moguće egzokrini tumor.

- Pa, to bi bilo zabavno.

Nisam vidio jedan takav 30 godina.

- GLP-1 agonisti mogu prikriti mnogo skrivenih problema.

- Da. A ova nova moda korištenja za mršavljenje

je tempirana bomba.

Ipak, liječnici ih dijele

kao male čokoladice za Noć vještica.

- Mogu biti vrlo učinkoviti kada se pravilno koriste.

- Oni su prečac. Pacijenti završe kao strašilo

a onda se opet napušu čim prestanu s lijekovima.

Volio bih da Danci proizvedu tabletu

koja ljude čini discipliniranijima.

- To je malo pojednostavljeno.

Oni resetiraju neprilagođene okidače apetita

tako da snaga volje ima šansu protiv biologije.

- Oni su štaka. Čak i uz Višu silu,

alkoholičari moraju odlučiti prestati piti.

Prekidač se okrene tek kad ga oni okrenu.

- Slobodna volja je iluzija.

Svi smo mi samo molekularne figure koje plutaju u ponoru.

Ponašamo se kao bogovi, ali smo potpuno nemoćni nad našim sudbinama.

- Darrin je naš kućni filozof.

- I pomalo nihilist, očito.

- Hm. Gušterača je čista. Nema tumora.

- U redu. Prije 10 godina je. 3 ujutro po tvom vremenu.

Upravo sam zvao iz Nepala jer ne mogu ovo shvatiti.

Nema osuđivanja. Nema šefa.

Samo bolestan pacijent i dva stara prijatelja.

Što mi kažeš da učinim?

- Aspirat tankog crijeva i metanski izdisajni test.

- SIBO.

Nije loše, dr. Larsen. Nije loše uopće.

- Pozitivan metanski izdisajni test

potvrđen aspiratom tankog crijeva.

To je SIBO infekcija, nema sumnje.

- Huh. - Ne znam kako

si to predvidio. - Bio je to timski rad.

- Hm. Također, provjeri mu trigliceride.

Do neba su.

- Jeste li sigurni da su ovi točni?

- Mhm. - U redu. Testovi su potvrdili

da Sal ima SIBO infekciju.

Što objašnjava labilni dijabetes,

oscilacije šećera u krvi.

Rijetko je, ali, uh, može se liječiti antibioticima.

- Oh. Ali zašto se to dogodilo?

- Osnovni uzroci su obično prehrambeni.

- Što mislite "prehrambeni"?

- Hm, višak prerađenih ugljikohidrata, masne hrane...

- To nema smisla. Tako se dobro hranio.

- Bojim se da to nije ono što pokazuje krvna slika.

- Sal?

Što si učinio?

- Varam.

S brzom hranom, krafnama.

Gotovo sa svime pored čega prođem na putu kući.

- Ali nisi mogao puno jesti. Ozempic...

- Prestao sam ga uzimati prije četiri mjeseca.

Bilo mi je mučno i osjećao sam se jadno,

a onda kad sam prestao uzimati, uvijek sam bio gladan,

pa sam počeo potajno jesti.

Ići u drive-in restorane.

Plaćati gotovinom. Ostavljati omote u susjedovom smeću.

- Sve si to radio iza mojih leđa?

Trebam malo zraka.

- Znam da ne bih trebao jesti tako.

Ali kad sam umoran ili pod stresom,

izgubim kontrolu. - Razumijem.

- Hrana je sve o čemu mislim.

Sve do čega mi je stalo.

Nešto nije u redu sa mnom.

- Ništa nije u redu s tobom, Sal.

Bilo da je hrana ili posao ili alkohol,

svatko ima nešto što izmakne kontroli.

Ali to ne znači da ne možeš vratiti kontrolu.

- Kako? Opsjednut sam.

- Moraš imati pravu podršku.

- Dawn me podržava. - Dawn je tvoja žena.

Ne može istovremeno biti tvoj trener, tvoj nutricionist, tvoj trener.

Dopusti mi da dovedem profesionalca.

- Da, molim te.

Želim da ovo prestane.

- Možete li mi dočarati što bi 10 milijuna dolara moglo postići?

- Pa, to bi moglo financirati privatne apartmane za oporavak,

najsuvremeniju neonatalnu tehnologiju, vrstu nadogradnji koja pretvara

bolnice u naslovnice.

- Hm.

Shona, pokaži mi gdje radiš.

- Mislite, hm... - Internu medicinu.

Volio bih je vidjeti.

- Ako zaista želite najviše za svoj novac,

postoji mnogo šira uloga

koju bi taj novac mogao odigrati tamo.

- Zanimalo bi me to.

Ali u svakom slučaju, želim vidjeti

gdje moja kći provodi svo vrijeme.

- Pratite me.

- Ne, nemoj se usuditi, Frank!

Moja majka je možda narcis, ali tvoja je uhoda!

- Oh, ovo postaje dobro.

- Zašto mi je Casey kupila traperice samo da se osjećam loše?

- Dala sam ti te traperice jer kad sam ih nosila,

rekla si da ti se sviđaju! - Nisam mogla vidjeti

da su s visokim strukom! - Pa što?

- Casey zna da ja ne mogu

nositi visoki struk s mojim kratkim torzom!

Liz.

- Pa, barem znamo da u snu govoriš istinu.

- Ima i dobrih vijesti s medicinske strane:

Nije tumor.

- Pa, što je onda?

- Izgleda kao epilepsija temporalnog režnja.

- To je dio vašeg mozga,

obrađuje emocije, pamćenje, jezik.

- Imate li nekih stresnih događaja u zadnje vrijeme?

- Da, upravo je završila dva tjedna brutalnih

sastanaka roditelja i učitelja. - Toliko je loše?

- Jeste li upoznali roditelje vrtićarca

u privatnoj školi? Bez obzira što njihovo dijete radi,

oni to tumače kao neshvaćeno ponašanje

genija. - Da, mislim da bih mogao biti jedan

od tih roditelja. Moja kći, ona završava

vrtić sada.

- Pa, pošto ste liječnik,

vjerovala bih da bi vaše dijete moglo biti genij, zar ne?

- Dakle, Jess, počet ćemo vas liječiti

antiepileptikom.

Pratit ćemo, i prilagođavati dozu odatle.

- Hvala vam.

- Nije nosio prsten, samo sam pretpostavila da je samac!

- Halo?! Imam epilepsiju!

- Jess, znam da riječ zvuči zastrašujuće,

ali ovaj oblik je vrlo izlječiv.

I s pravim lijekovima, postoji dobra šansa

da je nećete ni primijetiti.

Uh, samo da znate, razveden je.

- I ovdje dolje, imamo ured interne medicine

s višenamjenskim prostorom. A ovdje, imamo dr. Larsena...

- Ah, dr. Larsen.

Upoznali smo se na dobrotvornoj večeri prije tri godine.

Odmah nakon što je Sonya počela kao stažistica.

- Ja se, ja se tako ispričavam, ja...

- Siguran sam da se svi poslovni ljudi u odijelima stapaju,

ali bili ste vrlo ljubazni prema Sonyi.

- Pa, ona je izvrsna liječnica.

- Bila bi izvrsna u svemu što bi odabrala,

ali jako sam ponosan što je odabrala ovu nesebičnu profesiju.

- Gospodin Maitra razmatra

značajnu donaciju za porodništvo.

- Oh, sjajno, iako bi nam stvarno dobro došla

potpora u ovom odjelu.

- Točno ono što sam mu govorio.

- Molim vas, neću vas zadržavati.

Bilo mi je drago vidjeti vas opet. - I vama.

- Pa, ovo je bilo vrlo poučno.

Hvala vam na tako opsežnom obilasku, dr. Hamda.

- Bilo nam je zadovoljstvo. Uh, molim vas,

javite mi ako imate još kakvih pitanja ili...

- Ako vam ne bi smetalo, mogu li ukrasti Sonyu

na brzi ručak? - Oh, stvarno ne mogu.

Imam toliko pacijenata...

- Ali shvatio sam da je dr. Ridley

opravdala vaš izostanak.

- Ne, zapravo. Upravo mi je poslala poruku. Ja...

Stvarno me treba natrag.

- Ah, razumijem. Naravno.

Tvoja majka bi voljela da te vidi ovaj tjedan

na večeri ako možeš.

- Javit ću vam.

Vraćam se na posao.

- Molim. Ovuda.

- Gdje je Sal? - Sišla sam dolje

po kavu. Mislila sam da si ga odvela na pretrage.

- Ne.

- Ima li automat za hranu na ovom katu?

Koji je vrag s tobom?

U bolnici smo!

Sve zato što ne prestaješ jesti smeće

koje će te ubiti! A, a što sa mnom?

Što bih ja trebala učiniti ako ti se nešto dogodi?

- Pogriješio sam.

- Neću stajati ovdje i gledati te kako se ubijaš!

- Žao mi je.

- Gotova sam s tobom.

- Dawn!

- Dawn! - Draga?

Je li dobro? Dawn! Dawn!

Dawn, dušo! - Trebamo kolica za reanimaciju, odmah!

- Imam ih. - Što joj se događa?

Što se događa?

- Kad su roditelji ujedinjeni, to pruža stabilnost

djeci. Ali kad imaju različite ideje,

može postati teško.

Ponekad jedan roditelj osjeća da mora braniti drugog

kako bi održao tu stabilnost.

Ono što sam čula da si rekla prošli tjedan, Katie,

je da želiš da tvoj tata

počne govoriti više svoje istine.

- Mislim da on to ne može.

- Michael?

- Stvarno ne želim početi ogovarati tvoju majku. Ja...

Katie. Katie!

Razumijem kako se osjećaš...

- Ne, samo radiš istu stvar iznova i iznova!

- Michael. Ona treba da kažeš

da ti se ne sviđa kako se Amy ponaša.

Da znaš da je Amy povrijeđuje i da to nije u redu.

- Nije u redu.

Nije u redu.

Nisam ovdje da te pritišćem.

- Ne? - Ne.

Želim znati što se događa da ti mogu pomoći.

- Sjećaš li se Ravija Dahra?

Pa, on je sin poslovnog partnera mog oca.

I kad me napao,

moja majka je bila jedina kojoj sam rekla.

Natjerala me da obećam da nikad nikome drugom neću reći.

I održala sam to obećanje.

Pet godina.

Ali kad je Ravi uhićen, sve se saznalo.

Recimo samo, reakcija mog oca

nije bila onakva kakvu bih ja htjela.

- On tebe krivi?

- On se jednostavno ne može suočiti s tim.

Nijedno od njih ne može.

Sigurno ne žele razgovarati o tome.

- Zato ih ne viđaš.

- Jako sam se trudila na terapiji da shvatim

što ću reći, kako ću to reći,

i kad ću biti spremna za to.

I to neće biti na ručku u bolničkoj kantini

ili na večeri ovaj tjedan.

- Jako mi je žao što si se našla u ovoj situaciji.

- Znaš, sama sam platila medicinski fakultet

kako ne bih bila ovisna o njima.

Tako da mi se ovo čini više nego odvratno.

On dolazi ovamo sa svojim novcem,

pokušava označiti svoj teritorij.

- Je li moguće da je samo očajan

i traži način da ti se iskupi?

- Govoriš mi da mu oprostim.

- Apsolutno ne. Nije na meni

da ti bilo što govorim. - Vi ste moj šef.

- Ne sad.

Samo, čini mi se kao da bi ovo mogla biti prilika

za tebe.

Da mu kažeš sve.

Dati mu priliku da se iskaže.

Znam kako je...

kad ti se obitelj raspadne

jer je preteško suočiti se s tugom.

Jedini put kroz to je kroz to.

- Što se dogodilo?

- Srce joj je dekompenziralo zbog pothranjenosti.

- Izgubila je 26% svoje tjelesne težine

u dva mjeseca. Zahvaljujući GLP-1 agonistima.

- Zloupotrebi GLP-1 agonista.

- Moramo ponovno uvesti prehranu polako

kako bismo izbjegli sindrom ponovnog hranjenja.

I morate je natjerati da prestane s lijekovima.

Što god se nadala kad je započela s ovim,

ovo ne može biti kraj koji je željela.

- Jess spava. Dao sam joj početnu dozu Keppre,

provjerio razine.

U terapijskom je rasponu, tako da sam zadovoljan.

- Dobar posao, dr. Clark. - Jeste li znali da je

Casey vizažistica zvijezda?

Šminkala je sve od Lady Gage do Zendaye.

Kako je to super?

- To je, to je dobro znati.

- Trebam vašu pomoć da uvjerim Jess da napusti podučavanje.

Jer ako stres snižava prag za napadaj,

mislim da je to jednostavno...

Previše rizičan posao, i ne želim da ima napadaj

svaki put kad je tjedan roditeljskih sastanaka.

- Dakle, evo u čemu je stvar s epilepsijom temporalnog režnja,

ne radi se samo o okidačima. Radi se o kumulativnom opterećenju.

Radi se, radi se, radi se o tonaži.

- U redu. - I, znate, to što je njezina

izuzetno karizmatična, nemoguće za ignorirati sestra

pojavila kad je već imala vrlo stresan tjedan...

- Oprostite, hoćete reći da sam ja uzrokovala epilepsiju svojoj sestri?

- Ne, ne, naravno da ne. Epilepsija je nešto što ona ima.

Ali govorim da...

stajati pored vas, nekoga tko ispuni svaku sobu

u koju uđe, to bi moglo ostaviti trag

na Jess koji ona jednostavno...

još nije u potpunosti obradila.

- Jess i ja nismo takve.

Očito ne znate ništa o našem odnosu.

- Ja ne... - Jess?

- Uvijek sam znala da si ti favorit.

- O, Bože.

- Zabavna, uspješna sestra.

Pomirila sam se s tim.

- Idemo vas vratiti u sobu.

- Ali ne možeš ukrasti mog liječnika.

- U redu. Možda ste u pravu.

- Je li ona dobro? - Dobro je. Stabilna je.

Ali treba pomoć. Izgladnjivala se.

- Moja je krivnja. Lagao sam. Prejedao sam se.

Doveo sam je do ruba. Nikad ne bi počela

uzimati injekcije da ja nisam tako debeli gubitnik!

- Hej! Ovo nije tvoja krivnja! U redu?

Svi mi donosimo dovoljno loših odluka sami.

Ne trebamo preuzimati odgovornost

i za tuđe.

Zašto mi ne ispričate o svom odnosu s hranom?

- Na nekoj vrsti dijete sam otkad sam imao sedam godina.

Moja mama i tata su imali dobre namjere, ali...

Oboje su bili debela djeca i nisu htjeli da ja patim kao oni.

Uvijek su pazili na sve što jedem.

Govoreći, "Ne želiš to."

Pred mojim prijateljima...

Djevojkama...

Odrastao sam osjećajući se kao

da me roditelji više vole kad sam u formi.

- To je sigurno bilo jako bolno.

- Pretpostavljam da se sve vratilo kad je Dawn preuzela moju dijetu.

U početku, voljela me takvog kakav jesam.

Pripremali smo velike obroke, išli u fine restorane.

Ona to više ne želi raditi.

Volim je,

ali čini se kao da me ne može voljeti ako se ne promijenim,

kao što je ona.

I ja to želim. Želim to učiniti za nju.

- Ali ne možeš ozdraviti zbog Dawn.

Moraš to učiniti za sebe.

- Što ako ne mogu?

- Ovo što ti se događa nije tvoja krivnja.

Ali ozdraviti...

to je tvoj izbor.

- Zadnjih nekoliko tjedana, Katie je radila

sa svojim tatom na tome da bude iskrenija sa svojim osjećajima,

pa smo smatrali da je pravo vrijeme da vas dvoje spojimo

i vidimo što se događa.

Katie?

- Oni će se razvesti.

- Što te navodi na to?

- Vidjela sam na njenom telefonu, tražila je stanove.

- Uzela si mi telefon? - Amy.

To nije problem ovdje. - Žao mi je.

- Žao ti je? Njoj?

- Je li istina?

Da tražiš stanove?

- Da. - Zna li Michael za to?

- Ne, osim ako mu Katie nije rekla.

- Nisam.

- Što te navelo da pogledaš telefon svoje majke?

Jesi li tražila nešto određeno?

- Htjela sam pročitati njihove poruke.

- Želiš li nešto podijeliti? Ili pitati?

Jesi li sigurna?

- Ne razumijem

kako možeš samo odustati od njega.

- Hej.

Prvi dan natrag. - Da,

samo, uh, provjeravam te.

- Dobro sam. - Znam da si imala

snažnu reakciju na stvari kojih si se sjećala.

- Da, pa, znaš, provela sam zadnja četiri dana

pregledavajući milijun snježnih kugli online.

Nije da znam

što tražim. Samo da ima snijega.

I kuglu. - Da. To bi bila

dva glavna sastojka.

To mora biti kao da živiš u epizodi "Black Mirrora".

Oh, oprosti. To je, hm, nešto kao "Zona sumraka".

- O da, spremna sam da Rod Serling

samo dođe iza ugla i sve mi objasni.

- Hej. Čini se da se Dawn budi.

- U redu.

- Što se dogodilo?

- Onesvijestila si se.

Od pothranjenosti.

Dobro sam.

Samo nisam dovoljno jela danas.

Glupo, znam. Kunem se da se neće ponoviti.

- Ovdje se ne radi o današnjem danu.

Tvoji laboratorijski nalazi pokazuju da se ovo nakuplja

već neko vrijeme. Vjerojatno otkad si počela

uzimati lijekove.

- Sviđa mi se kako izgledam.

Kako se osjećam.

- Sviđa li ti se kako se osjećaš sada?

- Kad je Sal dobio dijagnozu, počeli smo s dijetom

i vježbanjem da mu pomognemo.

Nikad nisam razmišljala o tome koliko sam teška.

Ili kako izgledam.

Ali znala sam da se neće držati toga ako to ne radimo zajedno.

U početku sam mrzila svaki trbušnjak, svaki štapić mrkve.

Ali onda sam počela gubiti na težini.

I ljudi su primijetili...

govoreći da izgledam nevjerojatno.

Ni u tridesetima nikad nisam mislila da izgledam nevjerojatno.

Osjećala sam se lakše u svakom pogledu.

Manje zabrinuta za Sala.

I negdje usput,

mislim da se više nije radilo o njemu.

- Ne mogu te natjerati da prestaneš uzimati lijekove.

Ali trebam da me čuješ kad kažem

da je ovo ponašanje isto ponašanje

koje te učinilo tako bijesnom na Sala.

- Ne, nije. Sal ima aferu

s drive-in restoranima. Lagao mi je.

- A ti misliš da se on ubija.

- Da.

- A što misliš da ti radiš?

- Zvao si me?

- Stavio si me danas u groznu situaciju.

- Samo sam htio...

- Misliš li da je to ono što želim

nakon svega kroz što sam prošla?

- Oprosti, Shona, nisam mislio da ćeš imati

takvu reakciju...

- "Kako bi ti bilo, Sonya,

da doniram 10 milijuna dolara tvojoj bolnici?

Bi li ti to godilo?

Ili bi to bilo, ne znam,

manipulativno i izopačeno i potpuno neprimjereno?"

Ne razumijem.

- Sve što želim je moći razgovarati o onome što se dogodilo.

Kako me to povrijedilo.

Kako me ono što je mama učinila povrijedilo.

I da me ti možeš samo čuti

bez traženja izgovora

i pokušavanja da to popraviš

ili, ili da to nestane.

Možeš li to razumjeti?

- Ja sam čovjek starog kova, Sonya.

Jednostavno nisam znao što da radim.

- Upravo sam ti rekla, tata.

Jesi li me čuo?

- Pokušat ću, draga moja. Obećavam ti.

Pokušat ću.

- Hej.

Lijekovi nisu bili dovoljno jaki.

Pa smo morali ugraditi stimulator vagusnog živca.

Ovo će pomoći regulirati tvoje neispravne signale.

- Nema više epileptiformne aktivnosti, Jess. Dakle, čista si.

- Biste li vas dvoje mogli ostaviti nas same?

Želim razgovarati sa svojom sestrom.

Znam da ne voliš spojlere.

Ali počinje s mojim isprikama.

- Hvala. - Da.

- Uplašio si me do smrti.

- Znam.

Žao mi je, Sal.

- U početku sam mislio da je ovo moja krivnja.

Istina je, oboje imamo probleme

i oboje smo lagali.

- Ja nisam bila ta koja se šuljala...

- Ne, ti si se samo izgladnjivala.

- Stvarno, ti ćeš me osuđivati?

- Ti si osuđivala mene.

Stalno si me promatrala, disala mi za vratom,

pokušavala sve kontrolirati.

Pogoršala si situaciju. Zbog tebe sam htio jesti.

- Pokušavala sam ti spasiti život!

- Samo prestani! Znaš...

O tome ja govorim.

Prestani se stalno svađati

i poslušaj što govorim.

Povrijedila si me.

- Nisam te htjela povrijediti. Volim te.

- I ja tebe volim. - Hm.

- I pokušat ću biti zdrav.

Ovaj put ću to učiniti stvarno.

Ali učinit ću to za sebe,

ne zato što mi je pištolj uperen u glavu.

- Hvala ti. To je nevjerojatno.

- Želim da prestaneš uzimati injekcije.

- Sal... - Nedostaje mi način

na koji si bila prije.

- Pa, meni ne. - Neću sjediti ovdje

i gledati te kako se ubijaš.

Neću te moliti, Dawn.

Moraš vidjeti istinu i moraš to učiniti

za sebe.

Obećaj mi da ćeš prestati uzimati injekcije?

- Dobar posao s Murphyjevima.

Liječenje više od jednog pacijenta na istom slučaju

može biti vrlo nezgodno.

- Nažalost, nisam sigurna da će im brak opstati.

Oh, neće.

Bolje da djeluju što prije nego kasnije.

- Jesi li mi zato rekla da ostavim Michaela prije pet godina?

- Sjetila si se toga. - Jesam.

- Reći prijatelju istinu uvijek nosi rizik,

ali ti si bila vrijedna toga.

- To je bila večera za koju sam te pitala

na tvoj prvi dan povratka.

- Očito, nisam to povezala.

- Izgubila sam osam godina sjećanja

i čini se da su se svi moji odnosi promijenili.

Tako da...

pomalo je nestabilno.

- Mi se nismo promijenili.

I, ako išta vrijedi,

ponosna sam kako si se nosila s tim u to vrijeme.

Znam, ne čuješ to baš često.

- To vrijedi mnogo.

Zašto si onda otišla Jakeu,

umjesto meni, da postaviš prepreku?

- On je tvoj nadređeni.

Prikladnije je da razgovaram s njim.

Ali otvorena sam čuti zašto misliš da je ta veza

dobra ideja s profesionalnog stajališta.

Postoji razlog zašto to zovu "gruba ljubav".

Ali to je ljubav.

- A kako je moj mališan?

- Fališ mu. I mami fališ.

Uđite!

Reci mu da ga volim

i da sam jako naporno radila

na povijanju u uredu.

Zašto sumnjam u to?

- Volim te. - Volim te.

- Vidimo se uskoro kod kuće.

Porodiljni dopust bio je malo kraći

nego što bi oni možda voljeli.

- Hej, um, samo sam htio reći hvala.

Razgovarala sam s ocem i bio je to početak nečega, nadam se.

- Tako mi je drago.

- Ali sad si ti u prilično lošoj poziciji

s Maxom i odborom.

- Ima puno milijardera koji žele vidjeti

svoja imena na pločama.

- Zašto imam osjećaj da to govoriš samo

da se osjećam bolje?

- Pa što ako jest?

Kad sam ovo vidjela, podsjetilo me

na to koliko si voljela ići na klizanje

u The Oval dan nakon Dana zahvalnosti.

Uzmi. Ne želim je.

- Katie...

Gle, znam da je bilo teško,

ali stvarno želim pokušati popraviti stvari.

- U redu. Kako bi bilo da se vratiš kući?

- Razgovarali smo o ovome toliko puta.

- Zapravo, nismo. Samo si ti odlučila za sve.

- Prošle su dvije godine.

I ti si odlučila

da želiš živjeti s tatom puno radno vrijeme.

- Nisi samo odustala od njega.

Odustala si od mene.

- Dušo.

Dođi ovamo. - Ne diraj me!

- Ne želim da budeš tako uzrujana.

- Prestani! Jedino što te zanima je Danny!

Nema ga, a to je i dalje sve što je važno!

- Kako je prošla smjena?

- Uh... dobro.

- Nema više snježnih kugli?

- Kad hitnost postane opsesija,

vrijeme je za odustajanje.

- Vjerojatno pomaže biti u poslu spašavanja života.

- Da. Pomaže da ne misliš na svoje probleme.

I povremeno,

naučiš nešto od ljudi koje liječiš.

Laku noć.

- U redu.

- Hej. - Hej.

Um, možeš li to uzeti? Kako je prošlo?

- Stvarno dobro, zapravo. - Da?

- Jess je puno značilo što sam to spomenula.

Očito, preuzela sam sve zasluge za ideju.

- Naravno da jesi. - Njen suprug je upravo stigao,

pa kad su se počeli grliti i ljubiti,

mislila sam da im dam malo prostora.

- Vjerojatno pametno.

- Izgleda da završavaš ovdje, pa...

postoji li šansa da bi htio popiti piće s nekim,

ne znam, karizmatičnim,

tko ispuni svaku sobu u koju uđe?

- Upravo sam izašao iz nečeg prilično ozbiljnog.

- Moj let za New York polijeće u 9 ujutro.

Ne tražim ništa ozbiljno.

- Dr. Clark. Oprostite što ste morali doći natrag u ljudske resurse,

ali nekako nam nedostaju tri obrasca.

- Nema problema.

- Postoji li šansa da ste kći Briana Clarka?

- Da. - Vidim sličnost.

Bio je sjajan liječnik. Ljubazan. Duhovit.

- Nikad nije propustio ispričati tatinu šalu.

Stvarno su ga loše tretirali ovdje.

- Kako to mislite?

- Ništa. Oprostite, dug dan.

Sve je riješeno.

- Je li se nešto dogodilo prije nego što je otišao odavde?

- Ne da ja znam.

- Upravo ste rekli da su ga loše tretirali.

- Ja... nisam trebala. Ja... ja... ja ne...

- Molim vas! Recite mi što znate.

- Zašto jednostavno ne pitate svog oca?

- Bih. Ali ubio se

tri mjeseca nakon što je napustio ovu bolnicu.

Ako mi ne kažete,

otići ću dr. Hamdi i prijavit ću

da ste prekršili povjerljivost.

- Hannah, molim te, nemoj to raditi.

- Vi ste otvorili vrata.

Sada, moram znati što je s druge strane.

- Sve što znam je da je vaš otac

podnio prijavu ljudskim resursima protiv dr. Larsena,

i tjedan dana kasnije, otišao je.