Original subtitles

www.titlovi.com

SLOMLJENO CVIJEĆE

Srela si Don Juana? -Ne. -Čemu onda crnina? -Jer ga nisam srela.

Nisam slutio da bi moj sprovod mogao biti tako zabavan.

Što je ujedno i sretan kraj. -Kraj? Idi dok još pamte tvoj stari lik.

Sve ove bore, sjedine... -Pokvariš svaku zabavu, čak i pogreb.

Ne, ne, prijatelju. Prizor je divan.

Žene, žene i žene. Vječna glad žena za ljubavlju.

Imam manje-više sve svoje stvari.

Očito si dobio ljubavno pismo od neke druge cure. -Nemam drugu, Sherry.

Dobro, shvaćam. -Ne shvaćaš, ali nema veze.

Takav si. Nikad se nećeš promijeniti.

Jednostavno više ne želim biti s ocvalim Don Juanom.

Što želiš, Sherry? -Što želiš ti, Done?

Nešto sam poput ljubavnice, samo što ti nisi čak ni oženjen.

Pogledaj svoga prijatelja i susjeda Winstona. Dobro im je.

Nikad ne poželiš imati obitelj?

To hoćeš?

Ne znam što hoću, no voljela bih otkriti sama.

Sama. -Da. Možda te nazovem.

Sherry?

Tebe nikad nije poljubio. Bila je to besramna laž!

Da, bila je to laž. Don Juan mi je sam rekao. -Nije!

A tko si ti da zapovijedaš? -Tko sam ja?

Djevojka čiji je cjelov tražio cijeli život.

Bila sam jedina. Nikad nije volio drugu!

Volio te toliko da te odmah zamijenio drugom.

Gnušao se takvih. Kravo! -Zmijo!

Svinjo! -Kozo! -Lasice! -Glisto! -Ne, ne, ne!

Da?

Hej, Winstone. Na poslu si?

Subota je. Dakako. Da.

Ne, baš sam ustao.

Što, ne možeš otvoriti sajt?

Dobro, odmah stižem.

Može kava.

Možda etiopska?

Dobro.

Dobro jutro. -Jutro, Done.

Hej, društvo. Ne skidajte oka s klope.

Kako je najslađa bobica u grozdu? -Dobro sam.

Winston je straga, pred računalom, u uredu. -Irie.

Hvala, Done.

Kako je, Winstone? -Ne mogu na stranicu. Traži se tvoja stručnost.

Da? Što je to? -Sistem nalazi ključ raspleta u krimiću, rješava zločin.

Klik. Vidiš?

Opet klik. Pokušao sam i prije. -Ostani smiren.

Sredi ih, Sherlock. -Genijalno, genijalno.

To mi treba, da. Obožavam net.

Cijeli svijet informacija. Klik.

Siguran si da ne želiš računalo kod kuće? -Jesam. -Vraški neobično.

Kompjutere u kuću ne pušta tip koji je na njima namlatio lovu.

Fora. Ovo je impresivno.

Navodno može poslužiti pri pisanju krimića ili rješavanju zločina.

Done, dobro ti je?

Što?

Nešto nije kako treba? -Vjerojatno ništa važno.

Ljubavno pismo neke od tvojih ljupkih dama. -Otprilike.

Da ti pročitam.

"Dragi Done, život katkad priredi zaista neobično iznenađenje.

Nismo se vidjeli dvadeset godina. No sada ti moram nešto otkriti.

Po svršetku naše veze otkrila sam da sam trudna.

Nisam htjela pobaciti i dobila sam dijete. Sin je, tvoj sin.

Odlučila sam ga podići sama jer je s nama bilo svršeno.

Sad mu je gotovo devetnaest.

Donekle je sramežljiv i povučen, za razliku od tebe, no divna je osoba.

Prije nekoliko dana otišao je na tajanstven put. Mislim da traži oca.

Nisam mu rekla gotovo ništa o tebi. Ali domišljat je i intuitivan.

U svakom slučaju, ako je ova adresa točna, htjela sam da znaš."

Nema ni potpisa ni adrese pošiljatelja.

Čestitam! Otac si.

Uzdrmalo te. Smijem li pogledati?

Tvoja je adresa napisana rukom, no tiskanim slovima.

Crvena tinta na ružičastu papiru. Pisaći stroj.

Crvena vrpca. Neobično.

"Dragi Done, život katkad..."

Kvragu. Poštanski je žig izblijedio. To ne valja.

Ne pada ti na pamet tko ga je poslao? -Ne. Uopće.

No koliko znam, ti jesi nekakav Don Juan.

Don Juan.

Moram ići.

Da zadržim pismo radi forenzičke analize, tragova, ili...

Done.

Ja sam. -Vidim.

Nije baš živo ovdje, stari.

Smijem?

Sherry stiže kući? -Ne, otišla je.

Što to znači, "otišla"? Krenula na put? -Ne, otišla je.

Žao mi je, stari. -I meni, mislim.

Koliko je poznajem, još nije odigrala posljednju kartu. -Vjerojatno nije.

No ti si uvijek znao pronaći zanimljive žene. Tako si živio, ne?

Kao Don Juan. -Winstone, prestani to govoriti.

Što se pisma tiče, provjerio sam žig pod mikroskopom.

Suviše je blijed. Ali na marki je djetlić.

Što ti to govori? Išta?

Mislim da moramo sužavati potragu.

Winstone, netko zacijelo zbija šale sa mnom.

Inače... Svejedno.

Nepošteno je. Napisati ovakvo pismo i ne potpisati se?

Ne želiš znati tko je majka tvoga sina? -Moga hipotetskog sina? Ne.

Ne želim, dobro? -Dobro.

Pustimo to, dakle. -Možemo? -Možemo, naravno.

Dobro. -Dobro. -Pušteno.

A opet, kako prijeći preko toga? Moraš na ovo gledati kao na znak.

Kakav znak? -Koji te u ovome trenu upućuje u određenom smjeru.

Moraš razmrsiti tajnu i otkriti

koju si to od svojih cura napumpao prije dvadeset godina.

Winstone.

Što je s onim CD-om koji sam ti spržio?

Evo ga. Dopuštaš?

Divno, zvuci Etiopije. Dobri su za srce.

Znaš što: svrati sutra na ručak, da porazgovaramo o planu istrage. Ha?

Ostavit ću ga ovdje. -Idi kući i ostavi me. -I ja tebe volim.

Mislim da ti je tati pravo ime Sam Spade. -Tata nije Sam Spade.

Ne? Misliš da je Sherlock Holmes? -Ne.

Znam da je jedan od tih velikih detektiva. Mike Hammer. -Nije.

Aha, znam. On je onaj, kako se zvao... Dolemite? -Nije Dolemite.

Sišao je.

Drži oči otvorene. Možda je ipak Dolemite. -Ne!

Mona, hvala. Bilo je izvrsno.

Nema na čemu. -Nema? Kad je večera?

Ti si najsavršenija žena na svijetu.

Da ti nešto kažem: moja je. Dođi, dođi. -Bez cigareta.

Odatle apetit. Žena ti suviše dobro kuha.

Daj da opet pogledam pismo. -Spalio sam ga sinoć u mikrovalnoj.

Da, Rita? -Tata, opet pušiš. -Ne, to je samo bilje. Obična trava.

Daj.

Ima pravo. Cannabis sativa, samo to. -Čuješ? Samo to.

Mama veli: "S duhanom je gotovo." -Znam, prestao sam. -Zauvijek!

Neću ni taknuti duhan, obećavam. -Dobro.

Hajde, da vidim to tajanstveno ružičasto pismo.

Dobro. Hoću da mi napraviš popis.

Popis? -Trebaju mi potencijalne majke.

Daš mi popis svih svojih cura iz onoga doba, a ja skujem plan.

Odlazim kući, Sherlock.

Uništi pismo kad završiš s njim. -Poradi na popisu.

Winstone? Kakav popis?

Ne, nisam ni pomislio na njega.

Razgovaraš mobitelom? -Da.

Slobodno skoknem po popis? -Dakako. -Izvrsno. Samo tren.

Još podataka o prebivalištu? -Ne. Tu su živjele, one ili njihove obitelji.

Samo se toga mogu sjetiti. -Dobro. Odlično.

Ispričavam se. -Nema veze. -Čuj, potpuno sam posvećen ovome.

Prekosutra. Sve će biti spremno. -Čini što hoćeš.

Pauza za ručak tek što nije gotova. -Oprosti.

Što je? -Imam sve informacije, zahvaljujući popisu. I cijeli plan.

Tu su adrese, prezime muža, katkad profesija. No postoji i tužna vijest.

Koja? -Michelle Pepe.

Poginula je prije pet godina u prometnoj nesreći.

Iščeprkao sam ime groblja na kojem... leži.

Mala Michelle Pepe? -Da. Žao mi je.

Ali ostale četiri, znam sve o njima.

Dojmljivo, Winstone. Doista ne znam zašto to radiš. Što bih ja trebao?

Pogledaj, isplaniran ti je put. Sve rezervirano, auti, što god ti treba.

Moraš samo pružiti kreditnu karticu.

O čemu govoriš? -Posjeti ih, otiđi k njima kući, sretni se s njima.

Ponesi cvijeće, roza. Samo svraćaš.

Svraćam. -Imam i autokarte. Sve.

A spržio sam ti i još jedan CD. Glazba za putovanje.

To ću uzeti.

Samo kavu, Avis, molim. Hvala.

Nekoliko savjeta. Odjeni se konzervativno, otmjeno.

Nemoj ništa odati. I ponesi cvijeće, uvijek, ružičasto cvijeće.

Obrati pozornost na tragove. Fotke. Ili ružičasti papir i crvenu tintu.

Rukopis, ako je moguće. Nađi pisaći stroj.

Donesi ga, onda mogu napraviti forenzičku usporedbu.

Nisi pri sebi, Winstone. Da me i natjeraš na ovu ludost, a ne možeš,

ja nisam detektiv, privatni dekster iz tvojih krimića.

Zaboravi. Nema proklete šanse. -Što, nakon ovoliko truda?

Ti učini to. Ti putuj. Ja ću platiti.

Ja? Nemoguće. Imam tri posla i četvero djece. A riječ je o tebi.

Ja sam osmislio strategiju. No samo ti možeš riješiti slučaj.

Kako to? -Jer razumiješ žene.

Upitat ću te nešto. Čak i da krenem na to apsurdno putovanje,

čak i da to dijete postoji, što ako se pojavi dok izbivam?

Bez brige, Done. Motrit ću na tvoju kuću svaki dan. -I što ćeš?

Ako se pojavi? Ščepat ću ga. -Krasno. Ščepat ćeš ga.

Čuj, za sedam minuta moram probušiti karticu.

Sutra ujutro, kad idem na posao, odbacit ću te do aerodroma.

Rani let, rezervirano. -Ništa od toga. Nema šanse.

Kod tebe sam u sedam. Točno.

Ne znam kako te mama pušta na put.

Misli da idem s tvojom obitelji.

Ili me ne bi pustila, ti bi pošizila.

Što ako nazove moju mamu? -Misli da je tu.

Vidiš, savršeno. -Što? -Bit će dobro, bez brige.

Da nazovem mamu? Slagat će radi tebe. -Ne.

Hoću večeras na tulum, želim sresti zgodne dečke.

Onaj je sladak, otraga. Vidiš ga? -O, Bože.

Ne bulji. -Zgodan je, izgleda kao supermodel.

Kao model Calvina Kleina, tu na boku autobusa. -Divan je.

Ally će nas povesti na klopu prije? -Nadam se.

Zato moraš kombinirati odjeću kad se udebljaš. -Znam.

Kako smo debele, odvratno. -Ima me, baš neugodno.

Ali moja kosa... -Kirstine, kosa ti je...

Osvrni se za tragovima: pisaći stroj, nešto ružičasto.

Bit će lako.

Bok, Laura. Ja sam, Don. Sjećaš me se?

Bok. Tko ste vi? -Don Johnston.

Zaista? Vi ste Don Johnson? -Da. Ne. Johnston, s "t".

Živi li ovdje Laura Daniels, nekoć Miller? -Da, to mi je mama.

Stari sam joj prijatelj. Nisam je vidio dulje od... -Uđite.

Uskoro se vraća s posla, sjednite.

Ovamo, raskomotite se.

Ja sam Lola, katkad me zovu Lo. No pravo mi je ime Lolita.

Lolita? -Da.

Želite nešto? Imam lizalice.

Ne, hvala. -Dobro.

Lolita. -Da? -Imaš li braće ili sestara?

Zašto? Mislite da mi trebaju?

Samo čas, telefon. Ostanite tu, odmah se vraćam, može?

Suludo. Da? Bolesno.

Nije. Pričekaj, zvoni mi mobitel.

Molim? Da, znam. Baš sam čula. Blesavo, ne?

Znam.

Trebate nešto?

Donny, jesi li to ti?

Hej, Laura.

Što radiš ovdje?

Imamo piletinu za večeru.

Krasno ti je ono što nisi imala na sebi.

I eto.

Eksplozija i Larryja je progutao plamen, na stazi.

To se dogodilo. Ostale smo ja i Lo.

Da, bilo je i na televiziji.

Žao mi je.

Lo, glava ti izgleda kao ananas. -Mama!

Zar ne? -Da, izgleda kao ananas.

Dakle, što...

Gdje radiš? -Mama ima vlastiti biznis, zar ne? -Da.

Doista? -Profesionalna sam aranžerka ormara. -Ma nemoj.

Uređujem ljudima unutrašnjost ormara. Čak i ladica.

Sve označim. Sve organiziram.

Usmjeravam vlasnike s pomoću boja. -I plate joj. Fantastično.

Lolita, rekla sam... Lolita!

Rekla sam da smiješ kušati. Dosta je. Nije fora.

Lolita. Zanimljiv odabir imena, Laura.

Što?

Donny, čujem da ti se posrećilo u poslu prije nekoliko godina.

Čime se baviš? -Računalima. -Aha, visoka tehnologija.

Viša od olovaka, valjda. -Tip koji je uskočio u fine hlače.

Da, hlače su mi fine. Pa?

Vidim da imate dvorišnu rasprodaju.

To radimo subotom. -Da, Larry je imao koječega u garaži i...

I onda nam je susjed napravio znak. Zabavno je.

Prodaješ i stare pisaće strojeve? -Ne.

To totalno fura na 20. stoljeće.

Potegao si dovde radi pisaćeg stroja, Done?

Što će ti pisaći stroj?

Stari prijatelj zamolio me da se raspitam. Baš sam se sjetio.

Dakle... Zaboravila sam pripremiti desert.

Don ne voli lizalice.

Donny, što radiš ovdje?

Tražio sam pisaći stroj.

Sjećam se.

Hej.

Doviđenja, Done. -Doviđenja, Laura.

Navrati katkad. -Vidimo se, Laura.

Lo. Idi, odjeni nešto.

Mogu li vam pomoći? -Dora? -Da.

Ja sam, Don. Sjećaš se?

O, Don. Što ćeš tu?

Donio sam cvijeće.

Tako je lijepo.

Hoćeš li ući?

Što te dovodi ovamo?

Bio sam u blizini pa sam odlučio svratiti. -Tako.

Kako si me uopće pronašao?

Kompjuter. Može sve.

Lijepo je tu. -Hvala. Lijep primjer.

Muž i ja bavimo se nekretninama. Prodajemo uređene kuće.

Ili ti je i to već odao kompjuter? -Ne.

Posjetnica ti je ružičasta.

Ron se dosjetio kako bi bilo zgodno da je moja roza, a njegova plava.

Sviđaju mi se biseri.

Ja sam ti ih darovao?

Ne bih rekla.

Trebao sam.

Neobično je što se odjednom ovako pojavljuješ.

Da, neobično.

Moj muž.

Hej. Gdje je moja savršena ženi...

Tko nam je to tu?

Don Johnston. Dorin stari prijatelj.

Ne izgledate staro. Samo donekle.

Ja sam Ron. Don Johnston?

Stari plamen, dušo? -Don se pojavio posve neočekivano.

Drago mi je, Done.

Ron i Don.

Hej, ostaje li Don na večeri? Nadam se. -Ne.

Ne mogu. -Naravno da možete.

Zar ne? Draga?

Računala, ha?

Mora da je unosno. -Ne mogu se požaliti.

Nekretnine su također bile darežljive, zar ne, srce?

Prvo sam se htjela baviti flaširanom vodom.

Mislim da će uskoro biti vrednija od nafte ili zlata. -Da.

Umireš od žeđi, što ćeš, cugnuti naftu? Točno?

Ili zlato, kad smo već kod toga.

Tu zaista imate pravo.

No zaključili smo da su nekretnine i dobre opremljene kuće

zasad pravi izbor. I jesu se isplatile.

Draga, divno cvijeće.

Hej.

Done, nešto bih vam rado pokazao. Ispričavam se.

Nije li fotografija fenomenalna? -Ajme, da.

Da? Ludo, zar ne? Moja bezgrešna mala Dora.

Moja voljena mala Dora.

Hipi-kokica. -Krasno, Rone, možeš li je sad odnijeti?

Oprosti.

Vjerojatno je pobudila poneku uspomenu, Done?

Ja sam je snimio, zar ne?

Znate, čudno je do koje se mjere život promijeni.

Imate djece?

Pa, malo osjetljiva tema.

Uvijek sam htio imati djecu, s Dorom. Mislim, našu djecu.

No ona nije, a to poštujem.

Ne znam bih li imala vremena i strpljenja da budem dobra majka.

Sretan sam što imam i Doru.

A vi, Done? Oženjeni?

Ne, i dalje sam neženja. -Neženja?

Djeca? -Rekao je da je neženja.

Nikad ne znaš, draga, moglo se omaknuti jedno ili dvoje.

Ne. Nemam djece za koju bih znao.

Halo, Winstone. Samo luda pretpostavka.

Ne znam što radim ovdje. Ništa od svega.

Da, sreo sam se s njom.

I s njom, jučer.

Ne, nema tragova. Nigdje pisaćih strojeva.

Nisi mi mogao unajmiti Porsche, nešto što mogu doista voziti?

Ja sam uhoda u Taurusu.

Napravio sam sve što si tražio.

Preko glave mi je ovoga. Mislim da bih se trebao vratiti.

Da, ali ne želim je vidjeti.

Ne, Winstone.

Hajde da porazgovaramo poslije. Mogu li samo...

Da. Daj da porazgovaramo poslije. Molim te? Hvala.

Dame i gospodo, slijećemo. Molimo da pričvrstite pojaseve. Hvala.

Traži se hrabrosti za ono što si rekao. Vrlo sam ponosan na tebe.

Da, naravno, sporazumijeva se s iguanama.

Tako je. Nazovite u ponedjeljak i bit ćete naručeni, vi i Iggy.

Dakako. Može, hvala.

G. Johnston, niste naručeni, žao mi je. A dr. Markowski ima pacijenta.

Je li vaš životinjski prijatelj s vama? -Nemam ga.

Ja sam stari prijatelj s Carm... S dr. Markowski.

Carmen ima pretrpan raspored. Možda nađe minutu. Sjednite, molim.

Ne, ne, ne. Naravno, neću zaboraviti, Cleo. Obećavam.

Hvala, dr. Markowski.

Doviđenja. -Doviđenja, Cleo. Sljedeći tjedan, gđo Dorston.

Onda, što sad?

Done?

Dakle? Sad si medij za životinje? -Ne, komunikatorica.

I nešto kao liječnica?

Dok smo bili zajedno, osjećala si strast prema odvjetničkom pozivu.

Veliku strast.

Da... neobična je strast.

Stekla sam doktorat iz životinjskog ponašanja. No to se dogodilo poslije.

Čudna priča. -Privikavam se na čudne priče.

Bila sam veoma uspješna pravnica.

No život nisam imala, samo posao. I Winstona, psa.

Tvome psu ime je Winston? -Da.

No onda je uginuo.

Žao mi je. -Bilo je to prije mnogo godina.

No dobila sam dar.

Dar od Winstona.

Smiješ opet unutra.

Dakle, nakon što je Winston uginuo, stekla sam dar.

Da životinjama čitaš misli? -Ne. Rekla sam ti...

Ja sam komunikatorica.

Ubrzo nakon što je Winston uginuo,

shvatila sam da čujem kad mi se životinje obrate.

U svakom slučaju, toga prije nisam bila svjesna.

I ne čitam misli životinjama.

No kad požele komunicirati, čujem ih.

Kao što razgovaramo ti i ja. A ne čitamo jedno drugome misli.

Kaže li što?

Kaže da imaš skrivene namjere. -To kaže?

Bolje da opet odeš van, Ramon.

Životinje nam kažu što bi htjele, no to nije uvijek i najbolje za njih.

Da? -Oprostite, Carmen, ali ovdje su g. Renaldo i Skippy.

Oh, dobro. Još samo minuta.

Oprosti, Done, ali Skippy ne bi smio čekati.

Možeš li reći Skippyju da ćeš me otpratiti do auta?

Možda poslije? Hoćeš li na piće? -Ne pijem.

Da pojedemo nešto? -Ne jedem.

Ne?

A šetnja? Znam da šetaš. Nije mi do toga.

Imaš pisaći stroj? -Pisaći stroj?

Jesi li udana? -Mislim da bi trebao otići.

Daj, Carmen...

Zar mi ne možeš odgovoriti? -Ne.

Ne želiš mi odgovoriti? -Nisam udana.

Bila sam, doduše.

Djeca?

Da.

Kći, Lianna, šesnaest godina.

U Švedskoj je. -Švedskoj?

Trebam li i ja postavljati pitanja? Ispričala sam ti svoju životnu priču.

Dakle... -Ja? Ne, nisam oženjen. -Dakako da nisi.

I nemam djecu. Ili imam?

Otkud da ja znam?

Carmen, g. Renaldo i Skippy čekaju u ordinaciji.

Znam. Žao mi je. Odmah stižem. -Dobro.

Moram se vratiti.

Doviđenja. -Doviđenja, Carmen.

G. Johnston? Zaboravili ste cvijeće.

Oprostite. Oprostite.

Ispričavam se. Znate li gdje je Atwood Road?

Izgubio sam se.

Hej.

Hej, mirno. Mir.

Mogu li vam pomoći? -Živi li ovdje Penny? -Tko pita?

Ja sam joj stari prijatelj. Don. Don Johnston.

U kući je. Onuda. Prozirna vrata. -Hvala.

Penny?

Penny? -Da?

Donny.

Koga vraga hoćeš, Donny?

Mislio sam samo navratiti. Onako.

Ne pamtim sretan svršetak među nama, Done. Ni pomirenje.

Ti si ostavila mene, Penny. Sjećaš se? -Da. Vrlo živo.

Dakle, što želiš? -Sve kako treba, Pen?

Nisam još sigurna.

Kvragu.

Što hoćeš?

Penny, imaš li...

Imaš li sina?

Jebi se, Donny!

Danny, ne puštaj dripca.

Pen!

Kuš. -Nisam ništa rekao.

Što ti je? -Kanio sam otići. -Čemu je uznemiruješ? -Htio sam nešto pitati.

Da, znam da si je nešto pitao.

Slušaj. Nije obzirno od tebe što dolaziš

i nanosiš Penny bol, što se vraćaš... Svejedno.

To je grubo.

Sve ružičasto, rekli ste? -Najbolje da sve bude ružičasto, da.

Ide vam to od ruke. Divno je. -Hvala.

Jeste li dobro? -Samo manji nesporazum.

Smijem pogledati?

Oh, ružno izgleda. Jeste li to barem isprali? -Recimo.

Dajte da se ja pobrinem.

Kako se zovete? -Sun. Sun Green.

Sun Green?

A vi? -Don. Don Johnston.

Zaista? Don Johnson? -Johnston. S "t".

Onda...

Ako nastavim ovom cestom, naći ću groblje Riverview?

Da. Samo nizbrdo. Vidjet ćete ulaz zdesna.

Hvala vam, Sun Green. -Nema na čemu.

Hej, ljepotice.

Crvena tinta na ružičastome papiru.

Ne znam što želim. -Kaže da imaš skrivene namjere.

Jebi se, Donny.

Circle Drive, molim. Nema žurbe.

Kolo sreće se okreće. Gdje će stati, ne možeš znati.

DJEČAK

Dječak.

Tako glasi moj izvještaj, Sherlock. Sažetak onoga u što si me uvalio.

To je to? Nakon svega i dalje ne znaš tko je majka tvoga sina?

Točno.

Ali spominje se pisaći stroj l ružičasti motocikl.

Dorina ružičasta posjetnica. Laurin ružičasti kupaći ogrtač.

Vjerujem da je sve farsa. Fjasko.

Mogao si mi čak i ti napisati ono pismo.

Čuj, zaista mi je žao što su te udarili. I uopće...

Nekako imam dojam da sam ja kriv. -Jesi.

A neobično je i to što se Carmenin čudesni pas zvao Winston.

Da. Slušaj, uložio sam u ovo mnogo truda.

Vjerovao sam da moraš doznati imaš li sina ili ne.

To je tvoj život. Moraš imati nekakav život. -Imao sam ga, Winstone.

Imam ga i dalje.

Što je ovo? Ružičasto je. -Poruka koju sam našao u predsoblju.

Crvena tinta na roza papiru. Ostavila ju je Sherry.

Što? Sherry? Zašto mi nisi rekao? Smijem li vidjeti?

Omotnica i papir nisu baš jednake veličine.

Rukopis kao da se podudara s onim na omotnici, no nisam posve siguran.

Još si joj drag.

Misliš da je Sherry mogla poslati i prvo pismo samo da te namagarči?

Tko zna? -Moram ići.

Imam vremena tek da usporedim rukopise i stignem na posao.

Ideš? -Ne.

Moram se malo odmoriti od svega ovoga.

Budi bez brige. Riješit ćemo tajnu.

Nisam li te sinoć vidio na aerodromu? -Ne znam. Jeste li? -Da.

Na duljem si putovanju? -Da, recimo.

Čini mi se da si gladan. Hoćeš li sendvič, ili nešto drugo? -Ne treba.

Opusti se. Nisam gej, nisam policajac.

Samo tip koji vidi tipa kojemu bi možda dobro došao sendvič.

Dobro. Hvala.

Ali ne bih jeo unutra, radije bih ostao vani. -Naravno.

Što kažeš na sendvič od koječega? -Vegetarijanac sam.

Sir jedeš? -Da, katkad. Volim sir.

Dobro, kopčam. Odmah se vraćam.

Hej, našao si nam poziciju.

Dobro.

Da vidimo. Veliki sa sirom i gljivama.

Pomfrit, najveća porcija.

Dvije vode.

Dvije kave.

Moja je mama to stavila. Za sreću.

Hvala na hrani. -Nema frke, šefe.

Rekli ste "šefe"?

Da, pa?

Što vam se dogodilo s okom? -Ja...

Naletio sam na nekoga. Na nečiju šaku.

Vi ste gangster? -Da barem jesam.

Ne, bavio sam se računalima. Računalima i djevojkama.

A ti, šefe? -Zanima me filozofija.

Filozofija i djevojke.

Zvuči prilično dobro.

Mislite?

Dakle...

Kao tip koji drugome tipu samo kupuje sendvič,

imate li, možda, kakav filozofski savjet za

nekoga na duljem putovanju?

Mene pitaš?

Da.

Pa...

Prošlost je za nama. Toliko znam.

Budućnost je pred nama, kakva bila da bila.

Imamo ovo.

Sadašnjost.

To je to.

Budist?

Ne. A ti? -Nisam još siguran.

Žao mi je, trenutačno ne mogu bolje pomoći. -Zahvalan sam.

Sviđa mi se to što ste rekli.

Bolje nego nekakvo, ne znam, očinsko preseravanje.

Otac ti je takav?

Ne bih o tome. Moram ići. -Žao mi je.

Još jedanput hvala za sendvič. -Samo malo. Čekaj.

Znam da misliš kako sam ti ja otac. Zar ne?

Što? -Reci mi. Možeš razgovarati sa mnom, šefe.

Čovječe, vi niste pri zdravoj pameti. -Čekaj malo, čekaj malo. Čekaj!

Obrada: ZagrebFever & MilanRS

Preuzeto sa www.titlovi.com