Original subtitles

Kad sam bio mali, stvarno sam mislio da me je otac htio pojesti.

Ne shvati me krivo, Jako sam volio svog oca.

Jer mi je bio otac.

Toliko kasniš danas? - Neće se ponoviti.

Hvala. - Ništa. Jesi li dobro?

Ja, prima. - Dobar dečko.

Bio je žilav i pametan. Imao je Uvijek negdje postoji neka tajna prednost.

On je bio sve što sam imala. Sunce je izašlo. gore-dolje opet na njegovu zapovijed.

Vrijeme je.

Uvijek je vrlo pažljivo gledao mene, kako bih mogla osjetiti njegov dah.

Uvijek me je podizao u naručje kad sam bio mali bio je i držao me iznad glave.

Vrlo visoko...

Uvijek me je gledao, istraživanje...

...i smijući se, gdje bi se mogli vidjeti njegovi zubi.

Možda je to razlog da sam mislila da me želi pojesti.

Pažljivo...

Mliječ?

Mliječ!

Mliječ!

O, joj...

Imaju te, zar ne? Koliko si oštećen/a.

Žao mi je, Milte.

Ne... Ovo ne može biti istina.

Ne, ne, ne. Gdje je, Milt?

Gdje je to?

Odustani, čovječe. Odustani. Imao si to u svojim rukama. Imao si to.

Ako uložite novac u to, ne izlaze novine.

Sanjao sam san. I u tom snu Vidio sam samo otvoreno more.

Sjaj vode je Bole me oči. I ti si bio tamo.

Ali nisam te mogao vidjeti kroz svjetlost...

Kako to zvuči?

Kao neka vrsta stroja.

Mali, savršen stroj što lupa iznutra.

Čuješ li to? - Da, zvuči kao voda.

Samo pokušaj sa mnom. Samo zatvori oči i slušaj.

Zvučiš potpuno isto. - Znam.

Očeva krv me stvorila, očeva krv ga je stvorila,

a moje su te stvorile.

To je veza među nama, i nesalomljivo je.

Ona je beskonačna, i to je sve što je važno.

Krv čini sve.

Krv zna istinu, Krv zna cijelu priču.

Dobro te drže, Milt.

Stvarno su te srušili.

Što si mi učinio, Milte? Prevario/la si me.

Jesi li ti neki mađioničar ili tako nešto? Imate li magične moći?

Što si učinio/la?

Tamo nećete naći ništa vrijedno.

Ako želiš ukrasti nešto zanimljivo, zatim pokucajte na vrata gospođe Richard.

Njen televizor radi cijeli dan. Da poludim.

Molim te, ukradi ga, onda je ovdje mir.

Pričekajte malo...

Gdje si? ​​Gdje si sada?

Ne možeš samo spustiti slušalicu.

Ne možeš samo spustiti slušalicu.

Znaš li tipa koji ovdje živi? - Da, ovdje se svi poznaju.

Taj tip je sada otišao, Milt.

Je li ti Milt slučajno rekao gdje je otišao?

Zašto bi mi to rekao?

Poznajemo se u biblijskom smislu.

Spavamo zajedno, ali nije baš pričljiv.

Za mene je obrnuto. Previše pričam. Bla, bla, bla...

Uvijek ljudima kažem više nego što oni sami želim znati. Moja majka je uvijek govorila:

'Govor je srebro, šutnja je zlato', ali nije se zalijepilo.

Nikad ne odgovori na pitanje to se nije pitalo.

To je bio još jedan kojem nikad nisam uspio doseći visinu.

On samo nešto priča djetetu. - Dijete?

Dijete, njegov sin. Pristojan dečko.

Rekao si da poznaješ Milta, zar ne?

Poznavao sam ga davno.

Taj dječak, Osjećam se kao da ga poznajem.

Je li dostavljao novine? - Novine?

Da, novine.

Da, ujutro na svom skateboardu. - Zvijezda ?

Ne bih znao/la kako su se zvale te novine.

Zdravo.

Znam da si tamo, jer te čujem kako dišeš.

Ne volim takve pozive.

Spustit ću slušalicu, znaš.

Hej, Pero. - Jesi li to ti?

Kad govoriš o đavlu...

Upravo sam razmišljao/la o tebi. Je li Milt tamo? Moram razgovarati s njim.

Slezena? Ne.

Ostavio mi je dojam da ga više ovdje neću vidjeti.

Sviđa ti se Milt, zar ne? - Da, sviđa mi se.

Znam da se i tebi sviđaš.

Kad vidiš Milta, onda mu reci da slijedim plan.

Plašiš me. Gdje si? - Idem u Wapizagonke.

Gdje? -Obećana zemlja, kako kaže Milt.

Uvalio te je u svoj haos uključen, zar ne?

Moram ići. Autobus odlazi. - Dobro se brini o sebi.

Milt je mrtav, zar ne?

Da. Mrtav je. Potpuno mrtav.

Jesi li siguran/sigurna?

Trebao sam znati.

Kad je dečko rekao da mu se sviđam, Već sam mogla znati da je mrtav.

Glupo, glupo, glupo.

Ne, nisam glup.

Stari Milt je bio vrlo pametan.

Samo loša sreća. Nije imao sreće.

Jadni dječak, sasvim sam u tom autobusu.

On to čak ni ne zna Njegov otac je mrtav. Jadni dječak.

Autobus? - Da, otišao je u Wapizagonke.

Hajde, idemo po njega. - Što misliš pod tim, mi?

On te poznaje i vjeruje ti.

Vjerojatno ćeš mu se svidjeti. Prekrasna djevojka...

I tebi se sviđa. Vidim to. Zašto ne?

On je lijep, pametan, snalažljiv momak. Dakle, mi.

Jesi li svjestan što se s njim događa? može li se dogoditi?

Takvo dijete, sasvim samo?

Samo naprijed, reci što imaš za reći.

Upravo imaš odgovorio/la na vlastito pitanje.

Ako mu damo pola, dobit ćemo Mi smo samo pola toga. Ti i ja.

Ako to ne učinimo, dobit ćemo Sve. Vrlo jednostavna matematika.

Mi smo partneri, ti i ja.

I svijet... Svijet ti nameće svoje zakone .

Ali ponekad... ne možeš im biti dorastao.

Reći ću ti što, mali.

Taj tip je kriminalac, lopov.

Ne možeš prevariti osobu na takav način.

Takvi momci to jednostavno zaslužuju.

Jesi li ikada imao/imala osjećaj da sve tvoje nade i ambicije

odjednom od zlata do sranja promijenio/la?

Rekli su da nitko nikada primijetio bih da imam rascjepljenu usnu.

Liječnici su to nazvali ožiljkom. Rekli su:

Želiš biti lijepa, zar ne?

Znaš li kako to zvuči kad ne znaš Jesi li lijepa? Naravno da sam to htjela.

Cigareta? - Ne.

Pa, imaju tvoje dopuštenje nije potrebno ako ste dijete.

Pa su se samo bavili svojim poslom i zario nož u mene.

Dečko, mislio sam da ću umrijeti od boli.

Moram imati infekciju Dobila sam ga jer sam imala temperaturu.

Vjeruj mi, Zamišljao sam vlastiti sprovod.

Vidio sam otvoreni lijes i sva ta strka oko toga.

Svi su došli da me pogledaju. Lice mi je bilo čisto bijelo.

Kao sapun. Moja koža je sjala. Bio sam sretan zbog toga.

I svi su rekli: Dečko, izgleda prekrasno.

Djeca ponekad imaju čudne ideje. - I...

Pa, stvari su se odvijale drugačije.

Nisam bio mrtav, i nisam bila lijepa.

Što bi to moglo biti? - Tost sa sirom i juhu, molim.

Nešto za popiti? - Da, čokoladno mlijeko.

Što?

Ponekad mi padne na pamet

da želiš pronaći dječaka iz drugog razloga.

Onda ti ne želim pomoći.

Nemam ništa osobno protiv njega.

Njegov otac me ima izveo šalu.

To dijete je negdje vani, u ovom trenutku.

Svake sekunde dok sjedim ovdje, je li on negdje tamo?

Prevario me je.

On i Milt. - Ozlijedit ćeš se.

I znaš što je najgore?

Smjela sam imati tu vreću od Slezene. Mislio sam da smo prijatelji.

I cijelo ovo vrijeme me varao.

Sve vrijeme je razmišljao: Moj sin i ja ćemo te prevariti.

Jesi li dovoljno star/a da pušiš? Ti Premlad si da bi umro od toga.

Gdje su ti roditelji?

Ne osjećam se baš dobro. - Te cigarete te ubijaju.

Vjerojatno je prekasno, zar ne?

Zakasnit ćeš na autobus.

To mora biti to. Evo našeg dečka. Hajde.

Požuri.

Znaš li što je zapravo ljubav? Trebam li ti reći?

Ljubav je rak koji imaš u sebi pojede te, a da to i ne primijetiš.

Ima isti oblik i veličinu onoga što je prije bilo u tebi.

A kada bolest prođe, onda primjećuješ li da si iznutra prazan?

Ništa nije ostalo u tebi. - Slomljena četka za prašinu.

Sve je nestalo.

Jeste li znali da sljedeće selo 24 kilometra dalje?

Kako se zoveš, pješače? - Hm... Simon.

Pa, hm... Simon, ja sam Crystal. Uđi.

Što je unutra? Zlato?

Plin od trave? - Što?

To je nešto iz prije tvog vremena. - Da, očito.

Moramo li stvarno tako pažljivo pratiti? Od smrada mi je muka.

Vidiš li nešto što ti se sviđa? - Da, lijep auto. Je li tvoj?

Možeš se kladiti. Kamo ideš? - Bio je sav omotan.

Stvaran? - Da.

Slučajno sam prolazio tamo. Želiš li spoj?

Rođena.

Nevjerojatno.

Ovo ne može biti istina. Ja sam grah ako je to istina.

Benzin.

Je li muškarac kojeg upoznaješ u rodu? - Da, on je moj otac.

A hoće li doći i tvoja majka? - Mrtva je.

Kako strašno za tebe.

Tri kilometra do Tajno skrovište Djeda Mraza.

Hoćemo li otići i pogledati? - Da, dobra ideja.

Ho ho ho. Biste li mogli doći do Djed Mraz ti je u krilu, dečko?

Ne, hvala.

Ne boj se. Djed Mraz. Neće te povrijediti.

Ne bojim se, samo ne želim. Imaš li telefon u ovom Tajnom Brlogu?

Dolje, u mom uredu. - Hvala vam.

Želim mu sjediti u krilu. - Ho ho ho.

Kako se zoveš, dušo? - Kristal.

Prekrasno ime. Jesi li bio dobar/dobra? Ne baš. Vrlo nestašno.

Djed Mraz ti oprašta. On oprašta. Sve. Što želiš za Božić?

Niz bisera. Dug pola metra. sa 6... ne, 7-milimetarskim biserima.

I volio bih da mi je muž hladan zbog tebe.

Ho ho ho. Djed Mraz ne radi takve stvari.

Trebam benzin. - Ovo nije benzinska postaja.

Ovo je Tajno skrovište Djeda Mraza .

Ali mogu organizirati vuču.

Ne, samo želim benzin.

Zar stvarno nema benzina u ovoj rupi?

Medom uhvatiš više muha zatim s octom.

I moja majka je to uvijek govorila.

U redu onda, Uostalom, ja sam samo Djed Mraz.

Da vidimo mogu li naći malo benzina.

Hvala, to bi pomoglo.

Hvala što si nas povezao/povezla, nas.

U današnje vrijeme treba biti oprezan. Vjerojatno ni ja to ne bih učinio/la.

Nema nikoga kod kuće?

Uvijek i sam zovem taj broj.

Dobivaš dar. - Vrlo ste ljubazni, gospodine Kringle.

Ali želim svoj tenk natrag.

Hajde. - Dolazim. Oprosti...

Sedlaj gore, kauboju. Vrijeme je.

Sve u redu? - Da, da.

Gle. Božićne čestitke.

Fantastični ratnici, Azteci. Dobri kao i Europljani.

Možda čak i bolje. Cortez nije imao šanse.

Postojala je samo smrt i uništenje u izgledu.

Cortez je učinio jedino što je mogao pomisli: Spali mu brodove.

Spaljivao ih je sve dok ostali su ugljenisano drvo i dim.

Za njega i njegove ljude nije bilo povratka u Španjolsku.

Za njih je to bilo osvojiti ili umrijeti.

Osvoji ili umri. Razumijete li?

Novi početak. Nema povratka.

Možete to gledati i na ovaj način. - Vozim.

Vau, kakav vozač.

Podigni. Leži tamo.

Halo? Ne, samo sam...

Ne... Čekaj malo... Ne.

Mislim da želi razgovarati s tobom. Bijesan je.

Zove se Simon i idemo zajedno u Rajsku Ložu.

Nisam bio tamo od tada još otkad sam bio mali.

Nikad nisi bio tamo sa mnom.

Iznajmit ćemo brod, sunčati se i međusobno se trljajte uljem za sunčanje.

Jesam li ga već pojebala?

On želi znati ako sam te već jebao/jebala.

Simon ništa ne govori. Naravno da sam tako i mislila. ukusno, on je jednostavno najbolji.

Nemam pojma, pitat ću ga.

Želi znati sviđaju li ti se sise nekome drugome se sviđa njegova žena.

Što?

Ne, nije ti dopušteno razgovarati s njim. Zato nemoj više pitati.

Ne, jer su mu usta puna.

O, Simone... Ne smiješ to raditi, mužu moj...

Ne, ne dok vozim...

Što misliš, tvoj auto?

Ne, hodaj do Mjeseca. Ovo nije tvoj auto.

Čuješ li me? Ovaj auto je moj. Upravljati.

Znaš li što upravo držim? To ružni toster, znaš?

Ovime izjavljujem taj komad smeća je tvoj.

Ups, otišao je. Žao mi je, dušo.

Znaš što još imam ovdje? Vaše dragocjene kubanske cigare.

Hoćeš li mi reći što da radim? Nevjerojatno. Prekasno...

I taj prekrasni telefon koju si mi dao/dala?

To slijedi. Reci zbogom, draga...

On me čini bijesnim.

Nisam to trebao učiniti. Što nije u redu sa mnom?

Volio sam taj telefon.

Želiš li jedan?

Evo ga, mislim.

Da. Hvala vam.

Gospođo?

Vaša kartica je odbijena. Otkazano, rekla je gospođa.

Što? - Vaša kartica je otkazana.

To mora biti greška. Ne mogu ništa učiniti. Otkazano.

Kopile. - Ne mogu ništa učiniti po tom pitanju.

Gad. Otkazao ih je.

Sad mi uopće ništa nije ostalo.

Stvarno bih volio/voljela da mogu nešto učiniti. - Nema veze.

Je li ovo dovoljno? - Da, naravno. Definitivno.

Hvala, kauboju.

Obećana zemlja? Zvuči dobro.

Ovdje se sjećam svojih roditelja plesali su. Plesali su cijelu kuću.

Bilo je nevjerojatno. Veliki jazz orkestar.

Moja majka ih je nosila duge haljine od cvjetne tkanine.

Imala je prekrasne noge. Visok, vitak i mišićav.

Znali su sve korake, kao da su profesionalci.

Bili su kao Ginger Rogers i Fred Astaire.

Tog ne znam. - Šališ se.

Rođena.

Nikad ih nisam vidio kako vježbaju, ali mogli su učiniti bilo što.

Fokstrot, rumba, tango...

Jesu li i tvoji roditelji plesali? - Ne.

Reći ću ti nešto što mi je otac rekao.

Rekao je lijepim djevojkama da su ružni i obrnuto.

To je dopušteno.

Uvijek funkcionira.

Igrali smo igru, on i ja.

Ponekad kada je igra počelo je dobro ići,

činilo se kao da ja mogao čitati njegove misli.

Kao da sam unaprijed znao/la što bi on učinio.

U takvim trenucima Počeo sam razmišljati

da me je oponašao, umjesto obrnuto.

Bilo je teško reći...

Bilo je teško reći koji od nas dvoje je bio pravi,

a tko je odraz.

Uspon. - Koliko je sati?

Vrijeme je za vodu. - Što?

Želio si brod, pa sam se time pobrinuo.

Ne, stvarno...

Obuci se, odmah se vraćam.

Ima li kakvih poruka za mene? - Ne.

Očekivao/la sam... - Nema poruka za tebe.

Možete li ponovno pogledati, kabina 17? - Točno znam koji je tvoj broj.

Ako netko zove...

Onda ćeš biti prvi koji će saznati.

Ovdje je tako prokleto tiho. Zašto se toliko smiješ?

Ne pričaš puno. - Pričanje će te dovesti u nevolju.

Malo se toga može reći. - Protiv mene ili protiv naroda?

Ljudi. Nikad nisam nikoga upoznao/la morao razgovarati s,

osim mog oca i obično je on taj koji uvijek priča.

Kakav je on, taj Milt?

Što? On je... moj otac.

Nije li se bojao? da te pustim da putuješ sam/a?

Ne, mogu se sam brinuti o sebi.

Još je morao neke stvari srediti. A onda bi došao ovamo.

Što je u toj torbi? Nešto važno...

Hajde, pokaži mi.

Nema više pitanja, inače ćeš misliti da sam policajac.

I više me ne voliš. - Mislim da ne.

Sviđam li ti se još uvijek? Čak i malo?

Suosjećam s tobom i smatram to Šteta što si izgubio/la sina.

U takvim situacijama

policija može riješiti vaš problem.

Hajde, nije ovdje.

Ali možda... - Nije ovdje, draga.

Policija je vaša najbolja šansa.

Jesi li to sam napravio/la?

Krv zna istinu, krv zna Cijela priča. Ulijeva se u tebe.

Unutar...

I znaš li čija je krv što teče tvojim venama?

Tko ti govori sve što trebaš učiniti znati, činiti i biti?

Tvoj/a. - Upravo tako.

Kad vidim krv, osjećam se mirno.

Na koliko vrata Trebam li ponovno pokucati?

Taj zadnji je mislio da sam kurva išao je od vrata do vrata.

Sve smo ih provjerili, ali nije bio tamo, zar ne?

Nisam ga vidio/vidjela. - Biste li to rekli drugačije?

Mislim da da. Samo ne želim da se događa nešto loše.

Što bi se moglo dogoditi? - Ne znam.

Osjećam se izgubljeno. Zbunjen/a sam.

Dobrodošli u stvarni svijet. Mi kucajmo dok ga ne nađemo.

Imaš ključeve, zar ne? - Ne, ti.

Siva. - Pogledaj to...

Nije li slatko?

Papa pivo, mama pivo i mali Medvjedić.

Slušaj, Gray... - Začepi, kažem.

Mislio sam da ću dobiti svoj auto natrag. - Ja, je mag...

Želim svoj auto natrag.

Čovjek to ne može imati da mu je nešto ukradeno.

A pogotovo ne njegov auto.

Ali kad sam vidio svoj auto i mislio sam da si ovdje,

s nekim strancem, pala mi je na pamet misao

da sam bio muškarac, odrastao čovjek.

Nema djeteta.

Pusti me sada. Mogu ti pomoći.

Znam kako uspostaviti vezu primjenjuje se. To je nešto što mogu učiniti.

Kako misliš da sam dospio ovdje? - Ne bih znao/la.

Misliš li da bih ja mogao biti Jesam li detektiv? Vidovnjak?

Vrlo smiješno. - Doista.

Rekla mi je preko telefona gdje bih te mogao/mogla naći. Sjećaš se?

Rekla mi je kamo ideš. Htjela je da znam.

Željela je da dođem. Treba me, znaš.

Ostavite ga na miru, on je dijete.

Trebao si to reći.

Nisam ništa s njim napravio/la. Ne mogu reći isto za tebe.

Greben.

Dođi ovamo, draga.

Hajde, pokaži malo klase.

Što si mislila, draga?

Jesi li mislio/mislila da bismo mogli Nas troje bismo mogli biti obitelj?

Neka vrsta obitelji? Lijepa obitelj, mala, uska nuklearna jedinica?

Mislio sam...

Ne znam baš što sam mislio/mislila.

Ali osjećao sam nova mogućnost u životu.

Osjetio sam novo otkriće.

Još uvijek misliš da je imala dobre namjere za tebe.

Nije te briga ni za što što ja kažem.

Ali vjerujte mi, nije bilo tako.

Učinila je to isključivo za sebe.

Otvori oči, dečko.

Misliš li da je ovo prvi put? da ona radi nešto takvo?

Otvori oči.

Pogledaj je. Jedino što ti vidiš, to je mali bikini...

...i duboki dekolte.

I tvoj tinejdžerski mozak se zagrije, i kurac ti se ukruti...

I da, odjednom možeš više ne razmišlja kritički.

Znam jer ga imam sam to iskusio. I još uvijek to doživim.

Ona je moja žena.

Ona je vezana za mene putem zakone čovjeka i Boga.

Ovdje sam zbog tog nesalomljivog veza među nama.

Nerazdvojne smo, Crystal.

Je li to to? Glupo pitanje.

Sjećaš li me se još uvijek? Maska vuka?

Gdje je to? Gdje si to sakrio/sakrila?

Tamo unutra. Taj čovjek ima sve.

Čovječe? Nema čovjeka. Daj, imaš novac.

Koji novac? -Unutra ga je odnio.

Dečko, u što se sad upuštamo? U što si se upleo, mali?

Ovo je privatna soba. Izgubi se, i povedi svog sramotnog dječaka sa sobom.

Sramotni dečko? - Gubi se, rekao sam.

Vau, ovo funkcionira bolje nego što sam mislio/mislila.

Misliš li da ga taj čovjek ima? - Da.

Oprez: Ne udisati paru, Izbjegavajte kontakt s kožom.

Čuvati izvan dohvata djece. Zvuči loše, zar ne?

Izlazi odavde. - Ostani stajati.

Novac? - Novčanik mi je u hlačama.

Tvoj novčanik? Misliš li da sam zato ovdje?

Misliš li da sam ulični lopov?

Prije nego što te zapalim, Pitam te još jednom.

Gdje je novac? - Ne znam što misliš.

Htio si mu pomoći, zar ne? Došao si. jer si htio pomoći tom djetetu.

Kako možete nekome pomoći bez da se povrijediš?

Ovo mora da je šala. - Da, šala. To je to.

Neću te zapaliti. Eto. Za to moraš biti lud, zar ne?

On nema novca. - Dat ću ti ga.

Što? - Dat ću ti ga.

Razumijem li ovo ispravno?

Želiš mi dati novac, sve dok ga ne pečem?

Je li točno?

O, što.

Je li ta budala tvoja, dušo? - Da, on je moj.

Onda ga brzo povedi sa sobom. - Dođi, draga.

Mislim...

Mislim da ću prvo sjesti prije nego što finaliziramo naš dogovor.

Je li to u redu s tobom? - Da.

Dobro...

Imaš li stvarno novca? - Da.

Idi po to.

Napravit ću s tobom potpuno isti dogovor napravi kao što sam napravio s Miltom.

Pola za tebe, pola za mene. Lijepo podijeljeno na dva dijela.

To je pošteno, zar ne?

Ti si pošten dečko, zar ne?

Milt mi govori što da radim. - Milt?

Mrtav je već četiri dana.

Nisi li znao/la?

Ipak, dovraga. To si trebao znati, zar ne?

Nikad te nisam imao/imala tako rečeno...

Bio si tamo...

Mislio sam da si to vidio/vidjela.

Hoćeš li sad plakati?

Plakao sam kad mi je otac umro je. A tada sam imao četrdeset godina.

Samo je hodao ulicom, kad mu je srce otkazalo.

Jednostavno je prestalo kucati, s jedne stepenice na drugu.

Ti si žilav tip. Žilaviji od mene.

Jesi li ga ubio/ubila? - Kako? Milt?

Ne, nimalo. Zašto bih ubio Milta?

Bili smo prijatelji, partneri.

Nema šanse... Bilo je isto tip koji me dodirnuo.

Bili smo dobri partneri, Milt i ja. Vrlo dobro.

Posao smo lijepo obavili. Koliko god savršeno može biti...

...osim ovog zadnjeg dijela.

Imao je tu puricu. - Mrtav je već četiri dana.

I stalno je vikao na mene. - Pridržao mi je onu puricu.

Bili smo dobri partneri.

Bio si tamo.

To je bolest.

A kad bolest nestane...

Mi smo partneri. Ti i ja.

Nisi se bojao, raznosaču novina.

Stalno sam se bojao/bojala.

Ti i ja bismo mogu biti prokleto dobri partneri.

Žestoka si, baš jesi što se od tebe traži...

Tanak...

Prokleto dobri partneri.

U usporedbi s tim kamo idem...

čini se kao sve što se dogodilo prije vrlo ugodno.

Igrali smo igru, on i ja.

Ponekad kada je igra počelo je dobro ići,

činilo se kao da ja mogao čitati njegove misli.

Kao da sam unaprijed znao/la što bi on učinio.

U takvim trenucima Počeo sam razmišljati

da me je oponašao, umjesto obrnuto.

Bilo je teško reći...

Bilo je teško reći koji od nas dvoje je bio pravi...

...i tko je odraz.

www.broadcasttext.com