Original subtitles

JOELLE BELLON predstavlja

LAURENT GREVILLE

MARTIN LAMOTT

CHIARA CASELLI

"GODINA BUĐENJA"

kao François GREGOIRE KOLIN

JOHAN ROUGEL, CLAUDE DUNETON, VINCENS GRASS

uz sudjelovanje ROGERA PLANCHONA

prema romanu CHARLESA JULIERA

Scenarij i dijalozi: GERARD CORBIO, ANDRE CORBIO, MICHEL FESSLER

Snimatelj: FRANCOIS CATONNAY

Tonski inženjer: ALAIN LACHASSAGNE

Umjetnik: GERARD VIARD

Montaža: DENISE WINDEVOGEL

Redatelj filma: CHANTAL MALRA-ATANASYAN

Pridruženi producent: STEFAN TENO

Pridruženi producent: DOMINIQUE JEANNE

Producent: JOELLE BELLON

Redatelj: GERARD CORBIO

AIX-EN-PROVENCE, akademska godina 1948./1949.

Rujanski ponedjeljak 1948.

Danas su nam opet pokazali snimke rata u Indokini.

Samo prilično umirujuće slike: hrabri vojnici, male grupe

umornih ljudi koji hodaju naprijed kroz rižina polja.

I ipak, strah je obuzeo opet me za grlo.

Sve više i više shvaćam da sam nitko - samo sin puka.

Samo leš u rezervi.

Draga majko!

Čuvaj me! Sam sam unutra na ovom svijetu. Nemam nikoga osim tebe.

Pomozi mi da se više ne bojim.

Gadovi! Nitkovi! Ništa mi nisi ostavio!

Crkveni dječak je histeričan! Dječak je gladan!

Daj mi svoj kruh!

Ljudi, napali su pogrešnu osobu! Džepovi su mi prazni kao i želudac!

Pusti me! Pusti me unutra!

Namjesti džepove, sine.

Jesi li pojeo/la svoj jutarnji sendvič?

Što je sa sardinama?

Jesi li pio/pila kavu?

Onda idemo. Ne izgledaš baš dobro.

Moj zapovjednik je ne kao ostali.

Ni za njega se ne može reći da je ovdje na pravom mjestu.

Hej! Jesi li skoro dobio/la šamar?

Ali ako mu se divim, to je prvenstveno zato što je bio boksač.

Pa čak i Francuzi prvak u srednjoj kategoriji.

Hoćemo li svi tamo ići umrijeti, zapovjedniče?

Je li ovo istina?

Tko govori?

U svakom slučaju, ne brinite. Do Kad diplomiraš, rat će biti gotov.

Uzmi to.

I nemoj više o tome razmišljati.

Kad je Bastian umro, je li bio stvarno sasvim sam?

Je li vjerovao u Boga?

Ne znam.

Nalaziš se u vojnoj školi, gdje si naučen boriti se i ne bojati se smrti.

- Siguran sam da je umro sam. - Hajde, požuri, čekaju nas u razredu.

To je Kara-ul!

Od početka ove godine, Često sam razmišljao o smrti.

Ono što me plaši je to što idem tako daleko umrijeti u rižinim poljima.

Sam, na drugoj strani svijeta.

I nitko da pomogne idem u noć.

Osobni broj 46522.

Regrutiran u Aix-en-Provenceu.

Sletio 2. srpnja 1948. preko Rapnija u Indokini.

Odmah je poveo svoju ekipu.

Nakon prve rane odbio je evakuaciju.

Nastavljajući svoj misija, bio je smrtno

ranjen eksplozijom iz mitraljeza.

Preminuo je po dolasku u medicinsku jedinicu.

Bastian je peta osoba umrijeti tamo ove godine.

Njegov osobni broj bio je točno 2 puta veći od mog.

Vjerovao je u misterij brojeva. često su mi govorili da nas brojevi vežu.

Zašto ljudi imaju takvo trebaju uništiti sebe?

Ovdje, kada se mrtvi vrate, smatra se sasvim normalnim.

Zahvaljuje im se na biti mrtav i dodijeljene medalje.

- Zapravo, trebao bi... - Gle!

Kažu da su razbili bravu i sjekirom razvalio vrata.

Cijeli vod je kažnjen upravo jer nisu uspjeli predati 3-4.

Konačno! Naša prehrana ima sniženo je već 4 dana.

Jer ti idioti su bili gozba u skladištu zaliha.

I već mi je dosta njihovih odvratne sardine u rajčici.

Jeste li vidjeli kapetanovo lice? Oni vjerojatno mu je ukrao sav Bordeaux.

Sad će smršavjeti.

Osuđenici! Osuđenici! Osuđenici!

Prestanimo gledati ovo huligani i dođite do Molierea!

Evo pišem pitanje da ćete odgovoriti pismeno.

Osuđenici! Huligani!

Berto! Radimo!

Tišina! Brzina! Učinkovitost!

Prva osoba koju ja uhvatiti kako gleda van

prozor, hoću osobno obrijao glavu!

Potrebe otpalog lista o kojem se treba brinuti.

Zato on ne raskini sa mnom.

Rijetko išta govori, ali on je uvijek tu.

Ovo je moj jedini prijatelj. -...5 od 20.

O, imaš ga, Otpali list! Imate li hripavac?

- Nemam ništa. Nije hripavac. - Ne, imaš hripavac!

Zarazit ćeš nas sve ovdje!

Neka ode u stanicu prve pomoći. Možda je ovo nešto ozbiljno?

Ostavite ga na miru, ne želi otići u stanicu prve pomoći.

Oprostite što prekidam Tvoj kašalj, Thibault.

Ne misliš li da je vrijeme za početak liječenja? Ovih dana prave nevjerojatne napitke.

od soka puža.

Međutim, čini se da ne uopće su utjecali na tvoj stil.

Dobro. 12.

Berto, uspio si iznenadi me ovaj put.

Ovo je dobro. Ti si pokazujući sve više i više zrelosti.

14.

Lijevo-desno! Više!

Udari!

Ustani!

Lijevo-lijevo! Duplo!

Bolje to povuci!

Udari! Lijevo, lijevo!

Lijevo-desno! Zaštitite se.

Uključi!

To je to za danas!

Dobro smo odradili posao.

Što radiš ovdje?

Učim, zapovjedniče.

Kako je to? Učiš li igrati klikere?

- Želio bih vježbati boks, zapovjedniče. - Već se baviš ragbijem, zar ne?

U redu, brzo skupljaj muda i gubi se.

- Ne želim više igrati ragbi. - Ovo je nešto novo!

Zašto? - Zbog Bastiana, zapovjedniče.

Sad kad je mrtav, ne znam želim više igrati ragbi.

Zbog misterije brojeva. Ne želim ga izdati.

Ne želim umrijeti, zapovjedniče.

O čemu pričaš? Ništa ne razumijem. Ništa!

Hajde, požuri. Inače ćete morati biti kažnjeni.

- Isprobaj me, vidjet ćeš. - Nema šanse, premlad si.

Molim vas, zapovjedniče!

Hajde, pucaj!

Vidjet ćemo za godinu dana.

Zbogom, Francois! Vidimo se u nedjelju navečer!

Zbogom, Remy! Vidimo se u nedjelju navečer, starče!

Hvala Bogu da imam svoju bilježnicu.

Volim pisati kada su drugi odsutni.

Prvo, zato što ja ne vidi ih kako odlaze.

I drugo, zato što oni dođi da se oprostiš od mene.

I zadovoljan sam s tim.

Kao da misle na mene.

Imaš jedno vraški dobro tijelo - možete se penjati bilo gdje!

Što radiš ovdje?

Nitko neće znati, vikendom je prazno. Ne smetam nikome, zapovjedniče!

A ove rukavice? Čiji su oni? Odgovor!

Ovo je vaše, zapovjedniče.

Pa pogledaj, dečko!

Nastava uskoro počinje, idi se presvući.

I pokušaj zakasniti barem na minutu. Zauvijek ćeš to pamtiti! Idi!

I ostavi mi rukavice!

Što sad?

Dođi ovamo.

Evo, zapovjedniče, ovdje je.

Zrelost je stanje nekoga ili nešto što je dostiglo puni razvoj.

Profesor francuskog je rekao da ja pokazao zrelost, Zapovjedniče.

Istina je, tako je rekao! Ovdje piše.

- I što? - Govorim o boksu, zapovjedniče.

Boks nije stvar zrelosti, već fleksibilnosti, snage i refleksa.

I, usput, težina.

Gdje si to nabavio/la?

Pritisnut uza zid. Da ojačaš šake.

Da bude spremno za godinu dana.

Zašto uvijek ostati ovdje u nedjelju?

Nemam nikoga.

Sutra ću te odvesti k sebi.

Budi spreman do 10.

Drži se čvrsto! Kreni!

Danas moje postojanje izlazi iz zaborava.

Već sam zaboravio što je toplina sunca su boje života.

Srce mi brže kuca od uzbuđenja. Sve me veseli.

Život je tako uzbudljiv!

Zhizhi! ooo!

Znaš li gdje ti je majka?

- Tko je ovo? - Ovo je Francois.

S tobom?

Lena!

Lena!

Lena!

Lena!

S tobom?

Ne moraš nositi jaknu, sine moj. Danas je nedjelja.

I barem skini rukavice. Inače je kao da si na večeri s vojvotkinjom od Windsora.

Ne sjećam se ikad toliko jedeš!

Užasno mi je vruće.

Sad se bojim da ću se onesvijestiti i dobivanje toplinskog udara.

I prisutnost ove žene čini da se osjećam još neugodnije.

Sve vas to sprječava da uživajući u radostima ove nedjelje.

I ne sjećaš se ničega o svom ocu?

Ne znam tko mi je otac.

Kad sam se rodio, moja majka je umrla.

Tko te odgojio?

Gospodin i gospođa Chauvant.

To su bili vrlo siromašni ljudi, živjeli smo od danas do sutra.

Volio sam raditi s kravama. - Siguran sam da su te prisilili spavati u štali.

Da, tamo mi je bilo toplo. Osjećao sam se dobro.

Spavao sam s njom. - S njom?

S kim je ovo, s njom? - S bijelim cvijetom.

- S Bijelim cvijetom? - Pa da, s mojom kravom.

A ti... ti li Nedostaje li ti ova krava?

Da ponekad.

To jest, često.

Tko te je doveo ovamo?

Seoski poglavar htjela je da idem u školu.

Nisam ništa tražio za sebe. I voila.

To je sigurno, voila.

Žiži!

Zhizhi! (govori talijanski). - Govori francuski kao i svi ostali!

Dosta! Vrijeme je za tišinu!

Ono što me brine je moje dužnost prema vojsci.

Uostalom, nakon fakulteta hoću Daj joj još 5 godina života!

A ako ovaj rat ne još nije kraj, bojim se da...

Ne razmišljaj o tome.

Zapravo, još se nismo upoznali.

Zovem se Lena.

Jesi li ozlijeđen/a?

Ništa strašno, samo ogrebotina.

Gdje si to nabavio/la?

Pritisnut uza zid.

Želim postati velikan boksač, poput zapovjednika.

Možda bi bilo bolje postati liječnik?

Francois!

Da vidimo što ti je u duši.

Skini odjeću i stavite ove rukavice.

Hajde da se malo potučemo.

Ali prvo, Lena mora zaveži mi ruke ovime.

Znaš, imam dinamit u šakama. Ako Ako to ne učiniš, bit će jako bolno.

Stani, Julien! Stani!

Draga mama, nastavi da me zaštiti.

Zaštitite zapovjednika i njegovu obitelj.

Učini me sjajnim boksačem.

Pobrini se da nađem svoje mjesto ovom svijetu. I u drugom.

Do sutra.

Vidiš, kao što je obećano.

Jesi li sretan/sretna?

Nije bilo lako.

Nećeš ništa reći?

Kako ti je nedjelja?

Imam 2 pisma za tebe.

Plus jedna od moje sestre. Više te ovo ne zanima?

- Dođi ovamo, imam 3 deserta. -Smiješ li se? 5 deserta.

Previše je skupo.

U redu, 3 deserta.

I tvoja priča o nedjelji.

Boksao sam.

S kim?

- S njim, naravno. - Nošenje rukavica?

Prvo mi daj pisma.

Dobro?

Rekao je da imam sposobnosti.

Čak je obećao da će me obučiti. - Kakvu ženu ima? Lijepu?

Ona...

žena. - Hajde, Berto, reci svojim drugovima!

Ona ima dugu kosu,

Nije visoka,

i ima jako lijepe oči.

Duge trepavice.

Ona je Talijanka. - Dovraga, Talijan?!

Dakle, ona mora imati ogromnu sise i lijepa guza! Vau!

Hajde, Berto, sklekovi! Ovo će vas smiriti.

I brojimo, Berto! Brojimo!

Jednom!

Opet! Jednom!

Dva!

Tri!

Četiri!

Pet šest...

Sedam!

Pažnja!

Voljno!

Predstavljam vam vaš novi drug - Thierry Bruman.

Dodijeljen tvom vodu.

Je li ovo tvoje skrovište? Odlično!

A što radiš?

Pišete li poeziju?

Nije tvoja stvar.

Vau, kakav lik!

Ne dirajte!

- Gdje si to odnio/odnijela? - Radim to sam.

Želiš li da ti prodam jedan? - Može li se ovo koristiti za uklanjanje boksa?

Odakle si pao/pala? Ovo je detektorski prijemnik. Prijemnik na galenitima.

Evo, slušaj.

- Ovo je prijemnik na galenitima! - Galena?

- Da, ovo je prijemnik od galenita. - Što je ovo?

- Ovo je Galena prijemnik. - Čiji?

- Galeniti! - Zove se Galena?

Prekrasno...

Hvala ti, Galena.

Lijevo, lijevo! Pokrij se!

Lijevo! Lijevo!

Lijevo! Drži laktove gore!

Lijevo! Dođi k meni! Lijevo!

Istegni se! Lijevo! Brzo se makni!

Laktovi! Lijevo! Lijevo-desno!

Lijevo-desno! Lijevo-desno!

Lijevo-desno! Makni se!

Uzastopne nedjelje sada oblikuju ritam mog života.

I pokušavam ih živjeti što je moguće svjetlije.

Budući da je zapovjednik počeo se brinuti za mene,

Osjećam se kao da imam mjesto u njegov život. Kao što je on u mom.

Više ne mogu zamisliti život na bilo koji drugi način.

- Lena! - Francois?

Što se s tobom dogodilo? Što se dogodilo?

Budite oprezni! Kada jedete breskva, mogla bi progutati osu.

Nije ovdje.

Dođi sjesti sa mnom, Francois. Idi!

Uvijek kad sam sretni, pojavljuju se ose.

Jednog dana sam čuvao krave. Osjećao sam se tako dobro da sam zaspao.

A onda su ose napale ja: krava je stala na njihovo gnijezdo.

Toliko su me ugrizli da mi je temperatura porasla. ruža. Mislila sam da ću umrijeti.

Sad me strah kada Osjećam se previše dobro.

Bojim se osa, ja bojim se da će se ovo završiti.

Što je s otkazima nedjeljom? Da? Dakle?

Odlazi li sam?

Da, ovo je njegovo način da se osjećaš slobodno.

Oslobođen od čega?

Što ako i mi trčimo negdje daleko? A?

Idemo, idemo do rijeke.

Ne dolaziš?

Ovdje nikad nije bilo osa, Francois!

Super! Baš sjajno!

Francois!

Crven si kao rajčica!

Jesi li sretan/sretna?

A ti? Jesi li sretan/sretna?

Da ponekad.

Nedjeljom kada stignete.

Sam sam, a ti imaš zapovjednik i Zhizhi.

Možeš biti usamljen među ljudima.

Ovo ti je poznato, zar ne?

Kad sam upoznao zapovjednika, odmah se zaljubila u njega.

Bio sam mlad, a on bio je vrlo zgodan.

I onda... Gigi se pojavila. Voila.

Osjećao/la sam se tako dobro kod kuće su me svi voljeli.

I sada nemam nikakvih vijesti od njih.

Primate li pisma od svojih posvojitelja?

Ne nikad. Ne znaju kako pisati.

Ali još uvijek imam pisma. Kupujem ih.

Kupujete li? Ovako?

Plaćam 1 desert za pismo od moje sestre

i 2 deserta za pismo od moje majke.

Pisma majke Otpalog lista.

I često napišem odgovor. To ga košta i 2 deserta.

"Draga mamice!

Ove noći sam sanjao/sanjala

Šetao/šetala si plažom.

Ali nisi ostavio nikakve tragove.

Pratila sam te.

Tražio sam tvoje nepostojeće

Nisi me čuo/čula.

Cijelo jutro sam pokušavao/la

Promašio sam tvoje zadnje pismo

uvijek imati tragove

Tvoj sin koji voli

Tko je on, taj stoji u tvom ormaru?

Ovo je Ludwig. Beethoven! Oda "Radosti".

Ne može biti! On ne poznaje Beethovena!

Usput... zašto si ovdje?

Kažu da sam napravio toliko gluposti da će me samo vojska popraviti.

Ali neću ovdje trunuti. Nemam vremena za ovo.

Želim postati dirigent. - Što ako si ovdje zaključan?

Što znači "zaključano"? Moja glava nije zaključana.

I sanja što želi. Sve je ovdje!

Sreća, nevolje, inteligencija, glupost...

Ostatak je sa strane. Ili čak i ne postoji, ako hoćete.

Trebao bi ovo znati ako pišeš poeziju.

To zapravo nije poezija.

Doći će.

Ne zanima me njihova disciplina. Život je potpuno drugačiji!

Samo zato što moj otac pravi zastave ne znači da moram završiti sa zastavom.

Znaš, ne znam tko je Beethoven ili.

U redu je. Bit će mu drago upoznati te.

Kamo ideš?

- Do GIM-a. - Trening čega?

- Bavim se boksom. - Ne može biti!

Nije li ovo glupo?

Ako dam sve od sebe na treningu, to je

ne samo za sebe. Također i za njega.

Brinem se hoću li ispuniti njegova očekivanja.

Zakleo sam se sebi da ga ne razočaram.

Ako ovako nastaviš, potpisat ću te. za Akademijsko prvenstvo za 2 godine.

Beethoven je poznat njemački skladatelj,

rođen u Bonnu. Autor sonate, koncerti, simfonije...

Njegov je život bio težak, i prema krajem života potpuno je oglušio.

Uhvati ga!

Glupo!

Spriječit ćemo vas u špijuniranju!

Hajde, ustani!

Dođi brzo!

Znat ćeš kako se prišuljati!

Okrutnost Stariji me užasavaju.

Nemoguće se pomaknuti!

Mrzim sebe što nisam miješajući se, jer ne

udarit ću ove nitkovima u lice.

Zašto je Bog stvorio ja takva kukavica?

"...polako se njihao..."

Brod polako ljuljao se na mjestu...

Zarez.

još uvijek objavljuje...

sve iste jauke...

Zarez.

...monotono i..." - Oprostite, gospodine.

Odakle si, Thibault? - Iz stanice prve pomoći, gospodine.

Što ti se dogodilo?

Ništa, gospodine. Upao je unutra. dvorište i ozlijedio koljeno.

Dakle, nije ništa ozbiljno?

Ne, gospodine.

- Sve je u redu? - Da, gospodine. Sve je u redu.

Onda idi na ploču!

Hajde, Thibault, budi brži!

Strašno pati, gospodine. Možda je bolje pustiti ga da sjedi?

Boli li te, Thibault?

Budi strpljiv, starče!

Sažaljevaš se, ovo je nedostojno osobe.

Sjesti.

DACHAU (fašistički

Vrijeme je da ti kažem o najstrašniju patnju.

Oni koji ljudi osuđuju druge ljude na to.

Ovdje je bio pakao!

Moram ti reći o ljudskom dostojanstvu.

Morate znati u kojoj mjeri osoba je sposobna prevladati samu sebe.

Oprosti mi, Thibault.

Bio sam nepravedan. Znam da te boli.

Nauči voljeti svoju patnju.

Pomaže ti da odrasteš.

Sada se svi potrudite,

da ideš sa mnom do kraja.

Proveo sam 15 mjeseci u ovom paklu.

15 mjeseci tvog života!

Sve je počelo na peron jedne stanice.

Izgubio sam se u gomili...

koju su čuvali psi...

i SS-ovci.

Ovi psi...

bili su moj prvi kontakt s noćnom morom!

Njihova žestina me je užasavala.

Iznenada...

svijet je bio ispunjen s okrutnim, krvožednim,

nemilosrdni zlikovci, čiji žrtva kojom sam morao postati.

Djeca su bila odvojena od majki.

Čuli su se vriskovi i vriskovi...

jadikovke!

Zatim su stigle kočije. Bili smo tamo prisiljeni kao stoka.

Vi ćete mi oprostiti, gospodine...

Kako Bog može dopustiti da se takve stvari događaju?

Profesor francuskog nema odgovor na ovo pitanje, ali...

kao obična osoba

nakon mnogo godina razmišljanja,

Bojim se da nema Boga.

Za sve su ljudi krivi, Francois.

Ali što onda učiniti?

Svaki od nas se mora boriti protiv nepravde.

Učini nešto ... učini nešto ...

Što sam učinio da sam je bio napušten od svih?

Ako nema Boga, ja više se ni moliti ne mogu.

Ovo nema smisla.

Što ti se dogodilo? Jesi li bolestan/na?

Što se dogodilo? Je li netko umro?

Jeste li pozvani kod pukovnika?

Da?

U koncentracijskim logorima bilo je djece.

Kad bih bio među njima, ja znam da bih bio kukavica.

Tko će me voditi kroz život? Kome bih trebao vjerovati?

Tko će mi pomoći u borbi moji strahovi i očaj?

Sad mi ništa nije preostalo.

Nikad nisam bio/bila tako izgubljen, tako sam.

Francois!

Je li poludio?

Kunem se da neću osjećati više mi je žao samog sebe.

Svečano se kunem da nikada naučiti opet koju riječ njemačkog.

Zavjetujem se da ću pronaći snagu u sebi da se borim protiv nepravde.

I jednog dana odlučim uzeti osveta za Otpali list.

Voila.

Piješ li svoj napitak?

Tri napitka! Jednostavno ne pomaže.

Ovaj kašalj me muči!

Ne, nisam ti donio cvijeće, ali donio sam ti pismo.

Bit će nešto učiniti ako vam dosadi.

Hvala.

Ali znaš, ja ne Imam desert ovdje da ti platim.

-Smiješ li se? Ovo je dar. - Hvala ti, starče.

To će mi biti uspomena.

- Zašto kao uspomena? - Znaš, vojska je za mene gotova.

Pogrešan tip tijela.

Šalju me kući roditeljima.

Prokletstvo!

Nemam za čim žaliti.

Osim tebe.

Slušaj, starče, mogao bih pišeš mom ocu?

Toliko je sanjao o vojniku u obitelj. Ovo će biti udarac za njega.

Više bih volio da ti napiši mu ovo pismo.

Nisam baš bistar/a. - U redu, Thibault.

Ostavljam ti svoj rječnik.

Nedostajat će mi tvoj hripavac.

Sve je gotovo, gospodo. Predajte svoje papire.

Ustani, Berto.

Predajete prazan list za treći put. Možete li objasniti?

Zahvaljujem vam, gospodine.

Moramo? Kome smo dužni?

- Sebi, gospodine. - Tiho!

Ne ismijavaj me, Berto, ne preporučujem to! - Ne ismijavam nikoga, gospodine.

Onda objasni, dovraga!

Nećeš skupljati "nule" do kraja života, zar ne?!

- Mislim da hoću, gospodine. - Dosta je, sine moj!

Ne možeš me natjerati da povjerujem da ti Zaboravio/la si sve njemačke riječi u 3 tjedna!

Dakle, odjednom si postao idiot?

Objasni sada. - Nema se što objašnjavati, gospodine.

Ali Nijemci su mi odvratni! - Što su ti Nijemci učinili?

Ništa za mene, gospodine. Ali Koncentracijski logori su zaista monstruozni!

Naravno da je monstruozno!

Ali kakve to veze ima s tim? - Borim se protiv nepravde, gospodine.

Nije to tako jednostavno, Berto.

Ovo -

nagraditi tvoju odlučnost.

Sad mi reci...

Misliš li da podučavanjem njemačkog odobravam o užasima koncentracijskih logora?

Ne mislim tako, gospodine.

Hvala na ukazanom povjerenju, Berto.

Evo još nešto, gospodo.

Vi ste buduća vojska.

Prije ili kasnije u tvojim rukama

Postat će to život ili smrt za vaše neprijatelje.

Njihovo poštovanje ili pad.

I u ovom trenutku, gospodo,

i ti ćeš donijeti odluku što će te učiniti čovjekom...

ili nitkovi.

To se odnosi i na Nijemce,

Vijetnamcima

i Francuzima.

Pa, Zhizhi, sviđa li ti se ovakva mama? Da?

Poljubi me.

Hvala ti, Francois, na sjedim s Gigi večeras.

Volim ići u kino. To potiče maštu.

Voila. Pa, ovako...

laku noć vam oboma!

Francois!

Francois!

Probudi se, Francois...

Ne miči se.

Ne boj se!

Dopusti mi da se ugrijem pored tebe.

Što je sa zapovjednikom?

Već je otišao.

Istina je, kažem ti! Kad smo shvatili da smo

kasno, sjeli smo na bicikl i jahali smo najbrže što smo mogli.

Ali kada je počela ljubeći mi vrat, poludjela sam.

I upali smo u jarak.

Što je s rukom? Je li stvarno pokvareno?

Jako slomljeno! Vrisnula sam od boli.

Trebao nam je sat vremena da se vratimo.

Beaudoin!

Čak je i sama gurala bicikl.

Duquet!

Duran!

- Tvoj kruh! - Muka mi je od toga!

Pa, upoznali smo se, dečko, ha?

Ne hvališ se tako kad tvog zapovjednika nema u blizini!

Reći ću ti tko ti je zapovjednik! On je glupan, glupan!

Moj zapovjednik nije budala!

Ustani!

Ne odustaj! Udri!

Pa, pa, rastajmo se!

Izdala sam ga.

Izdala sam jedinu osobu u svijet koji je pokazao interes za mene.

Mrzim sebe.

Otkad postojim, imam znam da sam bezvrijedan/bezvrijedna.

Taj snimak i dalje zvoni mi u glavi.

Trebao sam biti mrtav već odavno.

Onda se ništa ne bi dogodilo. Sve bi do sada bilo gotovo. Zaustavljeno.

Makni se, inače Uhvatit ćeš me u lice!

Hoćeš li još uvijek boriti se sa svojom vrećom s pijeskom?

Ostavi me na miru, moram trenirati.

Nisi li ništa pronašao/našla bolje zaokupiti svoje vrijeme?

Makni se, kažem ti Ti, ti me uznemiravaš!

Što radiš?

Možda bi me htio udariti?

To je cilj, zar ne?

Udari osobu, onesvijesti je, osakatiti ga jer te uvrijedio?

To je cilj, zar ne?

Cilj je moći zaštititi sebe, biti jači od drugih,

savladaj sebe, pobijedi... - Ali nije isto!

Ovo nema smisla! Kao rat je!

Kada to učiniš, ti si idiotski kao tvoja vreća s pijeskom!

Ne sviđa mi se ovo, Francois. Ne volim nasilje.

Pričao si o Nijemcima... Zapravo, ni tebi se ne sviđa!

Prestani udarati čekićem!

Prestani se tako rasipati glupo šakama!

Sve je ovo samo izgovor!

Možeš uzeti olovku i pisati!

I moraš birati.

Nemoguće je držati olovka s boksačkim rukavicama!

Sve što je u mom duša mora pronaći izlaz.

Zato pišem.

- Zašto to govoriš? - Nisam ja.

Ovo je Beethoven.

Nijemac je, usput rečeno, starac!

Daj mi cigaretu.

Cigareta?

Ali zapovjednik će dođite svakog trena da provjerite.

Neće mi ništa reći.

Opet se uvaljuješ u nevolje.

Pažnja!

Ovo neće dogodi se meni, sine moj!

Da, uštipnuo/la si se svoje kljunove dugo vremena.

Sad se neće usuditi nazvati te ulizicama.

Nije me briga za druge.

Stidljiv/a si, ali nisi plašljiv/a.

Gle! Prekrasno, zar ne?

Imam sastanak s njom navečer. - I što?

Moraš mi pomoći prijeći preko zida.

Samo ti možeš pomoći. Ostali su samo kukavice.

Osim toga, ne možeš odbij invalida!

Našao sam prolaz između legionarske kasarne.

- Uhvatit će te. - Nije me briga.

Nije me briga ako si poslan u disciplinski bataljun?

I hoćeš li umrijeti na rižinim poljima?

Moj ne želi Galena u svojoj zemlji.

Opasan je! Ukradi sve Cure moje, pojedite svu moju rižu!

Nisi razumio/razumjela?

Vratit ću se za sat vremena. Čekaj me, ne riskiraš ništa.

Reci, Galena!

Je li istina da kada napraviš Volim te, uvijek osjećaš zadovoljstvo?

Pa, imate pitanja!

Moja braća su stalno juri djevojke.

Ako nisu iskusili zadovoljstvo, Radili bi nešto drugo, zar ne?

Ne lomite glavu.

Zbogom, tata.

Što si učinio/la? Bio/la sam čekam te već 2 sata!

Ugasi to, brzo!

- Jesi li u nevolji? - Naišao sam na zapovjednika 4. voda.

Pio je uza zid. Nisam ga primijetio/la!

Uhvatio me je za nogu. Uplašio sam se i počeo se oslobađati.

I udario ga je u lice njegovu čizmu. Mislim da je dobro udaren.

- Je li te vidio? - Nije ništa vidio, bio je nokautiran.

I pobjegao sam.

Sad spavaj, tata.

Već neko vrijeme postoji atmosfera neprihvatljive discipline ovdje!

Ovo mora prestati! Konačno!

Disciplinski napor od tebe se traži

ovo je dio tvoje dužnosti prema Domovini,

koji obrazuje tebe i hrani te!

Prošli put

Zahtijevam da nasilnik

koji se noću popeo preko zida i ranio zapovjednik 4. voda, predao se!

Fino.

Ako je tako,

svi ćete položiti zakletvu.

Pred zastavom!

Loganyo!

Kunem se čašću, to nisam ja.

Zbogom!

Kunem se čašću, to nisam ja.

Kunem se čašću, to nisam ja.

Znam da svi vi znati krivca.

Bez da ga odaš, ti i dalje su jednako krivi kao i on!

Kunem se čašću, to nisam ja.

Kad osoba nema hrabrosti da odgovaraj za svoje postupke, on je slabić!

Slabić! Ništa! - Kunem se čašću, nisam ja.

Kada je osoba sposobna pogaziti mu čast,

on nema pravo na obuci ovu uniformu!

Oprostite, moj kapetane.

Ali... ne možeš psovati lijevom rukom?

U REDU.

Vrati se na pravi put!

Sljedeći. - Labrid!

Kunem se čašću, to nisam ja.

Pa, dečko,

Jesi li još uvijek umoran od toga da budeš vreća za udaranje za svog prvaka?

Ne, nimalo.

Barem znam tko je udarajući me u lice.

Crkveni dječaci su obično najveći hulje.

Ostavi ga na miru, Georges!

Vjerojatno ćeš učiniti ga ubojicom.

Idi kamo si krenuo, Georges.

Prestani se hvaliti pred djecom.

Ne zaboravi tko si! - Ništa ne zaboravljam.

Bolje ti je da šutiš, inače ćeš reći neku glupost. - Kakve gluposti?

Bojiš li se da ću ti reći Što se dogodilo 18. kolovoza 1946.?

- Začepi! - Jeb' se, šampione!

Lijevo-desno! Dignite šake! Lijevo-desno!

Lijevo! Dvostruki udarac lijevom!

Lijevo-desno! Točnije, nemojte se opustiti!

Lijevo-desno! Kad boksaš, ti ne bi trebao razmišljati ni o čemu drugom!

Inače je sve besmisleno! Naprijed! Lijevo! Lijevo-desno!

Lijevo-desno! Lijevo-desno!

Istezanje! Lijevo-desno!

U redu, loše je. Bolje prestani.

Žao mi je, zapovjedniče, ne mogu Ne radim ništa danas. Umoran sam.

Zaboraviti!

Dežuran sam u nedjelju. Ali ako si ti depresivan, ne bi trebao sjediti ovdje.

Možeš se sam odvesti kući. A ja doći će k tebi na kraju dana.

Fino?

Pobijedio me je, Francois.

Pobijedio me je!

Oh, lud je. Bojim ga se!

Žao mi je što sam govoreći ti sve ovo.

Tako si ljubazan/ljubazna...

Ovo nije bio život o kakvom je sanjao.

Dakle, to me tjera da platim za moja razočaranja.

Kao da je ovo moja krivnja.

Njegov život nije uspio.

Da.

A kad je riječ o njemu, mrzi cijeli svijet.

Zašto? Zato što više ne boksuješ?

Prije nije bio ovakav.

Od...

Da, nije bio sebe već nekoliko godina.

Od 1946.? Od kolovoza 1946.?

Tko ti je rekao?

Što se dogodilo tog dana?

Bolje ti je da ne znaš.

Bojim se da ćeš počni i njega mrziti.

Trebam te, Francois!

Pored nje imam iluziju da postojim.

Počinjem cijeniti život.

Ali ponekad sanjam umrijeti s njom,

biti zauvijek sjedinjena s njenim tijelom,

u mirovanju, pod zemljom...

Jesam li puno spavao/spavala?

Gotovo 2 sata.

Oprosti.

Glupo je tako spavati, zar ne?

Ne, nimalo. Kada ti spavaš, zaboraviš na sve.

Ne o svemu.

Nemoj biti tako tužan/tužna!

Ako sazna, može nas ubiti.

"Ljubavi moja! Naša tajna,

Ti si najbolja stvar koju sam ikad imao/imala.

Ne sramim se.

Volim ga i

Gospodin se ne može ljutiti

Za tjedan dana bit ćeš ovdje.

Voli me, molim te. Lena.

O čemu trenutno razmišljaš?

Osjećam se prazno. Smiješno je.

- Što je smiješno? - Da me zapovjednik sada cijeni,

i htio sam ga ubiti. - Što si rekao/rekla?

Bilo je to na strelištu.

Već sam završavao, Ostala mi je jedna patrona.

Ne znam što se dogodilo. Srce mi je počelo brže kucati.

Ciljao sam mu u glavu!

Unutar podjele sekundu sam mogao pucati!

Bože!

Samo se nadam da ne ludim.

Slušati! Netko dolazi ovamo gore!

Sakrij se! Sakrij se, kažem!

Tražite li nekoga, zapovjedniče?

Što radiš ovdje? Lezi - radi sklekove!

Koliko sklekova, zapovjedniče?

Jednom...

dva...

tri... - Treba te naučiti lekciju! Pa drži se!

Hajde, zapovjedniče, odmori se prste, to je sve što tražim!

Ti si kao tvoj zapovjednik, ha? Isto hvalisanje.

Ali on je kukavica.

Vjerojatno sam ti zaboravio reći o utakmica u kojoj sam osvojio titulu.

Tvoj idol je poražen od strane mladi boksač od 18 godina.

I, unatoč gongu, nastavio ga je tući.

Sada je dječak u invalidskim kolicima.

Paraliziran doživotno.

Kome biste trebali adresirati svoje pismo?

- Ne mogu ti reći. - Kako želiš.

Pisati:

"Volim te."

Svaki dan sam u poroku

u stalnoj želji da te vidim,

udahni tvoj miris...

Želiš li stvarno da napisati "udahni tvoj miris"?

Da, piši.

...poljubim te u oči,

tvoje usne...

miluj svoje grudi,

tvoji bokovi...

Ne misliš li da je ovo previše? Želiš li da sve ovo napišem?

Mislim na nježno

gdje toliko toga

Volim te svom dubinom svoje duše."

Idemo.

Vau!

Kuneš li se da nikome nećeš reći?

Možeš se osloniti na mene.

Lud!

Završio sam s boksom. - Jesi li završio s boksom? Ti?

Ovdje sam nokautiran!

Francois, otvori! Ja sam!

Što želiš?

Ništa za mene. Ovo je zapovjednik. Ne može provesti nedjelju bez tebe.

Hajde, čeka te. - Ne želim! Ostat ću ovdje.

I pusti me na miru! - Hajde, izađi!

Dovraga, što ću mu sad reći? Izađi, kažem!

Bit ćeš u nevolji!

Otvori, Francois!

Čuješ li me?

Što se događa?

Još se nisi obukao/la?

Žao mi je, zapovjedniče, ali ja ne mogu to učiniti ove nedjelje.

Ne može? Ali nisi kažnjen, zar ne?

Ne, nije kažnjen. Ali ja ne želim.

Zašto se skrivaš?

Što se događa, Francois?

Što nije u redu, sine moj? - Nisam ti ja dečko!

U zadnje vrijeme te ne prepoznajem.

Loše radiš, izbjegavaš sve.

Kao da ne želiš učiti! - Istina je, zapovjedniče, više nisam htio studirati.

Nemaš pravo to učiniti. Treba nešto poduzeti!

Potrudi se za mene. - Zašto?

Ti nisi moj otac.

Onda to učini za sebe.

Ne možeš biti sam/sama. Usamljenost te gura u mračne misli.

Crne misli te tjeraju na razmišljanje.

Osim toga, možeš biti usamljen/a među ljudima, ha, zapovjedniče?

Bez sumnje.

U redu, ne očajavaj.

Nemaš pravo. Postoje ljudi koji vjeruju u tebe.

Pa čak i oni koji te vole.

Nisam siguran... Ne znam.

Znam.

Idemo, inače ćemo zakasniti.

"Mentalno i fizički,

I mentalno i fizički. I čini mi se

Znaš li s kakvom strepnjom

Definitivno moraš pobijediti.

Tako ću se boriti još bolje.

Nakon ovog hvalospjeva Pierreu de Gaulleu,

Njegova specijalnost je niz udarci i kuke u jetru.

On napada. Napadi na svim frontovima.

I budući da udara brže od munje, nijedan protivnik to ne može podnijeti.

On ih obara.

On je kralj!

Zhizhi je zaspao.

Evo - ovo je za tvojih 15 godina.

Sretan rođendan, Francois!

Ovo je prvi put! Ne znam što bih rekao...

Nećeš plakati, zar ne, sine moj?

Moraš odmah ugasiti svijeće.

Izvolite.

Otvoriti!

Znaš, Francois, ovo je prekrasan poklon od Juliena.

Nikad se nije rastao s ovom fotografijom.

A ovo je njegov potpis.

Hvala.

Imam i ja poklon za tebe.

Prekrasna olovka.

A gdje si ga nabavio/la?

- Kupio sam ga. - Kako si ovo "kupio/kupila"?

Koja je razlika, Juliene?

Gdje si otišao/la? Dakle, odlazili ste? Kada?

Odgovor!

- Molim te, Juliene, ostavi me. - Kako se usuđuješ?!

Zabranio sam ti da izlaziš iz kuće! Zabranjeno! - Pusti me, Juliene!

Pusti me! (to)

Mrzim te, Juliene!

Prestani! Prestani!

Lud si!

Nisi me trebao pozvati!

Nije bilo potrebe davati nadam se da ću moći imati obitelj!

Francois!

Francois!

Francois!

Francois...

Žao mi je.

Oprosti mi, Francois.

I oprosti mu.

Zašto bismo trebali biti nesretni?

Ne, nemoj biti nesretan, Francois! Nikad!

Moramo odbiti biti nesretni.

Toliko toga imam ja htio bih ti reći.

Da, znam.

Ne, ne znaš.

Da sam stariji, bih odvesti te odavde.

To bi me odvelo jako daleko.

Želio bih živjeti s tobom u Italiji.

Ne mogu pričati.

I imam toliko toga za reći.

Toliko me boli da ne mogu izraziti što osjećam.

Samo s tobom se osjećam dobro. Ništa me ne zanima osim tebe!

Možeš li čuti kako ti srce kuca?

Čuješ li? Čuješ li, Francois?

Sretan/sretna sam s tobom.

Volim te, Francois.

Uvijek ćemo biti zajedno, samo nas dvoje, zar ne?

Bez obzira što se dogodi, mi uvijek će biti zajedno, zar ne?

Bez obzira što se dogodi...

Uvijek ćemo biti zajedno, bez obzira što se dogodi...

Čudna nelagoda dolazi preko mene.

Previše je događa se odjednom.

Ne mogu se prilijepiti za ovu nadu u sreću.

Osjećam kao da je nešto vrlo brzo će se slomiti.

Moram reći, sine moj, odlazim.

Dobio sam praksu u Rouenu. Nećemo se vidjeti dugo vremena.

Francois!

Znam da nemam pravo miješati se svoj život, ali pazi na sebe, dušo!

Ne dopustite si da očajavate.

Pokušaj opravdati moje povjerenje, kao da sam još uvijek tamo.

Pažnja!

Dovraga, opet je pijan. I morat ćemo kucnuti čašama.

Što sam učinio/la naslijediti takav vod?

Ali to će se promijeniti!

Konačno ćeš uskoro shvatiti da si u vojnoj školi!

Začepi, Georges, ili pričat ćeš gluposti.

Što si rekao/rekla?

Rekao sam: "Začepi, Georges," ili ćeš pričati gluposti!"

Vas!

Dakle, za 5 minuta

pojavio se preda mnom u uniforma - kravata i bijele rukavice.

Krevet je uredno uvučen a dolje - u dvorištu!

- U dvorištu? - Razumjela si me.

Na jarbolu za zastavu!

Ne zijevaju na straži!

Da, zapovjedniče. Reci ovo onaj koji mi remeti san.

Evo ja govorim, a ti šutiš!

Naravno, zapovjedniče. Nisam ti htio proturječiti.

Loše začinjeno! Loše! Prvo napunite. Ispunite!

I tiho!

Ali ja sam sretan, zapovjedniče! I Kad sam sretan/sretna, ne mogu a da ne pjevam.

Je li sretan? Kako je to?

Pa, budući da voliš vući toliko se zavali, mi ćemo to srediti.

Imam još 4 tisuće stražara. Bit će vam 4 tisuće kreveta.

Hvala vam, zapovjedniče. Tako si ljubazan/ljubazna prema meni.

Upozoravam te, u tvom je u najboljem je interesu da mirno sjediš.

Najmanja glupost i ubit ću te.

Ne sumnjam, zapovjedniče.

Kao što razumijete, zahtijevam da se ispričaš svom šefu.

To je naredba!

- Ne mogu, moj kapetane. - Je li istina?

Nadam se da razumiješ posljedice vašeg odbijanja.

Moja je dužnost da vas upozorim. - Hvala vam, moj kapetane.

Preuzimam odgovornost.

Neću se predomisliti.

Sve što mogu reći je da sam dugo čekao/čekala vrijeme za priliku da provalim u narednika.

Kadet Berto!

Prijavit ću ovu stvar pukovniku!

Žao mi je!

„Ovdje, gdje oni

Od sada mi je odbijeno

I ipak... moje srce

od neke neobjašnjive radosti."

„Čekaj, starče. Svi smo uz tebe! U potpisu - Galena."

- Kako se zoveš? - Bertrand Laban.

Ali ovdje me zovu Spiru. A ti?

Više nemam ime.

U redu, Spiru. Pazite na svoje sendviče.

Zašto mi to govoriš?

Jer podsjećaš mene od nekoga.

U redu, bok, Spiru.

"Kad pišem i riječi

Imam osjećaj da postoje

da su mislili da

nestrpljivo za

Mislim da sam pronašao/la svoje mjesto.

Mir me prožima.

Pišem. Sretan sam."

Vrijeme je za odlazak u blagovaonicu?

Nakon onoga što se dogodilo, ti si nije dozvoljeno u kafeteriji.

Ja, koji ne mogu ni sa kim razgovarati,

Sad mogu pisati.

Velika utjeha je što

Moja jedina briga je taj broj

Tjeskoba bez koje ću ostati

„Draga Lena!“

Mislim na tvoje tijelo

i želja koja kuca u meni da uzmem

Lena, jedva čekam da odrastem.

Svom snagom me privlači

Čekaj me, Lena! Ljubavi moja.

Još trojica naših su poginula tamo u riži. polja, s druge strane svijeta.

I naša škola je dobila lijesove s njihovim posmrtnim ostacima nekoliko sati.

Pa što, idiote? Jesi li naučio šuti i poštuj svog šefa?

Pod mojim nadzorom, dopušteno vam je protegnuti noge u dvorištu.

I kada govorim, ti mora stajati mirno!

Lako mogu zamisliti svoje tijelo, gola i hladna, sa zatvorenim očima.

Ja, Francois, koji sam umro pod ista zastava. I molim se za sebe.

Moj strah od smrti tamo u rižina polja su me čudno napustila.

Slobodan sam.

Pukovnik još nije donio odluku u vezi s tobom.

Znam samo da je on razmišljam o tvom izbacivanju.

Dakle, nema smisla da ti savjetujem sjediti mirno i ne primjećivati ​​​​svoje ponašanje?

Vrati se svom poslu kao da se ništa nije dogodilo.

Pričekajte malo.

To je tvoje?

Da, moj kapetane.

Nisam to još pokazao pukovniku.

Razumiješ da je to bilo moja je dužnost pročitati ovu bilježnicu.

Ono što sam tamo pronašao pomoglo mi je da shvatim što dogodilo se zapovjedniku 4. voda.

Inače, što ti pisanje me se ne tiče.

I nema nikakve veze s vojskom.

Međutim, dat ću daš ti neki prijateljski savjet.

Odustani od toga. Razmisli o svojoj budućnosti.

I najvažnije od svega, nastavite pisati.

Imaš talent!

Pa, mislim da ću se vratiti ovu bilježnicu za tebe.

Mora da ti je draga?

Na.

Hvala vam, moj kapetane.

- Zdravo, Francois! - Zdravo, Berto!

Pozdrav Francoisu!

Dobra večer! Drago nam je što vas vidimo.

Zdravo, Berto!

Pozdrav Christophe!

Pozdrav Francoisu!

- Zdravo, Francois! - Zdravo, Berto!

Zdravo!

Pozdrav Francoisu!

Zdravo tata!

- Jesi li dobro razmislio/la? - Uvijek sam previše razmišljao.

Pobrinut ću se da me izbace.

Nemam više što izgubiti.

Sve što preostaje je odlučiti.

U redu, idem. - Trebam li te čekati?

Ne, nemoj me čekati.

Zbogom, Galena!

Zbogom, Francois.

Od tog trenutka nadalje, sudbina je krenula u Francoisovom smjeru. život, i sve se počelo brzo vrtjeti.

Disciplinska bojna i Indokine.

Nekoliko Lenininih pisama čudesno ga je stigao.

Što se tiče onih koje on pisali su joj, čudno su

nestao iz kutija u kojoj ih je čuvala,

točno dan prije Julienovog motocikl se zabio u zid.

Saznavši za smrt zapovjednik, Francois briznuo je u plač.

To ga je iznenadilo, s obzirom na svakodnevnu blizinu smrt je otvrdnula njegovu ravnodušnost.

Nije mogao zamisliti da bi išta drugo moglo dogoditi se što bi povećalo njegovu usamljenost.

Lud!

U redu je.

Ništa se nikad ne događa onako kako smo zamislili.

Francois...

Želim vam postaviti pitanje.

Pismo...

onda, u ambulanti...

Kome si to napisao/la?

Uvijek ćeš me iznenađivati.

Ostavljam te, starče...

Drago mi je što neću umrijeti sam.

Hvala.

Francois!

Prijevod i titlovi: Lisok (Lisochek)