Original subtitles

U maju '68, svakog utorka, poslije škole, Caroline

išao bi do 16. arondisman da pokuša odrasti.

U Carolininoj porodici, svi su bili veliki, osim njenog pradjeda,

koji je umro na ulici uoči Svjetskog prvenstva Drugi rat, dok sam išao u kancelariju.

Doktor, veliki specijalista za zoološke vrtove, zadužena za odrastanje Caroline,

objesio bi je pomoću sistema koturača četvrt sata.

Četvrt sata, Doktor bi napustio Caroline

sam da odem u drugu sobu, ili čak još jednu sobu za vješanje.

Četvrt sata, Caroline je čekala bez

nestrpljenja, ali bez bilo kakvu nadu u odrastanje.

Tvoja majka mi je rekla da ćeš započeti likvidaciju.

To uopšte nije dobra ideja.

Ako zaista želiš odrasti, Ne bi trebao/trebala jahati na konju.

Užasno je, razumeš, užasno je.

To je kičma, bum bum u ćeliji, svi pršljenovi, klak klak,

jedan protiv drugog.

Veoma loše za rast.

Nema ništa gore.

Pa, ja to kažem.

Da li bi o tome razgovarao/razgovarala sa svojom majkom?

Prije nego što ju je objesio, doktor je prešao njene ruke i pogledao je na trenutak.

To je bilo za Caroline najneugodnije trenutak sesije, tog dana,

sedmice, početka maja '68.

Koliko već imaš godina?

Deset i po.

Pa, možeš se obući.

Imaš velika stopala, velike ruke.

Možda će i ostali slijediti.

Možda strpljiv.

Reći ćeš svojoj majci, zar ne?

Moj pradjed je imao velika stopala i velike ruke.

Je li i on bio mali?

Bio je odličan jahač.

U porodici moje majke, djevojčice nisu bile dozvoljeno jahanje konja.

Pa, ne baš.

I ja, također.

Ali ovaj mali osmijeh, ti to radiš sve vrijeme.

Je li to krpelj?

Ne, to su moje usne.

Sklupčani su.

Doktor je rekao Caroline da je umiri majka.

Ne bi se vidjelo kada bi joj se grudi su porasli.

Caroline joj nije ništa rekla majka.

Osim toga, u njenoj porodici nismo govorili grudi.

Rekli smo prsa.

Sve je isto, s nadom, u njeno ime, Pozdravljam godinu 1968.

Izgleda da naša industrija, naša poljoprivreda, naša trgovina...

Isabelle, Caroline, idite i posjetite Jeanne.

U maju 1968. godine, Carolinina majka je bila veoma Fond generala de Gaullea.

A ostatak vremena joj je bilo dosadno smrt.

Sada su posvećeni državi.

Godina 1968.

Carolinin otac nikada nije bio tamo.

Ponekad bi se vraćao kući iz banke promijeniti odjeću, cipele ili kravatu.

Ostatak vremena, prema riječima Carolinine majke,

koji su ga često tjerali primijetite, on se uopšte nije trudio.

Šta radiš?

Šta je to?

Pokaži mi!

Pokaži mi!

Pokaži mi ili ću reći mami!

Caroline je imala tajnu ladicu u glavi.

Sklonila je stvari o kojima ne pričamo okolo i zatvorio ladicu ključem.

Ne ne!

Rolande!

Rolande!

Ne sviđa mi se kada to uradiš.

Neograničeni štrajk narudžba, koju je pokrenuo

veliki sindikati, paralizovao Francusku.

Od Dunkerquea do Marseillea, od Bresta do Francuska... Vidjet ćemo možemo li naći hljeba.

Zašto nema hljeba?

Hljeb i šećer, tako je rat uvijek počinje.

Moramo popiti malo čaja, Isabelle.

Isabelle, zar čaj od Jeanne nije dobar?

I plin takođe.

Isto je kao kada studenti iznose

benzinske pumpe na svjetlo vatra na barikade.

Kada je Jeanne imala loše dane, ona zahrđao od tekuće ljubavi i omega parfema.

Žana te voli mnogo, mnogo, toliko...

Kad je imala loše dane, mirisala je pektin i mnogo manje volio djevojke.

Djevojke, toliko ih je voljela.

Ali sve je to bilo dio stvari koje mi ne radimo pričati o

Rolline, možeš li mi posuditi svoju olovku da pokažem to Katonu?

Ona ga obožava, ali sam rekla da je tvoj bolji.

Možete li mi to posuditi?

Ne.

Molim vas, dat ću vam to na izlazu.

Ismijavat će me, Katon.

Reći će da sam samo pretvarač.

U to vrijeme, Caroline i Isabelle su bile polu-penzioneri u Sainte-Thérèseu,

vrlo stroga vjerska škola 16. arondismana,

gdje su bili obaviješteni, između ostalog, i o njihovoj krivici.

Odrasli misle da većinu vremena, mališani prolaze nezapaženo.

Caroline, koja je napredovala u životu tako što je redoslijeda veličine, bio je u dobroj poziciji da zna

da je većinu vremena pogrešno i da teško je, čak i nemoguće,

kada se uvijek nađeš u prvom veslati, kako bi izbjegli Božji pogled.

Mučenice, moje djevojčice, su istinske djeca Božija.

Bog ih voli, voli njihovu patnju.

On gleda njihovu krv prolio se za njega i on se osmjehnuo,

jer krv od mučenici su sjeme kršćana.

Da, Caroline, imaš pitanje. mene.

Šta je sjeme?

Da li ti je smiješno?

Ne, gospođice.

Ni ja.

Idi obriši sliku.

Samo naprijed, Caroline, požuri.

Previše ih je, moj Brue.

Koliko si rekao/rekla?

Šest.

Jesi li rekao lažov?

Da, to je ono što i ja kažem svaki put.

Evoluirao/la?

Ne, ali ako ponovi gospođicu Paul...

Neće to ponoviti?

On nema pravo.

Šta ti znaš?

Upozoravam te, smrdi kao svinja.

Zla prema mojoj maloj sestri, sebična, siromašni, nepravedni, ravnodušni prema drugima.

To je sve.

Jesi li siguran/sigurna?

Pogledajte na dno svog srca.

Sebičan/a?

Jesi li to već rekao/rekla?

Nepristojno.

Nepristojno.

Znaš li šta znači nepristojno?

Izmisliti grijeh koji nismo počinili je također grijeh.

Nisam to izmislio, bilo je na listi.

I rugajući mi se, rugaš se Gospod.

Ne rugam ti se, oče moj.

Idite u mir Kristov.

Oče moj, zar nećemo reći Gospođica Paul?

I prestanite da pravite gluposti.

To nisu gluposti, to su moje usne.

Idite u mir Kristov.

O la la, šta radiš?

Djevojke, gospodarica ima šta da kaže ti.

Trenutna situacija, nažalost, prisiljava da zatvorimo školu na neko vrijeme.

Naravno, što je duže moguće.

Tvoja majka te vodi u Chantilly, daleko od nereda i šovinizma.

I pusti ga, mama.

Nismo ozbiljno shvatili odluku da prekidaju nastavu.

Nije stvar u radovanje, kao neugodno

rekreacija ili dodatni period godišnjeg odmora.

Razumiješ li?

Budite veoma mudri i molite se za povratak u mirno.

Proljeće, prerano sazrelo, zagušljivo za kapital.

Ispunjavajući srca neki sa gorućim željama

i onih drugih sa bezosjećajnim strahovima.

Neki se mole za napad na ulicama Pariz.

Drugi kreću putem egzodusa.

Početkom maja '68., kada je pobjegla u Chantilly s njenom majkom, njenom malom

sestra i zalihe šećera, Caroline nije sumnjala u to

revolucija, njen šovinizam i njeni poremećaji su bili

zauvijek će se promijeniti tok njenog života.

Laku noć, mama.

Kada misliš da ćeš odustati sutra?

Prava lekcija samo za tebe, sa drevni okvir.

Kakvu šansu imaš.

Znaš li svog ujaka Pierrea?

Također je naučio jahati konja s crni okvir, poput gospodina Perraca.

Šta je crni okvir?

Uzimao je časove dva puta sedmično, i svaki vrijeme, sat vremena ranije, imao je grčeve.

Mama, tip je imao ugaone noge.

Rekla je da ima krhka crijeva.

Ugaone noge, kakva šala.

Jadna mama.

Ali uvjeravam vas, Pierreov konj nije bio slab/slaba.

Konji imaju rogove i rogove.

Da sam imao priliku kao Pierre, da mi je bilo dozvoljeno da jašem,

zaista voziti, a ne malo kao da s vremena na vrijeme u dvorištu,

Uvjeravam vas da ne bih imao/imala grčevi.

Pa, dosta brbljanja.

Veliki Dodo bi mogao biti u dobroj formi sutra.

Sretan sam, znaš.

I ja također.

Laku noć, mama.

Kad odrastem, ne želim biti dječak.

A ti?

Dodo... Imaš li grčeve?

Ne.

Ako kažeš mami, ja ću reci joj da je to bilo

ti koji si je uzeo narukvicu da je pokaže Katu.

Vratio sam ga poslije.

Rekao si da to nisi bio ti.

Ono što joj se ne sviđa, mama, jeste kada mi laž.

Konj nije bio slab.

Mučenici su sjeme, ovaj kršćanin.

Sjeme, ovaj kršćanin.

Dolazim, mama, dolazim.

Šta si radio/radila?

Više nisam mogao pronaći svoj štap.

Jesi li dobro, draga moja?

Zdravo, gospođice.

Zdravo, gospodine.

Vidimo se kasnije, draga moja.

Lijepo se provedite.

Povjeravam vam to, gospodine.

Bio je to prvi put koju je Caroline vidjela

Gospodine Perrac, i već, zauzeo je cijelo mjesto.

Konji su ponosni na trouillarde.

Jesi li dobro?

Žao mi je.

Moja je krivica.

Ali nisam to uradio namjerno.

Niko to ne radi namjerno.

Osim kaskadera.

Ili trouillardi.

Želiš li postati prava konjica?

Da.

Onda se spremite na česte padove.

Gotovo uvijek će biti tvoja krivica, ali to nikada nećeš uraditi namjerno.

U svakom slučaju, ne sa mnom.

U vodopadu je prava gozba.

To je cirkus.

Oprema, gospođice.

Oprema, to je nešto drugo.

Karolina, je li to to?

Da.

Hajde, konju.

Dobro.

Spustite bedra.

Telad, u kontaktu s konjem.

Peta prema dolje, fleksibilna, bez blokiranja njih.

Palac iznad.

Ručno odvojene, paralelne.

Ruke dalje od širine tijela.

Prsti živi, ​​uvijek u kontaktu sa konjska usta.

Nikad ne dozvolite da konj bude u praznini.

Ali bez povlačenja za usta.

Nikad se ne drži konju za usta.

Nema koristi.

Ramena čvrsto pritisnuta uz tijelo.

Ruke izvan kukova.

Gledam ih... izdaleka.

Tamo.

Hajde, uđimo.

Caroline je imala mrtve noge.

Noge su joj od pamuka, a ruke mekane.

Bila je toliko sretna što će imati želio umrijeti.

Je li prošlo dobro?

Apsolutno dobro.

Bit ćemo pravi vitezovi.

Savršeno.

Oh, ali bila si zgodna, reci mi.

Ne, moja bomba je previše stegnuta.

Ne kažemo bomba, kažemo kucanje.

Dakle, vidimo se sutra.

Reci zbogom, Caroline.

Doviđenja, gospodine.

Doviđenja, Karolina.

U ovom trenutku, vrlo precizno, neobično trenje.

Komuna, proljeće povjetarac, ispeglao kosu

predaka majka, Karolina.

I odlučila je da tokom ovog mjeseca

Maj 68, ona bi privremeno zaustaviti njen život.

Ako ti se zaista sviđam, to me čini sretnim.

Zdravo, gospodine, ovdje Caroline.

Zdravo, gospodine, ovdje Caroline.

Djevojke, servirano je.

Dobro veče, djevojke.

Dobro veče, tata.

Počeli smo bez tebe, djevojke su bile gladan.

Nema važnosti.

Dakle, djevojke, sviđa li vam se egzodus?

Izgleda da te sve ovo zabavlja.

Šta je egzodus?

To me ne zabavlja.

Fascinira me.

Da, ja sam groteskna.

Dok je tata strastven O Parizu ćemo nastaviti

dosađivati ​​se vrlo mudro na gradilištu.

Je li tako, djevojke?

Da, kada?

Do oslobođenja ili zauzimanja Bastilja.

Izbor.

Karolina.

Od ponedjeljka počinjete ujutro u Od 8.30 do 6.00 sati uveče.

Kod gospodina Péraca, svaki dan osim nedjelje.

Jesi li sretan/sretna?

Stalno jašemo konje.

Ne znam, vidjet ćeš.

A ja?

Usput, znaš li ko ti je dečko? bio/bila oženjen/udata?

Kakav dečko?

Pérac.

Tvoj pastorak.

Ali to nije moj pastorak.

Onda sam ja tvoja kćerka.

Moj prijatelj Claude Mercier ga je dobro poznavao. kada je bio u Alžiru.

Ima suprugu i četiri sina u Bledu.

Šta je Bled?

Napustio je svoj prekrasni svijet u uglu dine

i od tada on to ne radi želim čuti o tome.

Prema Mercieru, njegova supruga je bila nešto.

Čak vjerujem da je i sam Mercier...

On je ozbiljan.

Želi da budem pravi kavalir.

Oni su kao ja, lažni su.

Lažni su.

A sa lažnim je ozbiljan.

Ne želi ih, šalje ih kući.

Moraš li biti pravi kavalir?

Da.

Zbog mame?

Uvijek se bojim da ću zaspati i molitva.

Dakle, to uradim unaprijed.

Ne računa se ako to uradimo unaprijed.

Ako se računa, onda je to večernja molitva.

Čim se završi, računa se.

Kako se opet zove?

Ja sam gospodin.

I kad pomislim na njega...

Gospodin Perinque.

Gospodin Périnque je bio užasno tužan i tako strašno lijepa da je Caroline

obećao je da će umrijeti za njega onoliko često koliko moguće.

Zdravo gospodine, ovdje Caroline.

Tokom cijele sedmice, Caroline je bila jedina učenik Monsieur Périnquea.

Tokom cijele sedmice, bila je odlučna da postati pravi kavalir dok je njen konj bio

odlučan da joj dokaže da nije glup.

Dok sindikat radnika i studenti okupljali su se na Gare de l'Est,

mlada žena je prvi put sletjela u Pariz iz Quimpera.

Zvala se Marie-France.

Mislila je da može pronaći stabilan posao u glavni grad, slučaj muža,

i nije imao planove da upadne u revolucija.

Marie-France bi se sastala mladi trockista koji bi

postao otac porodica nekoliko godina kasnije.

Vrlo prihvatljivo.

Ali kao mlada žena, voljela je akciju, ne poremećaj.

Radije je okrenula leđa revoluciju i otišao u Chantilly,

daleko od prijateljice njene majke tetka.

Ako je oluja koja je zahvatila ulice Pariz je pomeo Marie-France u svom

vihor, Caroline bi ostala mala cijelog života.

Zašto nemam konja?

Jer biste mogli doživjeti smrtonosnu nesreću.

A ti ne?

Nije isto za mene.

Zašto?

Jer...

Hvala ti, Žana.

Hvala ti, Žana.

Možeš mi reći ako želiš, nije me briga.

Ubiću te noću dok spavaš.

Jesi li dobro?

Kuda idemo?

Uradit ćemo majicu i pazuha.

Znaš, danas...

Tako je lijepo, zar ne?

Dok se Carolinina majka mučila, ali koristeći svoje oružje za borbu,

Marie-France nije našla posao u Šantilji.

Prijateljica njene majke tetka je predložila da ona

pohađajte lekcije o dionicama sa zreo muškarac, ali razveden.

Marie-France je odlučila okušati sreću kao konjanica.

Caroline je jela male komadiće hrane sa sobom prelijepi junak i pokušao je zadržati vrijeme.

Tokom mnogih ljubavnih susreta u njenom odraslom dobu života, ona nikada ne bi pronašla intenzitet

osjećaje slične onima koje je ona osjećala tokom njenog direktnog susreta, potpuno utrnuta,

sa gospodinom Perracom, u maju '68.

Slobodni okrug, Caroline.

Zatvorit ću račune.

Nisi li vidio/la moju lulu?

Za moj duhan.

Ostavio/la si ih u kancelariji.

Idem.

Kad je i Caroline bila previše blizak gospodinu Perracu, shvatio je to

mnogo prostora koji je imala problem biti potpuno srećan.

Šta da radim bez njega?

Ali čim ga više nije bilo, mogla bi početi razmišljati o njemu,

ali nije mogla ni sebe vidjeti.

Sljedeći put, gospođice, ne dozvolite sebi da budete odnesen kao paket rezanaca.

I pozadi, u sedlu.

Ne drži se za usta.

Malo otpusti uzde.

Skrenite desno.

Ne drži se za usta.

Ona puca!

Šališ se.

Ti si taj koji puca.

Nije ona.

Prvi put kada se Caroline susrela Marie-France, vidjela je starog 24-godišnjaka

trouillarde koji se penjao kao čopor rezanaca.

Nije to sumnjala.

Mora se reći da tog dana, Carolinina majka je došla da započne

nejednaki pozdrav protiv smrtne dosade tog maja '68.

Šta se dešava?

Karolina, kreni naprijed.

Preuzmi uzde.

Polako.

Zašto tako vrištiš?

Mislio sam da će otići, Eugalo.

Siđi dolje.

Karolina.

Uzmi Gisabelle.

O, tamo.

Marie-France već znala je da nikada neće

budi pravi vitez i Nije je bilo briga.

Za ostalo, nije sumnjala da je bi se vratio/vratila.

A budući da je imala samo 24 godine, nije bila u žurba.

Hajde.

Nazad.

Dakle, gospođice...

Carolinina majka je osjetila vrh njenih grudi radoznalo

iritiran svilenkastom tkanina za potporu njenog grla.

Suočen s ovom boli, gorkim i ukusno tajna, dosada je spustila gard.

Gospodin Perroch je galopirao.

I u vremenu od nekoliko divljenja vrijednih gužvi,

tri srca ove trojice gledaoci su tukli za njega.

Hajde, idemo.

Napreduješ u svom filmu, znaš.

Zato sam i postao improvizator.

Da vidi da li zaista napreduje.

Dobro je, draga moja.

Bravo.

Caroline, stavi to u podrum.

Doviđenja.

Siguran sam da ćeš napraviti pravu vitez toga.

Da, Suzana.

Šta se dešava?

Svaka mu čast, potpuno je smiješno.

Kad bi samo imao stvarne političke stavove.

Bila je tamo s njim.

Znaš, to me čini potpuno jednakim.

Da, da, moja kćerka pravi neke napredak sa njenim nasmijanim licem.

Šta?

Vidjet ćemo šta će se desiti s ovom pričom.

Nije to zaista ozbiljno, znaš.

Predstava?

Da, odvlači pažnju.

Moram ići u Pariz da potražim tatu.

Zašto?

Šta on ima?

Šta i zaslužuje.

Imao je malu nezgodu sa studenti.

Samo ću spavati ovdje dok nisam ovdje.

U redu.

Spavaj čvrsto, draga moja.

Da.

Ti si jedini/a.

Uzmi Bataclan.

Ti sam/sama.

Ti sam/sama.

Zdravo, draga/dragi.

Kako si?

Da li te boli oči?

Malo peče, ništa strašno.

Šta je passada?

Passada je tokada.

Entuzijazam nije prolaz, to je nešto što ne traje,

to nije ozbiljno.

Hir.

Pogotovo hir.

Nemoj kasniti, draga moja.

Hoćeš li ostati ovako do kraja ostatak tvog života?

Nadam se da ne.

Dakle, ne možete tamo ići na posao?

Ja sam kao ti, na odmoru sam.

Nisam na odmoru, ja sam pripravnik.

Veoma je ozbiljno.

To nije prelaz.

Znam, ti si veoma ozbiljna djevojka.

To nije passade, to nije tvoja vrsta.

U svakom slučaju, zabavi se.

Hvala i tebi.

Nisi li previše umoran/a?

Nimalo.

Pa, to je dobro.

Ostala je voda.

I voda.

I završili smo.

Caroline, svake večeri, a ponekad i tokom dana,

molio se bogovima Sveta Tereza da to nikada ne završi.

Još nismo stigli.

U moru ima škampa.

Mama je obukla svoju bijelu haljinu.

A tata?

Crni mu je vrat zbog očiju.

Misliš da dolazi na konju?

Sa svojim šeširom, čizmama i svime ostalim.

Jesi li sretan/sretna što dolazi?

Ima li plašt kao Zorro?

Grou, dolazi!

Koliko je sati?

Ne misli da se igram zvijezda estrade, jedna

akriogena bomba koja skoro su mi eksplodirale noge.

Moj muž se odlično zabavlja, zar ne? sada.

Izgubio je 20 godina.

Ovaj maj je prava kupka mladosti. za njega.

Šta misliš o svemu ovome?

Oh, politika, ja...

Ja sam, prije svega, čovjek konja.

Naravno.

On ide u dnevnu sobu, Pozvat ću tvog pripravnika.

Zavidim mu, znaš.

Ne tražim ništa, pa, ne zaista, i to je jedno od mojih najvećih žaljenja.

Pa, znaš, oduvijek sam sanjao/la sam da imam... žaljenja.

I svake godine, za Božić, kada sam bio dijete, ja sam to tražio/tražila.

Glupo je, zar ne?

Pitaš se šta bih ja uradio s tim.

Vidim mnogo mogućnosti.

Prilično zabavno.

Hajde.

Šta ona želi reći?

Znaš, u mojoj porodici, svi su vitez.

Pa, svi mužjaci.

Trebao si pustiti brkove da rastu.

Čak ni po njegovim čizmama.

Osim toga, njegove čizme su ružne.

Karolina!

Dođite i pozdravite gospodina Perreca.

Nemaš temperaturu.

Čudno je, ova nelagoda.

Reci mi, moja mala mačko, zar nisi našla Malo krvi u tvojoj guzici?

Ne.

Dobro.

Kakva šteta.

Baš večeras.

Ja sam pozvao gospodina Perreca da vam udovoljim.

Želiš li da dođe i kaže dobro večer?

Kako želite.

Idi spavati.

Sutra će biti bolje.

Ne, molim vas.

Njegove čizme, ružne su.

Te noći, Caroline i njena majka odoljeli su, oboje, iskušenju.

Ne ovdje.

Nije loše.

Znam.

Majka je namjerno htjela zadržati netaknutom izuzetnu silovitost njene želje.

Caroline je nesvjesno željela zadržati netaknutom vizijom njenog prekrasnog junaka.

Oboje su donijeli relevantnu odluku da vrate neizbježno.

Vidimo se kasnije.

To je tuna.

Isto sam imao i u Alžiru.

Sviđa li ti se?

Da.

Večeras, nakon Adson, reći ću

Isabelle i mi ćemo ići za šetnju šumom.

Povest ćemo tvoju majku ako želiš, u šetnji.

Ne znam da li će htjeti.

Gdje si?

Ovdje.

Hladno mi je.

Imam poklon za tebe.

Šta je to?

Zefir!

Zar ti se ne sviđa?

Stani.

To je dovoljno.

Pomozi sebi.

Začepi!

Ugrij me.

Dođi k meni.

Mama.

Hladno mi je.

Mama.

Uplašen/a sam, mama.

Zamislite!

Malo smo izgubljeni.

Glupo je, zar ne?

Nisi se uplašio/uplašila, zar ne?

Nimalo.

Hajde.

Hajde, Caroline, u auto.

Poljupci.

Carolinina majka se osjećala ugodno tužno.

Imala je na raspolaganju svoju želju a mala kolekcija glupih fantazija,

malo prikladno, ali koje ona nije imala ipak iscrpljen/a.

Kupio mi ga je.

Za tebe?

Jer je to to?

Jesi li pravi vitez?

Još uvijek možeš biti pravi vitez.

Dakle, kupio ga je ranije?

Možda, da.

Mama je htjela sama probati.

Nije mogla to uraditi.

Bila je uplašena.

Bila je uplašena!

Čak je i vrisnula.

Jesi li vidio/vidjela?

Skoro sam stigao/stigla.

Bačva.

To je smiješno ime za vrtuljak.

I ja bih se mogao provozati u njemu.

Ne znam.

Hajde, molim te, Rolile.

Uradiću to sutra sa gospodinom Perracom.

Da!

Hajdemo u moju kuhinju.

U redu.

Bit ćemo u snježnoj oluji na Sjevernom polu i bit će nam veoma hladno.

Ti si taj koji će izaći i ubiti bijeli medvjed za večeru.

Ne, to si ti.

Uvijek sam to ja.

Caroline, tvoja majka je ovdje.

Došla je po tebe.

Dolazim.

Carolinina majka je otkrila paradoks ili fantazije.

Upravo iz želje za životom oni su bili ubijen.

Nije znala da li treba da bude tužna ili olakšano.

Rekla je sebi s nostalgijom da Rutina je sestra bliznakinja dosade.

Zdravo, Karolina.

Ćelija i sklonište Jezabele nalaze se na vrata kutije.

Imamo novog pripravnika.

Malo zakašnjelo zanimanje.

Mislim da se već poznajete.

Razumijem.

Zamalo sam je oborio svojim glupostima.

Zdravo.

Zdravo.

Evo malog dječaka koji ima sreće što nije u školi sa ostalima.

A ti?

Zašto nisi na ulici sa drugi?

Ne zanima me politika.

Kako se zove ova mlada dama?

Njeno ime je Karolina.

Ja sam Marie-France.

Nije me briga.

Nije me briga.

Hajde, smiri se.

U redu je.

Jesi li negdje povrijeđen/a?

U mojoj nozi.

Noga bi trebala hodati, zar ne?

Mislim da da.

Pa onda.

Jesi li se povrijedio/la?

Caroline, radila si s ovim konjem u vješala.

Prvo desnom rukom, a zatim sa lijeva ruka.

Je li te majka tražila ranije?

Konj je s druge strane.

Hajde da provjerimo ovu nogu.

Marie-France nije imala fantazije koje bi htjela ubiti.

Samo život koji treba izgraditi.

Stvarno?

To je bio drugi put da je Caroline vidjela Marie-France.

Uvijek je jahala kao čopor rezanci.

Ali ovaj put, Caroline se pitala kako.

Kako je namjeravala da je ubije?

Znaš li šta sam sinoć sanjao/sanjala?

Obećavam da nećeš reći mami.

Ne.

Sanjao/la sam da kuham rižu u tava.

Evo, pojedi ovo, za tebe je.

Možda nisu baš vaše veličine.

Na šta se moraš popeti?

Ne, ne, otvorit ćeš ga sutra kada mi stižu u Nenancourt.

A ja?

Lijepo je večeras.

Djevojke, sutra poslije ručka, vratiće se u Pariz.

I oni će početi sa školom u utorak.

O, je li revolucija već završena?

Ne, nije gotovo, ali idemo kući u svakom slučaju.

Nemoj me prikazivati ​​tako.

Pa, idi.

Možeš ostaviti bicikl i krenuti dolje.

Zdravo, gospodine.

To je Karolina.

Evo ti, mačko moja.

Sve je gotovo, zar ne, Caroline?

Praznici, sastanci, stažiranja... Čak i revolucije.

Ni ovaj neće trajati.

Znam.

Nije ti baš zabavno vraćati se tamo škola.

Ali život nije samo zabava.

Pošto večeras idemo kući, došao sam da dogovorim gospodina Perreta za vašu praksu.

Koliko ti dugujem?

Ne znam.

Karolina.

Caroline, idi po naočale.

Novi nije ovdje?

Novi?

Ne.

Boli je noga, ruka... Svugdje je malo boli.

Hej, Douillette.

Šta je ovo?

Mama mi ih je dala.

Je li ti ih htjela dati?

To je da me utješi.

Jer moj tata...

Malo je lud, posebno kad ja hodati s njim.

Šetaš s njim?

Nismo li na Dalekom Zapadu?

Zato što ih namjeravaš poslati u školu također?

Želiš li da ih odvedem?

Ne.

Ne, ne, nije do tog poziva.

Dala ti je lijep poklon, tvoja mama.

Šta misliš, Karolina?

Hoćemo li ići?

Za tvoj posljednji dan...

Dat ću ti ih.

Da li boli?

Ne, samo svrbi.

Jesi li vidio/vidjela?

Dolazim.

Namjerno si pao/pala da mi ne bismo morali vrati se u Pariz.

Niko nije namjerno pao.

Osim kaskadera i kaskadera.

Caroline, grizući prašina šumske staze,

upravo otkrio okus nasilja.

Bila je daleko od toga da je okusila sve strašne užase.

Šta dovraga radimo?

Obuci šorc, imat ćeš Zabava u Parizu sa tvojim malim prijateljem.

Pa, djeca... Djevojke, Oli!

Zašto ona plače?

Je li to zbog tebe i tate?

Ne, to je zbog De Gaullea.

Zašto?

Je li mrtav?

Ne, otišao je u pustinju.

A ako mama želi ići u pustinju s njega, šta ćemo mi uraditi?

Carolinina majka je mogla oprostiti General De Gaulle zbog napuštanja Francuske,

ali ovim nepromišljenim činom, Osudio ju je da ostane u Chantillyju.

Ova izdaja je bila smrtonosni udarac njenoj ljubavi za čovjeka od 18. juna.

Koliko s prezirom, toliko i zbog ljubavnog razočaranja, ona

krenuo putem vjeverice sa svojom kćerkom.

Više se nije mogla nadati da će tamo pronaći protiv čega da se bori sa svojim starim protivnikom,

smrtna dosada.

Pogriješila je.

Dakle, ova ranjena djevojka... rekla sam Teško ti je kuhati, kao i meni.

Ipak je došla, s rukom i sve.

Ugrizla se, ha, tvoja mala djevojčica?

Konji, to je sada jedino važno.

Samo dvije sedmice do Kretinove A droge ovisnik?

To si uradio/la sa mojom kćerkom.

Čestitam ti, odlično urađeno.

I ova negativka pada, zar nije malo hladno?

Kad smo u Cavalieru, šta je malo pad?

Zar nije?

Prošlo je nekoliko dana otkako me je zadirkivala zašto je dovodim ovdje.

Ne volim hirove, ali sada se osjećam kao da to je nešto drugo.

Na kraju sam odustao/la.

Želi li ostati na ručku s nama?

Ako te to ne smeta, sa odličnim zadovoljstvo.

Carolinina majka više nije mislila na plakanje ili odlazak u pustinju.

Od maja '68. rastegnut u dužinu, zbog

nedostatak učešća u revoluciju, otišla je u rat.

Dobro je, nisam sasvim.

Veoma mekano.

Stavio sam kobasicu unutra.

Samo malo.

Za ukus.

Ali ne previše.

To je za holesterol.

Prije je jeo bilo šta, bilo kada.

Mijenja se kako bi se napravili dobro izbalansirani obroci.

Fiksni obrok.

Ne mrdaj, ne mrdaj.

Svojom rukom.

Filip!

Ne bi trebao toliko pušiti.

Tvoj duhan smrdi.

Misli na mališana.

Ko će je svuda tražiti poslije?

O ne, kunem se.

Pogledaj to, Caroline nam je rekla gdje da stavi to.

Moramo to uraditi u svakom slučaju.

Jadnica.

Stavio sam poklopac.

Zbog rupa.

Uzdigla se poput oblaka.

Doviđenja!

Zajednica.

Veoma glupo i previše šminke.

Ali očigledno je da ima 20 godina.

Jesi li se zabavila, draga moja?

Misliš li da je on stalno tamo, stalno nas gledaju?

SZO?

Anđeo čuvar.

Da.

Osim što ne postoji.

Evo ga, postoji li?

Može li umrijeti?

Ne.

Kako je to moguće?

To je kao Bog.

Postoji, ali ne može umrijeti.

Čak i ako ga neko ubije?

Čak.

Kako da znamo ako niko nikada nije pokušao?

Šta probao/probala?

Da ubiješ Boga?

Samo probaj, vidjet ćeš.

Prekrasno je, zar ne?

To je drevno.

Pa šta onda tamo spavamo?

Osim toga, mnogo se kreće noću.

Zatim ispušta male krike dok spavanje.

Kao psi kada sanjaju.

Ponekad, čak, i zadaje udarac.

U zraku.

Ne možeš znati o nasilnim stvarima.

Ne izgleda tako.

Nije ono što bi trebalo biti.

Deset godina u vojsci, i to funkcioniše.

A da ne govorimo o Alžiru.

Prošle sedmice je tako glasno vrištao da sam otišao sam se zaključati u kupatilo.

I šutnuo me je u vrata.

Mislio sam da će me slomiti.

Nisi li umoran/a, Caro?

Mogu te zvati Caro, ne Mimi. više.

Nakon kucanja u kupaonici, gdje ti ne Znam šta sam uradio, otišao sam.

Potpuno.

Rekao sam, gotovo je.

Uzeo sam kofer, uzeo sam voz, i otišao sam kod rođaka.

Ne znam kako me je pronašao.

U jedan sat ujutro, avion je sletio.

Bilo mi je na guzici.

Loše pričam.

Šta bi tvoja majka rekla?

Ovdje.

Slušam njen auto.

Mora da je to ona.

Ne vraćaj se, Thérèse.

Vidi ga tamo u jedan sat poslijepodne jutro sa svojim čizmama i svime ostalim.

Ali kada stignemo kući...

Nisam trebao/trebala da ti kažem takve stvari u tvoje godine.

Nikad s tobom tako ne razgovaram, tvoja majka.

Ne?

Ona je tako lijepa.

Ona je odlikašna.

Ona je savršena.

Reći ću joj sutra.

Želiš li se vratiti sutra?

Caroline nije znala ništa o zahuktala svađa između njene majke i

Marie-France, a čiji je objekt bila ona junak.

Bila je toliko zauzeta mržnjom prema Marie-François da Nije čak ni imala vremena da voli gospodina.

Pérac bez ikakve sumnje.

Filip, Filip!

Šta ja radim?

Vrati se, Karolina.

Da li ona već odlazi?

Vratiće se sutra, nadam se.

Sa zadovoljstvom.

Je li tako, Caroline?

Mogu li sutra poći s tobom?

Hajde, molim te, Rolande.

Potpuno sam sama sa Charlesom.

Dok se mama i ti zabavljate s gospodinom... Pérac, ne znam šta da radim.

Nisi ljubazan/ljubazna, zaista nisi ljubazan/ljubazna.

Djevojke, u kupanje!

Ne svađaj se s njim, podrži ga!

Lijeva noga!

Izgubljen je tamo, podržite ga!

Pusti ovo uže, ono će te pokriti.

Konj te mora poštovati, nemoj biti uplašen/a.

Ako ne možeš da se kontrolišeš, Kako ga želiš kontrolisati?

Noge, ruke, noge, ruke, noge, ruke.

Ne gestikuliraj tako, nismo kod cirkus.

Dopusti sebi da budeš zaboravljena, noge, ruke, noge, ruke.

Caroline, idi i donesi mi malo duhana u moj ured.

Ovaj dječak nije dovoljno dobar.

Neplaćena praksa, kunem se.

Gospodine, šta mi želimo?

Gospodin želi ići u svoju dvoranu.

On je loš, zaista loš.

I on ga riba rukom.

I jede kao četiri osobe.

Nikad nisam vidio/la takav apetit.

Osim toga, on ne jede.

On udara šamar.

Hajde.

Hodajte pravo.

Sa stabilnim i sretnim konjem.

Sjećaš li se šta je Bocher rekao?

Konj je pronašao utjehu i zadovoljstvo u dominaciji konja.

Želiš peti par pera, Bertrand?

Ravnoteža, ah, ravnoteža.

Jahanje je škola ravnoteže.

Dolazi od mene, ali vrijedi onoliko koliko vrijedi vrijednost.

Vrijedi koliko vrijedi.

Izgleda da je dobro biti u glavi.

Smatram da zavisi.

U nekim situacijama, kada se nalazimo u glavu, izgledamo potpuno smiješno.

Potpuno se slažem s tobom.

Stvarno?

Nisam tako mislio, vidiš.

Evo, evo tvoje male djevojčice.

Razgovarali smo o Bertrandu s tobom majka.

Jadnik, on nikada neće postići bilo šta, ali on to čak ni ne zna.

Trebalo bi da Filip tako kaže, ali to uopšte nije njegova vrsta.

Pa, reci mu ti.

To je tvoja vrsta, zar ne?

Nema ništa slično izgovaranju stvari, zar ne?

Nakon toga, dobro je poznato, sve je uređeno.

Oblaci nestaju, situacije postati jasniji.

I svi plivaju u bistroj sreći od prave istine.

Je li tako, moja mačka?

Dolaziš?

Tvoja majka dobro govori.

I lijepa je, zar ne?

Da se voziš taksijem svaki dan kako bi mogao/mogla dođite i posjetite nas.

To joj je tako lijepo.

I nama također.

Znaš, Philippe i ja, volimo je, tvoj mališan.

Ne trudi se.

Samo si došao/la da se pozdraviš.

Reci zbogom, mačko moja.

Filip!

Telefon!

Hajde, zovemo te.

Brzo!

Doviđenja... Filipe!

To je ime, zar ne, Caroline?

Dakle, zbogom, Bertrand.

Doviđenja.

Hajde, mačko moja, odvest ćemo te ploča.

Paulina!

Paulina!

Šta radiš?

Zvonit će, nećemo ni moći da stignem kući.

Zvoniće, zvoniće.

Zakasnit ćemo.

Gdje je moj tanjir?

Gdje si to stavio/la?

Pauline, zaista, moj tanjir.

Zao si, zao si.

Mama, želim vidjeti mamu.

Idi po mamu.

Paulina!

Ona spava, mama.

Dođi spavati sa mnom.

Carolinina majka je imala više ne uživa u

bori se protiv svoje rivalke nego u ponovnom osvajanju svog trofeja.

Ali kako je voljela ponavljati, Najboljim stvarima dođe kraj.

Sada je morala da iskoristi svoju pobjedu.

Gdje je mama?

Nije tamo spavala.

Otišla je u pustinju.

Ali ne, ona je na misi.

Ipak nije nedjelja.

Ako odemo tamo dan ranije, shvatit će ona.

Mogu li poći s tobom?

Molim te, Pauline.

Ne pokazuješ to nikome.

Ne pozajmljuješ ga nikome.

I kad dođem kući, ti mi to daš odmah.

Da, obećavam.

Vratiće se, mama.

Ako ti ikada to uzme, Ubit ću te.

Uložila je srce u to.

Nestalo je.

Ako ga ikad izgubiš, ubit ću i tebe.

Hvala vam.

Dvije sestre su jutros odale počast Zapovijedi svete Terezije.

Svaka od njih je otrčala u svoj harem, na sastanku njenog lava.

Dodo!

Gdje smo, gospodine Perrot?

Ne znam.

Okupite svoje kraljice.

Iza mene ili ne.

Zdravo, Karolina.

Zdravo, gospodine.

Pošto nisi bio ovdje, ja mislio... Da, to je veoma dobro.

Samo polako.

Ne budi lud, to je rekonvalescentan.

Bertrand!

Šta se dešava?

Je li bilo dobro?

Jesi li se zabavio/la?

Nije došao da mi pomogne isprazniti tavan danas?

Nije morao farbati baštenski sto, željezne stolice?

Nije zato što smo rekli juče?

Je li to zato što smo uopšte obećali?

Ne!

Svi su zaboravili.

Kad je stavio svoju guzicu na mog konja i ja skuhao sam mu to, on još uvijek stoji.

Ali kada je u pitanju držanje za ruku, Nema više nikoga.

Dakle, kažem vam svima, nemam više od dovoljno da se oporavi.

Jer se gospodin Perrot nije naljutio.

Jer nije pogledao Bertranda u lice.

Jer je završio s Marmonnéom.

Zbog svega ovoga, Caroline mrzi Marie-France.

Čak i više nego inače.

Jer je namjeravala provesti sat vremena sama sa svojim junakom u šumi,

Krajem maja '68. godine, iznenada je oprostila njega.

Moraš ići, da.

Vaš konj vas mora poštovati, a ne bojati se.

Konj na zemlji više nije konj, to je konj.

Karolina, po prvi put u njenom životu sa gospodinom Perrotom,

želio bih biti drugdje osim u njenom prisustvu.

Da probavim ovu misao i svetogrđe, ona tiho

recitovano, i to nekoliko puta u redu, stol od osam.

Caroline, idi mi donesi pivo u podrum.

Ne, ne, ne!

Ne, ne, ne!

Nema piva.

Odat ću počast konjima.

Tako je Caroline pustila sebe da potone do dna od groznice.

Njen junak je bio mrtav.

Bertrand i Marie-France također.

Caroline ih je ubila svu trojicu.

Više nije bila mala djevojčica, bila je kriminalka.

Čuvala ga je do kraja vremena, i samo je Bog znao.

Tako, tri dana i tri noći, Caroline je pokušala umrijeti.

Mama!

Ne viči tako.

Gospođo, mališan se vratio.

Idem po nju.

Na misi smo se molili za tebe.

Pretvarao/la sam se.

Ono što smo shvatili je da je to zaista ozbiljan.

To je to, nećeš umrijeti.

Zbogom, Jean, kćeri moja.

Uplašio/la si nas, znaš, moju mačku.

Želite li nešto pojesti ili popiti?

Želiš li spavati?

Sve to moraš zaboraviti.

Moraš prestati razmišljati o tome.

To su velike priče.

Nisi trebao/trebala biti umiješan/a.

To je ni za šta.

Gotovo je.

Nećemo više o tome pričati, u redu?

Nikada više nećemo o tome pričati.

Ostat ću ovdje s tobom.

Majka je provela cijelu noć držeći se u sebi njena usta kipuća ruka njene kćeri.

Ujutro je Carolineina ruka bila svježa i njena majka se izliječila od svoje krivnje.

Rekla je da djeca teško ih je odgojiti i to

brže zaboravljaju ako oni ne pričaju o tome.

Caroline više nije pokušavala umrijeti.

Razumjela je da za kriminalca, vječnog

život je kao nepodnošljiv kao kratkotrajni život.

Oko Caroline, postojanje postepeno povratio svoj tok.

Spavanje u Sainte-Thérèse produženo je od ponedjeljka

do subote sa beskonačno dugo more plavetnila.

A Caroline nije ni pokušala izbjeći Božji pogled.

Tvoja majka mi je rekla da si jahao više.

To je veoma dobro.

Sad ćeš vidjeti, sad ćeš vidjeti rasti.

Nije bilo istina.

Caroline nije vidjela apsolutno ništa.

Dobro je znala da kriminalci ne mogu odrasti i da se to čak ni ne može vidjeti.

Karolina?

Pa, to onda?

Pa, to je za iznenađenje.

To me ovdje čini sretnim.

Bili smo dobri prijatelji, oboje.

A tvoja majka, je li ona dobro?

Nikad nećete pogoditi zašto sam u Parizu.

Tražim te.

Hajde, ne, kažem ti.

Došla sam da izaberem haljinu.

Philippe i ja, vjenčat ćemo se Subota.

Da, da, kunem se.

Vidjet ćeš.

Sva je u satenu, s ružama, ovdje i tamo.

Prava princezina haljina.

Reći ćeš svojoj majci, nisam imao vašu adresu u Parizu.

Osim toga, ako biste mogli dođi sljedeće subote,

bi nas veoma usrećilo da Filip bude sa mnom.

Bit će čak i Bertranda.

O la la, jadnik, propustio je svoje monitor.

Morat ćeš vidjeti šta se dogodilo.

To bi vidjela, Caroline.

Philippe je povukao plafon, svuda je bilo gipsa.

Drugi je imao jedan od onih rubina.

O la la, nisam trebao/la da ti kažem takve priče.

To nisu priče za male djevojčice.

Pa, zbogom, Caro.

Spašavam sebe jer je Philippe čeka me u kafiću.

Reći ću mu da sam te vidio/la, to će ga natjerati sretan/sretna.

I reci svojoj majci za vjenčanje.

Prošlog mjeseca, sve je prošlo u redu.

Sve je popravljeno.

Odjednom si razbio zlu čaroliju koja odvelo nas je u ponor.

Sada kada se čini da je događaj daleko, to je život.

Revolucija je bila završena.

Ušla je u legendu, historiju knjige, kolektivno pamćenje.

Caroline joj nije ništa rekla majka koja je bila zauzeta razvodom,

Marie-France, umjesto budući da je bila mrtva, izgradila je svoj život.

Carolininoj majci je bilo dosta nje do dekonstruirajući ga.

Caroline, najmlađa na svijetu, još uvijek je jahao u šumi s gospodinom.

Perrec.

Drugi, onaj koji više nije bio kriminalac, konačno je počeo rasti.

I to se još nije vidjelo.