Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Pri�at �u vam o najnevjerovatnijem mjestu.
Moglo bi biti naj�udnije mjesto u �itavom univerzumu.
Puno te�nih stijena, kristalnih pe�ina i stranih pejza�a.
I znate �ta?
Hodate po njemu.
Mislimo da znamo na� dom, ali kad ga vidimo iz svemira pogodi vas.
Stvarno bih volio da su svi mogli vidjeti svijet onako kao �to sam ja
imao priliku da ga vidim.
Prvo pogledate i zbilja se za�udite onim �to vidite.
Kao da sam �ivjela �itav �ivot u polu-zamra�enoj sobi i neko
je upalio svijetla.
�ivi, di�u�i, planet koji radi.
Tako je �udesno nevjerovatan, a ipak je tu.
Osam astronauta, sa preko 1000 provedenih dana u svemiru,
nam mo�e re�i kako im je boravak tamo gore
pomogao da istinski spoznaju �ta se de�ava ovamo dole.
�udne veze.
Skori proma�aji.
Sretne pauze.
To gradi na� �udesni svijet.
Naj�udnije mjesto u �itavom univerzumu bi moglo biti ba� ovdje.
�UDNI KAMEN
Spremni ste jutros, a?
Idemo. Zabavite se. Idite.
Uzimamo Zemlju zdravo za gotovo.
Idemo, idemo. Idemo.
Uzimamo mnogo toga zdravo za gotovo.
U stvari, ima jedna stvar koja dolazi prirodno da i ne razmi�ljamo o njoj.
Disanje.
Da, idemo. Idemo, idemo.
Ali da znate barem pola od onoga �to treba da se
napravi kiseonik koji trebamo, oduzelo bi vam dah.
DAH
�elite znati o disanju?
Upitajte ovog �ovjeka.
Moja prva svemirska �etnja, dr�anje za vanjsku stranu broda,
je bila ni�ta osim zvuka mog vlastitog disanja.
U mojoj ruci je �itava veza sa mojoj cijelom istorijom.
Svim �to je ljudsko, svakom pri�om koja se odvija na povr�ini svijeta,
svakim koga sam ikad sreo, sa �itavim univerzumom u drugom pravcu.
A onda...
sam krenuo.
Tada stvarno cijenite zna�aj
te tanke plave linije.
Sadr�i sve �to nam je va�no.
Sadr�i �ivot.
Onda je Hjuston pozvao da se vratimo na posao, i zgrabio sam rukohvat,
ali dok sam radio, iznenada...
Osjetio sam ubodni bol u mom lijevom oku.
Kao da me neko ubo.
Moje oko se samo zatvorilo i po�elo suziti.
Ali problem je, bez gravitacije, suze ne padaju.
Suza postaje sve ve�a i ve�a.
Postala je malo jezero vode koje je pre�lo preko
mosta od mog nosa...
U moje drugo oko.
Pa sam pozvao Hjuston, "Hjuston, imam problem ovdje. Ne mogu vidjeti.
Oslijepljen sam na oba oka".
"�ta je rekao? Slijep je?"
Hjuston je provjerio sve simptome i rekao...
"Mo�da je u pitanju najgora vrsta problema.
Mo�da ima� kontaminaciju u svom odijelu".
"Morat �e� je izbaciti".
Posegao sam gore, okrenuo mali ventil, otvorio ga i iznenada sam mogao �uti,
"ssssss, sssss".
Dok je moja zaliha kiseonika �ikljala u prazan vakum svemira.
Nema ni�eg prirodnijeg od disanja.
Ipak, barem koliko znamo, ovo je jedina planeta na kojoj se to de�ava.
Jedina planeta sa okolinom bogatom kiseonikom.
Bez toga, �ivot bi li�io na ne�to sasvim drugo.
Dalol Etiopija
�ekaj. Provjeri nivoe.
Vodonik-sulfid. 65 ppm.
Ljudi misle da sam lud �to dolazim ovdje.
Ovo je Felipeovo omiljeno mjesto.
Iako zna da je zrak otrovan.
Zemlja pljuje kiselinu i nema svje�e vode.
Ptice ne pjevaju ovdje.
Insekti ne lete.
Biljke ne rastu.
U redu. Idemo.
Budite pa�ljivi, kora je veoma tanka ovdje.
Te�ko je zamisliti manje gostoljubivo mjesto.
Ali Felipe je na�ao jednu stvar koja ovaj pakao naziva svojim domom.
I ne koristi kiseonik.
�ivi u jezeru kiseline.
Ima ih hiljade u testnoj bo�ici.
Postoje bakterije koje �ive od te�kih metala, ali one su jako male.
Bez energije kiseonika, �ivot ne mo�e narasti na vi�e od vrha �iode.
Da Zemlja nema kiseonika, �ivot bi bio potpuno druga�iji.
Ponekad je te�ko zamisliti koliko je va�an kiseonik za nas,
kao na�in da se oslobodi energija.
Svaki put kada udahnem, smjesa bogata kiseonikom
mije�a se sa hranom koju sam pojeo i stvara energiju.
Energijom koja omogu�ava ve�im, kompleksnijim vrstama da postoje.
Na�a zemlja doslovno pr�ti od �ivota, pa kako je onda tamo
dovoljno kiseonika za svakoga?
Odgovor nas vodi do nekih prili�no iznena�uju�ih stvari.
Ogromne pje��ane oluje, sitne pahuljice, lete�e rijeke,
i najva�nija �iva stvar za koju nikad niste �uli.
Ali po�inje u pustinji.
Danakil Isto�na Afrika
Pustinji napravljenoj od soli.
Moja porodica ovdje dolazi generacijama.
Moj otac, moj djed, njegov otac.
Niko ne zna koliko dugo.
Obavljam ovaj put svaki mjesec, jo� od kad sam bio mali dje�ak.
Ljudi ovdje zavise od ove pustinje kao i mi.
Ali ne zbog soli.
Pje��ane oluje mogu biti prili�no zapanuju�e kad ih vidite iz svemira.
Ponekad su ogromne.
Vidio sam malo pje��anih oluja kako duvaju i nekako izgledaju te�ke.
Ova ne bi trebala izgledati te�ka.
To je zapravo �itava Isto�na Afrika prekrivena tankom braon pra�inom.
Dok sam bio u orbiti, nisam mogao sa�ekati da se ponovo vrati.
A kada smo bili nazad, ono �to je bilo iznad Afrike je sada
bilo iznad Atlantika.
U narednoj orbiti sam vidio kako udara u obale Ju�ne Amerike.
Amazon Brazil
Svake godine preko 27 miliona tona afri�ke pra�ine koju mo�emo vidjeti
iz orbite pada iz neba na sliv Amazona.
Ispostavilo se da je to savr�eno gnojivo.
Dok rastu, biljke i drve�e pretvaraju ugljen dioksid u kiseonik.
Jedno drvo mo�e proizvesti dovoljno kiseonika za dvije osobe.
A Amazonska ki�na �uma
je deset puta ve�a od Teksasa,
proizvode�i 20 puta vi�e kiseonika nego svi
ljudi na povr�ini Zemlje mogu utro�iti.
Ali ni jedan dah toga ne napu�ta Amazon.
Ima toliko mnogo �ivih bi�a u Amazoniji da �ivot tamo koristi sav
taj kiseonik.
Sve ove godine sam mislio da su ki�ne �ume plu�a planete.
Naravno da one proizvode mnogo kiseonika, ali ga svega iskoriste.
Ki�ne �ime nam poma�u disati, ali ne zbog zraka.
Postoji rijeka u Amazonu, ne ta, postoji
jedna druga rijeka, rijeka na nebu.
Za ve�inu stvari, poznajem ovaj svijet stoje�i na njegovoj povr�ini.
Mislim, bio sam na vrhu Empajer Stejt zgrade,
ubacio nov�i� u teleskop i �ak sam sko�io par puta iz aviona.
Ali to nije ni�ta.
Me�unarodna svemirska stanica se vrti na 300 kilometara visine.
Kad god smo imali slobodnog vremena na brodu, poku�avali
smo da gledamo kroz prozor i da pravimo fotografije.
Tokom moja tri svemirska leta, napravio sam 45.000 fotografija.
Neki dijelovi svijeta su laki za fotografisanja,
kao unutra�njost Australije.
Uvijek je sun�ano tamo.
Ali ima dijelova koje ne mo�ete skoro nikad dobro fotografisati.
Jedan od njih je Amazonski sliv.
�to vas natjera da pomislite...
�ta se de�ava tamo dole?
Amazonija Brazil
Zadnjih deset godina, Roza radi u Amazoniji,
otkrivaju�i iznena�uju�e na�ine na koje
ki�na �uma poma�e �itavoj planeti da di�e.
Dopremamo osjetljive mjerne instrumente
i stavljamo ih na ne�to veoma posebno.
Nije sa �alila oko onog "posebnog mjesta".
Ovo je najvi�a struktura u Ju�noj Americi.
Roza je dvaput poku�ala da se popne na toranj,
ali nikad nije uspjela da do�e do vrha.
Prvi put je bila grmljavinska oluja i morala sam se vratiti nazad.
Drugi put su me noge izdale.
Ovaj put �u uspjeti i uzbu�ena sam.
Bio je to prili�no dobar uspon, ali se jo� ne�to penje.
Da mo�ete pogledati unutar drve�a...
Vidjeli bi kako se voda isisava iz �umskog tla.
Kada voda do�e do vrha, kombinacija sunca i vjetra,
pretvara je u mo�nu rijeku.
Lete�u rijeku.
Sa ovim tornjem mo�emo mjeriti koliko je velika ova lete�a rijeka.
Da je to normalna rijeka, bila bi najve�a na planeti.
Ve�a i od Amazona ispod.
Rijeka oblaka te�e Ju�nom Amerikom,
skrivaju�i sve ispod sebe.
Dok ne udari u zid.
9.000 kilometara dug i do 6 kilometara visok.
Ande.
Oblaci se kondenzuju u kapljice, koje onda jure niz padine i
teku direktno u sliv Amazona.
Erodiraju�i rijeke i pretvaraju�i ih u sediment.
Dok se svi ovi sedimenti ne istovare u okean i �itav drugi svijet.
Te sedimente �eka izvandredan organizam,
�etiri puta tanji od ljdske dlake.
Naziva se dijatomeja (silikatna alga).
Diatomeje su tajna snabdijevanja Zemlje kiseonikom.
Koriste silicijum iz zemaljskih stijena da stvaraju nove lju�ture,
�to im omogu�ava da se reprodukuju.
Njihova populacija se udvostru�ava svakog dana.
Onda po�inju da fotosinteti�u.
Svaka po�inje da proizvodi kiseonik.
Udahnite.
Sada jo� jednom.
Pomislite o ovome:
jedan od ovih udisaja je potpuno obezbje�en od
ovih malih drugara ispod mora.
Gledaju�i okeane iz svemira, ponekad vidite lokalna podru�ja koja su
potpuno druga�ije boje.
�udesno je kako je ono �to gledate mikroskopski �ivot.
Cvjetovi dijatomeja razli�ito reflektuju
svijetlost, pa se vide iz svemira.
Najve�i koji mislim da sam vidio je bio ogroman.
Pokrivao je stotine kilometara.
Znate, kad plivate u okeanu ne primje�ujete dijatomeje oko vas.
Ali kad ste u svemiru, vidite �ive boje �ivota.
Predivno je, plavo i zeleno.
Ali tako�e, te stvari nas odr�avaju �ivima.
Ali znate �ta?
Dijatomeje su va�ne ne samo zbog onoga �to rade kad su �ivi,
ve� tako�e �ta rade jednom kad umru.
Proveo sam 166 dana izvan svijeta.
Ispod tebe, planeta je tiha,
intimno se otkrivaju�i za tebe,
sve vi�e i vi�e, svakim okretom oko nje.
Iz svemira, Zemlja je definitivno Plavi planet.
Skoro svugdje gdje postoji voda, postoje i dijatomeje.
Ima ih bilione u svakom okeanu,
i ne mogu se svi oslanjati na lete�e rijeke.
Pa dijatomeje �irom svijeta moraju na�i nutrijente na druge na�ine.
Neke prili�no daleko od tropskih ki�nih �uma.
U redu momci, krenite.
U redu, da, usporite...
Svalbard Norve�ka
Mo�ete stati ta�no tu, da.
U redu.
Ovi gle�eri su neobi�ni.
Mogu da kliznu iznenada.
Ipak previ�e da to vidimo u realnom vremenu, ali dovoljno brzo da �ujemo.
Ako znate kako da slu�ate.
Ponekad se kre�u 300 puta br�e od normalnog ledenja�kog tempa.
Hajdi mo�e �uti kako udaraju u veliku koli�inu kamenja, dok mrve svoj put
kroz dolinu.
Kada led sretne more, pravi poznat zvuk.
Zvu�e kao ri�ine pahuljice.
To je zvuk mjehuri�a koji izlaze iz leda dok se on topi ispod povr�ine.
Pucketanje je upozorenje za tim.
Ledeni zid �e pasti.
�ujem pove�anu aktivnost, trebate se vratiti nazad, u redu?
Samo jedan kolaps baca hiljade tona leda u more.
A ta smrvljena stijena je savr�ena hrana za dijatomeje.
Vrijeme za klopu dijatomeja.
Ponekad se ovi gle�eri kre�u vrlo brzo, istovaraju�i tone i tone
nutrijenata u more.
�to izaziva ludilo za hranom i eksploziju populacije.
Ali onda, brzo kao �to je i po�elo, vrijeme hranjenja je gotovo.
Gle�eri se zaustavljaju i le�e mirno, ponekad dekadama.
Uspon postaje krah.
Kada nestane hrane, cvijetovi blijede i ve�ina dijatomeja umire.
Njihova tijela lagano padaju na dno okeana.
Gdje prave pokriva� debeo pola kilometra.
Zovemo to "morski snijeg" i to je ono na �ta li�i.
Snje�ne pahuljice.
Ali za razliku od pahuljica,
one se nikad ne tope i nakon miliona godina morsko dno se podi�e.
Nivo okeana pada i okeansko dno postaje slana pustinja.
Pustinja koja bude oduvana do Amazonije.
To je nekad bilo morsko dno.
A pra�ina koja �ini da ki�na �uma buja?
Ljuske dijatomeja.
To samo pokazuje kako je sve nevjerovatno povezano.
Nema ni�ega na jednoj strani planete �to nije povezano
na neki na�in sa drugom stranom planete.
Zapanjuju�e je kako svi sistemi dole moraju raditi zajedno
da bismo mi disali.
�to je sjajno.
Ali potrebno je samo malo da zbr�kate kiseonik
da bi stvari postale zbilja lo�e.
Tri, dva, jedan.
Lansiranje, lansiranje.
Iako plovim 100.000 milja, osje�am se jako mirno
Planeta Zemlja je plava i nema ni�ta da se uradi
Volim to �to Zemlja ima plavo nebo.
Mo�ete vidjeti sve razli�ite nijanse toga, znate,
dubina toga i na�in na koji se boje mijenjaju
blizu horizonta i to je ono �to di�emo,
i �to nas odr�ava �ivim.
I nekako vas natjera da se zamislite i to je zbilja, zbilja duboko.
Kao da to ide u beskraj.
Ali kada se ukrcate na brod i pogledate ravno dole,
atmosferu jedva da i vidite.
Jedino kada pogledate na horizont mo�ete vidjeti koliko tanka
je zapravo na�a atmosfera.
Najtanja od osjetljivih plavih linija.
To je zato jer gravitacija Zemlje povla�i svaku od tih
molekula zraka i pritiska je ka tlu.
Ali �to vi�e se penjete, postaje sve tanja.
To je kao da povu�ete �icu na gitari.
Kada se nota zaustavlja?
Na�a atmosfera je kao ova �ica na gitari.
Smanjuje se i smanjuje kako idete gore.
Ono �to iznena�uje je koliko se ovo brzo de�ava.
Ta plava linija je tako tanka da mo�ete
pje�ke do�i do mjesta gdje kiseonik ponestaje.
LA RINKONADA Peru
Biti doktor u La Rinkonadi zna�i da imate 25.000 pacijenata,
koji stalno �ive u gradu na visini baznog kampa Everesta.
Dobar dan g�o Angelika.
Di�ite.
Ve�ina pati od problema sa plu�ima.
Ovdje ima svega pola normalne koli�ine kiseonika.
Kada su �panski naseljenici prvi put
stigli ovdje, manjak kiseonika je ubio mnogo
njihovih beba na poro�aju.
Ljudi ipak �ive ovdje.
I dalje rade ovdje.
Zato �to u ovim planinama, ima ne�to �to je privla�ilo ljude kroz istoriju.
Obe�anje zlata.
Ovo je ipak granica.
Ljudi ne mogu �ivjeti na ve�oj visini.
Bez dovoljno kiseonika, na�i organi se mogu ugasiti.
To se mo�e desiti iznena�uju�e brzo.
Tako da astronauti zapravo treniraju da prepoznaju
sopstvene simptome nedostatka kiseonika.
Hipoksije.
U mom slu�aju, postoji mala vrtoglavica.
Moj vidno polje po�inje da se pomalo su�ava.
Boje postaju pomalo krhke,
kao mo�da odre�en na�in slikarske tehnike
kori�tenja samo primarnih boja.
Zvukovi se pomalo mijenjaju.
Postaje pomalo stakato, neka vrsta
�ustrog zvuka na sva�emu oko mene.
�im sastavim sve ove stvari zajedno,
shvatam da mi ponestaje kiseonika.
Hjuston, imam ozbiljan problem ovdje.
Ozbiljan problem. Slijep na oba oka.
"�ta je rekao"? Ne mo�e vidjeti, o�isti svoj kiseonik.
Moj dragocjeni kiseonik.
Nisam bio siguran kako �e to ispasti, ali �im je kiseonik i�ikljao vani
kroz ventil za �i��enje, suze koje su izlazile iz mojih suznih kanala
su polako po�ele isparavati.
Moj vid je se polako po�eo vra�ati, malo po malo,
a ono �to je sve uzrokovalo je bilo prili�no jednostavno.
To je bilo sredstvo za odmagljivanje na mom vizoru
koje je pokupilo vodu iz mog odijela i do�lo u moje oko.
Sa sigurno��u sam mogao do�i do mog ventila i zaustaviti izlazak
izlazak mog dragocjenog kiseonika u ostatak univerzuma.
Od vitalnog je zna�aja da imamo dovoljno
kiseonika, ali previ�e mo�e isto biti opasno.
Mo�ete to vidjeti kada duvate na malu vatru.
Samo duvanjem malo kiseonika pretvara ovu malu iskru u plamen.
Isto va�i i za �itavu planetu.
Porast nivoa kiseonika mo�e zaprijetiti �ivotu na Zemlji.
Prije 300 miliona godina, bilo je mnogo vi�e kiseonika u atmosferi.
Toliko da je �itava planeta izgorjela.
Nemojte misliti da je opasnost pro�la.
Previ�e kiseonika i spr�eni smo.
Previ�e i gu�imo se.
Hodamo po konopcu sa smr�u na obje strane,
i ba� kao i hoda�a po u�etu,
jedino �to nas mo�e spasiti je balans.
Balans je krucijalan
za atmosferu i za �ivot sam.
Stvar je, ne razumijemo potpuno kako Zemlja to uspijeva.
Usprkos dijatomejama koje �ekaju na gle�ere i ju�noameri�ko drve�e
koje �eka na afri�ku pra�inu,
i uprkos �injenici da se ljudska populacija stalno pove�ava,
relativna koli�ina kiseonika u atmosferi
je bila iznena�uju�e konstantna.
Milione godina, kiseonik �ini 20,95% na�e atmosfere.
Ta�no 20,95%.
Sve se nekako baferi�e i odr�ava stvari prili�no stabilnim.
PATUM TANI Tajland
�ivot je povezan, ni�ta ne postoji u izolaciji.
Svaka stvar na Zemlji doprinosi svemu drugom.
Ovaj festival je �itav oko proslavljanja balansa.
100.000 budista se skuplja ovdje za festival Maga Pud�a.
Svaki pali svije�u.
Oni proslavljaju svojim plamenovima u hramu napravljenim od milion Buda.
Tragamo za ravnote�om da na�emo
isti mir i balans kao i Zemlja.
Svaki udah koji napravimo, 16 u minuti,
23.000 udaha na dan,
svaki udisaj, svaki izdisaj tog dragocjenog kiseonika
bi se ne bi mogao desiti bez zemlje, vode, vjetra i vatre.
Cijela planeta radi kao jedan da stvori tu tanku bijelu liniju.
Oznaka �ivog svijeta kakvu nismo vidjeli nigdje u univerzumu.
Stvarno bih �elio da svako mo�e vidjeti svijet na na�in koji sam
ja imao prilike da ga vidim.
Morate se istrgnuti od �u�enja i �udnovatosti njega.
Ljepota svemirskog leta je da se vratite nazad
sa stvarnim osje�ajem da je Zemlja jedno mjesto,
jedno zajedni�ko mjesto.
Svi smo posada na tom istom brodu.
Nismo samo rijetki, nismo samo posebni,
mi smo jedinstveni i to je ono �to �ini ovo jednim �udnim kamenom.
Idu�i put u "�udnom kamenu"...
Na�a rajska planeta je proiza�la iz sudara, pokolja i haosa.
A taj udar nas i dalje oblikuje.
prevod i obrada dragans
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.