Original subtitles

- Kad bih ti rekao zašto sam učinio to što sam učinio

kad sam bio slomljen i sam, bi li me žalio,

ili bi rekao da su moji postupci opravdani?

Možda bi se poistovjetio s mojom izolacijom,

mojom potrebom, ili bi vidio moj nedostatak morala.

Izbori,

izbori,

izbori.

- Dobro jutro, spavalice.

Ustaj, ustaj.

- Još pet minuta?

Ne.

- Mama! - Dobro jutro.

Ustaj, ustaj sad.

- U redu.

- Jesi li spreman? - Spreman sam.

- Operi ruke. - U redu.

- Gladna sam. - U redu, ti.

Hajde, mušterije čekaju.

A Barbara? - Da?

- Želim da mi daš mali prst obećanje

da što god mi se dogodi,

bit ćeš sretna djevojka. - Obećajem.

- Održaćeš ovu trgovinu na životu, u redu?

- Govoreći portreti su strojo izvezeni

portreti po narudžbi. - Sa audio snimkama.

- Napravljeno ovdje u 'Duggen's'.

- Kasniš.

Znaš, ovim tempom

ću zakasniti na vlastito vjenčanje.

Znaš, tvoja majka, počivala u miru,

bi već bila gotova do sada, hmm.

Zašto, zašto je vozila,

mislim, zašto ti voziš tu smiješnu navijaču,

to mi je izvan pameti.

Pa, barem je bila donekle pouzdana.

Ne uništava svoj posao,

živeći s duhovima.

Sjećam se ovoga.

- Vrijeme je za šivanje. - Vrijeme je za...

Dakle, sada moram platiti prašnjavu gumb.

Ne.

Ne.

Ne.

Ne!

- Pa ja, ja, ja imam, rezervnu u trgovini.

Mogu, mogu otkazati svoje druge termine i...

- Nemaš drugih termina.

- Pa- - Rezervni,

rezervni u trgovini?

- Da.

- Ali moje vjenčanje je,

samo mi daj jebeni gumb

glupačo, ustaj!

Idi, idi, glupačo, idi!

Nema gumba, nema novca!

Spusti nogu, glupačo!

- Izbori, izbori,

Izbori.

Savršen zločin.

Zovi policiju.

Odvezi se.

Savršen zločin, zovi policiju, odvezi se.

Savršen zločin, zovi policiju, odvezi se.

- Barbara, ti održi ovu trgovinu na životu.

- Kakva je priroda vašeg poziva?

- Vrijeme je za-

- Ne govori.

- Što kvragu radiš?

Što?

- Vrijeme je-

f i l m s k i m a r a t o n . c o m

- Što je ovo?

- Molim vas.

- Molim vas, pustite me.

- Upomoć, upomoć!

- Barbara!

- Upomoć, upomoć, gore sam! Zavezana sam ovdje-

- Barbara, moje vjenčanje!

- Jednu minutu!

- Moj gumb, samo mi daj jebeni gumb!

Barbara, pusti me unutra, odmah i-

- Dolazim, dolazim.

- Čekala sam sat i pol-

- Otvori.

- Žao mi je,

samo sam se zanijela.

- Samo mi prišij taj jebeni gumb.

- U redu, gotovo.

- Treći brak,

sve mora biti savršeno.

Idemo.

- Dolazi po mene,

i dolazi po tebe.

Dječakov otac, dječak kojeg si me natjerala da ubijem.

Kad pronađe tvoju iglu.

Koji ti je sljedeći potez?

Misliš da je ovaj slučaj moj?

Moj šef će ti dati 10%,

i ja ću spriječiti oca da nas oboje ubije.

- Što se dogodilo?

- Dječak se predomislio u zadnji čas.

Jurio sam ga, pucao je na mene.

- I? - I onda se zabio,

a ja sam se zabio u njega.

A ovo je obitelj s kojom se ne želiš petljati.

- Moja obitelj je bila mama.

Ona je još uvijek ovdje,

u niti.

Ne mogu otići,

ovo je sve što je ostalo od nje.

- Ovo mjesto, nije vrijedno umiranja.

- Ova trgovina je sve!

Oskar. - Postaje teško, jako teško.

Mala pomoć?

- U redu, čekaj ovdje.

- Šteta što si sve morala spakirati.

Prvi ples u srednjoj školi ide ovdje, zar ne misliš?

- Oskare, Oskare, ne možeš se samo pojaviti.

- Molim?

- Moraš se naručiti.

- ... možda nešto sumnja.

Pronašla je pijetla u mom džepu

kad je prala rublje,

taj tip.

Kako napreduje najnovija ploča?

- Upomoć, upomoć!

- Ovaj nije ovdje, ne, ne miči taj, nisam,

gdje, gdje možemo staviti ovaj?

Barbara, treba mi ovaj.

Radim ovdje.

- Samo ću ih staviti ovdje, u redu?

Oskare, ako ga samo ostavimo ovako,

a onda ćemo napraviti cijeli raspored sutra, u redu?

- A onda završni šav? - Mm-hmm.

- Barbara,

treba mi više konca.

Žuti oker bi također bio lijep.

- Sutra, zar ne?

- Da, Oskare. - Do sutra!

- Ne miči se.

- Čuješ li me?!

- Jebi se!

- Pokretna krojačica,

odjednom nije tako pokretna.

- Barbara? - Da, mama.

Izbori.

- Pokušavam biti

jaka za tebe.

Izbori.

- Dajem sve od sebe. - Znam, mamice.

Izbori.

- Žao mi je.

- Savršen zločin.

Zovi policiju.

Odvezi se.

Savršen zločin.

Zovi policiju.

Odvezi se.

Savršen zločin. Zovi policiju. Odvezi se.

- Barbara, učinit ćeš pravu stvar.

- Kakva je priroda vašeg poziva?

- Nesreća, i, i ima motora dolje,

i, i ima oružja, i- - Čekaj, čekaj.

Samo polako, reci mi gdje si.

- Um-

- Ne govori.

- Blizu, blizu prijevoja 'Tamina'.

Malo izvan 41. - Vrlo dobro.

- Je li ovo gospođa Engel? - Naravno.

- Ja sam, ja sam Barbara, Barbara Duggen.

- O, zdravo, Barbara.

Samo sjedi mirno, i odmah ću biti tamo.

Hitna pomoć je u drugom gradu

ali ima mjesta u patrolnom vozilu, u redu?

- U redu. - U redu.

Prokleta haljina.

Nazvala si u pravi čas, sreća da sam se javila.

Ostani u autu, Barbara.

Huh.

Barbara?

- Da?

- Možeš li otvoriti haubu?

- Moju haubu? - Da, draga.

- Um, da.

- O, dovraga, Barbara.

Zašto si se htjela uvaliti

u ovo?

Hajde, moraš izaći iz auta.

Hajde, izlazi i uzmi svoju kutiju za šivanje.

Čini se da sam poderala haljinu.

Trebat će mi tvoja pomoć da ih ubacim u auto.

Onda u ured, liječnička pomoć kasnije, bojim se.

Tri, dva, jedan.

Cijeli život je pred tobom.

Nisi tvoja majka.

Kako si tamo? Bolničari će uskoro biti ovdje.

Samo mi javi koliko će koštati, u redu?

Sviđalo se to vama ili ne, svi ste sletjeli

u mojoj maloj mirnoj jurisdikciji.

Dolina zarobljava ljude, dođeš kao turist,

završiš kao šerif, javni bilježnik, sudac.

Ja sam osoba koja ne voli da se stvari bilježe,

tako da sve što želite reći, ostaje samo za moje uši.

Zaista vjerujem da mogu pomoći

prije nego što se uključe više vlasti.

Ono što pokušavam reći je,

vas dvojica ne izgledate kao iskusni prijestupnici,

i ne bih voljela vidjeti vaše živote uništene

zbog jednog pogrešnog koraka.

Mladiću,

bi li mi htio reći točno

što se dogodilo?

Mladiću,

zašto si ovdje?

- Ja, um...

- Hmm?

- Ja sam ovdje, ovdje sam zbog, um...

- Zbog?

- Zbog mog oca.

- Misliš li da bi tvoj otac odobrio tvoje postupke,

tvoje postupke danas?

- Ne,

ne, on će biti jako uznemiren.

- Kao što i treba biti.

Ultimativni uzor, to su očevi.

- Čisto odrađeno.

- Čisto odrađeno?

- To je ono što je htio.

Ali, um,

upišao sam se i pobjegao,

i sad će me ubiti.

- Upišao si se?

Huh.

Zašto?

- Bojim ga se.

- A gdje je taj tvoj strašni tata sada?

- Na putu je ovamo,

i ubit će tebe, tebe i tebe.

- Hmm,

Razumijem.

Pa, imam vjenčanje,

pa ćemo se s tim ubojstvima pozabaviti kasnije.

Koliko? - Koliko?

- Za haljinu, draga.

Evo, pet franaka bi trebalo biti dovoljno,

s obzirom na uvjete rada.

- Bit ćemo ubijeni.

- Barbara, moraš se sabrati.

Neće biti ubijanja dok sam ja ovdje.

- Nema 'ali'.

Skini remen. - Što?

- I vezice za cipele. - Huh?

- Sveži ih zajedno.

Ključevi su na stolu,

ti ćeš ih uzeti.

- I sa sjedinjenjem Grace Marian Vessler

i Melvina Edmonda Richardsa,

podsjećamo se na svetost braka.

Kada dvoje ljudi se spoje kako bi proveli svoju vječnost.

- I pustit ćeš me?

- Kako ovo dovraga... - Dogovor?

- Naravno.

- I podijelit ćemo to?

- Kučko.

Što želiš da napravim?

- Baci kopču lijevo od ključeva

i ostavi je tamo.

- Ja, Melvin, uzimam tebe, Grace, za ženu,

da dijelimo dobre i loše trenutke, rame uz rame.

Ponizno pružam svoju ruku, dok obećavam svoju vjeru i ljubav.

- Melvin? - Kao što je ovaj prsten

koji ti danas dajem krug bez kraja-

- Melvin!

- Više lijevo.

Natrag.

- Ah, jebote. - U redu, naprijed.

Mora biti više.

Dobro, drži mirno.

Povući pažljivo, vrlo nježno.

- Neće ići ovako.

Prokleti gumb.

- Gracie.

- Znači, sve se ovo vrti oko gumba?

- Ovo je moje vjenčanje,

a ne jebeni 'peep show'!

- Draga moja,

mislim da je ovo tvoj sretan dan!

- Jebi se. - O, sranje.

- Imam još jednog klijenta za tebe.

Uzmi svoju kutiju.

Protokol.

- Ta-da!

- O, jebote.

Ja sam krvava katastrofa, zahvaljujući tebi.

- Smiri se, Medo. - Šuti, Melvine.

Neću ni pitati.

Kad bi te tvoja majka mogla vidjeti sada.

- Kako ste, dečki?

Žao mi je što hitna još nije stigla.

Stići će uskoro.

- Vrijeme je da...

- ...nikada neće iznevjeriti, i s ovim prstenom, ja te vjenčavam.

- Pričvrsti vezice za kopču,

bacit ćeš drugi kraj.

- Baci.

Baci.

- Odjebi.

- Pokreti poput valova s vezicama, u redu?

Vrlo pažljivo.

U redu, povuci polako. - Polako.

- Pažljivo.

- Hej,

mala pomoć?

Jebi se!

- Daj mi ključeve, u redu? - Daj joj ključeve.

Samo joj daj jebene ključeve.

- Baci ih meni, baci mi ključeve.

- Jebi se! - Seronjo.

Imali smo dogovor. - Upravo smo ti jebeno pomogli.

- Sve sam napravio.

Ne možeš to učiniti, molim te, uzmi ključeve.

- Jebi se!

Imam ih.

- Vidiš li ih?

Išta?

- Ništa ne vidim.

- Impresioniran sam tvojim krojačkim vještinama.

Stvarno,

prirodni si talent.

- Ja čak ni ne volim konac.

- Čini se da oboje imamo krive profesije.

- Prisiljen biti diler droge?

- Prisiljena biti mobilna krojačica?

- Ne.

- Pa zašto to radiš?

- To je sve što znam.

- A glasovi u kutiji?

- To su moja mama i mlađa ja.

Plesale smo uz to, i to je zadnja koju smo snimile.

Teško je slušati.

- A sada, po ovlastima koje su mi dodijeljene...

- Na pod!

- Pucaj, dovraga, dovraga, o dovraga, dovraga.

Prokleta haljina, dovraga.

- Sada.

- Mobilna krojačica,

odjednom više nije tako mobilna.

- Tata!

- Kako se zoveš?

- Barbara.

- Barbara, lijepo ime, Babs.

Imali smo psa zvanog Babs,

zar ne, Josh? - Tata...

- Je li ona tvoja nova djevojka, Josh?

Upoznao si je na cesti,

neposredno prije tvoje kolosalne pogreške?

- Ne. - Nisam ni mislio.

Ona je izvan tvoje lige.

Izvan tvoje lige, Josh, zar ne, Babs?

Zar ne? - Da.

- Da, da što, Babs? Da što?

Što, Babs, što?

Ti si predobra za mog sina, to želiš reći, Babs?

- Ne, ne.

- Da?

- Ne, ne.

- Ne?

Onda što govoriš, Babs?

Što ti jebeno govoriš, Babs?!

- Ja, ja ne znam dovoljno da sudim.

- Sudiš, ti ćeš suditi?

Kome sudiš, Babs?

Reci mi, kome ti jebeno sudiš?!

- Tata!

- Misliš da mi možeš jebeno suditi?!

- Mala pomoć, molim vas.

Ja ću ići, ja ću ići po pomoć.

- Barbara? - Da.

- Izbori.

- Bit ćeš sama.

- Znam.

- Izbori.

- Jednog dana, bit ćeš kao ja.

- Izbori.

- Molim te, ne idi.

- Savršen zločin.

Zovi policiju.

Odvezi se.

Savršen zločin. Zovi policiju. Odvezi se.

Savršen zločin. Zovi policiju. Odvezi se.

- Barbara, ti ćeš krenuti dalje.

- Što je...

- Ne govori ništa.

- ...obećavaš svoju bezgraničnu ljubav.

Grace, jesi li pripremila svoje zavjete?

- Um,

Ja, Grace...

- Policija, javni bilježnik i vjenčanja.

Žao mi je, ne mogu se javiti trenutno,

ali ako ostavite poruku, javit ću se odmah...

Ne mogu se javiti, ali ako ostavite...

- Hej Barbara, odmah ću biti tamo.

- Mobilna krojačica.

Odjednom nije tako mobilna.

- Drago mi je što te vidim, Barbara.

Što mogu donijeti tebi i tvojoj...? - Obitelj smo.

Dvije kave i slatki sok za velikog dečka.

- Razumijem.

- Imali smo psa zvanog Babs, zar ne, Josh?

Josh,

pozdravi Babs.

- Bok.

- Bok.

- Bok.

Bok.

Jesi ti jebeni miš?

- Dakle, evo nas.

Još nešto?

- Ja ću šniclu, dečko će isto, Babs?

Neka budu tri šnicle.

Napravimo jebenu šnicla zabavu.

Dobro je,

dobro je.

Ti si dobra konobarica, to vidim.

Je li ti itko dao priručnik za konobarenje?

- Tri šnicle. - Nisam ni mislio.

To vrijedi za bilo koju uslužnu poziciju.

Samo tako možeš upoznati svog kupca.

Očito Joshua nije poznavao svog kupca.

Nije bio naučen na kahlicu dok nije imao šest godina.

Njegova majka je rekla da sam ga činio nervoznim.

Evo što mi treba od tebe, Babs.

Trebam da zaboraviš sve što si vidjela.

Sve, razumiješ li me? - Da.

- Puno ljudi u ovom gradu,

će postavljati puno pitanja,

pa mi treba malo više od tebe.

Joshua i ja smo u gradu na jedan dan.

Mi smo daleki rođaci kad pitaju,

lijep posjet, obiteljski ručak, razumiješ?

- Da. - Dobro.

Joshua je prilično loše pretučen.

Ne mogu ga odvesti u bolnicu iz očitih razloga,

pa ćeš ga ti zašiti.

WC, odmah.

Uzmi samo što ti treba.

- Vrijeme je da...

- Što je ovo?

Možda će ti trebati sekunda.

- Vrijeme je za šivanje.

Vrijeme je za šivanje. - Vrijeme je za šivanje.

- Šivaj kao pjesmu, sa savršenim ritmom.

- Zdravo.

Tražim Barbaru,

njezin pribor za šivanje?

- Nije ovdje.

Sigurno to vidim, gospodine.

Godišnji prekrivač, za moju ženu.

On govori.

Nemoj joj reći.

Zovem se Oskar.

Barbarin učenik, uči me šivati.

Ti?

- Ja sam Barbarin ujak.

- Osim njezine majke, nisam znao da Barbara ima obitelj.

Šteta što je preminula.

Njih dvije,

kao sestre.

Pa, mora da joj je lijepo što si ti tu.

- Ova jakna je bila od mog tate kad je bio mojih godina.

Uvijek sam znao da će ovaj dan doći, ali,

uvijek se činio tako,

tako dalekim.

Svake godine bi mi tata obukao ovu jaknu,

i smijao bi se koliko je velika,

kako bi me prekrila kao prevelika deka.

I mislio sam, dok god mi ne pristaje,

bit ću siguran.

Ovaj rođendan je bio drugačiji.

- Sjedi mirno, moram te zašiti.

- Koja je svrha? - Želiš slobodu?

- Njezin prvi let.

Ovdje govori vaš kapetan, vaš muž vas voli, prekid.

Sada ovaj, ovaj je vrlo poseban.

Ugh, dovraga,

dovraga.

Gdje je Barbara?

- Bez obzira što se dogodi, ne puštaj ovo.

Ovo ti je spas, u redu?

Slušaj pažljivo.

- Barbara, jesi li unutra?

- Povuci drugu, pa prvu.

- Barbara.

Barbara.

Barbara.

- Oskar, bok.

- O moj Bože, jesi li dobro?

- Da. - Tko je ovo?

- Ovo je Joshua.

Moj rođak, rođak Josh. - Bok.

- Bio je, um, u maloj nesreći,

pa sam mu samo pomagala da se očisti.

- Ups,

oprostite mi ljudi što sam upao

za sve ovo.

Barbara, nazvat ću te.

- Da, bok.

- Hrana je hladna.

Vas dvoje ste se zadržali puno duže nego što sam mislio.

Je li bilo zanimljivih razgovora koje sam propustio?

Teško mi je to povjerovati.

Što ti je rekao?

Što?

- Rekao je da se boji.

- Oh, oh, razumijem.

Bojao si se, Josh, bojao si se, zar ne?

A zašto si se bojao, Joshua?

Hajde, reci mi, spreman sam to čuti.

- Bojao sam ga se. - Koga?

- Prodavača.

- Nisi se trebao bojati.

- Znam, znam, ali...

Ali jesam.

- Je li te njegov pištolj uplašio?

- Da. - Ali i ti si imao pištolj,

zar ne? - Jesam, da.

- I je li pucao iz svog pištolja na tebe?

- Da.

- Ne,

ne, nije.

Znaš kako ja to znam, Josh?

Provjerio sam spremnik, bio je pun.

Tvoj pištolj, s druge strane,

to je puno pucanja za nekoga tko se boji.

Puno pucanja za nekoga na koga se ne puca.

Sada mi se čini da se uopće nisi bojao.

Čini mi se da si ga htio mrtvog.

Sada, s poslovnog stajališta, Josh,

to nema smisla.

Babs, jesi li ikada porubila nečiju haljinu

a onda, baš kad ti žele platiti,

izvadiš stari šestopuc

i upucaš ih u lice?

- Ne.

- Uzmi lovu i ostavi me na miru, sine,

to ti je bio plan, zar ne?

Sumnjao sam da bi se nešto slično moglo dogoditi,

i bio sam spreman.

Smatraj se vrlo, vrlo sretnim.

- Da.

- Danas je trebao biti dan slavlja,

nazdravljajući uspjehu tvog prvog posla.

Pogledaj nas, ovdje u ovoj usranoj zalogajnici

jedemo hladne šnicle pored jadne usidjelice.

- Žao mi je. - Za što ti je žao?

- Žao mi je... - Za što ti je žao?

- Što sam lagao o poslu. - I?

- Što sam pokušao ukrasti novac.

- I?

- Žao mi je što sam pokušao otići, što sam vas pokušao napustiti.

- I to je to.

I to je to.

Razumijem da ti je mama preminula, Babs.

Je li to točno?

- Da.

- I voljela si je?

- Da.

- Jesi li ikada razmišljala da je napustiš?

Znaš, dok je bila živa i zdrava.

Jesi li ikada razmišljala da napustiš svoju majku?

- Jesam.

Ubijala se i nisam to mogao gledati.

- Što ti znaš o ljubavi, Josh?

Pa, dopusti da ti kažem nešto o tome.

Boli kao vrag kad nije uzvraćena,

ali kad je tvoje vlastito dijete,

bol je neizmjerna,

i učinit ćeš sve, sve da je ublažiš.

Čak i ako to znači uništiti one koji su ti najbliži.

Bio sam spreman.

Bum.

Taj ti kovčeg neće donijeti sreću.

Vjeruj mi,

daleko od toga.

Postajem prestar za ovo, Josh.

Danas je trebao biti dan kada ćeš ti popuniti moje cipele,

da mi se odužiš za sve što sam učinio za tebe.

Iznevjerio si me, sine.

Više nego što ćeš ikada znati.

- Volim te, tata.

- Razumijem.

Ubij je.

- Ne.

- Kupaonica, šuma, auto, ovdje za prokletim stolom.

Ti biraš. - Ne, ne, ne.

- Povjerenje, hrabrost, lojalnost,

tvoj jedini izlaz.

- Vrijeme je za šivanje.

- Vrijeme je za šivanje. - Šivanje kao pjesma,

sa savršenim ritmom. - Što dovraga radiš?

- Jesi li završila?

Wow Babs, wow.

To je bilo prilično impresivno.

Malo ponavljajuće, ali sve u svemu,

ako ti ne smeta malo benigne kritike,

mogla si malo više ispružiti ruke.

Sve da ostaneš živ, ha, Josh?

Ali ne, apsolutno briljantno.

Hvala ti, hvala ti, to mi je trebalo.

U redu.

Sada je tvoj red.

- Barbara.

Stvarno?

- Sada nije dobro vrijeme, gospođice.

- Oprostite?

Ne znam tko ste vi,

niti što mislite tko ste,

i iskreno me nije briga jeste li i sam dobri Gospodin.

Barbara se sastaje sa mnom vani.

Ponesite svoju kutiju za šivanje.

Vani.

Možda ćete ih morati oboje ubiti.

- Imate li pojma kako je krvariti

pred oltarom? - Žao mi je, ali...

- Ovo je moj medeni mjesec, a već kasnimo,

ali proklet ću se

ako odem bez svog gumba.

- Prvo ubojstvo je uvijek najteže.

- Ili joj možda možeš samo dati kovčeg,

i završiti s tim.

- Vrijeme je.

- Laku noć, dušo. - Laku noć, mama.

- U redu, sanjat ću te,

ti sanjaj mene, u redu?

- Mogli biste reći da je to ono što mi je cijelo vrijeme trebalo,

da se oslobodim trgovine, da se oslobodim mame.

Ali unatoč tome što sam bio tako rastrgan, nekako sam pronašao svoj put.

Biste li odabrali sličan put,

ili biste krenuli drugačijim putem?

- Dakle, sada moram platiti prašnjavi gumb.

Treći brak,

sve mora biti savršeno.

- Gotovo.

- Dakle, kako izgleda ostatak tvog poslijepodneva?

- Hladni pozivi.

- Hmm.

- Otvoreno.

Otvoreno.

Tamina Pass?

Gdje je Tamina Pass?

Čekaj.

Ovo se nikad nije dogodilo.

- Izbori,

izbori,

izbori.