Original subtitles

PREMA ROMANIMA MAURIZIA DE GIOVANNIJA

-Otrčao si cijelu rutu? -Do zadnjeg metra.

-Što radiš ovdje? -Nisi mi se javio.

Nigerijac je preuzeo krivnju. To je to.

-A Tarallo? -Provjerit ću trg radi finalnog govora.

Imamo problem?

Ne, ali znaš, s obzirom na ono što se dogodilo Sergiu,

bit će puno ljudi.

Vjerujem ti. Javi mi.

Hvala.

Pozdravi mi Rachele, Anzovino.

SARA ŽENA U SJENI

Divno!

Vidi!

Danas nema ukazanja, Morozzi?

Možda si naučio otvoriti oči.

Ili ne možeš ništa ako čekam naslonjen na vrata.

A, tebi je ovo natjecanje? Hajde. Da vidim jesam li u pravu.

Jesmo li mi u pravu.

Natjecanje.

Idemo vidjeti tko će doći na sastanak.

Možete li objasniti što je vaš pomoćnik zaista radio

u poljima rajčica u noći?

NAŠLA SAM GA. DVORANA 4.

Koga si vidjela?

Novinara s Tarallove konferencije za medije.

A, dobro.

Idi onamo.

Čekaj!

Stani. Stani!

Polako.

Što želite od mene?

Sergiovi smo prijatelji. Bez brige.

-Zašto ste onda naoružani? -Spusti ruke. Vjeruj nam.

Imam GPS. Ako se ne vratim za dva sata, redakcija će podići uzbunu.

Surađuj i vratit ćeš se i prije.

Još te zanima ono što si radio sa Sergiom.

Zašto ste se sastajali?

Zašto bih vam rekao?

Da ste stvarno Sergiovi prijatelji, on bi još bio živ.

Znam da ste vi odgovorni.

O čemu govori?

Misli da smo iz tajne službe. Nismo.

Ovdje smo jer te trebamo.

Kako ste saznali da smo u kontaktu? Sergio vam sigurno nije rekao.

Shvatili smo dok smo ga spašavali.

-Tražili smo ga, ali zakasnili smo. -Slušaj.

Da smo te htjeli ubiti ili oteti, već bismo to učinili, u redu?

Ako nam pomogneš, još ćemo ti ponuditi zaštitu.

Stvarnu zaštitu.

Bili smo prijatelji.

Nisam mogao vjerovati da radi za Taralla. Nije bio takav.

Da, to znamo.

Ali nije zbog toga završio u opasnosti?

Nije.

Mislim, i jest i nije.

Otkrio sam neke stvari i on mi ih je pomagao dokazati.

Što točno?

-Znate li kako se Tarallo obogatio? -Ne, da čujemo.

Mito.

Sad glumi poštenjačinu,

ali dok je bio gradski vijećnik, za sve je tražio postotak.

Dobro.

Smijem li sad ići?

Znao sam da ćemo nešto izvući iz njega.

Znam natjerati ljude da progovore.

A dvaput je oklijevao prije odgovora jer je tražio odgovarajuće riječi?

Bio je uplašen, nesiguran. To je normalno.

Ako imaš slobodnog vremena i istražuje ti se,

naći ćeš članke Edoarda Bellitija pod nazivom „Mito i javna uprava”.

-Dobro? -Dao nam je svoju staru temu.

Tako nam može nastaviti davati mrvice.

Moguće.

-Ali nisi uvijek u pravu, znaš? -Zbog takvih se stvari ne umire.

Sergio nije trebao umrijeti.

Oteli su ga i premlatili kako bi progovorio.

-Opet smo u slijepoj ulici? -Na pola smo puta.

A kad ćemo doći do kraja?

Novinar nam neće vjerovati, ali moramo se usredotočiti na njega.

Vidjet ćemo kamo će nas dovesti.

-Dobro, nadzirat ćemo ga. -Tako je.

A kako sam džentlmen, ti uzmi popodnevnu, a ja ću noćnu smjenu.

Kako si džentlmen,

ti uzmi i popodnevnu i noćnu, a ja idem na pizzu.

Na pizzu?

Ozbiljna si ili je to neka tvoja šifra, Morozzi?

Javi kad nešto saznaš.

Bok, crnko.

Dotjerana kao uvijek, je li?

Što imaš?

Znaš li za novinara Edoarda Bellitija?

Čitala sam neke njegove članke.

Sergio ga je znao.

Vjerojatno su zajedno istraživali Taralla.

Nemoguće.

Rekao bi mi.

Mislim da je umro da ne bi rekao.

Da to ne otkrije.

Čak i meni?

Kako znaš da je zato umro?

Zbog načina na koji su komunicirali.

Kako su komunicirali?

Sergio bi napisao objavu da traži kuću u blizini muzeja.

Sljedećeg bi se dana našli.

Postoji li druga poveznica između Taralla i jedinice?

Znaš da ne postoji. Nadziremo ga kao i sve druge.

Belliti je mislio da smo iz tajne službe.

Bojao se. Možda mu je Sergio rekao što radi za tebe.

-Novinari samo seru… -Prestani, Teresa!

Znam da boli što ti je dečko lagao.

Ali ovo je preopasno da bismo tratile vrijeme.

-Znaš li još što o Tarallu? -Ne, kvragu! Rekla bih ti.

Onda saznaj tko stoji iza Taralla.

Ja ću pokušati saznati što taj novinar smjera.

Zamalo sam izgubio i osjet u nogama dok sam te čekao.

Pozvat ćeš me gore?

Na stolu su Massimilianovi olovni vojnici?

Jesu.

Ali mislim da nisi zato došao.

A danas mi nije rođendan. Kakav je ovo paket?

Nisam došao zbog tebe,

nego zbog sebe.

Kako ti mogu pomoći?

Razriješi me krivnje.

Za Massimiliana.

Kakve on ima veze s tim?

Netom prije smrti zamolio me da mu pomognem

da pripremi nešto za tebe.

Trebao sam ti to dati nakon njegove smrti.

A zašto nisi?

Bio sam ljubomoran.

Godinama sam čekao pravi trenutak da mu kažem što osjećam,

a onda si se pojavila ti

i sva je nada umrla.

Dobro iskoristi ono što sam ti donio.

Otpratit ću te.

Ne treba.

Ljubavi moja,

ako slušaš ove riječi, to znači da me više nema.

Ili da se Catapano ružno našalio s tobom.

Stvarno te ne podnosi, znaš?

Cijeli život razmišljamo o drugim stvarima. O poslu, o nama.

Sad kad…

Hej.

Bok.

Kako se osjećaš, dragi?

Lijekovi će uskoro proraditi.

Dobro? Misli na nešto drugo.

Misli na nas.

Sjeti se našeg prvog susreta.

Sjećaš se našeg prvog susreta?

Bili smo takve budale.

KRAJ JE TEK POČETAK. TVOJ MASSIMILIANO

…Napoli započinje utakmicu.

Zieliński dribla. Anguissa prosljeđuje loptu. Di Lorenzo.

Genoa napada. Guðmundsson krade loptu.

Osvaja prostor. Retegui traži loptu.

Kasni, ovo je očiti prekršaj.

Slobodni udarac. Prvi žuti karton u utakmici.

Mário Rui, lopta je blizu gola. Martínez.

Dodaje Ruiju.

Martínez napreduje i približava se Strootmanu.

-Bok. -Bok.

-Gdje je? -Što misliš? Zalijepljena je za TV.

-Opet lopta za Martíneza. -Je li bila dobra?

Jest.

Uhvatila me nostalgija, a nisam htjela jesti sama.

Što je to?

Otvori.

Ne! Struffoli su mi najdraža slastica!

Ne bih smjela. Prefini su.

Zašto nostalgija?

Massimiliano nije imao poroke, ali za ovime bi poludio.

Bio je uvjeren da u četvrti Sanità rade najbolje.

Otišla sam ih kupiti.

Nedostaje li ti?

Jako.

Znači, neće prestati?

Promijenit će se. Ali treba vremena.

Ne želim ostarjeti u tuzi.

Ne želim zaboraviti Giorgia,

ali ne želim ni cijeli život tugovati za njim.

Loša sam osoba?

Nisi. Upravo suprotno.

Najradije bih te zagrlila, ali ne znam smijem li.

Ja ne znam želim li to.

Ely?

Dušo?

Østigård.

Je li ti on napisao zadaću?

Čekaj, mama. Gledam utakmicu.

-Lopta za Politana. Gol! -Gol! Zabio je!

Gol!

Gol!

Gol! Idemo, Napoli!

Hura!

Vidiš kako smo dobri?

Gol!

-Tko ti je ovo dao, dušo? -Edo.

Reci, što bi Giorgio sada učinio?

Skočio bi iz kauča

i počeo skakutati kao zadnja budala.

Želiš li njegovu fotografiju?

Ja sam ga snimila. Nikomu drugom nije dao da ga fotka.

Naravno, želim. Da.

-Dođi sutra i donijet ću ti je. -Može.

Zerbin puca…

De Winter glavom.

Vidi.

Čekao je, drugi tip je došao…

Nisu se slučajno našli, Morò.

Vidi. Traži novac i on mu ga daje.

Vidim. Može i bez komentara.

Dobro. Ovo je važna stvar!

Ucjenjuje ga ili je doušnik.

Već sam javio Muselli. Našao je njegove tablice.

-Oprosti mi. -Što?

-Što ti stalno govorim da griješiš. -Nije ti žao. Reci, gdje sam pogriješio?

Ovo je korisno samo kolegama iz financijskog inspektorata.

Osim ako želiš na crno popraviti svoj moped.

Kako misliš?

Odale su ga ruke. Čačka mast ispod noktiju.

Uglavnom, kaže da mu je popravio rasplinjač.

Trajat će mu deset godina.

Sve si to iščitala iz ove snimke?

Ako nije držanje, onda su usne.

Ako nisu usne, onda je treće oko.

Ako nije treće oko, onda su duše tvojih predaka!

Nazvat ću Musellu.

Što radim ovdje ako stalno griješim?

Praviš mi društvo.

Idi kući. Ja ću noćas dežurati.

IDENTIFICIRAJ GA

Što ima novoga?

Još jedan napad, isti kao prije.

-Gdje? -U staroj Riznici.

Galerija Principe di Napoli u 14.45.

Nešto će se sigurno dogoditi.

Borise!

Kvragu!

Halo?

Možemo razgovarati ili umireš?

Budi brza i prestani mi se rugati

i možda nešto čujem prije smrti.

Inače, Morò, Muselli sam poslao…

To ćemo poslije. Sad zapamti ovo.

Galerija Principe di Napoli u 14.45.

-Edoardo će biti ondje. -Da, zapamtio sam. Dobro.

Borise, zadnji daru one gadure.

Bok, Lembo.

Sve si češće ovdje, a mi smo tako nebitni.

Nebitni?

Uvijek nam šalješ zanimljive stvari.

Čak i kad šutiš o svojoj prijateljici crnki.

Znaš što i ja.

-Zašto se sastajemo ovdje? -Nisam htio u stožeru.

Želiš razgovarati o Sari?

Ne.

-Nije mi lako ovo reći. -To ti nikad nije predstavljalo problem.

Jer dosad nisam trebao priznati poraz.

Bar ne tebi, odnosno Massimilianu prije tebe.

Izgubio sam, plavušo.

Gase jedinicu.

Naljutila sam nekoga na vrhu?

Ne.

Rezanje troškova, kažu oni.

To im je izlika da promijene naš svijet.

Ne poznajem cijeli naš svijet, ali mislim da funkcionira.

Slažem se.

Dao sam sve od sebe, vjeruj mi. Ništa nisam mogao.

I što sad? Koliko imamo vremena?

Ovakve stvari ne događaju se preko noći.

Poslat će nekoga da analizira dokumente i sve provjeri. Onda ćemo saznati kad.

Zbogom, plavušo.

-Ajme meni! Moja torbica! -Policija! Stani!

Policija! Stani!

Stani! Pucat ću! Stani!

Stani!

Što je? Što radiš?

Musella, gdje si?

Brzo dođi u Galeriju Principe di Napoli.

Imam lijep dar za tebe.

Sad vidiš zašto te trebam. Ti si najbolji pomoćnik.

Samo sam ja potrčao.

Gospodo, nemate što vidjeti! Hvala vam!

-Idemo. -Hajde!

Zašto ste napali ženu?

Imaš li značku?

Značku? Razbit ću ti glavu značkom. I to sad, pred svima!

-Što si živčan? -Razgovarat će s kolegama.

-Evo me, inspektore. Što je učinio? -Vidjet ćeš ti.

-Vodi ga u postaju. -Hajde! Vodite ga. Sad ću doći.

Brzo.

Bravo. Sutra ćeš biti na naslovnici.

-Reći ću da si ti zaslužan. -Ne razumiješ me.

Gledaj svoja posla, Musè. Uzmi i torbicu. Hajde.

Edoardo!

Edoardo!

Da vidimo drži li se mita i postotaka.

Došao sam jer sam nešto trebao potvrditi.

Što točno?

Pišem članak koji će izaći netom prije izbora.

Prava je bomba, ali ne smijem pogriješiti.

O čemu je riječ?

Netko potiče ilegalne imigrante da čine zločine.

Tarallo se time hrani i koristi strah.

Ljudi mu vjeruju.

Čak i ja imam mozak, Morò.

Ona dvojica nisu bili uvjerljivi.

Očekivao sam pljačku. Nije bila slučajna.

Što je Sergio radio?

On mi je pomagao.

Nakon faksa prestali smo se družiti, ali opet smo se povezali.

Kad sam ga sreo, nije bio zadovoljan svojim poslom.

Dosta smo razgovarali i počeo mi je davati informacije.

Da ga ne bi mučila savjest.

Ako su ga zbog toga ubili, ne smiješ se otkriti.

Ali želim. Mjesecima radim na ovoj priči.

Možeš li otići iz grada?

Nemam tu namjeru.

Možda na koji dan.

Sve ću objaviti, a onda mogu nestati.

Čekaš još dojava?

-Ne, ali moglo bi ih biti. -Dobro.

Bude li dojava, nazovi ovaj broj. Uvijek je dostupan, Edoardo.

-Jasno? Zovi samo ovaj broj. -Dobro.

Molim te.

-I pošalji mi svoj broj. -Moram se vratiti u redakciju.

Mislim da je sada jasno

da je Nigerijac koji je preuzeo krivnju za Sergiovu i Russovu smrt

plaćen da dodatno oblati ilegalne imigrante.

Da, sigurno.

Što je, Morò?

Nećeš mi valjda reći da je i ovaj put lagao?

Sigurna sam da je bio iskren.

Držanje, oči, sve to?

Vraćaju mi se sjećanja.

Kakva?

Na svijet i ljude koji stoje iza određene politike.

Što to znači?

To što nemamo dokaze o kriminalnoj aktivnosti

ne znači da se smijemo opustiti.

Gledajte.

Ljudi koje pratite stigli su u Berlin.

Povezuju se s njemačkim neonacistima.

Trebamo saznati što planiraju i koje su njihove uloge.

Jasno?

Bilo je pametno početi nadzirati Taralla.

Ništa nisam učinila. Sve je to bio protokol.

Sad imamo rezultate.

Jedini rezultat koji ja vidim jest mrtav čovjek.

Sergio je bio naivan.

Ili ga je netko izdao.

Bio je dovoljno zreo da sâm donosi odluke.

Recimo, nije mi rekao za novinarsku priču.

Tako je.

Trebamo krenuti odatle.

Ali ne smijemo opet pogriješiti.

Kad prijeđemo određenu granicu,

ući ćemo u sferu visoke politike.

Jesi li spremna?

Ako je ovo labuđi pjev jedinice, želim da se čuje.

Jasno i glasno.

Sad te prepoznajem.

Treba ozvučiti Tarallov automobil svugdje gdje ga Sergio već nije ozvučio.

Radit ćemo po mom.

Dođi, Borise. Idemo vidjeti tko je to.

Nabijem te.

Da, samo trenutak!

-Tko je to?! -Pardo? Smetam?

O, Morozzi.

Ovako nešto ne priliči gospodinu. Stil mu očito nije jača strana.

-Što radite? -Kao ni intuicija.

-Postavljamo novu bazu. Uđite. -Bok.

-'Jutro. -Stavi to ovamo.

Kakvu novu bazu?

Ovaj stan savršeno je mjesto za prisluškivanje.

-Moja kuća? Morozzi! Halo?! -Da?

Oprosti, dušo, ali ovo je stakleni stol. Pazi.

Može. Hvala.

Uglavnom, mogao bi obući hlače.

Što da imam društvo?

Imaš li?

Da sve spojim?

-Da, hajde. -Dobro.

-Vrata. Hvala. -Ništa.

Osjećajte se kao kod kuće.

Hvala.

Sad si došao?

Nešto je iskrsnulo.

Da čujem.

Ista svota?

Ista svota.

Što je?

Sastanak u Pianuri.

Planiraju novi napad.

Već? Odmah nakon zadnjeg?

Ovaj je veći.

Kad?

Večeras. Budi spreman. Pripremi novac.

Javit ću ti čim saznam vrijeme i mjesto.

Hvala.

-Dugi, gotov si? -Jesam.

Nikad nisi bio ovdje.

-Naravno. -Dobro.

-Bok. -Bok, Teresa.

-Koliko će invazija trajati? -Bar do izbora. Poslije ćemo vidjeti.

-I sad bih trebao biti sretan? -Ne, ali dosta je glupih pitanja.

Tko u početku zna koliko će istraga trajati?

-Ovo nije početak. -Nismo ni puno napredovali.

-Ima li novosti? -Da.

Tarallo u 21 ima večeru u Ulici Posillipo.

Odlično. Podmetnut ćemo bubu.

Znaš li podmetnuti bubu?

Pardo, nađemo se ispred 20 minuta prije!

Ne mogu ostati.

Ispunila sam obećanje.

Cijeli je dan bio ljut, a onda me pogledao i nasmiješio se.

Lijepo, zar ne?

Jako lijepo.

Zamisli samo…

Sinula mi je jedna luda ideja.

U Giorgiovoj torbi za laptop

našla sam karte za koncert moje najdraže pjevačice.

Valjda me htio iznenaditi.

Što radiš?

Nekoga nadzirem.

-Povedi me sa sobom. -Kako?

Jer sam trudna?

Nije li to dobar razlog?

Što je nevinije i neupadljivije od trudnice?

Bok, Pardo.

-Ni riječi. -Što ona radi ovdje? Ovo je opasno.

-Dosta. Već sam odlučila. -Kako točno?

Kao i za tebe.

-Slušaj… -Prestani!

Samo ne smijemo zabrljati.

Dakle?

Ništa. Trebala je zraka i odvela sam je u šetnju.

Samo malo. Mi smo sada tim?

Da. To ti se ne sviđa?

Uđi u auto.

Morozzi.

Želiš se vratiti u teške zločine?

I oni rade u timovima.

GLASAJTE ZA BONELLIJA

Hvala.

Kao što rekoh, to je stari sukob između države i regija.

Kad nam ruke ne bi bile tako vezane…

Slušaj, Tarallo, mi nemamo takav problem.

Gospođice, je li sve u redu?

Pomozite mi da sjednem, molim vas. Odvedite me onamo.

-Možete li otići do restorana po vodu? -Imam je u autu.

Izvolite.

-Da vas odvezem u bolnicu? -Ne, još ću roditi u autu.

Da zovem hitnu?

Ne, rodit ću kod kuće. Neću odustati jer se njemu žuri.

Dobro, ali neću biti ovdje cijelu noć.

Istina. Možete li mi pomoći disati?

-Primite me za leđa. -Što?

Primite me, ja ću ispružiti noge. Čvrsto me držite. Zajedno ćemo disati.

Takva prilika u trenutku bi pokrenula energetski sektor.

-Kao što je pokrenula građevinarstvo. -Da, ali to nije sve.

Napravili smo anketu među tvojim biračima.

Samo mali dio još podržava nuklearnu energiju.

Vjeruj mi, obnovljivi izvori energije najbolja su investicija.

Znam.

Ali ljudima sam svašta obećao.

Kad? Prije rata?

Onda su došli rat i hladnoća.

Sve nam se obilo o glavu.

Svi će se naviknuti i neće ih biti briga što si prije rekao.

Što su ulozi veći, veća je i zahvalnost koju ćeš dobiti.

Zar ne?

Živio.

Ne! Pomozite mi da se namjestim.

POŽURI SE.

Stanite ovamo. Nemojte otići.

Stanite ovamo, poslušajte me i onda ćemo vidjeti.

-Niže. -Niže?

Niže.

Niže od ovoga?

-Sad otvoreni samoglasnici. -Što je to?

Nastavite tako.

-Opustite se. -Opušten sam.

Opustite se sa mnom.

Da, tako. Sad otvoreno U.

Još zraka.

Jebemu.

-Pasquale, što se događa? -Nije joj dobro.

Podigni je.

Tako. Hoćete sjesti?

-Sjednite. -Ne, hvala. Sad mi je puno bolje.

Hvala.

Bože.

INSPEKTOR DAVIDE PARDO

Pianura za sat vremena. Ulica Pascetta.

Znam gdje je to. Sve je gdje i inače.

Nisam znala da sam angažirala genijalku.

Bar se trudnički tečaj isplatio.

Mogao si mi dati signal da si gotov.

Zašto? Bilo mi je baš zabavno.

-O, Bože. -Da, da.

Ne, stvarno.

Bože!

-Ozbiljna si? -Ajme, jesam.

-Stvarno? -Da.

Kako se osjećaš?

Eto ti ga sad.

Dobro si podmetnuo bubu?

-Ozbiljno? -Dobro, vjerujem ti.

Da, potrudi se. Laku noć.

Nije baš tako kasno, zar ne?

Ne želim ići kući.

Pokaži mi te karte.

„Dada' uživo.”

Poziv je preusmjeren na govornu…

Vraga ćete me štititi.

Pizdo!

Kamo ćeš, govnaru? Kamo ćeš?!

Hej, stani! Kamo ćeš?!

Govno jedno!

Prijevod titlova: Domagoj Južnić