Original subtitles

PREMA ROMANIMA MAURIZIA DE GIOVANNIJA

SARA ŽENA U SJENI

NEKOLIKO DANA PRIJE

-Halo? -Bok, Morozzi. To si ti, zar ne?

-Još imaš isti broj? -Da. Tko je to?

Di Blasio je. Bio sam u operativnoj centrali.

Giorgio Alberti je tvoj sin, zar ne?

Jest.

Slušaj, trebaš doći u bolnicu Cardarelli.

Cardarelli?

Na koji odjel?

DVORANA ZA OBDUKCIJU

Moja sućut.

Smijem li?

Želiš li sjesti?

Stvari moram poslati forenzičarima. Takva je procedura.

Gospođa je kolegica. Zna kako to ide.

Što se točno dogodilo?

Odvest ću te ljudima koji su došli prvi.

Dosta je trošenja. Što ću ja s tobom?

-Još se kladiš? -Sinoć opet isto.

U 20 utakmica više od 1,5 gola, a Monza odigra 1 - 0.

Nikad ne dobiješ. Zar ti nije jasno da samo bacaš novac?

Evo ih.

To je naša kolegica. Izgleda kao beskućnica.

Sin joj je poginuo. Misliš da je razmišljala kako će se obući?

Sara Morozzi, bivša policijska savjetnica.

Agenti Silvani i Fregoli iz Policijske postaje Fuorigrotta.

Moja sućut.

Sad se moram vratiti, Morozzi.

Drži se.

Zanima me što se i gdje dogodilo.

Točno pred njegovom kućom.

Šetao je psa i, dok je prelazio cestu…

Njegova adresa?

Dugo se nismo vidjeli.

Živio je na adresi Piazza D'Annunzio 20. Vozač kaže da nije stigao zakočiti.

Shrvan je. Držao ga je za ruku kad je umro u vozilu hitne pomoći.

On ga je pratio jer partnerica vašeg sina nije mogla.

-Znali ste da ima partnericu? -Nisam. Ne znam ništa o njemu.

Trebam tog čovjeka.

Možda je još u hitnoj. Zove se Ludovico Terzani.

Ja sam majka mladića kojeg ste udarili.

Nisam ja kriv.

Liječnik sam. Trebao bih spašavati živote, a…

Recite mi što se dogodilo.

Prekasno sam ga vidio.

Najprije sam vidio svjetlo mobitela, zatim njegovu siluetu i…

Mislim da se dopisivao. Ne znam.

Zastao je i…

Kako mislite da je zastao?

Kad sam ga vidio, instinktivno sam usporio i zablicao mu.

I stao je.

Ali čim sam opet ubrzao,

pustio je psa i iskočio na cestu.

I nisam ga mogao izbjeći.

Žao mi je.

Sara!

Sara! Molim te, stani!

Ne znaš što radiš. Poludjela si!

Ne mogu glumiti, Gennaro.

Molim? Tebi je ostati uz sina gluma?

-Ne mogu mu dati ono što treba! -Tata, kamo mama ide?

Tata će se odmah vratiti, zlato. Idi kući.

Zlato moje.

Di Blasio, što ta žena radi ovdje?

Shvaćam, ali ona je majka tog mladića.

Želi razgovarati s njegovom partnericom. Što ćemo joj mi?

Stvarno?

Shvaćam, ali kasno je, Di Blasio.

Iskreno, ako je to točno, malo je prekasno da se miješa.

-Zar ne? -Ovdje ga je udario auto?

Di Blasio, kolegica je ovdje. Nazvat ću te.

Da. Bok.

Oprostite, nisam vas vidio. Inspektor Davide Pardo.

Pitali ste gdje ga je udario auto. Teško je reći.

Asfalt je mokar i nema tragova kočenja, ali…

Shvaćam.

Musella!

Inspektore.

Ja idem do partnerice poginuloga. Ti ostani s njom.

Tko je ona?

Majka mladića i naša bivša kolegica.

-Njegova majka? -Da.

Moja sućut, gospođo.

A ti si?

Narednik Attilio Musella.

Pa i ti si još dijete.

Imaš lijepe oči, znaš?

Hvala.

Među osobnim stvarima mog sina nije bilo mobitela.

Tip koji ga je udario kaže da ga je imao u ruci.

Kod mene je.

Našao sam ga u mraku, deset metara odavde.

Ali razbijen je.

-Nisi ga predao forenzičarima? -Nisam.

Mislim, još nisam.

Želim ga vidjeti.

To nije moguće, gospođo.

Mobiteli su uvid u živote mladih.

Godinama nisam znala ništa o svom sinu.

Gospodine?

Da, Giovanni? Reci.

Vučna služba još nije stigla. Da ih opet zovem?

-Može, nazovi ih. -Nazvat ću ih i javiti vam što se događa.

Hvala.

Gospođo, stvarno mi je žao.

-Zamislite kako joj je. -Ne mogu kad je ne vidim.

Reci joj da sam ovdje. Otići ću ako me ne želi vidjeti.

Oprostite.

Ovdje je Giorgiova mama. Želi razgovarati s vama.

Ima se obraza sada pojaviti? Recite joj da je Viola ne želi vidjeti!

Moja je kći trudna.

Ostavite je na miru.

Smijem li? Trebam neke informacije.

Ako želite, odvest ću je.

U kojem si mjesecu?

Osmom. Dečko je.

Što želiš?

Čime se Giorgio bavio?

Bio je istraživač u tvrtki Napoli Biochimica.

Je li na poslu bilo kakvih nesuglasica?

Svi su voljeli Giorgia.

Bio je jako drag čovjek.

Kad se vratio?

U 21 h.

Tada je baš prestalo kišiti. Otuširao se i…

Pojeo je večeru i odveo našu kujicu Ritu u šetnju.

Ne shvaćam što se događa.

-Samo želim shvatiti. -Što točno? To je bila nesreća.

Sad ja imam pitanje.

Kako ste mogli napustiti vlastitog sina? Samo tako. Imao je sedam godina.

Zaljubila sam se. Giorgio se više nije htio nalaziti.

-Sara Morozzi? -Da.

Izvolite.

-Jeste li za kavu? -Ne, hvala.

Napuljska policija?

Slušajte, cilj mi je okupiti tim iskusnih agenata

koji su spremni posvetiti se poslu.

Imamo nove izazove i nema mjesta za pogreške.

U Napulju je svaki dan novi izazov.

Ne govorim o Napulju.

Ni o racijama i uhićenjima.

Nego o čemu?

Ispred kafića u kojem sam jutros popio kavu

vidio sam grafit na kojem piše:

„Nakon hladnih Olovnih godina uživajmo u ovim toplim godinama govana.”

I to je istina. Olovne godine su prošlost.

Ali subverzivne ćelije nisu nestale.

Samo su suptilnije, hibridnije, skrivenije.

Mislim da je to dužnost tajne službe.

Lopatati govna.

UVOZ - IZVOZ T. I. P.

-Kava? -Može, hvala.

Stiže.

Bože, kako si ostarjela.

I ti si, ali dobro to skrivaš.

Moja sućut za sina.

Tip koji je otišao tvoj je prijatelj ili novak?

-Netko tko nam je koristan. -Znači, sve po starom?

Svašta se promijenilo.

Dobili smo američki softver

koji provjerava podatke i prijavljuje sumnjivce.

Vi ste i dalje zaduženi za prisluškivanje?

Da, naravno. Jesmo.

Jesi li čula da sam sad ja šefica?

Nisam, ali drago mi je. Dobra si.

To nije istina.

Ti si trebala zamijeniti Massimiliana.

Naš posao imao mi je smisla samo s njim.

Sigurno je bilo grozno gledati ga kako tako umire.

Pazili smo na tebe na svoj način, ali…

Znaš pravila. Nismo ti se smjeli javljati.

-Ali nisi došla razgovarati o prošlosti. -Nisam.

Riječ je o Giorgiu.

Nije li to bila nesreća?

U trenutku nesreće pisao je ili čitao poruku.

Zanima me s kim se i zašto dopisivao.

I sve što možeš izvući s ovoga.

Mislim da se ubio, ali zanima me je li to istina.

Sama ne mogu saznati.

Trebam tvoju pomoć.

S obzirom na to kako si otišla, ne bih trebala ni razgovarati s tobom.

-Javit ću ti se, može? -Kako?

Na stari način. To se nije promijenilo.

ZABRANJEN ULAZ OPASNO PO ŽIVOT

-Bok, Teresa. -Dobro jutro.

-Je li sve u redu? -Sve je u redu.

Hej, što ima? Kako ide?

Uglavnom je mirno.

-Vidiš što Sergio radi? -Što?

Svaki put kad uđe u Tarallov ured, pogleda u kameru.

Zna li on da radi za tajnu službu?

U redu je. Ti ljudi nemaju pojma.

Što osim podataka možeš izvući iz ovoga?

-Sve pohranjeno na cloudu. -Odlično.

Trebam sve, od popisa poziva do povijesti kretanja.

Ne mogu pitati telekom.

-Moram ih hakirati? -Hakiraj!

To je gnjavaža. Neću se moći koncentrirati.

Dok si ti još cuclala sisu,

ja sam radila s agenticom koja mi je bez ikakve opreme,

samo čitajući usne, mogla reći sve što je netko izgovorio.

Čitala je s usana kao nitko drugi.

Što joj se dogodilo?

Misli da je mrtva.

Ali možda nije.

Tvoj dar još nije potpun,

ali uvijek si bila strpljiva.

Što radiš ovdje?

Požalila si?

Nedostaje mi.

-'Jutro. -'Jutro.

Ja sam Giorgiova majka. Trebam njegova šefa.

Naravno, dođite.

Jako nam je žao.

Hvala vam.

Andrea, slobodno?

Pričekajte.

Pa kako? Giorgio mi je rekao da je mrtva.

Dobro, dovedi je i reci im da ću kasniti 20 minuta.

Pukovnica Prati čeka vas u bazi.

Neka čeka.

Nema smisla slati nekog drugog ako ću ja zamijeniti Giorgia.

-Izvolite. -Hvala.

Giorgiova smrt sve nas je pogodila.

Moja najiskrenija sućut.

Je li bio sretan?

Da, mislim da jest.

Volio je svoj posao.

I trebao je dobiti dijete.

Na dan nesreće Giorgio vas je zamijenio u „L. P.-u”.

Prema vašoj prepisci, inzistirao je na tome. Zašto?

Trebao je slobodno poslijepodne. Ne znam zašto, nisam pitao.

Što znači „L. P.”?

Oprostite, ali zašto postavljate toliko pitanja?

Zašto vas to zanima?

Giorgio je mrtav.

Sve me zanima.

Žao mi je, ali ne mogu vam reći.

Imamo važne klijente koji inzistiraju na povjerljivosti.

Je li imao određene dužnosti ili odgovoran posao?

-Je li negdje pogriješio? -Nije.

Ovo je bilo njegovo?

Jest.

Za Giorgia sam stvarno bila mrtva.

-Dobar dan. -Andrea Lo Giudice. Očekuju me.

Provjerit ću.

-Moramo obaviti provjeru. -Naravno.

Gospodine Lo Giudice!

Pukovnice Prati, dobro jutro.

Zasad ću se ja svime baviti.

Već sam pristupio podacima koje je Giorgio prikupio prije nesreće.

Bez brige, te su datoteke kodirane.

NEPOZNATI BROJ PIZZA. KOD TEBE.

Kako možeš živjeti u ovoj rupetini?

Massimilianu se ne bi svidjela.

Massimiliano je mrtav. Mrtvi nemaju mišljenje.

Ostatak podataka s Giorgiova mobitela.

Postoji li u ovoj rupi minibar?

Postoji.

Nadam se da ti ne smeta što sam zavirila u papire.

Čula si za bivšu NATO-ovu bazu Proto?

Nisam. Zašto?

Tvoj je sin bio ondje svakoga dana od 14.30 do 20.30.

Ali ne i na dan kad je umro.

Otišao je u novu bazu Lago Patria.

Zašto bi išao u zatvorenu bazu?

To područje preuzeo je grad.

Koliko znam, ruše bazu.

Ako znaš više, a znam da znaš više, crnko,

nemoj mi srati i reci istinu.

Vidjela sam skladište i ljude u zaštitnim odijelima i maskama.

Giorgio nije praznio skladišta. Diplomirao je kemiju.

Da, ali sad moraš stati jer je u ovo umiješana vojska.

Prije te opreznost ljutila.

I dalje me ljuti. Ovo nije opreznost, nego taktika.

Možda je Giorgio našao nešto što nije smio.

Ne traži zavjere ondje gdje ih nema. Niste bili slični.

Možda je ovo kolateralna šteta. Otkrio je nešto grozno i ubio se.

Pusti me da istražim.

Ovo pivo je odvratno.

Bok.

Uvijek volim pojesti pizzu s tobom.

Uvijek volim pojesti pizzu s tobom.

Što se tiče mladića u kojeg buljiš, da, katkad ga koristim kao vozača.

Ali gledaj svoja posla, dobro?

-Tko je? -Trebam razgovarati s Violom.

Viola se ne osjeća dobro, a i ne želi razgovarati s vama.

Pričekat ću. Recite joj da je važno.

Njegove stvari s posla i dnevnik.

Nisam našla ništa sumnjivo. Provjeri.

Koliko ste bili zajedno?

Dvije godine.

Kako ste se upoznali?

Što želiš od mene?

Iz poštovanja prema Giorgiu ne bih smjela razgovarati s tobom.

Istina.

Nemam pravo ispitivati.

Čak ni uzrujati se što je njegovo ime nestalo s portafona.

Molim?

Odakle si se ti stvorio? Čekaj.

Borise!

Borise.

Dobra večer.

Koga si ti to našao?

-Kako ste? -Dobro, hvala.

Čujte, mislio sam vas nazvati, ali sad kad smo se sreli…

Da, slučajno. Baš ovamo vodiš psa pišati.

Živim u blizini.

Uvijek ga ovuda šetam, ali nestrpljiv je.

Pobjegne mi prije nego što mu stavim povodac, dobro?

Uglavnom,

htio sam vam reći da smo opet ispitali Terzanija.

Prema njegovu opisu događaja,

čini se

da je to bilo samoubojstvo.

Žao mi je.

Zato si me zadnji put izrešetala?

Zanimalo te je li imao razloga ubiti se?

Mislila si da se ubio jer si ga napustila?

Glupost. Giorgio je bio dobro.

Rekao mi je da odlučim koji ćemo film gledati.

Misliš da bi netko to rekao i onda skočio pod prvi auto koji vidi?!

Ako je bilo tako,

spremite se za bitku s ljudima iz osiguranja.

Kakvog osiguranja?

Vaš partner imao je policu životnog osiguranja.

Glasi na vas i vaše dijete.

Nisam znala.

Umorna sam.

Zadrži si to.

Ako su to njegove stvari, daj mi ih.

Hej!

-Neće ići. -Molim?

Nisi na dužnosti.

Ako želiš, službeno me pozovi.

Želim ti ugodnu šetnju.

VOJNA BAZA LAGO PATRIA

Da?

Od sedam do deset.

Da, možemo vam ga donijeti u sobu.

To se dodatno plaća.

Dobro. Da, laku noć.

Jesi vidjela, Sarè? Napokon čovjek koji ima muda.

-A tko bi to bio? -Tarallo.

Ne sviđa mi se.

Sad ćeš i ti početi pričati da je fašist.

Nema više fašista.

On je dobar za nas. Kakvi fašisti?

To ćemo još vidjeti.

TARALLO SE VRAĆA PREMA NOVIM ANKETAMA VODI

Poslije ćeš pušiti.

Hej.

Hej.

Stvarno kuhaš kavu?

Mogu te valjda jednom iznenaditi?

-Nije li kasno? -Jako. Htio sam ti je donijeti u krevet.

Trebao sam odabrati Taralla, a ne tebe.

Zato te plaćam.

-Da. -Što danas radiš za njega?

Moram doraditi njegov govor za sastanak s islamskom zajednicom.

Tražio je da dodam da je deset godina radio u Libanonu

i da im je poput brata,

ali da je sigurnost važna i kršćanima i muslimanima.

Tako će završiti govor uobičajenim:

-„Više sigurnosti za sve…” -„Više slobode za sve.”

I to je to?

Da. I još šest sati uobičajenih sastanaka i praznih riječi.

Među tim praznim riječima zna biti baš ono što trebaš.

Samo to treba pronaći.

U Olovnim godinama ključni su nam bili ljudi poput tebe.

Stvarno?

Samo malo, i tada si te ljude dovodila k sebi?

Naravno.

Ali poslije bih ih ubila.

Čuj,

zašto te toliko zanima Tarallo?

Počneš li postavljati pitanja, odmah ću te morati ubiti.

Ne. Ali ako misliš da se ispod površine skriva nešto više…

Reci mi.

Tako ću bolje raditi.

Ništa ja ne mislim. Nadzirem Taralla kao što nadzirem druge.

Ti trebaš dobro otvoriti oči.

Razumiješ?

Hajde, idi. Požuri se.

-'Jutro. Akreditaciju, molim. -'Jutro. Evo.

-Možete proći. -Hvala.

'Jutro.

Dobro jutro. Pomoćno osoblje treba ulaziti straga.

-Aha. -Da.

Nisam znala, prvi sam put ovdje. Mijenjam Pinellija.

-A, zamjena. Obavijestili su nas. -Da.

-Kolega je bolestan? -Ne, dobro je.

Vodi pripravnika u Regionalni ured.

-Shvaćam. -I mi imamo svoju jednostavnu obuku.

Čujte, kad ste već tako dragi,

šef mi je rekao da pukovnica Prati, ako se ne varam…

-Da, Silvia Prati. -Silvia Prati, da.

Žalila se na prodajni automat, ali ne znam gdje je mogu naći.

-Provjerit ću na kojem je katu. -Može.

Prvi kat.

Hvala.

RAZVODNE PLOČE ZABRANJEN ULAZ NEOVLAŠTENIMA

VOJNO ZRAKOPLOVSTVO

'Jutro, pukovnice Prati.

Sve je riješeno. Lažna uzbuna.

-Dobro jutro, gospođo. -Oprostite, što radite ovdje?

Oprostite, ja sam čistačica.

Jučer sam ovdje izgubila ogrlicu dok sam čistila.

Evo, našla sam je.

-Odmah odlazim. -Ne, čekajte.

Kako se ono zovete?

Nisam vam rekla. Zašto?

Čini mi se da se znamo. Jesmo li se upoznale?

Pa, možda.

Ne znam, radim ovdje, pa možda zato.

Ali sumnjam. Ljudi me često zamijene s drugima.

Doviđenja.

Kamo ćeš, jebemti?

Stani. Nemoj se okretati.

Našao sam je.

-Sad me špijuniraš? -Ne, ali poznajem te.

Što si ukrala?

Kako to misliš?

Ništa. Provalila sam u ured pukovnice iz baze Proto.

Ništa nisam našla. Tko je on?

Netko tko mi duguje i ne postavlja pitanja.

Nešto si mu morala reći da me uhvati.

Rekla sam mu da mi javi ako vidi neku luđakinju u dronjcima.

I evo nas.

Prvo, ovo nisu dronjci. Drugo, nisam se ušuljala. Ušetala sam.

Bravo. Tko ti je pomogao?

Netko tko mi duguje i ne postavlja pitanja.

Jebi se, crnko. Tražila sam da mi daš vremena.

Ali ti si samo nastavila po svom. Samo si izazvala veliku pomutnju.

Ulazi.

Slušaj.

Među Giorgiovim stvarima dva su seta ključeva.

Trebam one s privjeskom na kojem pišu dva broja.

Jedan i petnaest.

Bit će gore ako sama odem po njih.

Dobro.

Sutra u 13 h ispred uobičajene knjižare u Port'Albi.

Dobro?

Ali ovo je zadnja usluga koju ti činim.

Nije li ti jasno da mi jašu za vratom?

Iskoristit će svaki izgovor da nas ugase. Lembo nas se trudi zaštiti.

Lembo je marioneta.

A što ti znaš, jebote?

O tome kakvi smo? O tome kakav je Lembo? Što ti znaš?

Vidi. Ovo se ne smije događati.

Tamburi.

-Posjećuju nas glavešine. -Tko je to?

Lembo.

Idem ga pozdraviti. Ipak nas on plaća.

Hej, prevodi mi.

„Nije loše s obzirom na to koliko je ovo koštalo.”

-„Dođi, upoznat ću te s novakinjama.” -Jebemu. Trebala sam otići k frizeru.

„Čekaj. Najprije mi reci koju jebeš.”

G. Lembo, ovo su Pandolfi i Morozzi.

Drago mi je.

Gospođo, nešto vam je ispalo.

Hvala.

HVALA NAPOLIJU, PRVAKU ITALIJE 2022./2023.

Jebemu!

Ne!

-Ne! Što želite od mene?! -Bez brige.

Pukovnica Silvia Prati.

Ja sam Giorgiova majka.

Zato su mi vaše oči poznate.

„S. G.” Giorgiov dar, je li?

Imali ste aferu?

Bio je to susret nakon kojeg nije bilo povratka.

Upoznali smo se na poslu prije tri godine.

Godinu poslije saznala sam da sam bolesna.

Ostavila sam ga bez objašnjenja.

Ne znam kako,

ali saznao je za moju bolest i neki dan me posjetio.

Rekao mi je da je unajmio ovaj stan i da će me čekati.

I pustila sam ga da čeka.

Ali zašto?

Znala sam da čeka dijete.

I nije u redu tražiti od mladića

da bude sa ženom koja ne zna hoće li preživjeti.

Ludovico kaže da me ubija ljubav.

Ubija me to što je nisam željela iskusiti.

Ludovico?

Moj onkolog.

Ludovico Terzani.

Kad sam ostavila Giorgia, ni sama ne znam zašto,

možda da ga zaboravim, kratko sam bili u vezi s Ludovicom.

On je oženjen, ali nije u tome stvar. Jednostavno ga nisam voljela.

ONKOLOŠKA BOLNICA

Svejedno je ostao moj liječnik.

Kao pacijentica se osjećam zaštićeno, ali s vremena na vrijeme to me guši.

Liječnik sam. Trebao bih spašavati živote, a…

Obje smo bile u pravu. Kao uvijek.

Iza Giorgiove smrti ne krije se nikakva mračna tajna.

Nismo vezani misterijem.

Zato ti ne mogu dati ključeve. Bacila sam ih.

Ne želim da ih Viola dobije s ostalim Giorgiovim stvarima.

-Ne smije pomisliti da ju je varao. -Zašto? Varao ju je?

Puno je kompliciranije.

Ljubomori se jebe za detalje.

Prijevod titlova: Domagoj Južnić